Forum Klix.ba

Gospodine Causevicu, svojevremeno ste bili jedan od bliskih prijatelja gospodina Izetbegovica, ali je u meduvremenu doslo do radikalnog politickog razlaza izmedu Vas i aktuelnog predsjednika bosanskog predsjednistva. Zasto?

CAUSEVIC: Vrlo jednostavno, ja sam bio i ostao prijatelj sa Izetbegovicem, iz prostog razloga sto smo bili kolege. Osim toga, vidali smo se i na sastancima, ali nikada nisam mogao prihvatiti njegova shvatanja. On je, recimo, bio ortodoksni musliman, zapravo musliman koji ide i preko ortodoksije, docim sam ja citavu stvar posmatrao dosta liberalno. Zbog toga je nase prijateljstvo bilo prilicno distancirano. Mi smo se vidali, razgovarali, ali nikada nije bilo razgovora o onome sto bi njemu bilo interesantno, a to je islamizacija Muslimana. To nije dolazilo u obzir, jer on je znao da ja u tom pogledu imam strahovito liberalna gledanja. Pogotovo kada sam vidio njegovu Islamsku deklaraciju, koja je iz temelja neprihvatljiva, pa sam mu jos prije rata rekao: Alija, pobogu brate, kuda ovo ides? Sa ovakvim postupcima mi necemo u Evropi nigdje stici. Jednostavno ce se dogoditi to da ce nas jedanput izbaciti iz ovoga komadica Evrope u kojem se nalazimo. U tome je stvar.

DANI: Kako je Izetbegovic reagirao na te Vase rijeci?

CAUSEVIC: Rekao je: ja imam to svoje gledanje i ja od njega ne mogu odstupiti. Otprilike to, ne mogu ga sada doslovno citirati, jer prosle su godine. Iza toga, kada sam od Gazi Husrev-begove biblioteke dobio njegov rukopis Islam izmedu Istoka i Zapada da recenziram, zamalo nisam pao u nesvijest. Mozda vam je poznato, njegov stav je bio da islam svoju ekonomsku doktrinu mora postulirati izmedu kapitalizma i ondasnjeg socijalizma. Sreo sam ga jedanput, bas kod Careve cuprije, i kazao: pa, Alija, je l’ ti shvacas da islam nema doktrine? Koja religija ima svoju doktrinu? Katolicka crkva je postavila svoj socijalni katolicizam, pa kako je prosao? Ekonomska doktrina ide svojim pravcima i ona nema respekta ni prema religiji, ni prema covjeku, ni prema bilo kome. Ona ima svoj pravac, a on (Izetbegovic, op.a.), jednostavno, stoji na stanovistu da izmedu kapitalizma i socijalizma treba interpolirati zekjat, to jest milostinju. Pa kazem mu: znas li, bolan, sta je zekjat? To je po islamu dva i po posto od prometnoga kapitala i tezaurisanog zlata. To bi mi gladni hodali, drzava ne bi mogla postojati. Je l’ ti to, mozda, postoji u Saudijskoj Arabiji? Taman, odgovorio mi je, mi bismo morali eksperimentirati. Nema eksperimenata u ekonomiji. Ekonomija ima svoje striktne propise i ako ti meni kazes da je zekjat ekonomija islama, neka znas da cu predloziti da se tvoja knjiga ne stampa. I nije stampana u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Za vrijeme rata izdala ju je “Svjetlost”, a da vam posteno kazem, nisam imao novaca da je kupim.

DANI: Cini mi se, gospodine Causevicu, kako se desavaju neki drustveni procesi koji su, po mom dubokom ubjedenju, kontraproduktivni. Kada to kazem, mislim na jedno neproduktivno jedinstvo nacije i vjere kod Bosnjaka. Cini mi se da je i sama sraslost Islamske zajednice i vladajuce stranke upravo na tom tragu.

CAUSEVIC: Jedno cu vam reci, malo je nacija koje nemaju svoj daleki fundament u religiji. To je sigurno. Medutim, taj se fundament prekinuo. Ovdje kod nas jos nije iskristalisano sta su muslimani kao jedna drustvena asocijacija: je li to narod, je li to nacija, ili je to vjerska zajednica? Sta je nacija? Nacija je svijest o svome postojanju na odredenom prostoru. Te svijesti kod muslimana nema. Svijest postoji samo kao vjerska veza. Dakle, muslimani jos nisu evoluirali iz stanja naroda u stanje nacije. To je ono sto je najbitnije. Prema tome, ako medu muslimanima nema osjecaja nacije, nacije ne moze ni biti.

Za naciju je potrebno vise

DANI: Da li mislite planetarno na muslimane ili samo na bosanske muslimane?

CAUSEVIC: Ja samo mislim na bosanskohercegovacke muslimane. Oni su jos uvijek jedna socioloska dilema. Oni su u prvom redu nastali apsurdno. Drugi narodi su se razvijali linearno: pleme – narod – nacija. Muslimani su se razvijali, medutim, iz ilirskoga prozelitizma u islam, dakle ne iz plemena. Oni su, iza toga, kroz citav turski period prosli kao vjerska zajednica Bosnjaka. I danas, ako bismo se promatrali, mi bismo bili u dilemi: da li smo narod ili vjerska zajednica? Narod je, kao sto znate, skup slicnih ljudi koji imaju iste ili slicne poglede na svijet i koji su nastali od zbira slicnih plemena. Mi to nismo. Muslimani imaju jedan sasvim drugi tok za razliku od Srba, Hrvata i svih drugih. Hrvati su nastali od skupine plemena, Srbi isto tako, Makedonci isto tako, ali mi muslimani smo nastali iz jedne bogumilske vjerske zajednice, presli u islamsku vjersku zajednicu i nastavili taj zivot kroz 450 godina turske administracije. Tako smo nastavili za vrijeme Austro-Ugarske i mi vidimo da citav nas politicki zivot uvijek nosi konotaciju “muslimanska organizacija” takva i takva. Sve su nam stranke muslimanske. Nemamo ni jedne koja nema epitet muslimanski. Ako je to tako, u tom slucaju mi prvo moramo socioloski razmotriti da li su muslimani jos na prijelazu iz vjerske zajednice ili su eventualno postali narod. Nacija sigurno nisu, jer za naciju je potrebno nesto mnogo vise. Za naciju je potrebna svijest o svome teritoriju, o svome narodu, o svojoj drzavi i o svome statusu na odredenom prostoru.

DANI: Da li SDA kao vladajuca bosnjacka stranka doprinosi tome da Bosnjaci jos uvijek nisu nacija?

CAUSEVIC: SDA je u tom pogledu kontraproduktivna. Iz prostoga razloga sto je SDA jedna tipicno klerikalna stranka. I kao takva nije u mogucnosti da djeluje na jednoj sirini. SDA u prvome redu nije rijesila problem: sta su muslimani? Pretvorila ih je u Bosnjake sto je jedna jos kardinalnija pogreska. To je Alija uradio protivustavno. Ustav nije dozvoljavao da se to radi na onakav nacin kao sto je to Alija uradio 1993. godine. Prvo to, a drugo, sta su Bosnjaci? Bosnjaci su regionalna oznaka.

DANI: Ne mogu se sloziti s Vama. Pa, koja je onda kodirana oznaka nase nacionalne svijesti? Sta smo onda?

CAUSEVIC: U nasoj svijesti mi smo muslimani.

DANI: Ali, muslimani nisu nacija.

CAUSEVIC: Nije bitno. Niko nas ne pita za to. Mi muslimani se jos nalazimo u jednoj dilemi – da li prelazimo iz vjerske zajednice u narod ili ostajemo jos vjerska zajednica. U tome je stvar. Pa vidite kako usko suraduje vjerska zajednica i politika. Predsjednik Republike postavlja reisul-ulemu, oni zajednicki kolaboriraju, drze zajednicke zborove i tako dalje. Tako je bilo i za vrijeme stare Jugoslavije. Spaho je apsolutno kolaborirao sa vjerskom zajednicom. Mi nismo nacisto jednu stvar, a to je, kao sto rekoh, sta su muslimani – narod ili vjerska zajednica. Nacija, sigurno, nisu.

Ordinarna politicka sljepoca

DANI: Pa dobro, sta je onda po Vama duhovna vertikala bosnjackog naroda?

CAUSEVIC: Duhovna vertikala bosanskog, odnosno muslimanskog naroda je islam. Nemojte me krivo shvatiti, da sam ja neki klerikalac. Dapace, ja sam daleko od svakoga islamizma, vrlo daleko, ali ako razgovaramo sa ljudima, mi vidimo da ih to povezuje. Rat je najbolji primjer. Jos nesto da vam kazem: ovaj rat je bio gradansko-konfesionalni. Rusile su se dzamije i crkve, unistavali svecenici svih konfesija… Rat je isao upravo tim putem, sto znaci da Bosna i Hercegovina jos nije izrasla da bude multikonfesionalna, multinacionalna i multinarodnosna drzava kao sto se govori. Mi smo jos duboko rastavljeni. Evo, pogledajte, u Federaciji BiH imamo dvije drzave. HVO drzavu i muslimansku drzavu u kojoj je Alija, kobajagi, neki suveren.

DANI: Cekajte, gospodine Causevicu! Ako Vi kazete da je ovdje bio gradansko-konfesionalni sukob, idete na ruku upravo prosrpskim tezama, odnosno, zar time ne rusite cak i jednom Rezolucijom UN-a jasno definiranu srpsku agresiju na BIH?

CAUSEVIC: Da vam reknem jednu stvar. Agresija je nesto drugo od gradansko-konfesionalnog rata. Nemojte zaboraviti sta je uzrok ovog rata: proglasavanje nezavisne BiH od strane dva naroda, Hrvata i Muslimana. Stoji cinjenica da Clan 2 ondasnjeg Ustava izricito kaze: BiH je zajednica tri naroda, Muslimana, Srba i Hrvata. Zajednica se ne moze rasturiti na taj nacin sto ce samo Hrvati i Muslimani izaci iz nje. Srbi su to prihvatili kao razlog za rat. I sto je najgore – najveca Alijina politicka pogreska – puna BiH srpskih vojnika, a on proglasava nezavisnu Bosnu. Za to je covjek trebao imati potpuno blindiranu pamet.

DANI: Vi mislite da je trebao prihvatiti historijski sporazum sa Srbima koji su pravili Zulfikarpasic i Filipovic?

CAUSEVIC: To je bio vise-manje jedan politicki potez koji nije imao nikakvu realnu podlogu. Trebalo je, bez daljnjega, po mome misljenju koje ne mora biti mjerodavno, prihvatiti nasu realnost da nastavimo egzistirati u ostatku Jugoslavije, s tim sto bi se Hrvati izdvojili iz Hercegovine. Ostali bismo mi do daljnjega, a iza toga nastupio bi jedan totalni raspad. Medutim, ovako, platili smo krvavo. Dvjesta hiljada najljepse mladosti, 70 posto unistene kulturne bastine… Je l’ se to isplatilo za nekakvu BiH koju sada imamo, a koju smo imali i sa Vance-Owenovim i Owen-Stoltenbergovim planom, jer je Alija te planove potpisao 1993. godine, kad je vidio u sto je ratom upao. Politika je umjetnost onoga sto se moze, a ne onoga sto se zeli. A mi smo upravo isli za onim sto se zeli. Htjeli smo da stvorimo nekakvu nezavisnu bosanskohercegovacku drzavu, to je apsurd. To su mogli Hrvati, koji su vec iza sebe imali Zapad. To su mogli Slovenci pogotovo, Makedonce niko nije ni bendao. Obzirom na to, mi smo morali cekati odgovarajuci momenat, pa onda, eventualno, kad postignemo sporazum i dobijemo podlogu u Evropi, izvrsiti izdvajanje.

DANI: Vi biste, znaci, prihvatili da mi ostanemo robovi unutar srpskog carstva?!

CAUSEVIC: Prvo, mi ne bismo bili nikakvi robovi. Mi bismo na taj nacin dobili prednost, s obzirom na to da bi kroz koridor Sandzaka isli skroz do Makedonije i do Crne Gore. To nije nikakvo ropstvo, vec je govor o tome najobicnija demagogija. Mi bismo jednostavno samo povecali svoj populacioni faktor u Srbiji, odnosno u Jugoslaviji, a zatim, kad postanemo narod u pravom smislu rijeci, izdvojili bismo se iz tzv. Jugoslavije. Tada ne bi bilo nikakvih problema, ali u ono doba kada je ovdje Mladic imao citavu armadu, a mi svega nekakvoga Vikica za rat sa Srbima, to je bila najordinarnija politicka sljepoca!

Publicisticki primitivizam

DANI: Prosto me navodite da Vas pitam da li je onda, po Vama, Izetbegovic pozitivna ili negativna historijska licnost?

CAUSEVIC: U svakom slucaju, ovaj potez Izetbegovica, kojeg ja, inace, smatram postenim covjekom i prijateljem, vidim kao kardinalnu pogresku. Vi znate staru Talleyrandovu mudrost koja kaze da je pogreska veca od zlocina. E, to je Alija uradio. A zasto? Oko njega su se skupili ljudi koji nemaju uopce politickih gledanja. Sta vi hocete od jednoga Behmena? Ili, ne znam, od citavog niza tih pojedinaca? Tu nije bilo ni jednoga covjeka koji ga je mogao savjetovati i kazati: Alija stani, daj da vidimo sta mozemo postici sa Srbima. Na koncu, uzmite Oslobodenje od 21. decembra 1991. godine pa cete vidjeti govor zlocinca Karadzica u narodnoj Skupstini, kad kaze: “Zar nam nije bolje da u BiH napravimo konfederaciju od tri drzave: Srbi, Hrvati, Muslimani, ili da imamo stotine i stotine hiljada mrtvih ljudi, stotine i stotine porusenih kuca.” Ako vas bude zanimalo, mogu vam donijeti fotokopiju toga. Nije to prorocanstvo, oni su to unaprijed imali smisljeno. Ja sam, uzgred, jedini covjek u BiH koji nema televizor, koji ne gleda televiziju, ali sam se, slucajno, tu noc zatekao kod sestre i vidio da je Alija sjedio kao Rodinov mislilac, sam. Hrvatski poslanici su stajali na drugoj strani – Hrvati su, sasvim razumljivo, imali svoju racunicu, ja njih sasvim razumijem – i on je odjedanput rekao neka se glasa, i svi srpski poslanici su izasli van. To je bila smrtna presuda muslimanima. To sam sestri rekao, a tu je bilo i jos nekoliko mojih prijatelja. Kazem, ovo je smrtna presuda: 21. decembar 1991. godine.

DANI: Maloprije ste izrekli jednu ozbiljnu dijagnozu – da Izetbegovic nema oko sebe ljude koji politicki misle. Ne mogu a da se u tom kontekstu ne dotaknem teksta Dzemaludina Latica o Marku Vesovicu…

CAUSEVIC: To je tipicni publicisticki primitivizam. To je tipicna nekultura koja negdje u daljini ima klerikalni uzrok, jer Latic je tipicni klerikalista. I on i citava ona njegova grupa.

DANI: Kako tumacite da poslije jednog takvog pogromaskog teksta, SDA uopce nije nasla za shodno da reagira na takav duhovni “nizlet” svog vaznog djelatnika?

CAUSEVIC: Meni nije cudno za SDA, jer jedinstveni su to stavovi, i SDA i Latica. Latic je njihov ideolog i to je meni normalno. Ali, meni ne ide u glavu sto ovi tzv. bogumili koji su se islamizirali, a to su bivsi komunisti koji su presli u islam, bosnjificirali se i postali predsjednici drustva knjizevnika, ne reagiraju, nego se jednostavno hermafroditski drze po strani i niko ne ustaje u odbranu ni jedne, ni druge strane. Tu je trebalo intervenirati. Ono Laticevo izjasnjavanje bi svagdje u Evropi bilo kaznjeno.

DANI: Ima li u takvim istupima elemenata krivicnog djela?

CAUSEVIC: Bilo je prije, ali sad nema vise krivicno-pravnog supstrata za takvo gonjenje. I s obzirom na tu cinjenicu, oni su pustili da ovaj moze pisati sta god hoce. Procitao sam ono Bas onako vlaski, pa to nisu radili nasi publicisti ni za vrijeme Austro-Ugarske, u vrijeme kada su verbalno ratovali sa Srbima. To nisu uvrede, to nisu klevete, to je de facto jedan napad na narod, ne samo na Vesovica.

DANI: Recite mi, sta mislite o Mladim muslimanima, odnosno njihovom djelovanju?

CAUSEVIC: Mladi muslimani, to je, de facto, jedna zaraza koja je dosla sa istoka. Dosla je otprilike iz Irana gdje su htjeli da stvore jednu novu generaciju mladih ljudi koji ce biti propagatori islama. To je naislo na odredeni odziv i ovdje u BiH, sto i danas ima svoje posljedice. Pa, vidite one utvare koje hodaju gradom! U 21. stoljecu posred Sarajeva sa onim dugim haljinama i bez lica. To je tipicni iranizam. Mi koji bismo kao pripadnici muslimanske narodne zajednice morali da idemo sa Evropom, mi idemo protiv Evrope. Kad su mene 1993. pitali zasto stranci ne interveniraju, bili su prisutni Alija i Silajdzic, ja sam rekao: sacekajte dok se prolije odgovarajuca kolicina krvi muslimanske, onda ce intervenirati. I to je stampano kao moje posebno predavanje: “Antiislamski sindrom Zapada protiv muslimana”. Tako je i bilo. Kasnije su mi dosli i cestitali, kazu, ti si vidio godinu i po dana ranije.

Ajvatovica je bogumilska

DANI: Pomozite mi da rijesim jednu dilemu: iako je islam univerzalan, moze li se ipak govoriti o specificnom bosanskom islamu?

CAUSEVIC: Bosanski islam, ako bi uopceno govorili, ne postoji. Islam je svugdje isti, kao sto je i krscanstvo. U bosanskom islamu ima dosta infiltrata drugih religija. Ovdje je islam u sebe jednostavno uvukao odredene komponente iz krscanstva, ili jos bolje, iz bogumilstva, iz koga smo prihvatili i Ajvatovicu i sve drugo.

DANI: Kazete da smo od bogumila prihvatili Ajvatovicu?

CAUSEVIC: Ma, normalno. To je bogumilsko molitviste.

DANI: Ali, ta se cinjenica potpuno zanemaruje u danasnjoj i politickoj i tradicijskoj i teoloskoj interpretaciji?

CAUSEVIC: Upamtite, svaka religija je totalitarna. Ona ne zeli nista tude. U tome je stvar, sve religije su totalitarne, nije samo islam. A to sto on upija stvari u sebe, pa nije ni mogao drugacije.

DANI: Da li je, po Vama, vjernik moralno superiorniji od nevjernika?

CAUSEVIC: Po mom misljenu, moral je nesto izvan religije. Moral postoji u covjeku, u odgoju, moglo bi se reci otkad se rodi. Ako sam ja odgojen pod moralnom egidom “voli svoga bliznjega bez obzira ko to bio”, meni ne treba religija u tom pogledu. Prema tome, moral i religija, uslovno receno, mogu ici potpuno paralelno. Nije religija jedini nosilac morala. I filozofija je nosilac morala. I politika, ako je prava politika, iako je malo politike koja nosi moral. Mi to znamo, jer moral i politika cesto puta idu sasvim razlicito.

DANI: Negdje sam procitao da samo bosanski muslimani imaju instituciju reisul-uleme. Da li je to tacno?

CAUSEVIC: Reisul-ulema je institucija Austro-Ugarske. Mi smo za vrijeme Turaka imali muftiju koji je bio podreden halifu u Carigradu. Medutim, Austrija je bila mnogo pametnija, ona je isla svojim putem. Trebalo je muslimane vjerski odvojiti od halife. Onda su uspostavili posebnu vjersku zajednicu na cijem je celu bio jos 1881. godine reisul-ulema. Reisul-ulema znaci glava uleme, glava ucenjaka. On je tu bio i tako je ta institucija nastavila da postoji sve do danas. To je austrougarski proizvod.

DANI: Koliko znam, Vi reis-efendiju Cerica smatrate nelegitimnim, zasto?

CAUSEVIC: Reis Ceric ima, bez sumnje, vrlo solidne kvalifikacije, on je i zapadnjacki i istocnjacki obrazovan. Ali je on, po mome misljenju, ne znam kako mu se to moglo dogoditi, dopustio da ga Alija postavi za naibu-reisa, to jest namjesnika reisovog. I to se desilo na taj nacin sto je Alija prethodno imenovao deset ljudi u Sabor Islamske zajednice. A kod muslimana postoji velika osjetljivost prema Saboru, on mora biti izabran. Alija je imenovao 10 svojih ljudi i oni su izabrali Cerica za naibu-reisa. Nije proslo ni nekoliko mjeseci, naibu-reis sazove svojih pet muftija i kaze: dobro bi bilo da vi mene sad proglasite reisul-ulemom. I na taj nacin proglasi se reis.

DANI: Ne uvazavate cinjenicu da je sami kontekst tog burnog vremena trazio neke izvanredne pravorijeke?

CAUSEVIC: Nikakve. Evo, recimo, za vrijeme prosloga rata, mi nismo imali reisa. Bio je samo naibu-reis, i to vrlo ucen covjek Salih Safvet efendija Basic, profesor Teoloskog fakulteta. On je bio naibu-reis sve do dolaska partizana, pa i jednu ili dvije godine poslije. Onda su partizani na svoj nacin obrazovali Sabor Islamske zajednice koji je, hocete ili necete, legitimno izabrao novog reisa, Fejica. I tako se nastavila citava stvar sve do danasnjega vremena, dok nije Ceric izabran. Ja se cudim Aliji da je mogao napraviti takvu pogresku. A kazem da je Ceric jedan obrazovan covjek.

DANI: Ja mislim da bi Vi kao liberalan musliman morali kritikovati inflaciju ovih, da tako kazem, antihanefijskih mesheba kojih je diljem Bosne sve vise…

CAUSEVIC: Da vam kazem jednu stvar, to je jedna izmisljotina. Antihanefijski meshebi i sve drugo, to je Ceric napravio, i ja da ga vidim, pitao bih ga kako je mogao upasti u takvu igru. Ja to ne mogu shvatiti.

DANI: Ja sam razgovarao sa starim muslimanima iz srednje Bosne koji kazu da (nije bitno koje je mjesto u pitanju) hodza u dzamiji trazi novi nacin klanjanja, potpunu zbijenost safova, kako navodno sejtan ne bi mogao proci izmedu njih…

CAUSEVIC: To je propagandna besmislica. Na koncu konca, covjek u islamu moze biti pripadnik svakog mesheba. On tom cinjenicom ne izlazi iz islama.

DANI: Sta je, po Vama, uzrok sukoba Rijaseta i Ilmije?

CAUSEVIC: Uzrok sukoba su, vjerovatno, licni odnosi. To je ono sto je najgadnije kod nas. I u strukturama Islamske zajednice pa i u politici. Ovi ljudi su pokazali da ne mogu prihvatiti ishitrene politicke poglede Cerica, te da se zele distancirati kao muslimani i nastaviti samo da rade kao vjernici. A Ceric hoce da sjedi i u prvim redovima SDA kad je Kongres. To je nevolja. On ne zna da u novinama izlaze njegove slike. U tom pogledu ja imam jedno pet takvih izrezaka. Molim vas, najbolji je primjer Ajvatovica: Alija drzi politicki govor, Ceric drzi dovu. Pitao sam Aliju: gdje ti je, bolan, pamet? – ja sam stariji od njega pa mogu i to da ga pitam – gdje ti je pamet, zar takvu glupost pravis? Ajvatovica ja molitviste i tu nije tvoje mjesto, ti mozes doci samo kao vjernik, a ne da drzis govor. A Ceric je mogao.

Drzava srpskih vojnika

DANI: Volio bih da mi odgovorite i na nekoliko pitanja pravno-politicke prirode. Ima li Bosne i Hercegovine kao drzave?

CAUSEVIC: Otvoreno govoreci protiv svih postojecih trendova u politici, Bosna i Hercegovina vise pravno ne postoji kao drzava. Ona postoji kao konfederacija Federacije BiH i Republike Srpske. Treba imati samo malo pravnickog osjecaja i to iz podrucja ustavnoga prava, pa vidjeti da je Dejtonski sporazum BiH rasjekao na dva dijela. Medutim, to nije nista strasno. Kada sam pitao pojedine Alijine pravnike, dobro, kakva smo mi drzava, rekli su: e, to cemo tek vidjeti tokom evolucije. Ne moze tako. Sta smo sada? Jesmo li carevina, kraljevina, federacija, ili nesto trece? Ako kazete konfederacija, onda nismo drzava. Konfederaciju cine dvije drzave koje imaju samo neke zajednicke poslove. Uzmite Dejtonski sporazum, ako se ne varam, Clan 2 ili Clan 3, on navodi: zajednicki poslovi BiH su, ne znam, carine. Uglavnom, sest ili sedam poslova. Sve ostalo, sto nije navedeno u tom clanu, pripada Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Znaci, to su dvije drzave. Tako je bilo i u Austro-Ugarskoj. Bilo je cetiri ili pet zajednickih poslova: car i kralj, ministarstvo vanjskih poslova, ministarstvo finansija i ne znam koje jos, a ostalo su bili austrijski poslovi i ugarski poslovi. I zajednicki poslovi nad Bosnom i Hercegovinom. Znate, Austro-Ugarska je bila klasicna konfederacija. Mi smo isto tako klasicna konfederacija, i to mogu braniti pred citavim forumom.

DANI: Plasite li se da bi i BiH mogla, poput austrougarske konfederacije, propasti kao historijska tvorevina?

CAUSEVIC: Nema te drzave koja ne moze propasti kao historijska tvorevina. Pa, prema tome, mozemo i mi propasti, a mozemo i ostati. Dayton nas je podijelio na dva dijela. To je, po mom misljenju, jedna superiorna podvala koja je na jedan elegantan nacin raspolovila BiH i za buducnost odredila njezinu propast.

DANI: Zasto ste toliki pesimista?

CAUSEVIC: Ja nisam pesimista, ja samo realno gledam situaciju kakva jeste. Nek mene neko uvjeri da ce BiH, Federacija i Republika Srpska, opstati zajedno, ja cu reci: povlacim sve sto sam govorio. Sta je RS u odnosu na Federaciju? Federacija koja ima, strasno je kazati, 10 kantona, pa to je nezamislivo, na 23.000 kvadratnih kilometara. Jedan strahoviti birokratski aparat i Republika Srpska na drugoj strani. Nisam ja ni najmanje pesimista, nek’ mene neko uvjeri da ce se sutra sve ovo spojiti, ja cu mu pruziti ruku i kazati: ja se izvinjavam.

DANI: A ako bi se uveo stvarni protektorat nad BiH?

CAUSEVIC: U tom slucaju vrlo je tesko predvidjeti koliko bi on trajao i sta bi on htio. Stvarni protektorat de facto postoji, a pravni protektorat, ako bi se uveo, to bi za sva tri naroda bilo najsretnije rjesenje, iako bi se Srbi strahovito ljutili. Hrvati bi se malo manje ljutili, mi muslimani se ne bi ljutili sigurno. Po mom misljenju, ako BiH hoce da opstane, ona moze opstati samo pod nekakvim bilo fakticnim, bilo pravnim protektoratom. Kad je BiH bila sama citava? Nikada. Turska je drzala u svojim sakama, Austro-Ugarska je drzala u svojim sakama, cim je dosla Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca, BiH se polako pocela raspadati na oblasti, da bi se 1939. raspala na dva dijela. Jedan dio je otisao prema Srbiji, drugi dio, Banovina Hrvatska, prema Hrvatskoj. Znaci, BiH se pod vlascu svoga naroda mora raspasti. To je njen imperativ. Socijalizam je Bosnu energicno drzao u rukama.

DANI: Zar Vas ne demantira politicka egzistencija srednjovjekovne bosanske drzave?

CAUSEVIC: Srednjovjekovna Bosna je bila jedinstvena Bosna. Nije bilo ni Srba ni Hrvata, ni katolika ni pravoslavaca. Bila je zemlja dobrih Bosnjana.

DANI: Mislite li, kao pravnik, da BiH moze dobiti spor protiv Srbije na Sudu pravde u Haagu?

CAUSEVIC: Ako bi dobili takav spor, tada bi Evropa i svijet skocili sami sebi u stomak. U prvom redu treba dokazati gdje je ta agresija i sta je agresija. Agresija je napad jedne drzave na drugu. Gdje je ta druga drzava?

DANI: E, sad me stvarno nervirate. Pa, Srbija nas je napala!

CAUSEVIC: Srbija je napala koga?

DANI: Bosnu i Hercegovinu.

CAUSEVIC: Bosne i Hercegovine u ono doba nije ni bilo.

DANI: Kako, kada smo sestog aprila priznati na East Riveru?

CAUSEVIC: Priznanje jos nije postojanje drzave. Drzava mora i fakticno postojati. Bosna nije fakticno postojala. Postojala je samo drzava srpskih vojnika.

DANI: Ne slazem se s Vama. U pravnome smislu BiH je 1992. bila drzava, to je objektivno dovoljno za postojanje agresije.

CAUSEVIC: U pravnom smislu BiH je mogla biti priznata od ne znam koliko drzava. I NDH je bila priznata od preko 30 drzava. Drzava, da bi bila drzava, mora imati tri osnovna elementa: teritorij, narod i vlast. BiH nije imala ni jedno, ni drugo, ni trece. Imala je Sarajevo i jos par gradova.

DANI: Vi tvrdite da nije bilo agresije na BiH?

CAUSEVIC: Ni govora. Ovo je bio gradansko-konfesionalni rat kojeg je Alija svojim nemudrim postupkom isprovocirao. Mi smo imali mogucnosti da se sporazumimo sa Srbima i Hrvatima i da Bosnu podijelimo na tri dijela. A da opet ostane nekako cijela. Kao konfederacija. Evo, sta je sad? Platili smo 200.000 mladih zivota, unistili 70 posto bastine, i na koncu, sta imamo? Rusevinu od Bosne koja je podijeljena na dva dijela.

Islam je visio u zraku

DANI: Recite mi sta znaci Vasa recenica da je konfesionalni nacionalizam osnovni faktor obrusavanja BiH?

CAUSEVIC: Mi nemamo pravog nacionalizma. Konfesionalni nacionalizam, to je vjerski nacionalizam. De facto to nije ni nacionalizam, nego jednostavno konfesionalni osjecaji, a to su najstrasniji osjecaji u sudarima. Vjerski ratovi su najstrasniji ratovi u povijesti covjecanstva. Takvi su se ratovi odrzavali u Bosni. Molim vas lijepo, zar bi smo mogli zamisliti da nam neko rusi dzamiju i da mi nekome rusimo crkvu? Dovoljno je to da vidimo i da znamo kakav je karakter tog rata. Islo se za tim da se rusi ono sto je simbol druge religije.

DANI: Bogami, kao da ste pravi frend sa Huntingtonom. Da li Vi mislite da je on u pravu sa svojom tezom o sukobu civilizacija?

CAUSEVIC: Pa, gotovo da jeste, mada nikada ne zelim neku opcu tezu prebacivati na Bosnu. Bosna je specificna u svom istorijskom razvoju. To je drzava koja ima tri religije, pa ako hocete, i tri naroda, koji su se odrzavali samo pod tajnim ili otvorenim protektoratom treceg. Socijalizam je bio protektorat nad Bosnom.

DANI: Mislite, socijalisticki protektorat?

CAUSEVIC: Nek bude socijalisticki. Ali haj’te vi pokusajte u ono doba srusiti crkvu ili dzamiju. To je predstavljalo raspirivanje vjerske i nacionalne mrznje, zakonski predvideno 10 godina robije.

DANI: Da li je islam bio bolji u komunizmu ili sada kada je SDA na vlasti?

CAUSEVIC: Jako je tesko govoriti o tome koji bi kriterij primijenio: da li je bio bolji ili gori. Stoji cinjenica da je nakon 45 godina socijalizma islam isplivao kao i krscanstvo i pravoslavlje. Ne moze se religija lako unistiti. To je nesto nadnaravno, natcovjecije. Sto je najvaznije, danas mi imamo novi slucaj islamizacije kao i 1463. godine. Onda su bogumili, kad su Turci dosli, masovno presli na islam. Danas opet imamo isti slucaj. Masovni prelaz komunista u islam.

DANI: Da li je iskorak islama iz mahala u jedan stvarni drustveni zivot donio vise stete nego koristi?

CAUSEVIC: Islam nije ni postojao samo u mahalama i u sokacima. Islam je visio u zraku. Medu intelektualcima, medu pojedincima i tako dalje. On je postojao kao tradicija i u onome najortodoksnijem komunisti. Ja znam takvih ministara, s njima sam razgovarao. Pa kad razgovarate, vidis da iz njega govori njegova tradicija, bio katolik, bio pravoslavac, bio musliman. Vjerska tradicija se ne moze unistiti. I sada, kada su popucale sve te religiozne stege, odjedanput je to sve isplivalo na povrsinu. Nije on izasao iz mahala. Kada bi mahale davale islam, on bi sutra propao. Izasao je on opet iz onih intelektualaca koji su bili nosioci neke druge ideologije, a tu su se pridruzili i obrazovani muslimanski svecenici.

DANI: Imam osjecaj da medunarodna zajednica u posljednje vrijeme, kako bi na neki nacin pomirila narode u BiH, sve vise potencira besmislenu i nepravednu teoriju o jednakoj krivici. Sta Vi mislite o tome?

CAUSEVIC: Ta ce teorija, cini mi se, izazvati jedan tripleks odbojnosti i kod Srba i kod Hrvata i kod svih drugih. Po mome misljenju, treba traziti neku drugu ideju koja bi nas, ako hocemo da se vezemo, povezala.

DANI: Mislite li da takva ideja uopce postoji?

CAUSEVIC: Ne kazem da postoji. Nju je vrlo tesko sada naci. Nakon sto je krv prosuta po Bosni, jako je tesko reci, sad opet hocemo zajedno. Treba ici sukcesivno i cini mi se da Zapad u tom pogledu, pored ove pogreske koju pravi, ide sasvim pravilno, a to znaci: drzi Bosnu pod egidom nase vlasti, moze biti i pod formalnim protektoratom, dok na koncu konca ne stasa jedna nova generacija koja ce sve zaboraviti. To je jedini put. Inace, ovakva se tragedija ne zaboravlja.

Objavljeno u broju 63 DANA, 24. NOVEMBAR / STUDENI 1997.