Forum Klix.ba

Hans Fritz-ov "Bosniak"

https://archive.org/details/hans-fritz-bosniak

https://www.docdroid.net/UX7X3C7/220804 ... k-1931-pdf

Joj koliko primjera ima u historiji katolika i muslimana da se bore zajedno.

Danas sam posudio ovu knjigu u njemackoj citaonici. Skeniranje ne bi islo (formatom prelazi standardne A4 skenere) pa cu je fotografisati DSLR aparatom i od jpeg-ova napraviti pdf fajl

TouringBiker wrote: ↑28/06/2021 12:42 Danas sam posudio ovu knjigu u njemackoj citaonici. Skeniranje ne bi islo (formatom prelazi standardne A4 skenere) pa cu je fotografisati DSLR aparatom i od jpeg-ova napraviti pdf fajl

odlicno... svaka cast na trudu!

I evo - nakon dva dana truda:

Christoph Neymayer, Erwin A. Schmidl: Des Kaisers Bosniaken - Die bosnisch-herzegowinischen Truppen in der k.u.k. Armee

https://archive.org/details/neymayer-sc ... ruppen-in-

https://www.docdroid.net/qZPIu4X/christ ... -armee-pdf

Jos jedna lijepa knjiga, danas stigla postom



i preskenirana i uploadovana:

https://archive.org/details/ernest-baue ... oppeladler

https://www.docdroid.net/eb6EvYr/ernest ... ladler-pdf

Jos jedna vanredna knjiga o austrougarskom periodu u BiH:

Das Bauwesen in Bosnien und der Hercegovina vom Beginn der Occupation durch die Österr.-ung. Monarchie bis in das Jahr 1887: Eine technisch-statistische Studie, nach ämtlichen Quellen zusammengestellt vom Baudepartement der Landesregierung unter der Leitung des Regierungsrathes Edmund Stix

Kad ovo prelistas, shvatis koliko je to bila drzava od reda i discipline. I na sta smo nakon toga spali - kroz dvije srboslavije, i sadasnji original BH javasluk.



https://archive.org/details/edmund-stix ... -occupatio

https://www.docdroid.net/fVIlFRt/edmund ... r-1887-pdf

hvala za upload @TouringBiker
taman ce mi ovo doci da citam kada pocnu kise jesenje

Slike Austro-Ugarskih vojnika u Sarajevu (Deep AI, colorization)

Evangleisticka Crkva 1900. godine u boji

Članak o tvrđavi Strač (Srač) kod Trebinja u novom izdanju časopisa Visit B&H:

https://visitbih.ba/visit-bh-56/#54

Dok su Srbi i Hrvati u ovom periodu jacali nacionalnu svijest Bosnjaci su plakali za odlazecom Turskom koja ih je prodala za pare AU monarhiji. Da smo imali pameti poceli bi na vrijeme gsjiti nacionalnu svijest pa bi danas bilo kud i kamo manje klanja,zrtava,genocida. Ali znas na jebo nas.

Van Halen wrote: ↑15/02/2022 16:33 Dok su Srbi i Hrvati u ovom periodu jacali nacionalnu svijest Bosnjaci su plakali za odlazecom Turskom koja ih je prodala za pare AU monarhiji. Da smo imali pameti poceli bi na vrijeme gsjiti nacionalnu svijest pa bi danas bilo kud i kamo manje klanja,zrtava,genocida. Ali znas na jebo nas.

Plakali su oni koji su izgubili, haman pa nicim stecene, povlastice i privilegije.
Oni koji su zaradjivali posteno hljeb od rane zore do mrkle noci, a nisu bili samo islamske vjeroispovijesti itekako su bili u velikom strahu od onoga sto dolazi...

TouringBiker wrote: ↑11/06/2021 11:55 Hvala, na kraju sam je ubacio na archive.org:

https://archive.org/details/pero-blasko ... tskom-ratu

https://www.docdroid.net/yLFrvXG/pero-b ... m-ratu-pdf

Odlična knjiga. Hvala na linku. Jedan moj dalji rođak je zarobljen na ruskom frontu. Vratio se mnogo godina poslje kraja rata. Njih sedmorica iz Bosne su navodno pobjegli negdje iz logora u Rusiji i trebalo im je pet godina da stignu do kuće. Kako su se ti ljudi napatili u ratu i poslje rata ne može se ni zamisliti.

anelsol wrote: ↑11/07/2022 23:55

TouringBiker wrote: ↑11/06/2021 11:55 Hvala, na kraju sam je ubacio na archive.org:

https://archive.org/details/pero-blasko ... tskom-ratu

https://www.docdroid.net/yLFrvXG/pero-b ... m-ratu-pdf

Odlična knjiga. Hvala na linku. Jedan moj dalji rođak je zarobljen na ruskom frontu. Vratio se mnogo godina poslje kraja rata. Njih sedmorica iz Bosne su navodno pobjegli negdje iz logora u Rusiji i trebalo im je pet godina da stignu do kuće. Kako su se ti ljudi napatili u ratu i poslje rata ne može se ni zamisliti.

Nema na cemu. Ako ste na FB, pratite ovaj profil:

https://www.facebook.com/zoltan.bolek

Zoltan Bolek je predsjednik Islamske zajednice Madjarske, i objavljuje jako puno snimaka recimo sa vojnih grobalja gdje su pokopani bosnjacki vojnici, kao i fotografija i dokumenata vezanih za sluzenje vojnika sa ovih prostora u vojsci Austo-Ugarske monarhije

TouringBiker wrote: ↑12/07/2022 21:35

anelsol wrote: ↑11/07/2022 23:55

Odlična knjiga. Hvala na linku. Jedan moj dalji rođak je zarobljen na ruskom frontu. Vratio se mnogo godina poslje kraja rata. Njih sedmorica iz Bosne su navodno pobjegli negdje iz logora u Rusiji i trebalo im je pet godina da stignu do kuće. Kako su se ti ljudi napatili u ratu i poslje rata ne može se ni zamisliti.

Nema na cemu. Ako ste na FB, pratite ovaj profil:

https://www.facebook.com/zoltan.bolek

Zoltan Bolek je predsjednik Islamske zajednice Madjarske, i objavljuje jako puno snimaka recimo sa vojnih grobalja gdje su pokopani bosnjacki vojnici, kao i fotografija i dokumenata vezanih za sluzenje vojnika sa ovih prostora u vojsci Austo-Ugarske monarhije

Poštovani,

ima li tko u pdf-u knjigu banjalučkog historičara
Đorđa Mikića, "Austrougarska ratna politika u Bosni i Hercegovini 1914. - 1918"?

Dakle za nas u dijaspori koji nemamo pristup bosanskim bibliotekama.

Zanima me moderni bosansko-srpski pogled na BiH u prvom svjetskom ratu. Čitao sam svojevremeno "Crnu Knjigu" Vladimira Ćorovića izdanu prvi put odmah nakon rata, 1920. g, a u kojoj iznosi da je u BiH za ww1 streljano i obješeno oko 2600 Srba od stane AU uprave i vojske. Volio bih znat što kaže moderna historiografija na tu temu.

Unaprijed hvala.

Također ako netko kod kuće ima autobiografski roman bosansko-šamačkog pisca Mate Blaževića, "Zaboravljeni grobovi“, Zagreb, 1994., neka nam skenira. Do knjige je jako teško doći, a po meni, na osnovu isječaka do kojih sam došao, pruža jednako važno svjedočanstovo o Bosancima u ww1 kao i ona Pere Blaškovića. Izdana je prvo put 1937. od izdavačke kuće Geca Kon u Beogradu, a reprint je izašao 1994. u Zagrebu.

Početkom 1914. autor je mobiliziran u BH-3 regimentu, okružje Tuzla, koju su uglavnom činili Posavci. U ratu protiv Srbije, Italije i Rusije pisao je bilješke, kasnije pretočene u knjigu Zaboravljeni grobovi. Blažević je rukopis "Zaboravljeni grobovi" prvo poslao u Zagreb za objavljivanje, ali do štampanja nije došlo. Među izdavačima se pročulo za taj rukopis. Objavio ga je Geca Kon 1937. g. u Beogradu sa znatnim izmjenama. Izdavač je bio toliko slobodan pa je izbacio prvu godinu rata u kojoj su Posavci ratovali protiv Srbije. I pored toga knjiga je kao najčitanije djelo dobila nagradu za 1937. godinu

Pripovijedanje prati samog autora (u djelu nosi pseudonim Blaško Karagić) tokom zadnje dvije godine Prvog svjetskog
rata u njegovom putu uglavnom na Sočanskom frontu
gdje se Blažević zatekao kao narednik 3. bojne 1. BH pukovnije 10. brdske brigade austrougarske vojske. 
Evo par isječaka iz doktorskog rada Filipa Hameršaka, "Hrvatska autobiografija i prvi svjetski rat", Zagreb 2013.:

“Žene s djecom i djevojke trče nam u susret, penju se
uz put i dočekuju nas klečeći na koljenima i s krikom na usnama. – Bosanci, vratite nam našu Goricu! –Bosanci dolaze! Bosanci će nam vratiti dom! Ovo nam razdire dušu.”
M. BLAŽEVIĆ, Zaboravljeni grobovi, 1994., 6.

“To je bio razlog, da je Bosancima u ovakvim [letećim] brigadama padalo u dio da uvijek povuku kestenje iz vatre za druge. Najgori položaji, najopasnija mjesta, najlošija hrana i najkrvoločniji zapovjednici bili su jedina prednost, koju smo imali pred drugim nehrvatskim bojnama.”
Isto, 7.

“Malen rastom, ali energična držanja, general Borojević nas je u svome govoru podsjetio na naše junačke pretke, na hrabro držanje Bosanaca u ovome velikom ratu i na kraju, nazivajući nas lavovima svoje armije, zahtijevao je da i u bliskim događajima očuvamo to ime.”
Isto, 53.

“Inat, to je naša rasna odlika i mana, za nas je istek jedne borbe pitanje časti, na koju mi još mnogo polažemo. Ako mi branimo jedan položaj, onda ne dozvoljavamo da nam ga niko na silu uzme, a ako se brani ono što smo mi odlučili oteti, tad hoćemo da dokažemo i pokažemo kako je ta odbrana smiješna. "
Isto, 163.

“Nazovem Boga prvoj većoj grupi na koju sam naišao. Ljubazno, skoro pobožno, oni mi odvrate pozdrav. Po glasu sam osjećao da preživljavaju teške časove neizvjesnosti u očekivanju šta će im ova noć donijeti […] Sada sam tek primijetio, da su nas, u zabludi zbog tame, držali za zaostale italijanske vojnike. – Ne bojte se, mi smo ,Austrijaki’. – odgovorim što sam mogao pitomije. – Santa Marija! –
čuli su se zaplašeni poklici. Neki se počeše na glas krstiti i Bogu moliti. Čuo se prigušen plač. Znao sam da svaka vojska, ma kakodobra bila, nosi zlo i pokoru u selo u koje navrati, pa pokušam ih umiriti… […] Pa niste valjda vi Bosanci?“ – na to se svi razbježali.” 
Isto, 87.-88.