Da se malo podsjetimo. Ovo je
lady midnight pisala nema ni deset mjeseci, ali džaba, mora se ponoviti
shvatam u potpunosti razocharanost time shto se istorija bosne prisvaja od strane raznoraznih nacionalista; naravno da se ovdje radi o selektivnom razumjevanju istorije i konstrukciji istorijskih mitologija koji sluzhe dnevnopolitichkim potrebama. medjutim, to je sluchaj sa svakom nacionalnom istorijom: u svrhu izgradnje nacionalnog identiteta istorijska nauka (nekad pod uticajem drzhave odnosno politichkih faktora, nekad bez direktnog uticaja ali u okviru istog nacionalistichkog diskursa) kreira ideju kontinuiteta drzhavne odnosno nacionalne istorije, da bi se legitimiralo postojanje dotichne drzhave odnosno nacije. to je proces koji je bio na djelu prilikom konsolidacije svih modernih nacionalnih drzhava (valjda ono shto maksim zove "rjeshavanje problema prije dvjesta godina od strane drugih").
kontinuitet se kreira kroz proces selekcije, izbjegavanje "vrucih" tema i dogadjaja koji se ne uklapaju u zheljenu istorijsku idilu, te konstrukcijom uzrochno-posljedichnih veza kod dogadjaja koji medjusobno nisu bili povezani. na taj nachin odnosno transmisijom takvih mitova kroz obrazovanje, popularnu literaturu, usmena predanja i ostale stvari kojima se generira kolektivno pamcenje kreira se i reproducira nacionalni identitet. to je ono shto upravo posmatramo sa bosanskim nacijama - na djelu je proces redefinicije ustaljenih obrazaca i selekcija odredjenih istorijskih perioda kao "kljuchnih" u vlastitoj istoriji; tako hrvatski nacionalisti prisvajaju predislamsku bosnu, bosnjachki nacionalisti prisvajaju osmansku bosnu, jer je struktura vlasti bila islamska, a srpski nacionalisti monopoliziraju ulogu istorijskog naslijednika "revolucionarnog bunta" u smislu otpora osmanlijama.
chetvrta opcija koja je u igri je konstrukcija "bosanskog" identiteta - i ja mislim da se slazhem sa vecinom komentara kada kazhem da je toj opciji trenunto najtezhe da prodje, koliko god to bilo tragichno, jer je trenuntno u BiH lojalnost partikularnim etnichkim skupinama iz poznatih razloga daleko jacha nego lojalnost opcebosanskom identitetu. ali i taj se identitet za svoje postojanje oslanja na mitoloshke konstrukcije...recimo pozivanjem na "zlatna doba" ili shta ja vec znam, kulina bana i dobriJEh dana, pozivanjem na ustanak husein-bega gradashcevica koji je izlazio iz chisto vjerskih okvira, itd... dok se recimo preshucuju rivaliteti izmedju lokalnih plemica, begova, kapetana, preshucuje se chesto pomjeranje drzhavnih granica kroz ratove i osvajanja, preshucuje se chinjenica da je narod u okvirima tih granica bio prvenstveno zabrinut time koliko i kakvih poreza ce mu novi vladar nametnuti, a ne nekim etnichkim identitetom...
za mene lichno jeste tragichno to shto je danas vecini bosanaca vazhniji njihov srpski, hrvatski ili boshnjacki identitet od bosanskog, jer je posljedica toga izmedju ostalog i ovo chega smo svjedoci zadnjih 15ak godina: afirmacija istih nacionalistichkih struktura i etabliranje nacionalnog kljucha kao dominantnog principa u svim drushtvenim sferama, pa chak i na privatnom polju. ali to me ne ometa, odnsono ne bi trebalo ometati u sagledavanju razloga za to. isto tako ne mislim da ce ponovno mitologiziranje istorije, pa da je motivirano ne znam kako "plemenitim" ciljevima, rezultirati u bilo kakvoj prosvijecenosti u smislu jachanja civilnog demokratskog drushtva u ovoj zemlji; samo kritika upravo mitoloshkog mentalnog sklopa mozhe dovesti do toga, a to znachi: ne kreacija novih mitova o "vlastitoj" istoriji (samo pitanje "da li se stidimo vlastite istorije" vec cilja na to da je to kao neshto negativno stiditi se vlastite istorije, a svi imamo i vishe nego dovoljno razloga da se stidimo iste, i ne samo mi) nego racionalna samokritichka reflekcija vlastitog identiteta, i racionalna politichka, pa i moralna odluka o tome shta nam je vazhno u zhivotu.
shto se tiche gore navedenih istorijskih konstrukcija identiteta, aktuelno nauchno-istrazhivachko stanje ozbiljne istoriografije (ovdje ne rachunam nacionalistichke kretene koji su se domogli bosanskih katedri u zadnjih 15ak godina) ne daju pravo niti jednoj od ovih opcija; problem je u tome shto se mnoge stvari ne mogu ni oboriti zbog nedostatka adekvatnog istrazhivanja, a pogotovo zbog nedostatka izvora. o predislamskoj bosni je recimo jako teshko donositi bilo kakve definitivne zakljuchke iz prostog razloga shto su izvori jako ogranicheni, a svaki pokushaj interpretacije postojecih izvora ostaje upravo to - pokushaj interpretacije, podlozhan kritikama sa svih strana (cf. dubravko lovrenovic i reakcije na njegovu zadnju knjigu "na klizishtu povijesti"). ako govorimo o pisanim izvorima bosanske istorije u nekom vecem broju, onda oni datiraju - chudna li chuda - iz perioda osmanlijske vlasti.
znachi one vlasti koja je po maksimu "unishtila" pismenost. chime se vracam na moj pochetni komentar. znachi na osmanlije u bosni i njihovo "zatucanje" kao neke razvijene bosanske pismene kulture.
nije da je ovakav opis osmanlijskog doba rijedak, naprotiv. teze o tome kako je balkan "propustio" shansu da bude progresivan time shto je doshao pod osmanlijski uticaj stare su nekih 150-200 godina, i protezhu se kroz razne vrste pisanih radova kako na "zapadu" tako i u samim zemljama balkana, gdje se veoma rado prisvajala i josh uvijek prisvaja eurocentristichka slika "primitivnog balkanca" , genetski predodredjenog da bude nasilan (ili ako ne genetski, onda istorijski)... stvar je u tome da su te teze neodrzhive na osnovu svega shto znamo o osmanlijskoj vlasti na balkanu, pa i u bosni - a znamo dosta toga -, pa onda i na osnovu toga shta se zna o istoriji evrope uopce.
problem ovdje je shto se kao suprotnosti navode neki zamishljeni koncepti "zapadne" odnosno "istochne" (chitaj: orijentalne, chitaj: islamske) civilizacije, pri chemu se prvo definira kao "progresivno" i "napredno" (opet se kreira neki ustvari nepostojeci kontinuitet "zapadne istorije" od renesanse preko prosvjete, industrijalizacije do sekularizacije itd.), dok se ovo drugo tretira kao "zaostalo", "nerazvijeno", "uchmalo", dominirano vjerskim vrijednostima. osmanlije se u tom diskursu pojavljuju kao glavna manifestacija te i takve "istochnjachke" kulture.
previdja se medjutim, chinjenica da je osmanlijsko carstvo bilo evropsko carstvo nekoliko vijekova; imperijalna sila koju su evropske monarhije prihvatale kao "ravnopravnog" igracha u geopolitichkim i strateshkim igrama oko evropskih teritorija; imperijalna drzhava koja se od "zapadnih" imeprija razlikovala ili im bila slichna koliko i one same medju sobom.
previdja se josh dosta chinjenica, od kojih cu navesti samo neke: da je vecina stanovnishtva tih "progresivnih" evropskih drzhava bila u ovisnom polozhaju od lokalnih feudalaca, da je nepismenost bila ogromna, odnosno da je kulturna produkcija bila ogranichena na elitne slojeve, prvenstveno na svecenike. sve ovo vazhi josh i za 19ti vijek, usprkos procesu industrijalizacije i modernizacije - do kraja 19og vijeka glavno politichko-ekonomsko pitanje chak i na "zapadu" (stavljam pod navodnike, jer su se stvari jako razlikovale od drzhave do drzhave) bilo je pitanje zemlje. previdja se chinjenica da vecina stanovnishtva (zhene, vjerske i etnichke manjine, seljaci, radnichka klasa) chak i tokom 19og cijeka nisu imali pristup opcem obrazovanju, niti su ga mogli priushtiti. a "progresivna" austrija odnosno austro-ugarska je josh 1880ih i 1890ih svaki politichki protest liberalaca i socijalista gushila tamnicom, a vlastite seljake drzhala u polu-kmetovskom polozhaju chak i nakon ukidanja kmetstva.
uopceno se previdjaju sve one pojave koje su se razvile iz te "zapadne" moderne, kao nacionalizam, (nauchni) rasizam, genocidi shirom svijeta, posebno tokom neo-imperijalne faze od 1870ih pa do porvog svjetskog rata, antisemitizam, fashizam, komunizam...ovakve pojave se tretiraju kao "sluchajne nesrece" a ne kao logichke posljedice procesa koji su se odvijali prije njih (adorno je ovo lijepo opisao kao "dijalektiku prosvjete", al ko se danas josh poziva na adorna...)
shto se tiche osmanlija i bosne, nema nikakvog govora o nekoj zatucanosti koja bi se razlikovala recimo od zatucanosti seljaka u normandiji ili u galiciji (bilo kojoj) u istom periodu. urbana kultura u bosni se razvila pod uticajem islama - jer je islam prvenstveno urbana religija za razliku od chestog stereotipa "muslimanskog papka sa sela" koji su veoma uspjeshno propagirali komunisti poslije 1945. da, tachno je da shtamparije u osmanskom carstvu nisu otvorene prije 18og vijeka, ali je knjizhevna kultura u cijelom carstvu, pa i u bosni ipak bujala - i to na chetiri jezika, na arapskom, perzijskom, turskom i na lokalnim bosanskim narjechjima (o ovome ima hrpa literature na nekoliko jezika; ja bih na nashem preporuchila hazima shabanovica, na njemachkom smaila balica, a na francuskom alexandra popovica); imperijalne shkole u istanbulu, a onda i drugim centrima carstva su cvjetale, chak i tokom 18og vijeka, a producirale su enciklopediste, teologe, pravnike...
to da je opca kultura bila "usmena" je naprosto smijeshno, jer se cijela osmanlijska birokratska mashinerija zasnivala na katibima (po nashem: cato:-)), a umjetnost pisanja i prepisivanja knjiga je bila jako cijenjen posao (inache, svrha kulturne produkcije uopce jeste pamcenje, bilo to pismenim ili usmenim putem). samo da podsjetim da su desetine hiljada tih radova izgorjele tokom agresije na sarajevo, shto u orijentalnom institutu, shto u vijecnici.
nije mi namjera idealizirati osmansko carstvo niti umanjivati socijalne razlike, hijerarhije, eksploataciju i konflikte koje su u njemu postojale; ali kada chujem da je to bilo doba kada su bosanci "otupili" - i po nekima ostali tupi dok ih nije okupirala "prosvjetiteljska" austro-ugarska - e, onda mi se digne kosa na glavi.
modernizacija osmanlijskog obrazovanja pochinje u isto vrijeme kada se to obrazovanje modernizuje i na "zapadu"; josh od 1830ih uvode se reforme koje se odnose na shkolovanje, na jednakost svih (mushkih) gradjana pred zakonom, na centralizaciju drzhavne vlasti (samo da podsjetim, velika britanija je ropstvo ukinula tek 1832, a u raznim njemachkim provincijama etnichke manjine nisu imale pravo drzhavljanstva do ujedninjenja njemachke, pa ni poslije toga; a univerzalno pravo glasa za sve gradjane u engleskoj nije uvedeno prije 1919, a u francuskoj chak tek 1946). to shto je u bosni doshlo do zakashnjele implementacije reformistichkih mjera ima da zahvalimo otporu nashih lokalnih konzervativaca koji su se bojali za svoje vlastite pozicije i privilegije.
a jedan od uticaja te hvaljene "zapadne moderne" na balkanu jeste nacionalizam, koji je sluzhio kao ideologija "oslobodjenja", ali istovremeno i kao ideologija masovnih pogroma, etnichkog chishcenja, protjerivanja i ekzodusa manjina koji nisu bili dijelovi "nashe istorije", chitaj "nashe nacije".
ja se chesto pitam da li je ikome uopshte palo na pamet da pod znak upitnika stavi cjelokupni smisao postojanja nacionalnih drzhava na jednom tako mijeshanom podruchju kao shto je balkan.
al' prestajem ovdje, inache nikad kraja.