Ima jedan tekst koji govori o UDBASIMA
Tekst koji su objavili BH dani prije 15 godina.
https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67- ... /t1561.htm
Home · Novi broj · Arhiva
DANI home page
Arhiva DANI 156
ZETVA POSIJANOG STRAHA
Najuticajniji bosanski bogatasi, branitelji deviza svojih naroda, objedinjeni su zajednickom prosloscu: sve i jedan bili su policajci. I to ne obicni. Godine su proveli u Sluzbi drzavne bezbjednosti, iz koje su ponijeli osnovu za bogacenje i nepromjenjivu naviku: samo se lazi govore javno. Tajno se zivi, bogati, stvaraju poslovne veze... Oproban recept, uostalom. Kao sto je provjereno da nema vlasti kojoj takvi ljudi ne trebaju: ona ih stvara, oni je cuvaju, a svi zajedno broje novce. Svako svoje, naravno. Udbasi, kako se jos uvijek ovdje nazivaju obavjestajci iz proslih vremena, danas su na stazama tajkunizacije. Bruno Stojic, Branko Kvesic, Ivo Lucic, Alija Delimustafic, Bakir Alispahic, Asim Dautbasic, Irfan Ljevakovic, Momo Mandic, Milenko Karisik, Ljuban Ecim... ljudi iz sjene, svjesni su da se najlakse zanje posijani strah, i da se sve moze unovciti: od dousnickih informacija, do oruzja potrebnog za ostvarenje nacionalnog cilja
Pise: Vildana Selimbegovic
Predsjednice, lazu Vas, tako smo i mi Titu lagali." Ova se izjava pripisuje jednom visokom i uglednom policijskom duznosniku iz onog sistema ciji rejting nisu uspjeli skrsiti ni svi logistici naklonjeni kadrovi predratne, ratne i poratne BiH. Isti je Bosnjak na ovaj nacin jos teske i ratne 1994. godine Aliji Izetbegovicu pokusao plasticno objasniti metodu funkcioniranja novopecenih policijskih i vojnih garnitura duboko zainteresiranih najvise za licne interese presvucene brigom za vodje, narod i drzavu. Primjer je takodjer bio plastican: 14.000 sto pusaka, sto pistolja koji su, u predvecerje ratne histerije, ulozeni u policijske karijere, a sve iz MUP-ovog skladista u Rakovici. Komercijalizacija oruzja odvijala se u dvije faze: pistolji su dijeljeni kao pokloni rukovodstvima stranaka tada na vlasti, a puske su za iste potrebe tajno prosljedjivane, ali za odabrane jedinice. No, kako je formalno skladistem nadlezovao Bruno Stojic, tada pomocnik ministra, sef magacina bio izvjesni Rahimic, a pravo kontrole koristio Momcilo Mandic, koji je uobicavao poslati Tomu Kovaca, tadasnjeg nacelnika ilidzanske policijske stanice kad god mu SDA odluka nije bila po volji, nas je junak s pocetka price ovim bratsvojedinstvenim primjerom zelio ukazati Izetbegovicu na vise interese oko kojih su se policajci lahko dogovarali.
Hercegovacka politicka hladovina No, kako objasniti neobjasnjivo, kako uopce ustati protiv vec uvrijezenog koncepta i kako zapravo dokazati da je policijska garnitura ustolicena sa novom demokracijom i svoj prvi i najveci zajednicki posao, veliku inventuru sve materijalno-tehnicke imovine, izvela sa vrlo jasnim ciljem: nesmetanog licnog bogacenja pod krinkom brige za svenarodnu buducnost. Kako tada, tako tokom rata, ali i danas, samo bez cinova i uniformiranih odora, prva garnitura naprasno demokratiziranog MUP-a brine za svoje narode sa zamamnim kapitalima, u medjuvremenu udvostrucenim, udesetostrucenim, pretvorenim u cifre sa enormnim brojem nula na tajnim racunima, i zgrade, najblaze receno, cudnovate vlasnicke transformacije. Njihove su predratne, ratne i poratne zasluge toliko neupitne u policijskim, vojnim i obavjestajnim segmentima da njihove supruge, braca, svastike, punice i ina rodbina bez mnogo opterecenja mogu direktovati preduzecima i bankama; njihovi su putevi ekonomije sivi, ali zato su im ovi domaci redovno otvoreni; njihove medjusobne veze i dan-danas umiju lahko rijesiti nerjesivi biznis. Mahom zive povuceno, daleko od novinara, i na javkama svojim narodnim sefovima tek da budu blizu ako zatrebaju. Svoju sutnju i odanost debelo su naplatili sto funkcijama sto kesom, a sa njihovim iskazima haski bi tuzitelji vrlo brzo i vrlo efikasno uspjesno okoncali svoje sudovanje. Na opce zadovoljstvo svih.
Onaj isti Bruno Stojic iz Rakovice, i bivsi pomocnik ministra za financije i logistiku, Sarajevo je napustio s vecim brojem materijalno-tehnickih sredstava, preuzetih od specijalnih postrojbi SUP-a, 1992. Bio je prvi ministar obrane Herceg-Bosne, i poslije Mate Bobana vjerovatno osoba od najveceg sluzbenog utjecaja u HVO-u. Nakon Daytona, zajedno sa bratom Matom (bivsim ugostiteljem i vlasnikom lanca robnih kuca u BiH), danas mozda najbogatijim covjekom u Hercegovini, pokrece poslovno ujedinjenje s obitelji Lucic. Prethodno su obje obitelji participirale u osiguravajucoj tvrtki Euroherc, iz koje su skupa i izasli. Prvi zajednicki poslovni projekt bio im je Dubrovacka banka Mostar, potom preuzimanje Energopetrola - istodobno kada se politicki priblizavaju Kresimiru Zubaku. Bruno Stojic je kroz to vrijeme obavljao duznost direktora banke. Pocetkom 1999. Stojici napustaju Dubrovacku banku i Energopetrol; direktor banke postaje Zdenko Lucic, a Bruno Stojic okrece se manjem biznisu - navodno posjeduje ribogojiliste. Zivi diskretno.
Branko Brana Kvesic, za ciji se rad zainteresirao i Haag (Dani su u proslom broju najavili zahtjev Tribunala da se Kvesicu sudi u Mostaru), radio je kao direktor Energopetrola Mostar d.d., tvrtke koja je u vecinskom vlasnistvu obitelji Lucic. Tvrtka se bavi uvozom i distribucijom nafte, raspolaze sa 17 benzinskih pumpi, a trenutacno najveci konkurenti su joj Croherc (naftna tvrtka u sklopu Hercegovinaholdinga - drugi po velicini uvoznik nafte u BiH) i Radoslav Dodig, naftas iz Ljubuskog kojeg navodno iz sjene podrzava Jadranko Prlic. Kvesic zivi dosta povuceno, ne daje intervjue, a smatrali su ga jednim od obrazovanijih duznosnika u strukturama bivse HR HB. Sa sobom je iz Sarajeva poveo dvojicu Bosnjaka: Omicu Djukica i Kemu Sabovica. Sarajevski poznavaoci udbaskih neprilika skloni su opkladi da su bas ova dvojica polovina od one cetvorke Bosnjaka iz iste optuznice namijenjene Kvesicu.
Pjesnici, hadzije i ministri No, sta je sa Ivom Lucicem, bivsim nacelnikom SIS-a HVO-a i bivsim pomocnikom sefa hrvatskog HIS-a za operativu koji je dao ostavke na funkcije u obavjestajnoj zajednici? Pred rat je bio mladi pravnik, s dvogodisnjim iskustvom u SDB-u Mostar. Rat je docekao kao nacelnik SDB-a u Mostaru, a upamcen je po tome sto se pobrinuo da djelatnici te sluzbe u Mostaru (drugih nacionalnosti) ne nastradaju u etnickim cistkama. Za vrijeme rata bio je sef vojne obavjestajne sluzbe SIS. U njegovom mandatu uhicen je Ivica Rajic, napravljena je i prva istraga o kriminalu u HVO-u (kodno ime akcije "Pauk"), a najveci dio dokumentacije koju je hrvatska vlada nedavno dala na raspolaganje Haagu i Blaskicevim braniteljima, proizasla je iz njegove operativne obrade.
Prije rata trenirao je karate, pisao pjesme (dobijao i nagrade za mlade pjesnike na Simicevim vecerima), a njegov literarni dar narocito je impresionirao Miroslava Tudjmana, koji je cesto znao reci kako mu najbolji operativac pise pjesme. U ratu se razvilo veliko prijateljstvo izmedju Miroslava Tudjmana i Ive Lucica, spominjala se gradnja Tudjmanove vikendice na Bracu, no nju nisu sagradili Lucici, nego inzinjerija Ljube Cesica Rojsa. Sukob izmedju poslovnog imperija Lucic - Stojic i aktualnog clana bh. Predsjednistva Ante Jelavica otpoceo je navodno oko trgovine s HVO-om. Jelavic je podrzavao Stipu Gabrica Jambu, a Lucici su vec imali poslove s HVO-om preko svoje tvrtke Hermes iz Ljubuskog. Lucic je neko vrijeme namjeravao upisati postdiplomski studij prava u Velikoj Britaniji, ali je odustao i upisat ce ga u Zagrebu.
Sto se Bosnjaka tice, utjelotvorenje policijske logistike predstavljao je prvi demokratski ministar sam: Alija Delimustafic. Trgovac i vlasnik Cenexa svoje je poslovno carstvo razvio na krhotinama Agrokomerca, no kada se Fikret Abdic vratio iz zatvora, stranacki su interesi povezali i trziste i robu i politicke kapitale; tek, Sefer Halilovic u svojoj Lukavoj strategiji tvrdi da je ovaj dvojac zajednickim snagama pripremao smjenu na celu Predsjednistva kada je Izetbegovic bio zarobljen u Lukavici?! Kontroverzni ministar i glava porodice je sluzbeno napustio zemlju na pocetku rata i privatno se u nju vratio pred sami kraj: sve potjernice za njim u medjuvremenu su mastilom SDA uredno precrtane, a krivicne prijave izdevalvirane. Sto i bez toga nije smetalo rastu i razvoju giganta Delimustafic, koji se prosirio na dvije banke, jedno osiguranje, pola hotela... i preko nezaobilaznog Senada Sahinpasica Saje veliko prijateljstvo sa bosnjackim Misom Brozom.
Deset godina kasnije ministarske zasluge postale su potpuno jasne: Delimustaficev pomocnik za pravne poslove Hilmo Selimovic vec je tradicionalni predsjednik Poslovnog odbora Sarajevske pivare, koja, pak, uz obavezno prisustvo jos tradicionalnijeg Mustafe Hafizovica, cini znacajan stub u logistickom sistemu SDA. Promucurni Delimustafic je na vrijeme shvatio i znacaj PTT sistema za Bosnjake: jedan od njegovih pomocnika bio je i elektroinzinjer Akif Sabic, koji se nakon uvezivanja dva bitna segmenta odbrane SDA vratio u svoju predjasnju radnu sredinu.
Jusuf Juka Pusina, Delimustaficev nasljednik u ministarskoj fotelji, svoj je mandat iskoristio za dobijanje predsjednickog povjerenja. I danas je jedan od savjetnika Alije Izetbegovica, ali se daleko uspjesnije bavi poslovnim prostorima na Skenderiji negoli Nogometnim savezom, u kojem primjenjuje pendrek-metode, ali samo na talentima. Visestrukom hadziji o unutarnjim poslovima vec odavno niko ne trazi savjet, jer je na toj duznosti stvarno, iako ne i formalno, jedan od najznacajnijih preostalih udbaskih kadrova u BiH: Asim Dautbasic. Cak se i njegove kolege sale da je najveca drzavna tajna spisak upravnih odbora u cijem radu participira, no najznacajnijim zadatkom ovog vjecnog lika iz sjene smatra se ustanovljavanje i njegovanje neceg sto jednom treba da dobije zvanicnu formu bosnjacke obavjestajne sluzbe.
No, ono za sto Jusuf Pusina nije imao petlje jeste njegov nasljednik: Bakir Alispahic, vjerovatno najznacajniji policajac u desetogodisnjoj povijesti SDA bavljenja ovim poslom, za Alijom Delimustaficem je potpisao sve one potjernice i prijave. Sto mu nije zasmetalo da u privredu krene upravo Alijinim stopama - bivsi je ministar danas fabrikant (u osnivacki kapital Fabrike boja Kabas Krasnici je unio novac, a Alispahic svoj ugled i veze), nakon novcanog rastaljivanja sa poslovnim partnerom, ali i suvlasnik rudnika, biznismen firme Quatro... Na adresu Bakira Alispahica upucene su najotrovnije i istovremeno najteze optuzbe: od nikad prebrojanog novca za sve odstampane i rasprodate pasose BiH, preko nikad rasvijetljenih nabavki automobila, do teskih optuzbi za promet narkotika... Ipak: njegova odanost Izetbegovicu, ali i bliskost sa logistickim lobijem Hasana i Halida Cengica dovoljan su zalog mirne sadasnjosti, uostalom kao i jednog od njegovih suradnika, Irfana Ljevakovica, danasnjeg vlasnika Alden printa i sarajevskih Vecernjih novina.
Gdje su srpski ratni policajci? Ni pripadnici srpske tajne i javne policije ne odstupaju od uobicajenog bosanskog stereotipa, prema kome je policajac prelazni oblik od nicega do biznismena. Momcilo Mandic, predratni pomocnik ministra policije BiH i jedan od najjacih u ratnoj hijerarhiji srpske policije, ovo pravilo je toliko radikalizirao da je postao bankar, i to veoma utjecajan. Jos tokom rata optuzivan od Biljane Plavsic da je ratni profiter, Mandic je veliki novac stekao na falsificiranju dokumenata, vozackih i saobracajnih dozvola, cije obrasce je sa sobom iznio iz Sarajeva. Godine 1995. postao je direktor Privredne banke Sarajevo u Beogradu, preko koje i danas u RS-u idu sve devizne penzije. Kao jednog od najodanijih ljudi Momcila Krajisnika, Milorad Dodik je nekoliko puta pokusao da ga skine sa cela banke, ali nije uspio. Vremenom je postao krupan tajkun i za beogradske prilike, sto se vidi iz toga sto mu je dodijeljeno predsjednikovanje Rukometnim klubom "Partizan", sto se u konkurenciji Milosevicevih socijalista i julovaca ne dobija lahko.
Prvi ministar policije RS-a Mico Stanisic nije imao takav poslovni nerv, ali nije ni umro od gladi u Beogradu, gdje se skrasio 1994. godine, posto se u sukobu rukovodstava RS-a i Srbije opredijelio za Milosevica. Iako mu je '97. ponovo ponudjeno mjesto ministra policije, Stanisic se uspjesno drzi po strani. U Beogradu mu rade dvije privatne firme, dok sam vecinu vremena provodi na vikendici u Sopotu, ispod Kosmaja, gdje sadi maline. Zavrsio je knjigu ratnih memoara, ali je jos nije objavio. Dosljedno se drzi podalje od medija.
Dragan Kijac, tokom cijelog rata sef srpske tajne policije, a kasnije, kazu, mozak obezbjedjenja Radovana Karadzica, rijetko boravi u RS-u, posto je u septembru '97. u Banjoj Luci izbjegao hapsenje, koje mu je tada u antiesdeesovskim nemirima pred Hotelom "Bosna" namijenio Jacques Klein. Poslije se, kako se tvrdi, nasao na tajnoj listi Haaga, tako da vrijeme uglavnom provodi u Beogradu. Kada je doslo do smjene vlasti u RS-u '98. godine, organizovao je sastanak izmedju Karadzica i tadasnjeg Dodikovog ministra policije Milovana Stankovica, koji je bivsem predsjedniku RS-a obecao da ce policija nastaviti da brine o njegovoj bezbjednosti. Poslije je Kijac snimljenom trakom razgovora ucjenjivao Stankovica i drzao ga pod kontrolom. Upuceni tvrde da, uprkos odlaska preko Drine, Kijac nikada nije prestao da se bavi Bosnom i policijskim poslovima. Sumnjice ga da je u ljeto '98. organizirao ubistvo Srdjana Knezevica, utjecajnog paljanskog policajca lojalnog Dodiku i Biljani Plavsic.
I Tomo Kovac, srpska policijska ratna vedeta sa Ilidze i Dobrinje, zavrsio je u biznisu. Kovac, koji se takodjer obogatio svercujuci tokom rata municiju i gorivo na liniji Ilidza - Kiseljak, otisao je na Crnogorsko primorje, gdje u nekoliko gradova ima lanac pekara. Prije dvije godine bio je proglasen za najboljeg jugoslavenskog pekara, a nagradu je posvetio Biljani Plavsic. U Crnoj Gori je i dugogodisnji Kijcev zamjenik Dragisa Mihic, covjek koji je vodio vecinu poslova u Centreksu i Selekt-impeksu, mocnim povlastenim firmama koje su se za vladavine SDS-a bavile svercom i uvozom deficitarnih artikala u RS-u, a koje su kontrolisali SDS i SDB. Mihic se skrasio u Budvi, gdje je kupio stan i krcka novac ustedjen u vrijeme kada mu je za samo jedan dan znalo kroz ruke proci po nekoliko miliona maraka.
Specijalci i Haag Najmanje se zna o Milenku Karisiku, nekadasnjem zamjeniku Dragana Vikica u specijalnoj jedinici policije BiH, a kasnije komandantu srpskih policijskih specijalaca. Karisik je u sukobu Pala i Banje Luke prije tri godine cvrsto drzao stranu Krajisniku, da bi pobjedom Plavsiceve otisao u anonimnost. Iako ga cesto vidjaju u Bijeljini, kazu da zivi u Beogradu, ali i da nije sasvim jasno cime se bavi. U dubokoj anonimnosti zivi i Stojan Zupljanin - uz Prijedorcanina Simu Drljacu, koga su pripadnici SFOR-a ubili pri pokusaju hapsenja u ljeto '97 - najmocniji ratni policajac u Krajini. Za lojalnost SDS-u Zupljanin, nekadasnji sef CSB Banja Luka, nagradjen je direktorskim mjestom u banjaluckoj Fabrici duvana. Posto se vjeruje da se za zlocine u Krajini nalazi na tajnom spisku Tribunala, pretpostavlja se da vec neko vrijeme zivi u Srbiji.
U Banju Luku se, kazu, vratio Ljuban Ecim, jedan od zloglasnih ratnih i poratnih debeovaca, koji je svojevremeno sumnjicen da je pokusao da eliminira Biljanu Plavsic. Takodjer se kaze da zbog njegovog povratka mnogima nije svejedno.
Ta fama straha i smrti koja kao oreol prati uspjesne policijske privrednike, privatnike i drzavotvorne djelatnike, reci ce i sami analiticari MUP-a, jedan je od najjacih i najbolje iskoristenih atributa. Cak nezaobilazna komponenta u izgradnji tajkunskog paralelnog policijskog zivljenja. Otuda valjda i onaj principima i pravilima sluzbe i danas sklon bivsi policajac, sa penzionerskom mudroscu pita: zar vam se ne cini zanimljivim da su se u posvemasnjem haosu najbolje snasli policajci i kriminalci? U objasnjenju koje slijedi, stoji: obje kategorije svoju uspjesnost duguju navici da siju strah oko sebe, vlasti koja ih nemilice proizvodi i podrzava i spasonosnoj formuli za kradju pronadjenoj u ratu - logistici.
Objavljeno u broju 156 DANA, 26. maj / svibanj 2000.
Home – Novi broj – Arhiva – Uz ovaj broj – Intervju DANA – Bosanski barometar
Povratak na vrh strane
Na vrh
© Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.