Nekad davno, kad je Otomansko carstvo bilo na vrhuncu moći, ulazi u kafanu, sa dvojicom pratilaca, jedan nakinđuren vojnik, u sjajnoj uniformi. Svi ustaju na noge, neki trče da mu ljube ruku, a neki padaju ničice pred njeg. Samo jedan ostaje sjediti za svojim stolom u ćošku i mirno, gledajući to, glasno srče svoju kafu.
Onom nakinđurenom je odmah zapao za oko i on pođe brzim koracima do njegovog stola, uhvati za držak sablje i povika: "A šta je razlog što ti nisi ustao da mi odaš počast, je li to imaš nešto protiv mene, ili još gore, protiv NAS?"
Onaj što je sjedio bezrječno i sporo ga odmjeri, pa upita: "A zašto bih ustajao, ko si ti pa da trebam ustati?"
Vojnik proguta knedlu, a onda uze dosta zraka, pa započe: "Ja sam izdanak čuvene stare plemićke i ulemanske porodice Turkolu. Iako sam vojnik, svjetlajući ime moje plemenite porodice sam ujedno i hafiz Kur'ana uzvišenog. Za mene kažu da sam najveći anadolski sin u zadnjih 50 godina, jer nijednu bitku izgubio nisam. Dušmani drhte kad čuju moje ime, a u domovini sam ponos turski, dika cijelog muslimanskog ummeta. Pukovnik Osman. Čudno da me nisi odmah prepoznao".
A onaj što je sjedio za stolom reče: "Nisam ni čuo za tebe, a kamoli da te prepoznam. Nego, ti reče da si pukovnik, a ima li nešto više od pukovnika, nešto što bi ti mogao postati ako budeš sretne sudbine?"
Pukovnik proguta još jednu knedlu, pa zamuca: "Ovaj, da, ima, general, to mogu postati, to jest, već sam trebao postati, ali ću ubrzo postati..." "Dobro, a ima li išta iznad generala?"
Pukovnik nastavi mucati: "Pa, da glavnokomandujući čitave carske vojske, to ću možda postati, ali nije sigurno, ako poživim..."
"Dobro, a ima li išta veće od tog glavnokomandujućeg?"
Pukovnik se uzbudi: "Pa šta će biti više od njeg, samo Sultan".
A onaj što je sjedio reče: "Dobro, a ima li šta da se može postati, a da je više od sultana?"
Pukovnik je već bio potpuno zbunjen: "Od Sultana? Kakve gluposti pričaš..."
Onaj što je sjedio se brzo nadoveza: "Pa reci, šta je više od sultana?"
Pukovnik promrmlja: "Pa ništa..."
A onaj što je sjedio mirno reče: "E, vidiš, ja sam ti to ništa, pa zato nisam ustao kad si ti ušao u kafanu", te se okrenu na drugu stranu, u znak da je razgovor završen i nastavi piti onu svoju kafu.