#476 Re: The best of Sa iks :) - prijedlozi
Posted: 02/06/2014 16:12
stranac2 wrote:Ova recenica mi lici na citat iz Kurana ..MOSALJOZE wrote:Prvo promisli šta pišeš.Ivica Osim kaže kako to ne valja,kako to valja,ali na kraju UVIJEK KAŽE:PAPE JE SELEKTOR ON ZNA NAJBOLJE I NJEMU TREBA VJEROVATI.ON JE NAPRAVIO REZULTAT I ON JE TAJ KOJI ODLUČUJE
Papetu se moze mnogo toga prigovoriti to stoji,al ne moze vas 10 na ovom forumu uporno furati jednu te istu priču i nas većin u jebat u zdrav mozak.
snaga_znanja wrote:HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HAParanoid wrote:
Post godine, decenije, od prvog dana foruma... Najtuznije ova danasnja djeca ovo ne kontaju..
O kolegaaaaaaaa...Država wrote:Odbija me:
Kad ima muške šake,
Kad je ravna k'o daska,
Kad je sitničava,
Kad igra one igrice tipa ko će koga prvi nazvati i slično,
Kad je lijena,
Kad provalim da je interesdžija,
Kad se napadno smije,
Kad sanja o princu, a na majici joj fleka od mlina za kafu,
Kad umisli da ona svakom muškarcu može 'skuhati hapicu' (to znači da ga zavede i obrlati kako ona hoće),
Kad se nikad ne ponudi da plati piće, a stalno misli na sebe i svoje potrebe,
Kad je nervozna kad treba da dobije,
Kad je nervozna kad dobije,
Kad je nervozna kad joj kasni,
Kad je nezahvalna i svaku pažnju doživljava kao nešto što se podrazumijeva, a sama nikada ne kaže ni lijepu riječ,
Kad provališ da će šutnuti ako slučajno procijeni da je naišao 'bolji',
Kad se loži na motore,
Kad se postavi tako da maltene poslije sexa moraš reći 'Hvala, šta želiš da ti kupim kao znak pažnje',
Kad se ne brije na intimnim mjestima,
Kad ima palac na nozi k'o šaraf 20-u (ja ne znam kako te trebe lakiraju te palčeve, valjda mačkom za krečenje, ocam),
Kad je previše nakinđurena,
Kad mi priča priče kako joj je brat zajeban i kako joj brani da se viđe sa mnom (k'o biva ona valja, ja ne valjam),
Kad joj amidža izljeva ploču na kući u Dobroševićima pa ona ide da kuha majstorima,
Kad joj ponos ne dozvoljava da se izvine iako je očito da je usrala i šefa i stanicu,
Kad me iz dragosti jako stisne za nos (najradije bih je onda jako stisnuo za bradavice),
Kad je peksin,
Kad priča o nakim gatarama,
Kad je ljubomorna na svaku žensku osobu s kojom se pozdravim,
Kad mi priča o svojim bivšim kako su je pazili (k'o biva, ja bih trebao još više da je pazim),
Kad mi kopa po telefonu,
Kad me pred izlazak pita: 'Kako izgledam'?,
Kad kod Mrkve (samo tamo jedem ćevape) naruči cenera, coca-colu i pomfrit,
Kad mi kaže u toku jela: 'Hoćeš li im reći da nam stave još kečapa na pomfrit'?,
Kad odemo da uzmemo sladoled a ona naruči tri kugle (jbt, usraće se),
Kad mi kaže: 'Boli me glava' (To znači-beskrajno se izvinjavaj, nešto si pogriješio),
Kad se priča o ravnopravnosti spolova svede na to da ja trebam da radim, kuham, peglam i usisavam, a ona će zauzvrat roditi djecu (Da ih mogu ja roditi, meni bi i to zapalo),
Kad vidim torbicu sa šljokicama, kao da je sa Pinka pobjegla,
Kad krhne vratima dok izlazi iz auta,
Kad laže,
Kad me stalno i beskrajno ispituje da li je volim i koliko,
Kad priča o sniženjima,
Kad je k'o fol pogodi pjesma...
to be continued...
Partijaner wrote:Rodjak, svaka cast na komentaru, ali ja sam mislio na ovog limenog.limeni wrote:hvala, mislim da i nije tesko biti bolji motivator od papeta. doduse igrao sam fudbala i pratim ovaj sport odavno ali ja sam laik kao i mnogi od vas i opet mi je jasno da od dizelasa nema fajde ako nemas trkace u ekipi.Partijaner wrote:Ja vjerujem da bi limeni bolje motivisao igrace nego Pape.
momci su izgleda izgubili volju za fudbalom kod susica, znaci prvo takmicenje bi oni trebali da gore od motivacije a ovaj je nadmasio u raymonda domenecha sto se tice "strucnosti". svlacionica je u ocajnom stanju i pape pojma nema sta znaci brzina i agilnost, vrijeme majstora je proslo taj stil sporog fudbala ne igra vise niko.
najvise bi volio dovesti nekog "naseg" miguela herreru, selektor mexika jer taj covjek zivi za fudbal.
phillie wrote: Zamisli nas nastup na SP kao da si izasao sa jednom sexy kokom (bilo kojom kolumbijkom sa teme o navijacicama ) i sve ide super (kvalifikacije) koka prosto odusevljena tobom. Dolazite kod nje u stan (plasman) i pocnete da se zvaljite, ti joj masiras sise....i kad se ona skine i kaze "Bosnjo finisiraj u mene" ti kazes, meni dosta sto sam te dir'o po sisama i odes kuci.
I dodjes kuci i pricas jaranima kakvu si koku drpao (a oni gledali u prenosu tvoj blam).
PozzDino Djurbuzovic wrote:Puno hvalospjevki za sve
omega369 wrote:kupis nesto usput i pridruzis se raji koja ce iftariti u dzamisjkom dvoristu. kasnije se klanja aksam i na tekmu. milinatopnic wrote:Gdje fino iftarit blizu stadiona?
testni_akaunt wrote:Hoćemo li lijepiti naljepnice na prsa sa nickovima?
čaika wrote:
Mislim da bi ovdje na forumu konačno trebalo uvesti red. Mnogo se ovuda mota probosanskih izdajnika koji samo traže nešto da slažu o Guardianu, da podvale našem velikanu, javno ga ukaljaju i da namjerno sluđuju pošteni šumski narod. Zato je potrebno uvesti nekoliko jednostavnih pravila, koja će u početku odbiti većinu probosanaca, islamista, Arapa i Turaka koji pohode ovaj forum. Evo mog prijedloga:
1.Svaki novi forumaš trebao bi, kad se ovdje pojavi, kulturno pozdraviti ostale kolege tradicionalnim guardianskim pozdravom. Primjer:
Novi forumaš: Oplođava Guardian?!
Veteran foruma: Guardian te oplodio!
2.Onda bi novi forumaš trebao da odgovori na barem 8 jednostavnih pitanja o guardianskom žitiju, koja će pokazati da se radi o stvarnom poštovaocu našeg velikana, a ne o nekom Turčinu ili Arapu iz najnižeg sloja. Primjeri pitanja:
Koja ustavna nadležnost Šumske je bila gotovo izgubljena, prenesena na nivo tzv. BiH, za vrijeme izdajničke vlade SDS-a i PDP-a? Ko je i na koji način odbranio ustavnu nadležnost Šumske?
Kolika je vrijednost posljednjeg investicionog ciklusa u Šumskoj koji je pokrenuo Guardian, a koji nema nijedna druga zemlja u regionu i šire?
Od čega se sastoji socijalno-ekonomska komponenta Razvojnog programa Šumske? Šta je njena svrha? Koliko se Guardian brine o ugroženim kategorijama u Šumskoj(navesti barem jedan primjer iz života)?
Da li je izdajnik Dragan Čavić bio predsjednik RŠ? Kako se moglo dogoditi da je on bio izabran? Da li su strani mešetari infiltrirani u sve strukture tzv. BiH, pa čak i Šumske, uticali na njegov izbor? Da li ga je podržavala Islamska zajednica tzv. BiH?
Da li je Dragan Čavić, kao bivši predsjednik RŠ, iako je bio izdajnik i kada je izabran, sada član Senata Šumske? Navedite u četiri riječi zašto Čavić danas nije senator. Ko je Čavića izbacio iz Senata?
Koliko banaka je Mladen Ivanić prodao za jedan evro? Zašto se Ivanić nikada ne smije u javnosti? Koliko nadležnosti je Ivanić prenijeo na nivo tzv. BiH, iako to niko od njega nije tražio? Navedite u četiri riječi zašto je to Ivanić uradio.
Koje je pravo ime Mladena Bosića? Koji skupocjeni poklon je Bosić dobio od svog prijatelja Bakira Izetbegovića, prilikom jednog od njihovih čestih sastanaka? Da li su u Bosićevoj mladosti, u njegovom rodnom selu, odgovorni ljudi razmišljali da ga zatuku, da ne bruka selo okolo? Šta to govori o Bosiću? Navedite u četiri riječi šta je Mladen Bosić.
Gdje kupuje cipele nekadašnji lider opozicije Milanko Mihajlica? Šta znači riječ "ciciban" i čijeg je porijekla? Šta to govori o Mihajlici? Kako Mihajlica mijenja sijalicu u kući?
Ovakva pitanja će demoralisati uljeze da se motaju ovuda, a većina ih neće smjeti da upiše odgovore na ova pitanja, koje zna cijela Šumska. Zamislite samo nekog Turčina ili Arapa kako se muče da pronađu i napišu ove jednostavne odgovore. A ovako bez ikakve kontrole napadaju Guardiana, pišu šta im padne na pamet, lažu, podmeću, nasrću na Šumsku.
Tema http://www.klix.ba/forum/sarajevo-crna- ... tart=10350Ringhio wrote:Troje ljudi je stradalo zbog objesti jednog covjeka. Onaj sto je vozio prekinuo je svoju mladost, mladost svog havera i zivot ove jadne zene. Tri zivota su izgubljena i neka im je svima laka zemlja.
200 KM/h je moguce, ali tesko izvodljivo ako uzmemo u obzir da je u pitanju Honda CBR 600 RR kojoj je maksimalna brzina negdje oko 250-260 km/h koje su dokucive uz mnogo saltanja, mnogo ceste, mnogo sakrivanja iza vjetrobrana, male vlastite tezine. To samim time povlaci da je tih 200 km/h bilo nemoguce ostvariti pogotovo s 2 covjeka na motoru, i na onoj cesti. Koja god da je brzina bila bila je kobna za troje, nazalost, ali eto tek toliko da se rastumace ovi novinarski navodi.
Druga stvar, zbog ovakvih slucajeva cijela motociklisticka populacija se stavlja na tapetu, kao i uvjek na ovom forumu, prizeljkuju se smrti svim motoristima, sto je barem meni, kao pripadniku motociklistickog svijeta apsurdno, i smatram to kao uvredu. Necu ulaziti u mentalne sklopove ljudi koji to prizeljkuju, krenem od sebe, svaki izgubljen zivot na cesti je uzalud izgubljen zivot, i nikad se nisam zatekao da kad procitam vijest da je neko u autu ubio nekoga na cesti pozelim smrt svim vozacima automobila, da im pozelim bandere ili slicne stvari.
Treca stvar, momak koji je vozio motocikl svjestno ili nesvjestno je preracunao svoje sposobnosti, stavio je na rizik zivot svog suputnika, zivot sebe i zivot pjesaka. Nazalost on je stradao, stradao mu je drug, i stradala je zena. Vozac je zbog svoje objesti prekinuo 2 zivota i jos pride ubio sebe. Krenem od sebe, kad ja vozim nekog vise razmisljam o njemu,nego o sebi, kad imam suputnika uvjek vozim sporije, opreznije, jer ne zelim da nedo Bog nosim nekoga na svojoj dusi. Osoba koja sjeda s tobom na motor svjestno ili nesvjestno stavlja svoj zivot u tvoje ruke, i obaveza svakog motoriste je da to postuje, te da nikad i ni cim ne ugrozi zivot prvenstveno svog suputnika, a tek onda sebe.
Dajem sebi za pravo da stanem u zastitu " pravih " motociklista, motorista, bajkera ili kako god zelite da ih nazovete jer i sam pripadam toj zajednici.
Momak koji je vozio motocikl ocigledno ne pripada toj zajednicu, nazalost, da je pripadao vjerovatno ishod nebi bio ovakav, moram podvuci ponovo nazalost.
1. Vozio je preko svakog moguceg ogranicenja
2. Nije imao ni O od opreme bez koje se ne ide ni u trafiku po cigare, a kamo li na djirove po magistralama
3. Nije postovao povjerenje koje mu je suputnik dao
4. Nije postovao njegov zivot
5. Nije postovao svoj zivot
6. Precjenio je svoje mogucnosti
7. Iskljucio je sve moguce " stvari koje bi mogle krenuti lose "
Ovakve situacije se mogu i moraju sprijeciti, prvenstveno zabranom upravljanja R motociklima mladjim licima ili licima bez dovoljno iskustva. Mislim da smo mi jedni od rijetkih u Evropi kod kojih se polaze za kompletnu A kategoriju i odmah po dobivanju vozacke dozvole licu je dozvoljeno da upravlja masinom koja je u mogucnosti da razvije strasnu brzinu, nazvao bih je suicidalno strasnu brzinu. To mora stati, to se mora zabraniti i tu se ogranicenja moraju uvesti. Moraju da bi se zastitili zivoti ljudi koji nisu svjestni na cemu sjede dok ne zalijepe negdje, dok nazalost ne stradaju. Krenem od sebe, nisam se dozvao pameti dok nisam pao, unistio svoj motocikl, zavrsio sa opekotinama 3 stepena i sa 20-setak savova, sva sreca bez lomova i sva sreca da sam imao dovoljno pameti da gasam van grada, na totalno pustoj cesti, kao sto sam uvjek i radio.
Tek poslje pada sam postao svjestan koliko se situacija koje nemozes predviditi moze desiti, koliko gresaka kojima se mogucnost ispravljanja ponistava sa brzinom kojom vozis. Pri normalnoj brzini mozes zakociti, mozes savladati krivinu koju si preracunao, mozes korektovati svoje greske, pri vecoj gubis kontrolu odmah po nastanku greske i onda si u Bozijim rukama. Tek poslje pada sam naucio uzivati u voznji, naucio postovati 130-140-180-200 metalnih konja na kojima sjedis, naucio sam razliku izmedju voznje i ugrozavanja, shvatio da 1 milimetar gasa vise ili milimetar malo jace stisnute kocnice moze biti razlika izmedju osmjeha ispod kacige i tabuta. Naucio sam sta znaci oprema i koliko opasnim sportom / hobijem se bavim. I na kraju svega bio prezahvalan sto nisam dopustio nikome da se popne na motor samnom jer sam isao s namjerom da divljam.
Motocikl je skroz drugacija zvjerka, upravljanje istim je nauka, motociklizam je sport i hobi koji trazi mnogo finansija i mnogo odricanja. Oprema koju sam ja sebi vremenom nabavio kosta negdje oko 5-6 000 km, sve ukupno. Ne zalim, sigurnost nema cijenu. Svojoj dragoj nisam dopustio da ide bilo gdje dalje samnom bez odgovarajuce opreme, a bez kacige nije mogla ni prismrdit motoru. Niko bez kacige nikad nije sjeo samnom, cak sta vise skidao sam svoju jaknu i svoju kacigu i davao suputniku, kad su isti bili uporni da se provozaju na motoru, i te voznje su bile pravolinijske, vazda na cestama gdje ima malo ili nema nikako saobracaja. Ako cemo o porezima te prijedlozima nekoga da se isti uvedu samo da obavjestim tu osobu da ja vec 3 godine placam porez na luksuz u iznosu od 250 maraka na svaku registraciju zato sto posjedujem motor koji jos uvjek nema 7 godina starosti.
Motociklisti nisu ljudi koji voze u sorcevima sa kacigom nataknutom na ruku, niti su momci kojima su kockaste gume ( ko vozi zna sta pricam ). Motociklisti nisu oni koji za kafom pricaju kako su navukli 150 od ovog semafora do onog, pretekli na 240. Motociklisti nisu ljudi koji ugrozavaju tudje a ni svoje zivote.
Post s kojim sam vas utusio je moj pokusaj da vam ukazem razliku izmedju kamikaza, neizivljenih likova, kojima je motocikl produzetak izuzetno malog polnog organa, likova koji zele da budu vidjeni na motoru pa ne nose kacige, likovima koji obaraju brzinske rekorde po gradskim prometnicama, buse auspuhe i cupaju prigusivace da bi ih komsiluk cuo, a i mackice iz komsiluka.
Kad vidis momka da uredno stoji u koloni, i na +40 nosi kacigu, jaknu sa protektorima, hlace sa protektorima, cizme, rukavice, i kad kazes ja vidi budale sta je na sebe navuko, sjeti se da gledas u motoristu, bajkera, motociklistu. To je covjek koji zivi za taj komad metala na kojem sjedi, i ravnopravni ucesnik u saobracaju.
Svaki izgubljeni zivot u saobracajnoj nesreci je uzalud izgubljen zivot.
Ovim postom se obavezujem da necu vise pisati nista u odgovor na provokacije, zelje za smrcu i ostalim ljigavostima koje sam procitao ovdje.
Stradalim nek je laka zemlja, a svima vama zelim da predjete sto vise kilometara bez ikakvih neugodnosti, bez obzira koji vid transporta koristite.
Sretno i imate mahanje od jednog bajkera.
ja sam odrastao u okruženju kom je dilema bila stojadin, stodvadesetosmica ili lada...svako je znao da je golf bolji, ali svi su težili stvaranju uslova za neku vikendicu, putovanja...rijetko ko je, da ja pamtim, patio isključivo za nekim boljim autom, kao što je sada slučaj. od osamnaeste, kada položi, ono pati za nečim...i stalno mu malo. ili mu je malo auto, ili mu je mala kubikaža, ili je malo cjenjeno.čudni ljudi, čudna vremena. nekad je statusni simbol bila diploma, ili stan/kuća,vikendica...ono što se ne vidi na prvu, i ono što je nepokretno.danas ne moraš imati ništa, sem auta i fejsbuk nalog koji je takođe pokretan, jer ga nosiš sa sobom u/na mobilnom. sve što imaš u životu, sve što jesi, nosiš sa sobom.
odeš na kafu u lokal 100 metara od kuće, odeš autom da ga parkiraš preko puta, da ga gledaš.naručiš kafu i fejzbučiš.
ono si što voziš i što si nalagO na fejsbuku...imaš li išta drugo, bilo materijalno, bilo duhovno, koga to interesuje...
samo mlati...sve dok im babo i majka ne pokrepaju, a mlada i dijete zacvrče od neimaštine i nesposobnosti.
e tad kad se sudare fejsbuk nalog i stvarnost, konjske snage i bračne/životne obaveze, sve dođe na naplatu...
ne kontaju ova djeca ništa šta u stvari znači fića, stojadin, lada...auta? prevozna sredstva?
jok...to je čitava filozofija, odnos prema sebi, prema žvotu, društvu.
mlatim, jel da?
da, mlatim...
moon_walker_90 wrote:čaika wrote:
Mislim da bi ovdje na forumu konačno trebalo uvesti red. Mnogo se ovuda mota probosanskih izdajnika koji samo traže nešto da slažu o Guardianu, da podvale našem velikanu, javno ga ukaljaju i da namjerno sluđuju pošteni šumski narod. Zato je potrebno uvesti nekoliko jednostavnih pravila, koja će u početku odbiti većinu probosanaca, islamista, Arapa i Turaka koji pohode ovaj forum. Evo mog prijedloga:
1.Svaki novi forumaš trebao bi, kad se ovdje pojavi, kulturno pozdraviti ostale kolege tradicionalnim guardianskim pozdravom. Primjer:
Novi forumaš: Oplođava Guardian?!
Veteran foruma: Guardian te oplodio!
2.Onda bi novi forumaš trebao da odgovori na barem 8 jednostavnih pitanja o guardianskom žitiju, koja će pokazati da se radi o stvarnom poštovaocu našeg velikana, a ne o nekom Turčinu ili Arapu iz najnižeg sloja. Primjeri pitanja:
Koja ustavna nadležnost Šumske je bila gotovo izgubljena, prenesena na nivo tzv. BiH, za vrijeme izdajničke vlade SDS-a i PDP-a? Ko je i na koji način odbranio ustavnu nadležnost Šumske?
Kolika je vrijednost posljednjeg investicionog ciklusa u Šumskoj koji je pokrenuo Guardian, a koji nema nijedna druga zemlja u regionu i šire?
Od čega se sastoji socijalno-ekonomska komponenta Razvojnog programa Šumske? Šta je njena svrha? Koliko se Guardian brine o ugroženim kategorijama u Šumskoj(navesti barem jedan primjer iz života)?
Da li je izdajnik Dragan Čavić bio predsjednik RŠ? Kako se moglo dogoditi da je on bio izabran? Da li su strani mešetari infiltrirani u sve strukture tzv. BiH, pa čak i Šumske, uticali na njegov izbor? Da li ga je podržavala Islamska zajednica tzv. BiH?
Da li je Dragan Čavić, kao bivši predsjednik RŠ, iako je bio izdajnik i kada je izabran, sada član Senata Šumske? Navedite u četiri riječi zašto Čavić danas nije senator. Ko je Čavića izbacio iz Senata?
Koliko banaka je Mladen Ivanić prodao za jedan evro? Zašto se Ivanić nikada ne smije u javnosti? Koliko nadležnosti je Ivanić prenijeo na nivo tzv. BiH, iako to niko od njega nije tražio? Navedite u četiri riječi zašto je to Ivanić uradio.
Koje je pravo ime Mladena Bosića? Koji skupocjeni poklon je Bosić dobio od svog prijatelja Bakira Izetbegovića, prilikom jednog od njihovih čestih sastanaka? Da li su u Bosićevoj mladosti, u njegovom rodnom selu, odgovorni ljudi razmišljali da ga zatuku, da ne bruka selo okolo? Šta to govori o Bosiću? Navedite u četiri riječi šta je Mladen Bosić.
Gdje kupuje cipele nekadašnji lider opozicije Milanko Mihajlica? Šta znači riječ "ciciban" i čijeg je porijekla? Šta to govori o Mihajlici? Kako Mihajlica mijenja sijalicu u kući?
Ovakva pitanja će demoralisati uljeze da se motaju ovuda, a većina ih neće smjeti da upiše odgovore na ova pitanja, koje zna cijela Šumska. Zamislite samo nekog Turčina ili Arapa kako se muče da pronađu i napišu ove jednostavne odgovore. A ovako bez ikakve kontrole napadaju Guardiana, pišu šta im padne na pamet, lažu, podmeću, nasrću na Šumsku.
Tema: http://www.klix.ba/forum/k-k-bosna-05-0 ... 1s175.htmlMHAB wrote:Opet Bosna šaptom pade. Kako god okreneš od Bosne ne ostade ništa. Kažu da je čak i Boško otišao u penziju. Dovoljno sam star da sam se radovao svim Bosninim titulama koje je osvojila počevši od onih u Jugoslaviji do one zadnje čini mi se 2008. godine sa Jurom. Jedino što ne pamtim i čemu ne svijedočim ličnim iskustvom je titula prvaka druge lige koju je Bosna predvođena Bošom osvojila kada je u Skenderiji u majstorici pobjedila KK Željezničar i kao prvak druge lige ušla u elitno prvoligaško društvo u bivšoj državi.
Dovoljno sam star da pamtim majstoricu u Beogradu koju smo izgubili od Jugoplastike košem Šolmana u zadnjoj sekundi sa zvukom sirene iako smo samo nekoliko minuta prije kraja vodili sa devet poena razlike, a tada nije bilo trice. Nikad neću zaboraviti sreću igrača na tom time out-u nekoliko minuta prije kraja i njihove osmjehe tipičane za mladiće koji vjeruju da je sve završeno ne znajući da će kraj biti izuzetno bolan za sve nas koji smo gledajući ih uz televizore igrali zajedno sa njima u tom za mene tada vrlo dalekom Beogradu. Njihovo životno iskustvo je bilo još uvijek vrlo malo da bi ih naučilo da budu oprezani do kraja. Dakle, Jugoplastici je trebalo da poentira u pet napada više od nas u tih nekoliko minuta i to im je uspjelo. Tada sam prvi put plakao zbog Bosne.
Dovoljno sam star da pamtim spektakularno finale kupa Radivoja Koraća u Banja Luci koje smo izgubili od Partizana. Tada sam drugi put plakao zbog Bosne. To finale je koliko se sjećan odigrano jedne srijede,a onda smo ih u subotu nakon svega nekoliko dana dobili usred Beograda i na taj način faktički ovjerili svoju prvu titulu.
Dovoljno sam star da pamtim i Grenobl i kolo ispred robne kuće Sarajka nakon pobjede u finalu Kupa europskih šampiona. Te godine smo pobjedili sve utakmice kući i jednu, samo jednu, u gostima u toj famoznoj grupi od šest ekipa iz koje su samo dvije prvoplasirane igrale finale jer tada nije bilo završnog turnira koji se danas zove Final four. Pobjedili smo holandsku ekipu Nashua (ili kako se već piše) iz grada Den Bosh.
Dovoljno sam star da pamtim i brku Matijevića, onu lopinu koja je nakon što je proteklo vrijeme utakmice svirala faul na pokojnom Draženu, a ovaj tada još dječak lagano ubacio oba slobodna i donio titulu Šibenci. Pamtim i Vasila Tupurkovskog kako u jednom od svojih džempera dodjeljuje medalje igračima Šibenke. Titula koja je trajala manje od 24. sata. Tada sam treći put plakao zbog Bosne. Sutradan neke relativno sunčane nedelje sam sa roditeljima bio na vikendici i kao svaki dječak zaluđen sportom slušao nedeljni radio prenos fudbalskih utakmica šampionata Jugoslavije. Tada sam u nekim vjestima čuo odluku da se utakmica poništava i da se igra majstorica u Novom Sadu na koju Šibenka neće doći. I dalje vjerujem da smo u Šibeniku bili pokradeni u režiji lopuže sa prezimenom Matijević i da je ovom odlukom kosmička pravda zadovoljena. Isto tako sam siguran da je umjesto Šibenke bila neka od većih ekipa iz bivše države poput Partizana, Jugoplastike, Cibone ili Zadra majstorica se nikad ne bi desila. Takođe sam siguran i da je suđen za nas takav faul utakmica nikad ne bi bila ponovljena. Jednostavno Bosna je bila velika, a Šibenka mala i tako se moralo završiti.
Dovoljno sam star da se pamtim Jefu i njegov bordo kišobran na kome je na svakom od polja bilo napisano jedno od imena naših igrača. Pamtim i palestinske ili arapske studente općenito koji su studirali u Sarajevu i koji bi svaki put dolazili da navijaju za Bosnu kada bi ona igrala protiv nekog od izraelskih klubova. Uvjek su ove utakmice bile jako uzbudljve pogotovo kada bi se igralo u maloj dvorani Skenderije.
Dovoljno sam star da pamtim gotovo sve generacije Bosne od one predvođene rahmetli Kinđetom pa da one predratne sa Nenom, Avdijom, Dževdom dok nije otišao u Cibonu, Radulovićem, Bukvom itd. Pamtim i svoju dječačku sreću kada je jedne subote, vrlo brzo nakon Grenobla, rahmetli Kinđe došao u moju osnovnu školu kao i njegovog autograma na nekom izviđačkom vodiču koji mi se tada prvi našao pri ruci. Na jednoj stranici je bila isprintana crvena ruža, a do nje na bjelom djelu te stranice Kinđetov potpis. Taj list papira je junački izdržao sve selidbe pažljivo čuvan, sve dok nekada tokom rata nije junački položio svoj život kao papir za potpalu peći bubnjare. Sada mi iz ove perspektive to izgleda kao simolično spaljivanje mojih uspomena vezanih za Bosnu sa kojom sam odrastao i koja mi je bila bitna kao i članovi moje najbliže porodice. Nestali su fizički artefakti te ljubavi i ostale su samo uspomene koje blijede sa svakom novom godinom na mojim leđima.
Dovoljno sam star da se sjećam priče za koju ni dan danas ne znam da li je istinita ili samo dobro smišljena anegdota. Pričalo se da su Rašu Radovanovića vodili kod Gordane Magaš na ples da mu poprave kordinaciju pokreta, jer je bio izrazito nezgrapan na početku karijere kada je došao iz Nikšića. Kasnije je ispod ruke provlačio loptu gorostasnom Tkačenku i postizao vrlo elegantne koševe. Kako god bilo hvala ti Gordana makar za iluziju koja živi u mojoj glavi.
I poslije rata sam išao dosta redovno na utakmice i svjedočio usponima i padovima Bosne. I dalje sam je volio, ali to više nije bila ona moja Bosna sa kojom sam odrastao. Nije kriva Bosna, a nisam kriv ni ja. Jednostavno se sve promjenilo. I klub i grad i država. Svima nama je rat napravio nepopravljive promjene.
Prije održavanja ove, ispostaviće se na žalost istorijske sjednice, znao sam kakav je plan jer su neki moji prijatelji članovi skupštine kluba. Umiranje Bosne je trajalo dugo i ona je umrla u teškom hropcu. Kaže se za ljude koji teško umiru da kaju grijehe. Svoje ili tuđe. Za mene je način na koji je umirala Bosna samo potvrda toga. Siguran sam da je svojom teškom i dugotrajnom bolešću kajala naše grijehe za sve što smo joj uradili od rata do danas. Patila se i jako teško umrla kajući sve naše zablude i želje da budemo veći nego što smo to mogli biti. Najčešće nevini najviše pate. Nisam plakao čak nisam bio ni previše tužan taj dan, tu srijedu kada se održavala sjednica. Učinilo mi se da je licemjerno biti tužan u srijedu, ako u utorak, dan pred skupštinu, zaokupljen svakodnevnim preživljavanjem, nisam ni pomislio na skupštinu niti mi je Bosna bila na kraj pameti kao ni većini onih koji sada za njom jako i bučno žaluju optužujući sve i svakog za propast Bosne. Tipičan duh palanke koji je preplavio ovaj grad. Nije samo Bosna umrla u ovom gradu. Umrlo je mnogo drugih sportskih klubova, ali ni jedan od njih nije bio ono što nam je bila Bosna. Da se ja nešto pitam (ali na žalost ili sreću se ništa ne pitam) na njen grob bih postavio stećak. Smrću Bosne nestao je jedan možda i najvažniji simbol našeg grada iz njegovog najsretnijeg vremena još od trenutka kada je Princip ubio Ferdinanda, Tih deset godina koje počinju negdje početkom druge polovine sedamdesetih godina prošlog vijeka i završavaju se sa olimpijadom su najuspješnije godine ovog grada u svakom pogledu, a upravo je Bosna najsjajniji simbol tog perioda.
Ovo sam počeo pisati kao obični post, sa željom da repliciram nekim koji su već nešto napisali, ali je nekako raslo i pretvorilo se moje intimno opraštanje od Bosne kakvu sam znao, volio i uz koju sam odrastao. Sve ovo što će se dešavati u budućnosti neće biti moja Bosna. Ovo ne znači da Bosna Royal ne treba postojati niti da je možda u budućnosti nećemo zavoljeti i bodriti uključujući i mene. Tom novom klubu želim sve najbolje, puno godina postojanja i što je moguće više titula, ali će za mene on uvijek biti Royal kako se god bude zvao. Prava Bosna može biti samo jedna kao i što je samo jedan pravi Valter, dok su svi drugi lažni.....
Sve cekam nece l' tko al' neJma.vryzas wrote:Tema: http://www.klix.ba/forum/k-k-bosna-05-0 ... 1s175.htmlMHAB wrote:Opet Bosna šaptom pade. Kako god okreneš od Bosne ne ostade ništa. Kažu da je čak i Boško otišao u penziju. Dovoljno sam star da sam se radovao svim Bosninim titulama koje je osvojila počevši od onih u Jugoslaviji do one zadnje čini mi se 2008. godine sa Jurom. Jedino što ne pamtim i čemu ne svijedočim ličnim iskustvom je titula prvaka druge lige koju je Bosna predvođena Bošom osvojila kada je u Skenderiji u majstorici pobjedila KK Željezničar i kao prvak druge lige ušla u elitno prvoligaško društvo u bivšoj državi.
Dovoljno sam star da pamtim majstoricu u Beogradu koju smo izgubili od Jugoplastike košem Šolmana u zadnjoj sekundi sa zvukom sirene iako smo samo nekoliko minuta prije kraja vodili sa devet poena razlike, a tada nije bilo trice. Nikad neću zaboraviti sreću igrača na tom time out-u nekoliko minuta prije kraja i njihove osmjehe tipičane za mladiće koji vjeruju da je sve završeno ne znajući da će kraj biti izuzetno bolan za sve nas koji smo gledajući ih uz televizore igrali zajedno sa njima u tom za mene tada vrlo dalekom Beogradu. Njihovo životno iskustvo je bilo još uvijek vrlo malo da bi ih naučilo da budu oprezani do kraja. Dakle, Jugoplastici je trebalo da poentira u pet napada više od nas u tih nekoliko minuta i to im je uspjelo. Tada sam prvi put plakao zbog Bosne.
Dovoljno sam star da pamtim spektakularno finale kupa Radivoja Koraća u Banja Luci koje smo izgubili od Partizana. Tada sam drugi put plakao zbog Bosne. To finale je koliko se sjećan odigrano jedne srijede,a onda smo ih u subotu nakon svega nekoliko dana dobili usred Beograda i na taj način faktički ovjerili svoju prvu titulu.
Dovoljno sam star da pamtim i Grenobl i kolo ispred robne kuće Sarajka nakon pobjede u finalu Kupa europskih šampiona. Te godine smo pobjedili sve utakmice kući i jednu, samo jednu, u gostima u toj famoznoj grupi od šest ekipa iz koje su samo dvije prvoplasirane igrale finale jer tada nije bilo završnog turnira koji se danas zove Final four. Pobjedili smo holandsku ekipu Nashua (ili kako se već piše) iz grada Den Bosh.
Dovoljno sam star da pamtim i brku Matijevića, onu lopinu koja je nakon što je proteklo vrijeme utakmice svirala faul na pokojnom Draženu, a ovaj tada još dječak lagano ubacio oba slobodna i donio titulu Šibenci. Pamtim i Vasila Tupurkovskog kako u jednom od svojih džempera dodjeljuje medalje igračima Šibenke. Titula koja je trajala manje od 24. sata. Tada sam treći put plakao zbog Bosne. Sutradan neke relativno sunčane nedelje sam sa roditeljima bio na vikendici i kao svaki dječak zaluđen sportom slušao nedeljni radio prenos fudbalskih utakmica šampionata Jugoslavije. Tada sam u nekim vjestima čuo odluku da se utakmica poništava i da se igra majstorica u Novom Sadu na koju Šibenka neće doći. I dalje vjerujem da smo u Šibeniku bili pokradeni u režiji lopuže sa prezimenom Matijević i da je ovom odlukom kosmička pravda zadovoljena. Isto tako sam siguran da je umjesto Šibenke bila neka od većih ekipa iz bivše države poput Partizana, Jugoplastike, Cibone ili Zadra majstorica se nikad ne bi desila. Takođe sam siguran i da je suđen za nas takav faul utakmica nikad ne bi bila ponovljena. Jednostavno Bosna je bila velika, a Šibenka mala i tako se moralo završiti.
Dovoljno sam star da se pamtim Jefu i njegov bordo kišobran na kome je na svakom od polja bilo napisano jedno od imena naših igrača. Pamtim i palestinske ili arapske studente općenito koji su studirali u Sarajevu i koji bi svaki put dolazili da navijaju za Bosnu kada bi ona igrala protiv nekog od izraelskih klubova. Uvjek su ove utakmice bile jako uzbudljve pogotovo kada bi se igralo u maloj dvorani Skenderije.
Dovoljno sam star da pamtim gotovo sve generacije Bosne od one predvođene rahmetli Kinđetom pa da one predratne sa Nenom, Avdijom, Dževdom dok nije otišao u Cibonu, Radulovićem, Bukvom itd. Pamtim i svoju dječačku sreću kada je jedne subote, vrlo brzo nakon Grenobla, rahmetli Kinđe došao u moju osnovnu školu kao i njegovog autograma na nekom izviđačkom vodiču koji mi se tada prvi našao pri ruci. Na jednoj stranici je bila isprintana crvena ruža, a do nje na bjelom djelu te stranice Kinđetov potpis. Taj list papira je junački izdržao sve selidbe pažljivo čuvan, sve dok nekada tokom rata nije junački položio svoj život kao papir za potpalu peći bubnjare. Sada mi iz ove perspektive to izgleda kao simolično spaljivanje mojih uspomena vezanih za Bosnu sa kojom sam odrastao i koja mi je bila bitna kao i članovi moje najbliže porodice. Nestali su fizički artefakti te ljubavi i ostale su samo uspomene koje blijede sa svakom novom godinom na mojim leđima.
Dovoljno sam star da se sjećam priče za koju ni dan danas ne znam da li je istinita ili samo dobro smišljena anegdota. Pričalo se da su Rašu Radovanovića vodili kod Gordane Magaš na ples da mu poprave kordinaciju pokreta, jer je bio izrazito nezgrapan na početku karijere kada je došao iz Nikšića. Kasnije je ispod ruke provlačio loptu gorostasnom Tkačenku i postizao vrlo elegantne koševe. Kako god bilo hvala ti Gordana makar za iluziju koja živi u mojoj glavi.
I poslije rata sam išao dosta redovno na utakmice i svjedočio usponima i padovima Bosne. I dalje sam je volio, ali to više nije bila ona moja Bosna sa kojom sam odrastao. Nije kriva Bosna, a nisam kriv ni ja. Jednostavno se sve promjenilo. I klub i grad i država. Svima nama je rat napravio nepopravljive promjene.
Prije održavanja ove, ispostaviće se na žalost istorijske sjednice, znao sam kakav je plan jer su neki moji prijatelji članovi skupštine kluba. Umiranje Bosne je trajalo dugo i ona je umrla u teškom hropcu. Kaže se za ljude koji teško umiru da kaju grijehe. Svoje ili tuđe. Za mene je način na koji je umirala Bosna samo potvrda toga. Siguran sam da je svojom teškom i dugotrajnom bolešću kajala naše grijehe za sve što smo joj uradili od rata do danas. Patila se i jako teško umrla kajući sve naše zablude i želje da budemo veći nego što smo to mogli biti. Najčešće nevini najviše pate. Nisam plakao čak nisam bio ni previše tužan taj dan, tu srijedu kada se održavala sjednica. Učinilo mi se da je licemjerno biti tužan u srijedu, ako u utorak, dan pred skupštinu, zaokupljen svakodnevnim preživljavanjem, nisam ni pomislio na skupštinu niti mi je Bosna bila na kraj pameti kao ni većini onih koji sada za njom jako i bučno žaluju optužujući sve i svakog za propast Bosne. Tipičan duh palanke koji je preplavio ovaj grad. Nije samo Bosna umrla u ovom gradu. Umrlo je mnogo drugih sportskih klubova, ali ni jedan od njih nije bio ono što nam je bila Bosna. Da se ja nešto pitam (ali na žalost ili sreću se ništa ne pitam) na njen grob bih postavio stećak. Smrću Bosne nestao je jedan možda i najvažniji simbol našeg grada iz njegovog najsretnijeg vremena još od trenutka kada je Princip ubio Ferdinanda, Tih deset godina koje počinju negdje početkom druge polovine sedamdesetih godina prošlog vijeka i završavaju se sa olimpijadom su najuspješnije godine ovog grada u svakom pogledu, a upravo je Bosna najsjajniji simbol tog perioda.
Ovo sam počeo pisati kao obični post, sa željom da repliciram nekim koji su već nešto napisali, ali je nekako raslo i pretvorilo se moje intimno opraštanje od Bosne kakvu sam znao, volio i uz koju sam odrastao. Sve ovo što će se dešavati u budućnosti neće biti moja Bosna. Ovo ne znači da Bosna Royal ne treba postojati niti da je možda u budućnosti nećemo zavoljeti i bodriti uključujući i mene. Tom novom klubu želim sve najbolje, puno godina postojanja i što je moguće više titula, ali će za mene on uvijek biti Royal kako se god bude zvao. Prava Bosna može biti samo jedna kao i što je samo jedan pravi Valter, dok su svi drugi lažni.....
Post koji vrijedi procitati...
HEHEHEHEHEHEHEHHEHEHEH dobro ovo pravo , samo šta je bilo sa Valterom ?snaga_znanja wrote:HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HAParanoid wrote:
Post godine, decenije, od prvog dana foruma... Najtuznije ova danasnja djeca ovo ne kontaju..
Mario979 wrote:Gdje u Sarajevu naći NORMALNO MUŠKO?
Report this post
Quote
Postby gibliii » 29/11/2014 23:15
Gdje djevojka od 33 godine, obrazovana,zaposlena, situirana, ima želju da se dalje usavršava, može naći muškarca istih ili sličnih karakteristika?
U kafićima mahom parovi..
U klubovima nezreli klinci..
Na poslu gotovo svi u braku.. i to imam osjećaj, kako se ko novi zapošljavao, da se direkt odmah ženio/udavao u roku od par mjeseci.
Po tržnim centrima, gdje god da krenem, ili žene same, žene sa djecom, ili porodice.. muškarac sam? Još nije viđeno..
Po parkovima masovno djevojke i žene, nigdje muškarca..
Knjižare, biblioteke, promocije knjiga.. muškaraca bukvalno nema tu. Ako ima, već su u braku...
Zadnjeg muškarca upoznala u teretani. Završio faks, mlađi par godina od mene, posla nema, ali nije ni bitno, kaže da traži... naizgled ok tip, dok nisam počela otkrivati kako je navijač.. i to ne kakav navijač nego se kao nešto pita tamo u toj grupi.
Nažalost, potroših dragocjeno vrijeme na momka od 28 godina, koji iako je hajde recimo stekao neko obrazovanje u životu uživa u tome što se ide tući protiv tuzlaka. Momak od 28 godina čeka utakmicu, čeka vikend kad će ići da Tuzlacima (Slobodine navijače idu tući jel?) da objasni neke stvari.. to njega i njegovu ekipu ispunjava, radi toga oni žive..
Tokom ovog sarajevskog derbija 5 dana prije i 2 dana poslije bio nedostupan.. nema čovjeka, propao u zemlju, ne javlja se, izgubljen svaki trag postojanja.. naravno, na snimcima po portalima bio u prvim redovima navijača, ja mislim da nema kamere koja ga nije snimila..
Gdje u Sarajevu naći obrazovanog, kulturnog muškarca koji je sportski tip, ali koji nije među navijačima i tom furkom?
Zadnjeg upoznala juče.. kaže voli čitati, ja ga pitam šta najviše voli čitati.. kaže on meni pa knjige baš u zadnje vrijeme ne čitam, ne stigne, ali čita druge stvari.. čita avaz sport redovno.. ja rekoh dobro, dobar si...
shandrprcSA wrote:
de postavi link tog posta
Moderator kaparis'o moj shand, chmoljo s obe noge, s ledja, jer reche da trazi s(h)por(C)ki tipMario979 wrote:shandrprcSA wrote:
de postavi link tog posta
Odmah su ga izbrisali neznam zbog čega ?
Predpostavljao sam da je tako nešto, klizeći , sve je dozvoljeno,cilj opravdava sredstvo, a mala će bar da dobije "sportski tip"Saian wrote:Moderator kaparis'o moj shand, chmoljo s obe noge, s ledja, jer reche da trazi s(h)por(C)ki tipMario979 wrote:shandrprcSA wrote:
de postavi link tog posta
Odmah su ga izbrisali neznam zbog čega ?
p.s. i sad dosta chat-a, na ovoj svetoj temi
p.p.s. pozivam moderatore da izbrishu ovaj temohulni chat chim stignu
razonoda wrote:walter kurtz wrote:mirzet87sa wrote:Prodaje se, brat bratu, 90% njih. Jeftinije nego one iz oglasa. Izlazak na udarni dan skockas se nabacis finu pricu koju turu castis i imas prolaz zagarantovan, a jednom kad ga dobijes okreces pricu u zeljenom smjeru Djaba auta, vile, stanovi, pare, picke materine ako si mutav i ne znas prici curi, pa ni rodjena majka ti ne bi dala. Da je olaksavajuca stvar svakako da jeste ali kljucna stvar je ipak prilazak. Taman i da te odbije, pa sta.. Primi poraz ko gospodin, nije jedina