Forum Klix.ba

Odlucio sam da pisem naucno istazivacki rad o genocidu nad Bosnjacima u Drugom svjetskom ratu.
S obzirom da sticajem okolnosti nisam u Bosni i nemam pristup literaturi osim onom u elektronskom formatu molio bih posjetitelje portala da na ovu temu stave tekstove i informacije koje bi mogle koristiti meni a i svima nama.
Znaci,tekstove,linkove,informacije,rezultate istrazivanja.
Unaprijed hvala!

Htio ne htio moraćeš da se potrudiš da nabaviš literaturu, ako ništa na klasični način-narudžbom.

dr.gog wrote:Htio ne htio moraćeš da se potrudiš da nabaviš literaturu, ako ništa na klasični način-narudžbom.

Ma,znas sta je poenta,od svih tema na svijeta ja sam htio izabrat neku nasu,a mogli smo birat WWII,tako da sam ja uzeo ovu,da barem na bilo koji nacin opisem kroz sta je moja zemlja prosla i moj narod!

Studiram vani,i stalno promovisem neke nase teme,a oni me svi u cudjenju gledaju,Jer nas ipak smatraju za plemena i nemaju pojma o nama,a ja sam htio da to na neki nacin promijenim,a ipak Prvi macici se u vodu bacaju!
POkusacu skupit ono sto mogu,narucio sam knjige iz biblioteke,pa da im pokazem kako je WWII izgledao u mojoj zemlji jer opet mi se nekao cini da smo najvise zaplatili!





Problem mi je vrijeme takodje,ali ponukale su me dedine price iz "onog rata" kad je nabrajao rodjake i familiju a ja sam to kao dijete upijao i slusao!
A ovde nisam nasao tu temu,pa hajde da i to pokrenemo!

Evo, za početak, ovo ti je "must have" za temu genocida nad Bošnjacima u WW2. Radi se o čuvenom izvještaju crnogorskog četničkog komandanta majora Pavla Đurišića Draži Mihailoviću o masovnom pokolju Bošnjaka Sandžaka i jugoistočne Bosne. Mene je ovaj izvještaj uvijek fascinirao, jer rijetko ćeš gdje naći dokument u kome sam izvršilac i organizator zločina otvoreno, bez eufemizama, čak štaviše hvalisavo, o njemu govori. Dakle:

IZVEŠTAJ KOMANDANTA LIMSKO-SANDŽAČKIH ČETNIČKIH ODREDA OD 13. FEBRUARA 1943. DRAŽI MIHAILOVIĆU O IZVRŠENIM ZLOČINIMA NAD MUSLIMANIMA U SANDŽAKU I DELU ISTOČNE BOSNE1

ŠTAB
Limsko-Sandžačkih četn. odreda
Str. Pov. Broj
13 februara 1943 godine
Položaj.

NAČELNIKU ŠTABA VRHOVNE KOMANDE.

Akcija u Pljevljanskom, Čajničkom i Fočanskom srezu protivu muslimana izvršena je.

Operacije su izvedne tačno po naređenju i izdatoj zapovesti.2 Napad je počeo u određeno vreme. Svi komandanti i jedinice izvršile su dobivene zadatke na opšte zadovoljstvo.
Otpor neprijatelja bio je od početka do kraja slab. Jedini veći otpor bio je na Trebeškom brdu, koji je trajao 4 časa, ali i on je brzo savladan.

Naši odredi 7. ovog meseca u toku noći, već su izbili na r. Drinu, te su borbe zaključno sa tim danom bile u glavnom završene, a zatim je nastalo čišćenje oslobođene teritorije. Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena tako, da nijedan njihov dom nije ostao čitav.
Sva imovina je uništena sem stoke, žita i sena. Naređeno je i predviđeno prikupljanje ljudske i stočne hrane u određenim mestima, za stvaranje magacina rezervne hrane i ishranu jedinica, koje su ostale na terenu radi čišćenja i pretresa-nja terena i šumovitih predela, kao i radi sprovođenja i učvrš-ćavanja organizacije na oslobođenoj teritoriji.
Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti.

Žrtve.— Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesretnim slučajem i 32 ranjena.
Kod muslimana oko 1200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece.
Za vreme početnih operacija, muslimani su se dali u begstvo ka Metaljci, Čajniču i r. Drini. Na Metaljci je našao sklonište mali deo stanovništva. U Čajniču se računa da ima do 2.000 izbeglica, a jedan deo je uspeo da umakne preko Drine pre nego što su određene jedinice izvršile presecanje mogućih odstupnih pravaca na tom sektoru. Sve ostalo stanovništvo je uništeno.

Obezbeđenje i zaštita prelaza preko Drine i Lima. — Da bi se sprečio svaki povraćaj muslimana sa leve na desnu obalu r. Drine i sa desne na levu obalu Lima, naredio sam ovako posedanje obale:
od s. Dorića do ušća Lima u Drinu jedna četa Višegradske brigade;
prelaz kod Međeđe: Zaborački bataljon;
prelaz kod Ustiprače: Prenćanski bataljon;
prelaz kod Ustiprače do zapadne ivice s. Kopači, jedan bataljon Čajničke brigade; i
prelaz kod Goražda bataljon Fočanske brigade.
U selu Dubac postavljen je jedan bataljon Mileševske brigade, a u selu Bučje jedan bataljon Čajničke brigade sa zadatkom da kao rezerve priteknu u pomoć u pravcu gde bi muslimani eventualno pokušali prelaz.

Posedanje oslobođene teritorije. — Za komandanta zone i svih jedinica na istoj do izvršenja organizacije odredio sam kapetana I klase Lukačevića Vojina.
U selu Poblaće na reonu od sela Ponikve smešten je jedan bataljon Pribojske brigade, do sela Trpinje (3) tri bataljona Pljevaljske brigade; i
— Na reonu od sela Ponikve do sela Trpinje postavljenje jedan bataljon II Durmitorske brigade.
Zadatak ovih jedinica je da svojim prisustvom vrše pritisak na Čajniče i ne dozvole izlazak muslimana iz njega i terorisanje našega življa.

Moral: kod naših jedinica bio je u svakom pogledu izvrstan i na veoma visokom stupnju. Herojski poduhvati svakog pojedinca i čitavih jedinica sa svojim starešinama su u svakoj situaciji dokazali vidnog izražaja i zaslužuju svaku pohvalu.
Moral kod muslimana bio je takoreći strašan. Zavladala je epidemija straha od naših četnika tako, da su bili rposto izgubljeni.
Intervencija okupatora iz Plevalja i Čajniča sastojala se samo u tame—zaštita i obezbeđenje njihovih garnizona od opasnosti usleđenja našega napada.
Detaljan izveštaj podneću naknadno u relaciji sa svima prilozima i skicama.
Komandant, major Pav. I Đurišić

Kao što reče dr.gog, literaturu moraš imati, jer se radi o naučnom radu. Ne znam šta si naručio, ali daću ti spisak neke osnovne literature na tu temu:
1.Vladimir Dedijer i Antun Miletić: "Genocid nad Muslimanima", 1990. (Knjiga od presudnog značaja, jer je njome po prvi put, 45 godina nakon WW2 javno, dokumentovano i trezveno progovoreno o ovoj temi. Prvi put upotrijebljena riječ "genocid" za zločine nad Bošnjacima. Zbornik vrlo vrijednih dokumenata i svjedočanstava.)
2.Smail Čekić:"Genocid nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu", 1995.
3.Šemso Tucaković:"Srpski zločini nad Bošnjacima-Muslimanima 1941.-1945." 1995.
(Dvije zadnje knjige koriste dobrim dijelom iste dokumente kao Dedijer-Miletićeva, ali ima i dosta novih dokumenata. Naročito je zanimljiva Tucakovićeva knjiga, jer imaš u njoj, između ostalog, i analizu demografskih promjena u pojedinim djelovima BiH i Sandžaka, nastalih kao rezultat genocida nad Bošnjacima u WW2.)
4.Jozo Tomasevich: "The Chetniks" 1975. (Ovo bi morao nabaviti, zbog referentnosti autora, koji se smatra najvećim autoritetom u naučnim krugovima širom svijeta za problem četništva, ali i WW2 u Jugoslaviji općenito. Najobuhvatnija monografija o četnicima, potpuno nepristrasna, što je rijetkost za zapadne autore, koji su često pročetnički orjentisani. Posebno jedno poglavlje obrađuje četnički teror, pa sažeto nabraja najznačajnije slučajeve četničkih pokolja nad Bošnjacima. Knjiga ima i jugoslovensko izdanje, pod naslovom "Četnici u Drugom svjetskom ratu".)
5.Jozo Tomasevich: "War and Revolution in Yugoslavia: Occupation and Collaboration" 2001. (Još jedna Tomasevicheva knjiga, u kojoj je čitavo jedno poglavlje posvećeno bosanskim Muslimanima u WW2.)

Za sada toliko, to je osnovna literatura, a postoji čitav niz publicističkih radova koji obrađuju temu po pojedinim teritorijama. Na žalost, na internetu ćeš naći vrlo malo, ali kad bude vremena probaću nešto da nađem i postavim.

Prije sahatak naumpade mi jedno pitanje iz neke od oblasti historije, ili čega već...
Bošnjaci u 1. svjetskom ratu i 2. svjetskom ratu su se ponašali totalno drugačije, a raspon između '18. i '41. je samo 23 godine. U 1. su ginuli k'o ludi za ćesara i K. und K. monarhiju, onaj mladi oficir našima napisao knjigu Bosniaken kommen. U tome su naravno bili i bh. Srbi i Hrvati ništa manje nego mi.
Za razliku od toga u 2. su Bošnjaci jako zbunjeni, neodlučni, na svim mogućim stranama... ili nešto čekaju, ili su previše odlučni za neke totalno tuđe ciljeve (ovo se ipak odnosi na manji broj).
Šta je to što je presudni razlog ovolike razlike u ponašanju našeg naroda u dva velika rata između kojih je samo 23 godine razmaka? Interesantna pojava. Ne znam je li neko od historičara pravio neku komparaciju.
Imam neke teorije, ali hajde da započnemo diskusiju...

Prvo: Je li ovo uopće relevantna tema?

Ja već vidim da si na pogrešnom tragu, jer uzroke različitog ponašanja Bošnjaka u dva velika rata, tražiš u samim Bošnjacima.

Prave odgovore ćeš dobiti ako sagledaš različite uzroke i karaktere WWI i WWII.

Prilike za Bošnjake odnosno uopšte za muslimane u AU monarhiji i u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca je kao da upoređuješ stanje homoseksualaca u Švedskoj i Saudijskoj Arabiji.

To je glupost.

U WWI je Austria 4 godine imala kontrolu nad teritorijom, vrsila sistematsku mobilizaciju resursa i shodno tome se i ginulo.
Kraljevina je 1941 pokusala izvesti mobilizaciju, Bosnjaci su se odazvali ali nije se puno ginulo jer je protivnik bio nadmocan.

Tokom NDH, NDH sama nema kontrolu nad teritorijom i shodno tome ne moze mobilizovati resurse.

seldzuk wrote:Prije sahatak naumpade mi jedno pitanje iz neke od oblasti historije, ili čega već...
Bošnjaci u 1. svjetskom ratu i 2. svjetskom ratu su se ponašali totalno drugačije, a raspon između '18. i '41. je samo 23 godine. U 1. su ginuli k'o ludi za ćesara i K. und K. monarhiju, onaj mladi oficir našima napisao knjigu Bosniaken kommen. U tome su naravno bili i bh. Srbi i Hrvati ništa manje nego mi.
Za razliku od toga u 2. su Bošnjaci jako zbunjeni, neodlučni, na svim mogućim stranama... ili nešto čekaju, ili su previše odlučni za neke totalno tuđe ciljeve (ovo se ipak odnosi na manji broj).
Šta je to što je presudni razlog ovolike razlike u ponašanju našeg naroda u dva velika rata između kojih je samo 23 godine razmaka? Interesantna pojava. Ne znam je li neko od historičara pravio neku komparaciju.
Imam neke teorije, ali hajde da započnemo diskusiju...

Sjecas se filma Miris dunja kada Hamdibeg prica sa Ibrahimom i kao jednu od alternativa navodi zeta Hamu u partizanima:
- "Hamo se bori da mu bude gore!"
A Hamina alternativa je bila ubjedljivo najbolja. Muslimani prvu Jugoslaviju nisu dozivljavali kao svoju. I cekali su. Vise iz apatije nego zbog kalkulacije i taktiziranja.

madner wrote:To je glupost.

U WWI je Austria 4 godine imala kontrolu nad teritorijom, vrsila sistematsku mobilizaciju resursa i shodno tome se i ginulo.
Kraljevina je 1941 pokusala izvesti mobilizaciju, Bosnjaci su se odazvali ali nije se puno ginulo jer je protivnik bio nadmocan.

Tokom NDH, NDH sama nema kontrolu nad teritorijom i shodno tome ne moze mobilizovati resurse.

Da ali 41-e je tanak odziv bio i kada je trebali ici i u Ustase i u ustanike

Duka Dizel wrote:Ja već vidim da si na pogrešnom tragu, jer uzroke različitog ponašanja Bošnjaka u dva velika rata, tražiš u samim Bošnjacima.

Prave odgovore ćeš dobiti ako sagledaš različite uzroke i karaktere WWI i WWII.

Nisam rekao da je uzrok samo u Bošnjacima. Samo kažem da je raspon godina mali, a ponašanje drmatično različito. Uzroci i karakter rata jesu različiti, ali je tu, po mom mišljenju, jedno 30% odgovora.

Kejn wrote:Prilike za Bošnjake odnosno uopšte za muslimane u AU monarhiji i u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca je kao da upoređuješ stanje homoseksualaca u Švedskoj i Saudijskoj Arabiji.

Odlična usporedba. Kažu da smo potpali pod Srbe odmah iza Osmanlija, da bi situacija bila puno gadnija.
Predratne prilike su sigurno imale utjecaja na ponašanje tokom rata.

seldzuk wrote:

Kejn wrote:Prilike za Bošnjake odnosno uopšte za muslimane u AU monarhiji i u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca je kao da upoređuješ stanje homoseksualaca u Švedskoj i Saudijskoj Arabiji.

Odlična usporedba. Kažu da smo potpali pod Srbe odmah iza Osmanlija, da bi situacija bila puno gadnija.
Predratne prilike su sigurno imale utjecaja na ponašanje tokom rata.

Ali evo, u Muslimanskim rezolucijama iz jeseni 1941. godine, navodi se kako je bivša država (Kraljevina Jugoslavija (SHS)) u odnosu na NDH bila država "reda i prava", pored toga što se ističe razočarenje novostvorenom državom NDH, težak položaj Muslimane, i ukazuje na ustaški teror.

Kada je u pitanju Kraljevina, svakako da treba istaći težak položaj Bošnjaka (Muslimana), naročito u prvim godinama jugoslavenske kraljevine.

Zanimljiv rad, koji baca svjetlo na neka pitanja:

Dr. sc. Adnan Jahić: NEKI STEREOTIPI U RAZUMIJEVANJU BOSANSKOHERCEGOVAČKE HISTORIJE IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA


http://chdr-ns.com/pdf/documents/adnan_jahic.pdf

seldzuk wrote:

Duka Dizel wrote:Ja već vidim da si na pogrešnom tragu, jer uzroke različitog ponašanja Bošnjaka u dva velika rata, tražiš u samim Bošnjacima.

Prave odgovore ćeš dobiti ako sagledaš različite uzroke i karaktere WWI i WWII.

Nisam rekao da je uzrok samo u Bošnjacima. Samo kažem da je raspon godina mali, a ponašanje drmatično različito. Uzroci i karakter rata jesu različiti, ali je tu, po mom mišljenju, jedno 30% odgovora.

Bogami, mnogo više odgovora je baš u toj činjenici.

Dok je WWI bio globalni obračun kolonijalnih sila za teritorije i njihovo bogatstvo, WWII je bio mnogo više prožet ideologijom.
U WWI su Bošnjaci bili rezidenti agresivne monarhije, čiji su ciljevi bili jasni, pa tu neke dileme nije bilo. Ratovalo se u ime svog suverena.

U WWII ništa nije bilo tako kristalno jasno.Prvo, Bošnjaci su bili gradjani države koja je ovog puta napadnuta.
Jedna vlast potpisala pakt, drugi izvršili puč pa to poništili...
Neki Bošnjaci su ostali u redovima poražene jugoslovenske vojske, drugi su se priklonili fašistima i postali "hrvatsko cvijeće", a pojavili se i treći popizdeli na okupatora, kad je napadnut SSSR.
Za sve to vreme Turska neutralna.

Pa nije ni čudo što su Bošnjaci bili zbunjeni i podeljeni.

madner wrote:To je glupost.

U WWI je Austria 4 godine imala kontrolu nad teritorijom, vrsila sistematsku mobilizaciju resursa i shodno tome se i ginulo.
Kraljevina je 1941 pokusala izvesti mobilizaciju, Bosnjaci su se odazvali ali nije se puno ginulo jer je protivnik bio nadmocan.

Tokom NDH, NDH sama nema kontrolu nad teritorijom i shodno tome ne moze mobilizovati resurse.

Kraljevina je izdržala samo 11 dana, o tome ne treba ni razmišljati. Sav se sistem urušio kad su Njemci krenuli.
Da se razumijemo, ni puno jači narodi nisu imali pokret otpora ekspresno. U velikom dijelu Evrope Hitler je '41. smatran spasiteljem od ekonomske krize.
Recimo da mene interesuje i psihološki momenat cijele ove analize. Zašto su Bošnjaci bili tako dezorijentisani na početku rata. Jedan razlog je i Spahino preseljenje na ahiret, tako da nije bilo nikakvog jasnog vodstva.

Duka Dizel wrote:

seldzuk wrote:

Duka Dizel wrote:Ja već vidim da si na pogrešnom tragu, jer uzroke različitog ponašanja Bošnjaka u dva velika rata, tražiš u samim Bošnjacima.

Prave odgovore ćeš dobiti ako sagledaš različite uzroke i karaktere WWI i WWII.

Nisam rekao da je uzrok samo u Bošnjacima. Samo kažem da je raspon godina mali, a ponašanje drmatično različito. Uzroci i karakter rata jesu različiti, ali je tu, po mom mišljenju, jedno 30% odgovora.

Bogami, mnogo više odgovora je baš u toj činjenici.

Dok je WWI bio globalni obračun kolonijalnih sila za teritorije i njihovo bogatstvo, WWII je bio mnogo više prožet ideologijom.
U WWI su Bošnjaci bili rezidenti agresivne monarhije, čiji su ciljevi bili jasni, pa tu neke dileme nije bilo. Ratovalo se u ime svog suverena.

U WWII ništa nije bilo tako kristalno jasno.Prvo, Bošnjaci su bili gradjani države koja je ovog puta napadnuta.
Jedna vlast potpisala pakt, drugi izvršili puč pa to poništili...
Neki Bošnjaci su ostali u redovima poražene jugoslovenske vojske, drugi su se priklonili fašistima i postali "hrvatsko cvijeće", a pojavili se i treći popizdeli na okupatora, kad je napadnut SSSR.
Za sve to vreme Turska neutralna.

Pa nije ni čudo što su Bošnjaci bili zbunjeni i podeljeni.

To što su Turci bili neutralni kao nama najbliži veliki muslimanski narod, sigurno je i naše zbunilo.

stakasa wrote:

seldzuk wrote:Prije sahatak naumpade mi jedno pitanje iz neke od oblasti historije, ili čega već...
Bošnjaci u 1. svjetskom ratu i 2. svjetskom ratu su se ponašali totalno drugačije, a raspon između '18. i '41. je samo 23 godine. U 1. su ginuli k'o ludi za ćesara i K. und K. monarhiju, onaj mladi oficir našima napisao knjigu Bosniaken kommen. U tome su naravno bili i bh. Srbi i Hrvati ništa manje nego mi.
Za razliku od toga u 2. su Bošnjaci jako zbunjeni, neodlučni, na svim mogućim stranama... ili nešto čekaju, ili su previše odlučni za neke totalno tuđe ciljeve (ovo se ipak odnosi na manji broj).
Šta je to što je presudni razlog ovolike razlike u ponašanju našeg naroda u dva velika rata između kojih je samo 23 godine razmaka? Interesantna pojava. Ne znam je li neko od historičara pravio neku komparaciju.
Imam neke teorije, ali hajde da započnemo diskusiju...

Sjecas se filma Miris dunja kada Hamdibeg prica sa Ibrahimom i kao jednu od alternativa navodi zeta Hamu u partizanima:
- "Hamo se bori da mu bude gore!"
A Hamina alternativa je bila ubjedljivo najbolja. Muslimani prvu Jugoslaviju nisu dozivljavali kao svoju. I cekali su. Vise iz apatije nego zbog kalkulacije i taktiziranja.

Nije ni njihovo maslo za ramazana. Kojekakve kolaboracije sa četnicima na početku rata su mnoge naše ljude odbile od NOB-a u početku. Sumnjive smrti nekih Bošnjaka u NOP-u su bile siguran znak da komunisti nisu nama naklonjeni.

Treba spomenuti i jedan bitan segment koji se desio u Kraljevini Jugoslaviji a to je stvaranje Banovine Hrvatske tj. sporazum Cvetković - Maček, koji je išao na stvaranje Hrvatske odnosno katoličke banovine a ostatak teritorija Bosne bi potpao pod Srpsku pravoslavnu carevinu, muslimani odnosno Bošnjaci su u takvoj situaciji bili apsolutno marginalizirani.

Za vrijeme prvog sv. rata nije bilo ideolopkog rata već je to bio globalni rat carevina, moji preci su odreda bili pripadnici K.u.K. armije, ratovali od Soče do Galicije, razlog zašto su to činili nije bio ideološki potkovan već jednostavno proces regrutacije, jedan od razloga zbog čega su možda lakše prihvatili borbu za Cara je i taj što je Osmansko carstvo bilo na istoj strani kao i mi, a osim toga borili smo se protiv Srbije, koja je u periodu s kraja 19 stoljeća mnoge današnje stanovnike Bosne zapravo protjerala sa svojih ognjišta (mnoga naselja tipa Bijeljina, Odžak i sl. su nastali zbog migracija muslimana iz Srbije koji su prouzrokovani etničkim čišćenjem Srbije i tadašnjom politikom vodstva Srbije), tako da su mnogi Bošnjaci bili zapravo ili izgjeglice iz Srbije koju su vidjeli kao neprijatelja ili sinovi tih izbjeglica ili jednostavno poučeni dešavanjima u Užicama, Beogradu... odlučili da Bosna ne smije postati dio Srbije.

Što se drugog sv. rata tiče njega su Bošnjaci dočekali sasvim neutralno, ne stavljajući se ni na jednu stranu i vukući se onom idejom "nije ovo naš rat", život u Jugoslaviji je definitivno bio loš za muslimane i gore nije moglo tako da dolaskom bilo koga na vlast bi stanje vjerovatno krenulo na bolje.

NDH je bila ta koja je uspostavila vlast, ne mogu reći da su Bošnjaci prihvatili NDH sa oduševljenjem ali je barem u početku na tu vlast gledano sa određenom dozom poštovanja, prvo, vlast u NDH za razliku od Kraljevine u kojoj je vlast gotovo uvijek pripadala Srbima i tu i tamo Hrvatima u NDH pripadala Hrvatima ali i Bošnjacima, iako marginalizirani i u toj vlasti Bošnjaci u NDH su imali neke svoje predstavnike u vlasti, u Kraljevini se čealo hoće li Spaho biti ministar šuma ili neće a u NDH smo imali doglavnika i par ministara, osim toga i gradonačelnici i načelnici Bosanskih šehera i kasaba su bili Bošnjaci, biti musliman više nije bilo nazadno i moglo se otvoreno propagirati da si musliman, i same simpatije koje su Nacisti imali prema muslimanima su pridonjele tome.

No ni to nije baš previše oduševljavalo muslimane, moji su u domobrane otišli tek početkom '42-e kada su počeli četnički zločini i kada je biti domobran bila jedina garancija da se možeš obraniti, bilo je i onih koji su otišli u partizane ali uglavnom je riječ o mlađim momcima, jer biti partizan znači biti u šumi, porodica ostaje u selu/gradu na udari svih armija, domobrani su sa druge strane branili svoja imanja pa je to i utjecalo na to da većina muslimana uđe u domobrane.

Vremenom su se partizani i NOB iskristalisali kao "pravi put" ali mnogi Bošnjaci (barem u mom kraju) su imali averziju od partizana jer su i oni u vodstvu bili mahom sačinjeni od Srba, što opet vraća nerade uspomene na Kraljevinu i dešavanja koja su se desila tamo, situacija i raspoloženje se uveliko mjenjaju od '43-e i '44-e kada su se domobrani i ustaše te njihovi saveznici njemci i talijani pokazali neefikasni u obrani gradova i sela i kada su četnici počinili mnogobrojne zločine u podrinju i krajini, tada su se partizani pokazali kao jedina strana koja četnicima može stati na kraj, a i povjerenje koje su partizani imali u nekim gradovima i selima koja su bila muslimanska (Bihać, Tuzla) su svakako utjecali i na širenje popularnosti NOB-a kod ostalih Bošnjaka.

seldzuk wrote:

madner wrote:To je glupost.

U WWI je Austria 4 godine imala kontrolu nad teritorijom, vrsila sistematsku mobilizaciju resursa i shodno tome se i ginulo.
Kraljevina je 1941 pokusala izvesti mobilizaciju, Bosnjaci su se odazvali ali nije se puno ginulo jer je protivnik bio nadmocan.

Tokom NDH, NDH sama nema kontrolu nad teritorijom i shodno tome ne moze mobilizovati resurse.

Kraljevina je izdržala samo 11 dana, o tome ne treba ni razmišljati. Sav se sistem urušio kad su Njemci krenuli.
Da se razumijemo, ni puno jači narodi nisu imali pokret otpora ekspresno. U velikom dijelu Evrope Hitler je '41. smatran spasiteljem od ekonomske krize.
Recimo da mene interesuje i psihološki momenat cijele ove analize. Zašto su Bošnjaci bili tako dezorijentisani na početku rata. Jedan razlog je i Spahino preseljenje na ahiret, tako da nije bilo nikakvog jasnog vodstva.

Izdrzala je samo 11 dana, ali odziv je bio takav da bi gubici bili slicni 1914-1918 da je izdrzala 4 godine.

To ti govorim, ako poredis urednu mobilizaciju dvije Monarhije dodjes do zakljucka da bi se ginulo i za Kraljevinu kao i za Carevinu.

seldzuk wrote:

madner wrote:To je glupost.

U WWI je Austria 4 godine imala kontrolu nad teritorijom, vrsila sistematsku mobilizaciju resursa i shodno tome se i ginulo.
Kraljevina je 1941 pokusala izvesti mobilizaciju, Bosnjaci su se odazvali ali nije se puno ginulo jer je protivnik bio nadmocan.

Tokom NDH, NDH sama nema kontrolu nad teritorijom i shodno tome ne moze mobilizovati resurse.

Kraljevina je izdržala samo 11 dana, o tome ne treba ni razmišljati. Sav se sistem urušio kad su Njemci krenuli.
Da se razumijemo, ni puno jači narodi nisu imali pokret otpora ekspresno. U velikom dijelu Evrope Hitler je '41. smatran spasiteljem od ekonomske krize.
Recimo da mene interesuje i psihološki momenat cijele ove analize. Zašto su Bošnjaci bili tako dezorijentisani na početku rata. Jedan razlog je i Spahino preseljenje na ahiret, tako da nije bilo nikakvog jasnog vodstva.

Ne možeš odgovoriti zaprežnim kolima, na tehniku i ljudstvo koje je imala Njemačka. To je bila najača i možda najmodernija vojska u WW2 sa suviše lošim saveznicima u ratu, što je vjerovatno i bilo razlogom njihovog poraza, praktično su u Evropi i Africi ratovali sami. Italijani i Bugari su realno bili pretanki za njih. Japanci predaleko da bi tok rata s njima zajedno promjenili.

seldzuk wrote:Prije sahatak naumpade mi jedno pitanje iz neke od oblasti historije, ili čega već...
Bošnjaci u 1. svjetskom ratu i 2. svjetskom ratu su se ponašali totalno drugačije, a raspon između '18. i '41. je samo 23 godine. U 1. su ginuli k'o ludi za ćesara i K. und K. monarhiju, onaj mladi oficir našima napisao knjigu Bosniaken kommen. U tome su naravno bili i bh. Srbi i Hrvati ništa manje nego mi.
Za razliku od toga u 2. su Bošnjaci jako zbunjeni, neodlučni, na svim mogućim stranama... ili nešto čekaju, ili su previše odlučni za neke totalno tuđe ciljeve (ovo se ipak odnosi na manji broj).
Šta je to što je presudni razlog ovolike razlike u ponašanju našeg naroda u dva velika rata između kojih je samo 23 godine razmaka? Interesantna pojava. Ne znam je li neko od historičara pravio neku komparaciju.
Imam neke teorije, ali hajde da započnemo diskusiju...

Ne bih se složio sa tvojom tvrdnjom da su Bošnjaci početkom WW2 bili "jako zbunjeni i neodlučni". Je li to baš bilo tako? Hajde, ponovi gradivo

A to da su bili na svim mogućim stranama, to je bio zajednički imenitelj svim narodima na ovim prostorima, pa ni Bošnjaci (u ta doba Muslimani) nisu bili operisani od toga. Pa kad jedan Ezra Pound nije "skont'o", kako možeš očekivati od hudog i nepismenog Muje da namah odabere "pravu" stranu

jah...

Woody wrote:

seldzuk wrote:Prije sahatak naumpade mi jedno pitanje iz neke od oblasti historije, ili čega već...
Bošnjaci u 1. svjetskom ratu i 2. svjetskom ratu su se ponašali totalno drugačije, a raspon između '18. i '41. je samo 23 godine. U 1. su ginuli k'o ludi za ćesara i K. und K. monarhiju, onaj mladi oficir našima napisao knjigu Bosniaken kommen. U tome su naravno bili i bh. Srbi i Hrvati ništa manje nego mi.
Za razliku od toga u 2. su Bošnjaci jako zbunjeni, neodlučni, na svim mogućim stranama... ili nešto čekaju, ili su previše odlučni za neke totalno tuđe ciljeve (ovo se ipak odnosi na manji broj).
Šta je to što je presudni razlog ovolike razlike u ponašanju našeg naroda u dva velika rata između kojih je samo 23 godine razmaka? Interesantna pojava. Ne znam je li neko od historičara pravio neku komparaciju.
Imam neke teorije, ali hajde da započnemo diskusiju...

Ne bih se složio sa tvojom tvrdnjom da su Bošnjaci početkom WW2 bili "jako zbunjeni i neodlučni". Je li to baš bilo tako? Hajde, ponovi gradivo

A to da su bili na svim mogućim stranama, to je bio zajednički imenitelj svim narodima na ovim prostorima, pa ni Bošnjaci (u ta doba Muslimani) nisu bili operisani od toga. Pa kad jedan Ezra Pound nije "skont'o", kako možeš očekivati od hudog i nepismenog Muje da namah odabere "pravu" stranu

jah...

Koju su stranu odlucno, masovno izabrali pa da mozes ovo tvrditi