Forum Klix.ba

Tema bi trebala se baviti ratnim desavanjima na Stupu a ne Stefkom bilicem ili bilic-markuljom kako god doticnog nazivali.

O Stefku imate i podosta u knjigi "Ilidzanci". iz 1990.

“Odvažni drugovi” Srbi, drugovi komitetski, drugovi sa zavidnom partijskom nadgradnjom, Rade Vasiljević, Milan Banjac, Stefko Bilić – Markulj, dobili su svaki za sebe partijske zadatke, koje su disciplinovano izvršavali. Tako i treba. Sa državnim neprijateljem nema šale, a budni čuvari tekovina Revolucije, i higijeničari političkog duha i misli na Ilidži, pokazali su se u akciji. Milan Banjac, sa kojim sam se godinama znao, zajedno bili i pili, kada je u ime Komiteta održao nekrolog nije mogao da ne pusti suzu očajnicu nad sudbinom naše zemlje, toliko mu je teško pala obaveza da obavjesti partijsko članstvo kako se u srcu Ilidže, rodnom mjestu M. Muharemovića, Rave Janković – Gliše zakopitila četnička organizacija. Znao je Milan Banjac da je to laž, ali mu je valjda trebala još neka nedobijena zvjezdica na epoleti. Takvi i trebaju Komitetima. Oni su poslušni i podobni i sposobni. U hotelu “Terme” izvještač u ime Komiteta, nakon što je čuvana informacija pročitana skrenuo je pažnju prisutnima da je politički zadatak trenutka totalni bojkot radnji Svete P. i Bude Djurića, a da se sa advokatima prekine svaki kontakt. Ni na ulici da se ne pita za pravni savjet, a kamo li da se udje u radnju. U jednoj od teritorijalnih OOSK-a u Hrasnici izvještač je bio čuveni kadar sa Stupa, komunista Šefko Bilić Markulj, koji je zatražio spisak članova, izvršio proziv, pročitao informaciju, a zatim pozivao jednog po jednog da se izjasne, da li su za informaciju ili protiv nje. Kada je došao na red da se izjasni neki šezdesetogodišnjak, koji je malo upamtio 1948. godine i izjašnjavanje, spetljao se, nije znao o čemu se radi, molio da se on izjasni sjutradan, i zatim počeo plakati, dok mu nije ideolog objasnio da se treba prihvatiti informacija i time dobiti na stepenu političke svijesti budnosti. U jednoj proizvodnoj OOSK-a javio se jedan radnik iz neposredne proizvodnje, koji se mene sjeća kao pravnika iz Famosa sa otprilike sledećim opservacijama: “Ja iz ove grupe znam samo Zdravka Mišeljića, a za njega mogu reći da je on nekvarljiva roba. Ako su ti drugi ljudi kao on, onda je to samo sudar političke birokratije sa slobodnim čovjekom, koji niotkoga ne ovisi i nikoga ne zarezuje”. Radnik je i dodao je da on ne vjeruje informaciji što se mene tiče. Na istom sastanku pala je opklada po pitanju da li ce taj radnik sutra doći na posao ili će Udba doći po njega. Jer, kada se Komitet sa političkom moći, zaogrne republičkom SDB kao policijskom moći, onda na ovim podnebljima BiH nema šta protiv toga da se kaže, iz razloga bojazni za vlastitu bezbjednost.“

Ali da skratim daljnu pricu te moguca pitanja oko doticnog. Poslje 1986 je Stefko iskljucivo se koristio imenom Stefko Bilic. A isto moze svaki gradjanin Stupa 2 kojem je trebao papir iz mjesne zjadnice da potvrdi, jer doticni kao glavni mjesne zajednice je na svakom papiru izdanom od iste zajednice ostvaio svoj rukopis Stefko Bilic. Doticni se rodio kao Stefko Bilic ali ime je izmjenio davnih dana, tacnije kad je bio dijete, jer njegovi novi roditeji su trazili da nadoda i to Markulj u produzetku. Zasto? Stefkovi roditelji su bili zaposleni kod barona i bogatih, tada, Markulja. Od tog istog tokara Markulj, njegov pradjed je imao dosta imovine na Stupu. Markulji su povrsinski imali pod svojim imenom 3/4 Stupa 2 poslje drugog svjetskog rata i dijela danasnje Kasindolske odnosno tada se taj dio pisao kao Gornji Butmir. Imali vlastitu prozivodnji mesa i mljecnih proizvoda, i tako je dobar dio Sarajlija imao posao kod tih Markulja. A jedni od tih brojnih radnika su bili Stefkovi roditelji, koji su ga ostavili Markuljima na odgoj i ishranu, jer sami nisu mogli. Zato on nosi prezime Bilic-Markulj i spomenut je u knjigi "Ilidzanci" kao Bilic-Markulj. A pisac knjige Enver Causevic je izgleda dobro poznavao materiju. Covjek koji je Stefka ishranio je jedan Markulj, otac Pave, Ante, Ljube i Fabijana Markulja. Ante Markulj iz Stupske ulice a ima dva sina u 60im godinama, koja borave u Holandiji. Smiljan i Dragomir. A ti isti su izdavali kucu na Ilidzi jednim nasim prijateljima pa kad sve lego kockice poslazes kako treba ispadne ono sta i vidis na kutiji. Znaci pradjed od Smiljana, Dragomira i tokara Davora je uzeo Stefka i njegovu ostalu bracu i sestre te ih odhranio. Filipa, Peru i sta ja znam koga jos. To sve znam zato sto u Kasindolskoj i na Ilidzi (Pejton) ima i dan danas Markulja i raspricali su se pravo. Prica se isto, kako dobar dio Markulja je bio u ljepim odnosima i sa Svabama tokom onog rata. Par ljubavnih prica i tako dalje. Kako i zasto je Stefko zavrsio kao Udbas je enigma, jer sva njegova braca su otisla u Njemacku na 25 godina prije rata u Bosni. Markulji koji su ga odgojili su bili po Njemackoj, neki cak i ozenjeni i udati sa tadasnjim SS vojnicima. Mislim da sve ovo nije bitno i mislim da ratna desavanja nemaju nista sa 1986 godinom i Stefkovim ispitivanjima radnika Famosa o desavanjima iz 1948 godine.

Moram podebljati slova jer ovo sto cu sada da napisem je glavno i znatno vaznije. Mozel' ko opisati dan i desavanja kad su cete presli Dobrinju i upali iza te famozne "Zizine" kuce? I jos nesto. U ulicama, danasnjim pod imenom 14. Maja 92, Kasindolskih zrtava i Mehmedalije Bojica se prica prica o stravicnom zlocinu u kojem su cetnici pobili sve domacine koji nisu bili srpske nacionalnosti. Tada je 38 muskaraca odvedeno iz Kasindolske ulice u KPD Kulu a potom u nepoznatom pravcu. 2007 godine na Romaniji su pronasli masovnu grobnicu i ostatke 37 od njih 38. Resad Brandic kao jedini prezivjeli iz te grupe je postedjen.

Stanovnici Kasindolske ulice, članovi porodica odvedenih muškaraca, prisjećaju se kako nije bilo sukoba s komšijama Srbima, te su u početku svi čuvali “zajedničke straže”.

“Negdje do polovine aprila, ovdje su se zajedničke straže držale i svi su govorili da ne daju nikome Kasindolsku, jer je ovo bila glavna ulica. Jednu večer su rekli da više neće zajedno da drže straže. Oformili su neke punktove, svakih 100 metara bila je neka njihova policija”, govori za Justice Report Itaba Turković, kojoj su 14. maja 1992. odvedeni muž i djever.

Nebi bilo lose ako ko ima pokoji detalj kako bi se razjasnile neke stvari po bilo kojem pitanju ratnih desavanja na Stupu.

Nastavak price o ubistvima i zajednickim strazama u Kasindolskoj.

Nisveta Zametica je u proljeće 1992. godine pokušala ubijediti brata i zeta da izađu iz tog dijela grada.

“Uspjela sam da izvedem sestru i njenu djecu, ali brat i zet nisu htjeli da idu. Ostali su tu. Tek su napravili kuću, tek je uredili, sredili... Tu su se s komšijama Srbima dogovorili da će zajedno ostati i čuvati, da ovdje rat neće biti. Svoje komšije nisu željeli da ostave”, prisjeća se Zametica.

Nakon što je napustila Kasindolsku, Zametica je uspjela stupiti u kontakt sa svojim bratom preko telefona, predvečer13. maja, dan prije odvođenja.

“Zvala sam da dođu, da ih prijatelj kombijem prebaci. On nije htio na takav način da ostavi ostale. Uvijek je bio lafac, ničeg se nije bojao, ali sad sam vidjela da je uplašen. Ono što mi on nije rekao, osjetila sam kroz njegovu priču. Na daljinu smo se razumjeli šta je ko od nas mislio”, prisjeća se.

Sutradan, 14. maja, Nisveta je ponovo zvala komšije u Kasindolskoj kako bi razgovarala s bratom, ali niko se nije javljao. Kada joj se napokon javila komšinica, rekla je da su svi zarobljeni.

“Prvo su napadi bili ujutru, granatiranje, i onda su pozivali da se predamo. Prešla sam u kuću kod komšije s djecom, a muškarci su ostali da se dogovore, da vide šta će. Odlučili su da se predaju komšijama”, prisjeća se Itaba Turković.

Rešad Brdarić, koji je svjedočio na suđenju optuženima za zločine u Kuli, ispričao je kako su muškarci iz Kasindolske komšijama Srbima predali oružje, te se okupili oko kuće komšije Alije Durića.

“Sa automatskim oružjem, stajale sukomšije. Upisivali su imena i prezimena i šta je ko imao od oružja. Onda su nas odveli u pravcu Ilidže, u jednu kuću koja je bila pod pločom. Poslije smo odvezeni na Kulu, gdje smo podijeljeni u dvije grupe i zatvoreni. Čuvari su bili u plavoj policijskoj uniformi”, kazao je Brdarić.

a ciji si ti momak, sigurno neki od markulja? sta je sad tu pogreska a sta nije? meni su o stefku markulji pricali. pa ako si markulj ili bilic idi se njima zali. jedino sto nenapisa je, skupa sa stefkom je bio predsjednik zajednice Stup 2 tihomir lalovic, a kasnje je dos'o ivo bilic ali to je vec bila 1991 i skoro ratna doba. sve u svemu on se pominje u knjigi i na brojnim drugim forumima. pamtim ga licno, volio je debelo naplatiti bilo kakav svoj rukopis ispod stola i tu se zavrsava prica o njemu. pitanje jeli i ziv vise. im'o je 50-tak pred sami rat. filip, stefkov brat je bio vlasnik zmlje gdje danas imas benzisku na ulazu u bobrinjsku. predrat kupio imao prodavnicu i dvi kuce tu. prodao poslje rata za dobru kremu i vise nikad tu nije ni dos'o.

o ubistvima na stupu me nemoj uciti. cetnici su pobili brdo ljudi po kasindolskoj. starce ubijali na licu mjesta a ostale vodili u logore. ko je znao zivu glavu izvuci preko onog mostica na ivici ko merkura je ost'o ziv.

U jesen 1992. godine, Kozara, pogon u naselju Stup, svakog je dana mijenjao vlasnika. Jedinica El-Fatih i Specijalni odred policije koji je u bitku vodio Kemo Ademovic, te vojni policajci Ismeta Bajramovica Cele, s puskama u rukama i ponekom osom zaustavljali su tenkove i nindze - u pancir od glave do pete obucene valjevske i ine dobrovoljce koji su kidisali na grad. Bila je jesen 1992. Na Stupskoj petlji nisu ostali tenkovi.

Sve ono cime je bivsa JNA raspolagala u naoruzanju, braniocima ovoga grada bila je samo zelja. Pa ipak: marta 1993. godine, u vrijeme zestoke ofanzive na Stup, kada su cetnicki tenkovi u dva maha izasli do petlje u Azicima, Sefer Halilovic je naredio Zaimu Backovicu: "Posiljka nocas po cijenu zivota mora uci u grad." Backovic i Nijaz Zorbic, tadasnji komandant jedinice Silver fox, dolaze u komandu Cetvrte viteske i kazu: "Moramo unijeti MTS u Grad." Ojacava ih i Cetvrta, pa je pred diverzantima kojima tada komanduje Emir Bogunic Carli slozen zadatak: lanser 107 mm sa raketama, lanser TF - crvena strijela, rucni bacaci, LPG-jevi, zolje, ose... na nosilima, prekriveni bijelim carsafima, pored unproforaca ulaze u grad. Posada lansera TF i njen komandir po naredbi Mustafe Hajrulahovica Talijana odlaze na Sokolje: crvena strijela tada pogada jedan tenk i jedan transporter. Ofanziva je zaustavljena.

http://www.camo.ch/abcopsade.htm

Ovaj pise o nakim tenkovima na Stupskoj petlji? Zar je moguce da su cete bila na stupskoj petlji??

Stravičan zločin u Kasindolskoj ulici. Zato se na prste jedne ruke mogu nabrojati Srbi koji su se vratili.

Zajedničke straže, odvođenje i ubijanje ljudi u maju, masakrirana porodica Rebo u augustu i čitavo područje etnički očišćeno početkom septembra uz svesrdnu podršku komšija Srba. Ako nisu ubijali, onda su koljačima pokazivali koje kuće treba "odraditi".

Ovaj pise o nakim tenkovima na Stupskoj petlji? Zar je moguce da su cete bila na stupskoj petlji??

Ma jok bolan,kakve čete na petlji.To ti je onaj ukradeni tenk pa se okotio i bilo oko njega još malih tenkića...

https://www.youtube.com/watch?v=mPq8WhOOo6c Jeli ovo od 1:53 Stup?

Jest,vidi se pruga i nasip.

Steta sto nema snimaka vise i fotografija, o svim drugim ratistima brdo, a sa Stupa gotobo nista.

Na licima naših vojnika se vidi napetost zbog iščekivanja šta će se dogoditi. A evo i mojih na 2:08.

Rijeka Dobrinja i Dobrinjska ulica nemaju nista sa naseljem Dobrinja. Rijeka Dobrinja je vecim dijelom na Stupu kec i dvica, dok Dobrinjska ulica je samo na Stupu 2 a naselje Dobrinja je tamo skroz kod aerodroma.

A ako je istina, onda su nasi 1992 bili oslobodilo dobar dio Kasindolske ulice ali kasnje izgubili. I navodno jedina dva pokusaja ceta da predju preko Dobrinje rijeke su bila (1) 1992 kad su tenkom pokusali tamo gdje je Interex danas i kasnje kod Zizine kuce. Prica se kako su taj dan i presli sa jednim oklopnim transporterom ali ga neko od nasih raznjeo raketom.

evo teme gdje zviz i hrle treba da objasne, onima koji su bili ucesnici na licu mjeta sta se ustvari desavalo

Imal raje iz Kasindolske ?

astala_vistala wrote:Imal raje iz Kasindolske ?

Ovo pitanje bi se moglo negativno shvatiti.

mahalas505 wrote:

astala_vistala wrote:Imal raje iz Kasindolske ?

Ovo pitanje bi se moglo negativno shvatiti.

Vjerujem da si dovoljno inteligentna osoba da si shvatio pitanje.

hellhammer wrote:evo teme gdje zviz i hrle treba da objasne, onima koji su bili ucesnici na licu mjeta sta se ustvari desavalo

Sto se moje manjine tice ja samo pisem sto procitam nedje drugo ili cujem od ljudi koji su bili za vrijeme rata na tim linijama. Na geografska pitanja mogu bolje odgovoriti nego brojne sarajlije jer sam iz kasindolske. Ujednako je i odgovor na pitanje imal' koga iz tog kutka.

Želimir Vidović Keli je ubijen u maju 1992. na području Stupa a zatim ''pokopan'' na lokaciji preko puta stupske pijace, tu mu je tijelo nađeno 1996 godine. Uz njegovo, bila su još četiri tijela.

Nekako s proljeća,

Nekako iza reintegracije Nedžarića i Ilidže otišao sam da prohodam tim ratnim linijama.U jarku preko puta Intereksa vidio sam žute trake i vozilo UN-a.Prišao sam i vidio tri kostura u kupinama.Dva kostura su bila u plavim uniformama (kao nekad uniforma CZ) i među njima metalna nosila na kojima je bio kostur bez lobanje.Kosti su se bjelile tako da sam jasno razaznao o čemu se radi.Poslije sam čitao da je među tim tijelima i tijelo Kelija.Nisu bila ukopana nego na površini zemlje a prekrivena granama divljih kupina.

Da, pominjao si to i ranije. Ubijeđen sam da su pokojnog Kelija ubili SDG -Legijini ljudi .

ostaje nepoznanica ko su ljudi koji su ubijeni sa njim.neki iz nekog radnog voda jer su imali uniforme civilne zaštite.Pitanje je i kako su dospjeli između dvije linije?

Ima jedan ovdje na forumu koji bi mogao nešto znati. Sa Kelijem je bio i moj rođak.

Napiši malo više detalja o tome.Interesuje me ko je to bio i kako je stradao.

PM72 wrote:Napiši malo više detalja o tome.Interesuje me ko je to bio i kako je stradao.

Ibrahim Durić, zajedno sa Kelijem vozio ranjenike u grad.

Koliko mi je poznato , oni su zajedno uspjeli odvesti ranjenike u bolnicu, a pokojni Vidović je zarobljen u povratku . Navodno na punktu u Kasindolskoj ulici, a od tada se ne zna pouzdano šta se dešavalo sa njim.

Nekako s proljeća wrote:Koliko mi je poznato , oni su zajedno uspjeli odvesti ranjenike u bolnicu, a pokojni Vidović je zarobljen u povratku . Navodno na punktu u Kasindolskoj ulici, a od tada se ne zna pouzdano šta se dešavalo sa njim.

Obojica su tu zarobljena.