Utvrditi nečiji stvarni identitet nije lako. Rekao bih da je to apsolutno nemoguće. Tuđem identitetu se možemo približiti, ali ga u potpunosti ne možemo shvatiti. Jednostavno ne možemo postati neko drugi.
Osim toga slijediti trag nekog identiteta je mač sa dvije oštrice. Nije neobično da neko tragajući za tuđim identitetom bude
inficiran i sam bude izmijenjen.
Da bi se zaronilo u nečiji identitet je potrebno vrijeme i smjelost.
Čudno je kako je čovjek spreman učiniti i najgore stvari, pa i oduzeti pravo na život drugačijem, a samo zahvaljujući nuždi
, ljepše rečeno urođenoj optimizaciji tj. želji da se efikasno donese sud o nekome, uz što manji trošak (po integritet vlastitog identiteta).
Rekao bih da su zbog takvog banalnog razloga ovdje ljudi bacani u masovne grobnice. Svi ti ubijeni su bili i međusobno različiti, ali i po mnogo čemu vrlo slični ubicama. Ubijeni su samo zato što je slika o identitetu žrtava - bila važnija od stvarnosti. Takav nepostojeći, zamišljeni identitet
protivnika bio obilježen kao oličenje zla i navodno je predstavljao smrtnu opasnost za slobodu izražavanja identiteta ubice.
Tu ljudsku manu da samo na osnovu uvjerenja, tj. oslanjanja u sud autoriteta, bez svjedoka i dokaza sudimo - danas zloupotrebljavaju mnogi Bagdadiji, Trumpovi, ali i naši Zahiragići, Fatmiri i njihovi sve brojniji fanovi.
Ti "autoriteti" uzmu neki identitet - označe ga prijetnjom, rašire panični strah i ponude "čarobni" recept: uništiti sve
neprijateljske identitete.
Mislim da se uspješnost jednog društva ogleda u odnosu spram različitih identiteta. Ti identiteti se međusobno dopunjuju i oplemenjuju, ali i nerijetko sukobljavaju i bore za opstanak.
Ja vjerujem da su društva koja žele konzervirati identitete i koja uništavaju drugačije identitete osuđena na degeneraciju i propast. Samo društva u kojima opstaje bogat eko-sistem identiteta mogu preživjeti i napredovati.
Zanimljivo je da su područja Balkana i Bliskog istoka u prošlosti bila mjesta susretanja različitih identiteta.
Možda upravo zahvaljujući tome su ti prostori postali mjesta nastanka civilizacije.
Nije do toga došlo pod diktaturom jedne religije, strahovladom vladara ili zbog zakona koji je propisao "visinu i širinu" identiteta - nego upravo zato jer su to bila otvorena mjesta, u kojima se dešavalo svojevrsno društveno vrenje.
Danas smo svjedoci globalizacije, nametanja "Coca-Cola" identiteta superiornim i označavanja drugih identiteta neljudskim (zaostalim, zlim, terorističkim, ...).
Mislim da stvari nisu tako jednostavne.