Rat u Hercegovini 1992-1995 part 2

[lugarin]

Ravno je trebalo biti opomena onoga sto ce se desiti u BiH.

Inace ne zelim siriti pricu ali Ravno ustvari i nije prvo mjesto u BiH koje je napadnuto. Cetnici iz SRAO Krajine na celu sa Milom Marticem su sravnili selo Unista. Zbog svog siromastva, specificnog teritorijalnog polozaja i vjerojatno nikakvog znacenja o tom selu niko ne vodi brigu:

http://delhaske.blogger.ba/arhiva/2006/12

Istina, takodje niko ne spominje "prebiranje" mostarskih prigradskih naselja Gnojnice i Dracevice "trocijevcima" kada se vecina stanovnika iselila u okolna brda, a cije slike su obisle citav svijet putem Yutela. Ovo se desilo 20.9.1991, tj. dan nakon dolaska rezervista na mostarski aerodrom, odnosno mjesec prije Ravnog i moglo je posluziti kao odlicna opomena za predstojece dogadjaje....

[sjever76]

Prije svega Bosnjaci su potpuno nespremni docekali cetnike na tom terenu a prica o bacanju cvijeca u Stocu je mit. Bosnjaci su sacekali cetnike u Stocu u sutnji i bez bacanja cvijeca dok su Hrvati otisli. Bosnjaci Nevesinja, Bilece i Gacka su prosli kao bosi po trnju i bez ikakve organizacije bilo kakvog otpora. Ne krivim ih ali bolje je i poginuti u borbi nego da te kupe iz kuce pa kolju pred zenom i djecom. Nesto Bosnjaka iz istocne Hercegovine se i pridruzilo cetnicima, sto je slucaj u Trebinju i oni su napadali Dubrovnik a time i Bosnjake u Dubrovniku. Sad se ne mogu sjetiti naziva sela, ali postoji jedno selo smjesteno tocno na raskrsnici za Golo brdo, lokalitet Stolovi (oni koji znaju nesto o ratu znaju kakva se bitka odigrala na Stolovima i njenu vaznost). Dakle, tu je bilo jedno malo selo naseljeno Bosnjacima koje je pobjeglo skupa sa cetnicima kad je IV splitska oslobodila taj dio u ljeto 1992. godine.

Ova ti je najjaca.
Po medjunarodnom pravu i ovo tvoje je agresija sta god ti mislio o tome.

[pjo]

Prije svega Bosnjaci su potpuno nespremni docekali cetnike na tom terenu a prica o bacanju cvijeca u Stocu je mit. Bosnjaci su sacekali cetnike u Stocu u sutnji i bez bacanja cvijeca dok su Hrvati otisli. Bosnjaci Nevesinja, Bilece i Gacka su prosli kao bosi po trnju i bez ikakve organizacije bilo kakvog otpora. Ne krivim ih ali bolje je i poginuti u borbi nego da te kupe iz kuce pa kolju pred zenom i djecom. Nesto Bosnjaka iz istocne Hercegovine se i pridruzilo cetnicima, sto je slucaj u Trebinju i oni su napadali Dubrovnik a time i Bosnjake u Dubrovniku. Sad se ne mogu sjetiti naziva sela, ali postoji jedno selo smjesteno tocno na raskrsnici za Golo brdo, lokalitet Stolovi (oni koji znaju nesto o ratu znaju kakva se bitka odigrala na Stolovima i njenu vaznost). Dakle, tu je bilo jedno malo selo naseljeno Bosnjacima koje je pobjeglo skupa sa cetnicima kad je IV splitska oslobodila taj dio u ljeto 1992. godine.

Ova ti je najjaca.
Po medjunarodnom pravu i ovo tvoje je agresija sta god ti mislio o tome.

Vec ti je covjek rekao da zemlja koju se sa teritorija druge zemlje napada ili sluzi kao tranzit za napadacku logistiku ima pravo ulaska na teritorij te zemlje.

Da Albanci koriste teritorij Crne Gore za napad na BiH, ta ista BiH bi imala svo pravo uci na teritorij Crne Gore.

[and]

srbija i hrvatska se borile na neutralnom terenu?

[artzy]

Zlocin u selu Ravnom je skoro ravan zlocinu nad Mostarom.

[pjo]

srbija i hrvatska se borile na neutralnom terenu?

Dajte se dogovorite, jesu se borile ili su se dogovorile ?

[and]

srbija i hrvatska se borile na neutralnom terenu?

Dajte se dogovorite, jesu se borile ili su se dogovorile ?

pa morao se rat nekako prenijeti na bih,a bošnjaci nikako da skontaju.ufatili se nekakvih yutela za mir.
dogovor koji je bilo nemoguće ostvariti mirnim putem

[jeza u ledja]

ali u selu više ne živi skoro tri od prijeratne četiri hiljade njegovih žitelja.

Selo Ravno pred rat nije imalo ni 200 stanovnika. Podrucje danasnje opcine Ravno je imalo oko 1700 stanovnika.


Nego, da postavim pitanje. Kako se napad na selo Ravno moze nazivati pocetkom rata u BiH, kada je to po svemu sudeci izolirani napad, kao i drugi napadi koje spominjete? Nakon njega nije nastao masivan pokret trupa, otvoreni napadi na druge gradove i sela, niti ista slicno sto bi se moglo nazivati ratnim operacijama, sve do marta 92-e?
Ne zelim niposto umanjivati znacaj ovog brutalnog napada na civile u tom selu, ali nazivati to 'pocetkom rata u BiH' se cini malo preuvelicanim. Recimo da se nije desilo poslije ono sto se desilo, sigurno napad na selo Ravno ne bi nazivali 'ratom u BiH'. Zar ne?

[Maraschino]

Samo da odgovorim Maraschinu, ja znam lično nekoliko Srba koji su prešli iz JNA u Armiju BiH, kao što znam i nekoliko Bošnjaka i Hrvata koji su ostali u JNA, a koliko ih je tačno ne znam, ali mislim da ima još onih koji nekog znaju, Dakle, Maradchino ne lupaj napamet

samo da odgovorim carli,

sa tim prelaskom, mislio sam na period kada je rat poceo a Jovana Divjaka kao oficira i kao covjeka veoma cijenim , ako si mislio na njega

p.s.

jako mnogo Srba i Hrvata poznajem (naravno, necu navoditi imena) koji su bili u redovima ABiH a isto tako znam i za obrnute slucajeve onih koji su ostali u JNA i JA (Bosnjaci i Hrvati) tako da ne lupam nego me ti ne podcjenjuj

[paratrooper]

O cemu ti? Najbrojnija manjina u JNA???? Zar su Bosnjaci (tada Muslimani) bili manjinski narod u Jugoslaviji?

prijatelju u pravu si , oni su bili vecina u "JNA"

[njamnjam]

O cemu ti? Najbrojnija manjina u JNA???? Zar su Bosnjaci (tada Muslimani) bili manjinski narod u Jugoslaviji?

prijatelju u pravu si , oni su bili vecina u "JNA"

Tu se cak moram sloziti.

[smayo]

kijameta

Inace kako sam u jednom drugom topicu napisao agresija na BiH od strane JNA je pocela u julu 1991,zauzimanjem odasiljaca TV Sarajevo na Kozari i stavljanjem istog pod kontrolu TV Beograd.Cime je JNA prvi put povrijedila suverenitet BiH i stavila se direktno na srpsku stranu.

to se desilo kasnije 91 i ne od strane JNA vec od strane paravojske Veljka Milankovica iz Prnjavora. manje vise isto, ali ipak. Sprijeceno je emitovannje drugog programa TVSA.

[losha]

kijameta

Inace kako sam u jednom drugom topicu napisao agresija na BiH od strane JNA je pocela u julu 1991,zauzimanjem odasiljaca TV Sarajevo na Kozari i stavljanjem istog pod kontrolu TV Beograd.Cime je JNA prvi put povrijedila suverenitet BiH i stavila se direktno na srpsku stranu.

to se desilo kasnije 91 i ne od strane JNA vec od strane paravojske Veljka Milankovica iz Prnjavora. manje vise isto, ali ipak. Sprijeceno je emitovannje drugog programa TVSA.

Kakav suverenitet '91?

[Prozor]

kijameta

Inace kako sam u jednom drugom topicu napisao agresija na BiH od strane JNA je pocela u julu 1991,zauzimanjem odasiljaca TV Sarajevo na Kozari i stavljanjem istog pod kontrolu TV Beograd.Cime je JNA prvi put povrijedila suverenitet BiH i stavila se direktno na srpsku stranu.

to se desilo kasnije 91 i ne od strane JNA vec od strane paravojske Veljka Milankovica iz Prnjavora. manje vise isto, ali ipak. Sprijeceno je emitovannje drugog programa TVSA.

Kakav suverenitet '91?

Socijalisticke Republike Bosne i Hercegovine

[losha]

Kakav suverenitet '91?[/quote]

Socijalisticke Republike Bosne i Hercegovine[/quote]

Republike SFRJ nisu imale suverenitet

[pici]

Prvi znak rata u BiH bilo je uništenje sela Ravno, u istočnoj Hercegovini, nastanjenog Hrvatima, u srpskom okruženju, u novembru 1991. godine. Selo je napadnuto u djelovanju JNA u agresiji prema Hrvatskoj u akciji u smjeru Dubrovnika. Nakon uništenja sela, uslijed političke neorganiziranosti bosanskohercegovačkih političara, kao i vojne nespremnosti i neorganiziranosti, dolazilo je do nekorektnih izjava pojedinih političara, koje su unosile razdor i nesporazume u političkom vrhu. Propagadnim djelovanjem JNA, mogle su se čuti izjave pojedinih novinara da selo Ravno uopće nije u BiH. Selo je uništeno u ratnim operacijama JNA i crnogorskih rezervista radi osvajanja Dubrovnika. Na primjeru Ravnog, pokazala se nemogućnost republičkog rukovodstva da spriječi korištenje teritorija BiH od strane JNA kao poligona za napad na Hrvatsku.

Ovo je po meni jedina i prava istina......na zalost stanovnika sela Ravno,a sramotu tadasnjih predstavnika vlasti u BiH,koji su zrtvovali ovo selo i stanovnike,kao i mnoga sela i gradove poslije sela Ravno.

[KENJAC]

Nekad padne nadvojvoda ,nekad stari svat, nikad se ne zna cije je glava prva, tako ovdje pocinje rat!
Meni je rat poceo kad je STIPE MESIC rekao: " NADAM SE DA CU BITI POSLJEDNJI PREDSJEDNIK JUGOSLAVIJE" !

[Liska]

Vidis, meni je rat poceo raspadom SKJ na onom zadnjem kongresu. Tada mi je bilo jasno da se zemlja raspada i da to nece biti mirnim putem.

[suncokret13]

Re: napad na selo Ravno ?
Postao/la Liska dana 13/03/2008 14:54

Vidis, meni je rat poceo raspadom SKJ na onom zadnjem kongresu. Tada mi je bilo jasno da se zemlja raspada i da to nece biti mirnim putem.

pa mozda i nije tako,

SKJ je na MIRAN nacin ( veoma cudno ?? ako se uzme u obzir ''Miroljubljivost'' i ''vlastoljublje'' SVIH naroda na ovom djelu Balkana ) predao vlast. novonastalim NACIO starnkama.
prema tome nije trebala ama bas nikakva revolucija da NACIO stranke udodju na vlast.
A inace kros istoriju/povjest/historiju svaka promjena vlasti je bila krvava - na ovom djelu Balkana.

[frakson]

Ko je napao Ravno nemam pojma nisam bio tada tamo, pa nemogu nista ni rec, ali mogu ovo dok se dole pucalo neki su gledali odakle se vedri i sta ce past sa neba, po meni agresija na jednu drzavu je napad na njenu teritoriju cak i kada granate padaju a topovi su van nje, bar je tako u medunarodnom ratnom pravu a kamo li jos kad te bubnu na tvom teritoriju, sve drugo je stanje kroz gusto granje!

[pilav]

Agresija na BiH je pocela onog dana kada su se dvojica fasista sastali u Karadzordjevu i dogovorili
ono sto nam je svima kasnije prisjelo.
Oni koji optuzuju tadasnje rukovodstvo BiH da nista nisu uradili da zastite to selo je licemjerje i nista
drugo. Izetbegovic je spavao, a genarali ga nisu smijeli probuditi i zatraziti dozvolu da upotrebe
bosansku 6. flotu koja se u to vrijeme nalazila u teritorijalnim vodama Singapura.

[location]

Da li iko zna kada je poceo rat u Bosanskom Brodu?

[Svjedok istorije]

Agresija na BiH je pocela onog dana kada su se dvojica fasista sastali u Karadzordjevu i dogovorili
ono sto nam je svima kasnije prisjelo.
Oni koji optuzuju tadasnje rukovodstvo BiH da nista nisu uradili da zastite to selo je licemjerje i nista
drugo. Izetbegovic je spavao, a genarali ga nisu smijeli probuditi i zatraziti dozvolu da upotrebe
bosansku 6. flotu koja se u to vrijeme nalazila u teritorijalnim vodama Singapura.

Rat u Bosni je poceo kada je Aferom agrokomerc izvrsen drzavni prevrat u Republici BiH. Od tog trenutka krecu dramaticne promjene koje vode ka podjeli drzave.

[GTR R34]

Nadjoh zanimljiv tekst u danasnjem Avazu. Kopiram vam ga u cjelosti :

Da su se srpske snage u jeku sukoba između Armije RBiH i HVO-a, tokom 1993. i početkom 1994., držale po strani, javnosti je manje-više poznato. No, i danas priča o tadašnjoj tajnoj saradnji Armije RBiH i Vojske RS na Podveležju iznad Mostara još je misteriozna i gotovo nepoznata široj javnosti u BiH, piše Dnevni avaz

O tim događajima u Hercegovini ponešto se zna, ali je malo zabilježenih svjedočanstava učesnika jednog od najkontroverznijih događaja u odbrani naše zemlje od agresije na našu državu, a o čemu je u svom dnevniku pisao čak i ratni zločinac Ratko Mladić. Ti događaji sigurno su djelimično utjecali na to da Armija RBiH odbrani istočni dio grada na Neretvi, objavljeno je danas na portalu Dnevnog avaza.

Borba za život

Prema depeši koju je Komanda 4. korpusa Armije RBiH uputila Glavnom štabu ARBiH 8. avgusta 1993., a čiji sadržaj je u svojoj knjizi "Operacija Jesen '94" (DES Sarajevo, 2007. godine) objavio ratni reporter Šefko Hodžić, dan prije sastavljanja dokumenta došlo je do kontakta između pripadnika Armije RBiH i predstavnika Hercegovačkog korpusa VRS.

- S naše strane učestvovali su: Džiho Šefkija, pomoćnik komandanta, Alikadić Alija, član Ratnog predsjedništva Opštine, Hofo Tima (Fatima Leho), član Komande Korpusa. Sa srpske strane bila je prisutna šestočlana delegacija s pukovnikom Miloševićem na čelu, pomoćnikom komandanta Hercegovačkog korpusa. Sastanak je održan u Busku, na liniji razgraničenja. Sa naše strane je inicirano pitanje razmjene mrtvih boraca i civila... Pokrenuli smo pitanje prijevoza teških ranjenika, kao i prolazak konvoja pravcem Bar - Podgorica - Mostar - pisalo je, između ostalog, u depeši.

Tadašnji pomoćnik za bezbjednost komandanta 4. korpusa ARBiH Šefkija Džiho koji je uz saglasnost komandanta 4. korpusa, rahmetli Arifa Pašalića prvi otpočeo razgovore s pripadnicima Vojske RS, u ekskluzivnom razgovoru za "Dnevni avaz", ističe da je to bila borba za puko preživljavanje.

- Ulagali smo velike napore, tada, u ljeto 1993., da taj front sa Srbima miruje. Jer, u jeku sukoba sa HVO-om i HV-om nismo smjeli činiti ništa što bi dodatno isprovociralo situaciju na istočnom bojištu, odnosno na Podveleškom platou. To je još neobjašnjeno, ali možda su mirovali zbog dogovora Mate Bobana i Radovana Karadžića. Možda ćemo to saznati kad se njihovi arhivi otvore - priča Džiho.

Ne isključuje ni mogućnost da su Srbi procijenili da "smo mi ovdje bili fanatizirani borci", jer su se vojnici Armije RBiH borili iz očaja.

- Nema jačeg oružja na svijetu od toga kad nemaš izlaza! Dakle, mi nismo imali izlaza. Mostar je bio potpuno blokiran sa svih strana, gdje bi vojni poraz bio naš nestanak. To je bila suština i to je bilo najjače oružje kod svih nas u Mostaru. Mi, jednostavno, nismo imali kud. Posebno u situaciji kada je na istočni dio Mostara, tada, 1993. godine, palo više granata nego kapi kiše - prisjeća se Džiho.

Mostarski borci u Podveležju su, kako je potvrdio i Džiho, još ranije uspostavili kontakte sa srpskim vojnicima. Posebno s onima iz doline Neretve. Dozivali su se i prepoznavali. Čak je preko punktova u Podveležju uspostavljena i ilegalna "pošta" između Bošnjaka iz Mostara i mostarskih Srba u Nevesinju.

- Ljudi su kupovali brašno, so i druge potrepštine. Zbog interesa da ne ratujemo na dva fronta, nismo ih provocirali ni na linijama. Dakle, slali smo im jednu indirektnu poruku - objašnjava Džiho.

Sama ideja o saradnji dvije suprotstavljene vojne sile, od kojih je jedna agresorska, došla je u julu 1993. i to od komandanta 8. motorizovane nevesinjske brigade Novice Gušića. Bilo je to u vrijeme najžešćih napada HVO-a i HV-a na Mostar.

Zajednički napad

Gušić je posredno pozvao svog dugogodišnjeg kolegu iz JNA, rahmeli Arifa Pašalića da se tajno sastanu u Busku kod Mostara. Pašalić je to odbio, jer ga je hrvatska propaganda uveliko vezivala za KOS, pa bi susret s Gušićem, za kojeg bi se sigurno doznalo, bio dokaz za to. Tako se i desilo da se s predstavnicima Vojske RS najprije susretne Džiho. Kako Pašalić nije želio doći, i Gušić je poslao svoga bezbjednjaka, pukovnika Miloševića.

Milošević je na početku razgovora s čuđenjem posmatrao Džihu i značajno pitao:

- Pa, čovječe, ima li iko u Mostaru živ. Gledao sam kako vam ustaše dižu grad u nebo.

Džiho mu je odgovorio da "ima živih" i da "nam ne mogu ništa", ali da "ne dozvoljavaju prolazak konvoja s hranom".

Naš sagovornik vrlo otvoreno govori o tom susretu, navodeći kako mu je bilo saopćeno da će Milošević sa svojom svitom stići iz pravca Trebinja.

- Po noći smo se prebacili do komande našeg bataljona u Gnojnicama. Noć je bila topla. Dok smo tu sjedili, primijetio sam da iz zemlje viri glavica luka. Na tom mjestu je, vjerovatno, nekada ranije, bio zasađen luk. Počeo sam čeprkati po zemlji i pronašao nekoliko malih glavica luka koje smo pojeli, jer smo bili užasno gladni. Mi smo bili komanda Korpusa, a nismo imali šta jesti - govori Džiho.

Dok je razgovarao s Miloševićem, sjeća se Džiho, nekoliko metara dalje bio je kostur muškarca u invalidskim kolicima. Nešto dalje nalazio se i leš žene u dimijama. Ispostavilo se kasnije da su to posmrtni ostaci nesretnih Bošnjaka iz Nevesinja koji su se pokušali 1992. probiti do Mostara.

Taj ga je užasni prizor potakao pa je Miloševiću predložio da pokupi kosti nesretnih ljudi.

Milošević je pristao uz uvjet da oni dobiju kosti pukovnika Tome Pušare.

- Bre, naša svetinja je poginula na Podveležju. Ako mi daš njegove kosti, dat ću ti ja ove, iako ne znaš čije su - dobro je Džiho zapamtio riječi Miloševića.

U znak "dobre volje" Džiho je, uz Pušarino, Vojsci RS predao posmrtne ostatke još osam osoba. Uslijedio je drugi sastanak. Tada je Džiho tražio od Miloševića prolazak konvoja s hranom preko Crne Gore i Nevesinja. Agresorski oficir rekao je da je "to krupna stvar", te da o tome "mora sa svojima razgovarati".

Mostarci su tada došli na ideju da naprave jednu, kako Džiho kaže, "caku".

- Poslali smo izvještaj Glavnom štabu i Predsjedništvu BiH, gdje smo sugerirali predsjedniku Izetbegoviću da bi bilo dobro u medijima objaviti vijest o našim kontaktima sa Srbima kako bi Hrvatima dali do znanja da preko teritorija koji je kontrolirala Vojska RS možemo dobiti hranu. Izetbegović je tu vijest i objavio, nakon čega ulazi konvoj preko Metkovića koji puštaju Hrvati. Dakle, ti razgovori su, prije svega, bili humanitarnog karaktera, vezani za razmjenu i prolazak konvoja - smatra Džiho.



No, nije završilo na tome. Srbi su ponovo ponudili susret komandanata Gušića i Pašalića.

- Arif Pašalić tada prihvata da ide i nas dvojica odlazimo na sastanak. Vozili smo se u "golfu 2" koji smo kasnije poklonili komandantu Gušiću. On tada Pašaliću nudi da zajedno napadnemo HVO! Ponudio je čak 1.200 vojnika za tu operaciju. Tražili su sektor od Vranjevića do Dračevica, odnosno da napadnu teritorij Bune, a mi drugi dio. Arif je to odlučno odbio - nastavlja Džiho.

Gušić je rahmetli Pašalića pitao zašto ne želi pomoć, a prvi čovjek 4. korpusa iskreno odgovorio:

- Kada otjeramo ustaše, šta ćemo s vama? Gušić je Pašaliću uzvratio da je "nezgodan igrač".


Pukovnik Gušić: Nudio čak 1.200 vojnika za napad na HVO

Kada je poslije žestokih napada HVO-a na Blagaj i Kočine kod Mostara Safet Oručević preko mostarskih Srba Milana Kovačevića Gare i Stojana Dakića uspostavio kontakt i sa samim Ratkom Mladićem i zatražio njegovu pomoć, ratni zločinac je 16. jula 1993. iz Bratunca emitirao vijest koju je prenio Tanjug. "Glas Srpske" je dan kasnije objavio: "Muslimani zatražili pomoć od Srba".

- Bespoštedni muslimansko-hrvatski obračuni, koji na prostorima bivše BiH traju više od dva mjeseca, nastavljaju se svom žestinom, a muslimanske snage su zamolile srpsku vojsku za pomoć - objavio je Tanjug.

Mladić je s radošću izjavio da će "razmotriti apel muslimana". I zaista, nabavka artiljerijskih projektila od Srba trajala je mjesecima. Naravno, to se "masno" plaćalo. Pričalo se i o koferima novca koji su završili u srpskim bunkerima na Podveležju. Saradnja je toliko uznapredovala da je u septembru 1993. dogovoreno da srpski artiljerci cijelih sedam dana daju artiljerijsku podršku jedinicama Armije RBiH iz haubica. Srpski i borci Armije RBiH su čak spavali zajedno!



'Kuća časti'

Uspostavljena je i "vruća linija", pa je bilo dovoljno da Komanda 4. korpusa zatraži određen broj granata i da ih odmah dobije. Srbi su "po narudžbi" ispaljivali granate na položaje HVO-a. Dešavalo se da njihovi artiljerci ispale i koju granatu više i kažu: "Ovo kuća časti". Pripadnici VRS su čak pucali i na veresiju. Za branioce Mostara posebno su navijali mostarski Srbi koji su neodoljivo željeli da se vrate u svoj grad.

Džiho nema dileme da se ovakva vrsta saradnje s Vojskom RS morala uspostaviti, jer je Armija RBiH u to vrijeme hranila više od 30.000 civila i vojnika. Niko nije imao šta jesti.

- Mi smo vrlo svjesno, svojom dovitljivošću, u situaciji kad je bio užasan sukob sa HVO-om, praktično bili egzistencijalno prisiljeni da ostvarimo kontakt sa srpskom stranom. Molili smo Boga da se ne uhavizaju pa nas ne napadnu zajedno. To je bila suština, kakva ljubav, jednostavno golo preživljavanje. Jer, ono što sam odgovorio generalu Ramizu Drekoviću, kada je tvrdio da će "pokvariti našu ljubav s četnicima", možda najbolje opisuje naše razloge. Kazao sam mu: "Generale, kumim te Bogom, kakva ljubav? To je formula opstanka Mostara i nas u gradu. Ne možemo ratovati na obje strane. Džaba si ti vojni stručnjak, to je jednostavno nemoguće" - objašnjava Džiho.

Smatra da je "vrijeme pokazalo svu ispravnost naših tadašnjih postupaka".

- Jer, svim ljudima koji su učestvovali u ratu, na bilo koji način, apsolutno je jasno da iza toga nije bilo ničega što nije smjelo biti - zaključuje Džiho.

Pa ipak, mnogi se i danas pitaju zašto Srbi nisu iskoristili težak položaj Armije RBiH i zajedno s HVO-om izvršili završne udare na Mostar. To je ponajveća misterija proteklog rata!

Pogotovo jer je HVO, dok je Vojska RS pružala artiljerijsku podršku Armiji RBiH, također blisko sarađivao sa srpskim snagama. Čak su se nesmetano kretali njihovim položajima. Štaviše, tražili su da im VRS dozvoli da Armiju RBiH napadnu sleđa. Možda su, ipak, ponajviše u pravu oni koji tvrde da su Srbi prepustili Mostar Hrvatima i da bi bespotrebno ginuli za teritorij s kojeg bi se ionako, prije ili kasnije, morali povući.

Ratko Mladić je Safetu Oručeviću nudio da slijedi put Fikreta Abdića

Mostarski gradonačelnik Safet Oručević sastao se ujesen 1993. i sa Ratkom Mladićem!

- Mladić je od mene tražio da izdam Hercegovinu kao što je Fikret Abdić izdao Krajinu. Govorio je kako me Izetbegović ostavio, kako je Hercegovina prodata Hrvatima. Pravio pritiske i nudio sve i svašta da to uradim - izjavo je Oručević u mikrofon Šefki Hodžiću.

Sve je dogovoreno "na vrhu"

Da je vojna pomoć vojske bosanskih Srba braniocima Mostara dogovorena na najvišem nivou, ilustrira i depeša koju je 17. avgusta 1995. Komandi 4. korpusa poslao komandant ARBiH, rahmetli general Rasim Delić.

- Obezbijedite da se Safet Oručević u Mostaru obavijesti da od četvrtka pa dalje očekuje poziv čovjeka kojem je prije sedam godina prodao zelenog "kedija". Ovaj čovjek će ga zvati motorolom s Brda i predstavit će se kao Mićov kum. Poruku prenesite HITNO! - navedeno je u Delićevoj depeši.

Mićov kum bio je mostarski Srbin Milan Kovačević, a Brdo je Podveležje.

Hrvatske optužbe

Kada je Džiho upućen na pregovore s Hrvatima u Međugorje, njegovu ulogu preuzima Fatima Leho.

- Čim sam došao u Međugorje, hrvatski pregovarač me dočekao riječima: "Šta je, Džiho, preksinoć si bio u Busku s četnicima", na što sam mu odgovorio: "To znači da je vaša saradnja neupitna".



Hajmo ljudi pisite o ratu u Hercegovini,ratnim operacijama i sl.
Zamolio bih da admine da se sankcionisu oni koji budu trolali i vrijedjali sugovornike

[dragan.s]

Očekivao bih da neko kao Šefkija Džiho koji je bio uključen u čitavu stvar ima tačnije informacije. Ili ovo o parama i o "kuća časti" nisu njegove riječi nego je novinar nadodao nešto urbanih legendi koje kruže okolo. Uglavnom pare nikad nisu bile u igri, a čašćavanja nije bilo.

Milan Kovačević Garo i Stojan Dakić nikad se u ratu nisu sreli sa Pašalićem. Oni su bili u Nevesinju beznačajni.
Pukovnik Milošević je bio bezbjednjak iz Komande Korpusa u Bileći, a pukovnik Gušić komandant Nevesinjske brigade negdje do kraja 1993-e. pa on nikako nije mogao biti nadređen Miloševiću. Novi komandant (Purković) nije učestvovao u pregovorima već bezbjednjak iz štaba brigade kome se više ne sjećam imena.
Svega par sastanaka je bilo na Busku u ljeto 1993.-će, a ostali su bili kod Gostine šume bliže Mostaru nakon što je razvučena telefonska linija na relaciji Jelovac (komanda bataljona VRS) - Vučja glava (kontejneri gdje je bila ABiH). Linija je razvučena krajem jula ili početkom avgusta 1993-e, a sa druge strane linije je većinom bila Fatima Leho čiji status mi je bio nepoznat.

Sastanci su trajali sve negdje do proljeća 1994.-te kad je za novog komandanta u Mostaru stigao gen.Dreković. Njegov neuspjeli sastanak sa gen.Grubačem je bio ujedno i zadnji.
Ako vas šta još interesuje samo pitajte, znam dosta toga iz prve ruke, a Fatimu Leho puno pozdravljam. Sjetit će se ona ko.