Vaša poezija

[King Kikapu]

Novogodišnji song

pahuljoliki uresi
nad glavnom ulicom
klate se cimnuti dahom
patetične jugovine.
nova godina stiže
sa džambo plakata.
lica se grče
u sveopštoj histeriji.
Zemlja ubrzava
da što prije pređe
posljednje kilometre
oko Sunca.
mokre ulice
i blatnjave
gomilice snijega
čine jedinstvenim
ugođaj najluđe noći.
dedamraz lica
alkoholičara podsjeća
na agresorskog vojnika
a petarde i rakete
pjevaju patriotske pjesme.
u mirisu teške cuge
pijani proleteri
povraćaju svagdanje tegobe.
svijet je noćas
veseo na dugme.

[King Kikapu]

Šehidsko mezarje Kovači

Paralelni redovi proletera,
čekaju besplatan prijevoz za Dženet.

[King Kikapu]

Notturno Loco

Nebo
sa mjesecom –
ćelavom glavom,
togom od oblaka
i banderom
kojom se poštapa
noćas iz moje
žablje perspektive
nevjerovatno podsjeća
na Bena Kingslya
dok pokušava
glumiti Ghandija
u Obračunu kod OK korala
kojeg režira CNN

[Latina]

@K K ( ovdje ide krezavi smajli, ali i ovaj prevazidjeni ce u nedostatku izbora posluziti svrsi )

[Latina]

Disrepancy

Na vrhovima trepavica

plesem oko tebe

da se tvoja testosteronizacija

osjeti svrsishodnom

I veoma zabrinuta pazim

na tvoja krhka osjecanja
n
a
ego mase Kilimandzara

koji ima neodoljivu potrebu za mnom

Ti bi da me volis

od noci do jutra

pa se sutra opet zadivis sebi

u retrovizoru razdrdanom

Htio bi biti galeb u tijelu bika

i da mi uzgred

stopom SS oficira

snazno zgazis srce

Zapanjena sapcem :

Da.

U tvojim snovima

licitarskog kvaliteta.

[piupiu]

Koliko
Koliko jos zivota me ceka
Koliko jos istancanih kolkosjeka
Koliko starih vozova
I koliko modrih rijeka
Koliko jos ljepote zivljenja
Koliko jos ocajnih pokreta
Koliko umiranja
I koliko neocekivanih okreta
Koliko??
Koliko jos boli
Koliko bjeline slobode
Koliko ljudi sto me voli
Koliko ce jos da nas ode
Tamo medju one
Tamo u tisine
U vjecne snove
Gdje se ne gine

Lijepa, egzistencijalisticka,

[piupiu]

Ti
što glavu od mene okrećeš
što ruku svoju stisnutom držiš
Pogledaj
dlan se moj ispružen znoji
prazan je
a ti rukovanje mrziš

Hej
mani se tmine što dušu slama
i prati svjetlo osmjeha moga
što te iz dubokog bezdana vadi
nasmiješi se
čovječe sjeti se Boga

Prijatelju
isto kamenje i zemlju gazimo
jednako teško nosimo breme
što sami
sebi na pleća stavismo
pustimo mržnju
ŽIVOTU CURI VRIJEME

[Latina]

EDIT: Ooops.

[eminica]

Trazim ruke tvoje
trazim usne tvoje..
pogled koji ne postoji vise
zauvjek izblijedio u jednoj noci

naprezem vijuge u mojoj glavi...
nema te...
ne postojis vise,,

Lazem,
koracam mislima u pustinjskim jutrima
trazim oazu nase lhubavi
u pjescanim vrtlozima
sjecanja...
ali
nema...

[turban]

Ko me to opet
doziva
da obgrlim kosti
ovog vremena
da preskocim
okeane
odricajna
da razuzdam
potvrdna
mahanja
u zori
iskana
od uhuda
pravdanja
postojanja.

Ko me to opet
doziva
da se spletem
u mreze
trepavice
suzom
zalijevane
proklete jame
dusevne,
razgolicene
na tragu
postelje
gdje tjela
igraju
uloge
davno
dodjeljene
od strane
pohote
i ispravke
nerazumne.

Ko me to opet
doziva
da izgorim
nespremna
u svjetlima
neona
razdraganih
predjela
sto oslikavaju
krocenja
mocnika
tjelesna
preuzeta
od tereta
godina
nepozeljnih
traganja
i nadanja
u jutra
radosna.

Velicanstveno Babilon...

[King Kikapu]

Koliko
Koliko jos zivota me ceka
Koliko jos istancanih kolkosjeka
Koliko starih vozova
I koliko modrih rijeka
Koliko jos ljepote zivljenja
Koliko jos ocajnih pokreta
Koliko umiranja
I koliko neocekivanih okreta
Koliko??
Koliko jos boli
Koliko bjeline slobode
Koliko ljudi sto me voli
Koliko ce jos da nas ode
Tamo medju one
Tamo u tisine
U vjecne snove
Gdje se ne gine

Lijepa, egzistencijalisticka,

ovo nije egzistencijalizam, ovo je apstinentska kriza, heroin & hemikalije inc

[derion]

Evo jedne iz 2002. godine:

MISTIKA I STRAST

Na obali stajala je ona
Lijepa djeva, potomkinja ’Lira,
Pred njom sjaji Natura iskona,
Al’ nije veća ljepota njena
Od lica b’jelog što se sija.

Na obali stajala je ona
Nježno nagom po pijesku kroči,
Pred njom leži cijela vasiona,
Vjetar snažno puše, ona stvara oči,
Zna, bliži se jedna od tirenskih noći…

Ljupko lice miluje topli zrak
Ah! to božansko biće,
Pored nje zastao bi svak’.
U tmini s njom, i zora sviće
Iz spaljene zemlje život niče…

Posmatram je skri’nim očima
Tu ženu impozantnog stasa,
To tijelo s vatrenim grudima
Ugleda me, a ne pustih glasa,
Sakrih se, savih rep poput pâsa.

A ona mi nježno mahnu
I u trenu pospanom mi priđe,
Čudi se što naglo bahnu’
”Većeg čudaka ja neviđeh niđe”,
I poljubi me strasno, dok mi ruka niz grudi njene siđe.

[eminica]

Daj mi samo jedan razlog
pokleknut cu...
daj mi samo jedan pogled
ja pogledat cu...
daj mi osmjeh
ja osmjehnut cu...

samo me ne lazi ...

ne trazi me
u cik zore,
jer topla sam,popustit cu...

zato me voli,
uvjek
u svakom trenutku,
u svakoj boli,
u iskrenosti mene
moje licnosti...

[zeleno volim te]

OPET JE AVGUST

Opet je avgust....
Kao nekada,kada smo zedno usnama
ispijali srecu iz nasih srca...
I dok ljepljivi zrak
sjecanja budi sjetna,
ja kao nekad,u mislima stavljam
glavu na tvoje rame,
kao nekada,u jednom avgustovskom danu...
Opet je avgust...
Osjeca se miris kasnih ruza,
u slapu moje kose,
dok poljupce nase tudji vjetrovi nose...
zelim te bicem cijelim,
osluskujem uzaludno korake tudje,
u ovom,meni tudjem gradu,
cujem a ne vidim,
vidim,a ne cujem....
Sva priroda blista,
a ja jos uvijek iscekujem
pjesmu nedopjevanu...
U mislima naslanjam glavu na tvoje grudi
u smiraj dana-krik iz noci
hoces li ponovo doci?
Jer opet je avgust.....

[Smail Ismic]

MASAKR

Vječan stihoklepac (u daljem tekstu: Rudi),
Negdje nasuprot bezusnog kipa savremenika Rokokoa,
Odlučio je obljesnuti svjetlo rijetko viđenom kombinacijom
Vatrometa i bjesomučnog granatiranja patvorenih civila.

Ko će se s nostalgijom sjećati Belforta sutra,
Kad opismenjena bijela pseta,
Prođu ucrvanim trgom bez vjere u sticaj okolnosti.

Rudi!
Ko će oskrsnuti pravorijek kada neutaženo,
Na granitnim rukama Orfeja budu skapavale,
Promukle viole.

[Smail Ismic]

POVRATAK

Na svom krajnjem konačištu,
Slijevao je mrak niz noge gipke plesačice Lusije,
U opjevanom baru,
U ulici gromkih platana.

Bilbao se večeras opet nada,
Promrmlja starac natkriven vlastitim žrvnjem,
I suspregnu ushit ustaljenim ritualom smrti.

Nije se ni pomakao posramljeni heroj,
Rešetke, ribež i palikuće su se usanjale u duboke oči,
Pregrubo se zario nož naslućenog odlaska.

Ozori se dan neispunjen sjetom.

[piupiu]

POVRATAK

Na svom krajnjem konačištu,
Slijevao je mrak niz noge gipke plesačice Lusije,
U opjevanom baru,
U ulici gromkih platana.

Bilbao se večeras opet nada,
Promrmlja starac natkriven vlastitim žrvnjem,
I suspregnu ushit ustaljenim ritualom smrti.

Nije se ni pomakao posramljeni heroj,
Rešetke, ribež i palikuće su se usanjale u duboke oči,
Pregrubo se zario nož naslućenog odlaska.

Ozori se dan neispunjen sjetom.

lijepa ...

[nespora]

Htjedoh bilima svojim zastor ti praviti.
I da te krvlju svojom zauvijek dozovem
molitvama Svevisnjem da te zavijem
kao svjetionik na tvom putu da budem
iz svoje tame tvoje staze da osvjetljavam....

Htjedoh kapima rose da te napojim
i zelenim liscem tijelo ti izlijecim.
U svijetlim dubinama moga bica
za tebe ugrusak neba da sacuvam.
Htjedoh da oci ti razbistrim.

Htjedoh munjama puteve praviti
kopati noktima korjenje drace.
Da mehkano po zemlji gazis
da na moj dlan glavu spustis
i tu zauvijek konacis

[zelenashica]

Svaku ljubav sam dočekala muški,
svaku bivšu još jače ispraćala,
samo ova me netjera na suze,
i ono malo ponosa što ostade uze.

I ne bole mene ,sve moje suze,
koliko pogledi čine teške boli,
navika sam ja da plačem,ništa novo,
al nikad pred onim koga srce voli.

I nikad da žal nečiju trpim,
ja za žal nisam, niti je hoću,
nije teško meni ništa novo,
pa ni ovo što ne spavam noću.

Teško će mi biti sutra,
kad ode,a znam da mora,
ipak je on samo jedna od rijeka,
koja ne teče prema vrhu mog gorja.

čak i ako bude ,talase bacala u gore,
moje je da ih vratim da padnu,
pa makar u mom oku i srcu,
sve iskre ljepote stadnu.

I sve će jednom proći,znam to,
dani će početi da blijede,
srca će nas jedno drugom vući,
al tijela će ostati ko mrtva,da sjede.

[Smail Ismic]

NA ZIDU SLIKA

Obrecnu se na svjetlo upisano velikim slovima,
Muhamad čukununuk bega Ismaila kojeg su zvali I.

Potmula se usred sebe duša od komada usahnulih hurmi,
Nad bezizlaznom rijekom truhlog Londona.

Gostinska soba hladnog ozračja, što se nudi nepozvanom gostu,
Ukliješti se među rebra,
Izrodi krike koji su lutali jutrima nezaobilazno ovlaženih usuda.

I je imao brkove što su hanume kradomice utrljavale u neosunčana srca.
Bljedolik, a stasit podlaktio se o prijezirnu istinu
O vremenu kojem je da dođe.

[Smail Ismic]

ZEMLJA

Kako se i očekivalo od snopa svjetlosti,
Nadljudskim naporima otvrdnuo je iskaz zaštićenog svjedoka,
Negdje oko ponoći nad lukom uspavanog Rotterdama.

Bilješka o piscu posthumno se nagradila bešćutnom akvizicijom neprospavane ljubavi,
U posljednji čas,
Zaboravljeni od svih Vizigoti sručiše se u oluje,
Mednom dolinom,
Niz razvaline opustjele od nevjere.

Zemlja je krv,
Za svagda i svugdje.

[shitpifter]

Živa u kovčegu

Pjan drogian dođoh kući,
Od horsa silnog nos će pući,
Ravu svoju ću pretući,
Živu ću je sahranit!

Kurvo glupa dođi vamo,
Krenuh da je davim kablom,
Opalih je u nos glavom,
Bez razloga ću te zadavit!

Zalijepih joj ruke izolir trakom,
Opalih je dvaput šakom,
Hladnom vodom je osvijestih,
Pa u hrastov kovčeg smjestih.
Jako se otima, al je vezana,
Panično dere se kurva krezava,
"Sve ti jebem!", tiho izustih,
pa poklopac na kovčeg spustih.

Iz kovčega dolazi prigušen vrisak,
Nedostatak zraka stvara joj pritisak,
Smrt joj dolazi u kovčega mrak,
Mene boli kurac, a nju je strah.

Polako prestade da vrišti i lupa,
Skoro je mrtva kurva glupa,
Kad odstoji od nje će bit dobra supa,
A sad odoh na piće u grad.

Tri mjeseca poslije,kovčeg sam otvorio,
Raspadnut leš je podrum čitav usmrdio,
Do pola je istrula, od pola osušila,
Tako joj i treba, loše ga je pušila.
Sazrila je konačno da se pojede,
Sise joj se raspale, kose su joj sijede,
Izvalih joj prvo rebra da stavim u grah,
Postaće govno, a ne pepeo i prah!



Tekst sarajevskog pornogore grind benda Sado Mazo.

[kriticar81]

Kada sam pokrenuo ovu temu nisam se zaista nadao da ce biti ovako dobrih pjesama... Sada sam pokrenuo blog knjizevnisvijet.blogger.ba Tu mozete ostaviti svoje pjesme (ostavite ih u komentare a ja cu ih poslije postaviti) i procitati o novim knjigama i jos mnogo toga. Cilj je stvoriti blog na kome ce se okupljati ljubitelji knjizevnosti.

[Smail Ismic]

GARIBALDI

Diletanti uvijek dolaze iz smjera Sunca,
Njihov srdačan susret s lokalnim stanovništvom zabilježio je fotograf amater,
Očima prezrenog Machiavellia.

Kako se približavala sreća,
O pritke istinske pripadnosti samo jednom narodu,
Udvajala se paučina postiđena knjigom postanka.

Panorama iznad grada zauvijek će ostati svjedokom,
Uplakane akrobatkinje cirkusa Evropa poduprte sjenama srušenog Aviana.

Utočištima je da to prestanu biti.

[zelenashica]

I dok misliš da te ne volim,
da si mi samo zabave tren...
u meni potoci bola teku,
što te moradoh vratiti,
što si ipak samo njen.

Potoci teku,huče,i nose bol...
nose sve lijepe dane i noći
nose sve ono što željesmo
dok čekasmo jedno drugo,
ko će kome doći.

I nema te, ne želim da mislim...
ne želim da sumnjam u ljepote,
znam u dubini srca voliš me.
i kuneš ko i ja,
ove naše bijedne živote.