Osjećaj krivice

[TatamataTiktok]

Jučer mi se desila situacija zbog koje nisam haman oka sklopio.

Jučer bila dženaza naninoj sestri, nana ostala jedina od svoje braće i sestara ali haj' to nema veze sa pričom. Javim im ja dan prije dženaze da ću ih ja voziti, nanu na tevhid a dedo i ja ćemo na dženazu.
Dan dženaze, zovu me ujutru da pitaju ima li slučajno mjesta u autu za jednog komšiju koji živi pored njih, ja govorim da nema jer nisam izvadio sjedalicu iz auta od bebe, nemam je gdje u gepek ubaciti zbog kolica i jer je glomazna, te taj komšija kaže da nema veze, on će pješke ići.
Napominjem da je dženaza bila na groblju Orlić na Kobiljoj Glavi, gore podaleko u brdu.

Dan dženaze, ostavimo nanu na tevhid na Šipu i krenemo uz Kobilju Glavu prema groblju, desno kod Amka kad zastoj, stoji sve sigurno nekih 30 minuta. Prošetam da vidim gdje zapelo jer je dedo star pa ne možemo toliko pješke ići do groblja (cca 1.2km udaljeno od mjesta gdje smo stali), neki mi čovjek govori "ma hitna je dole, neki čovjek se srušio na cesti oživljavaju ga". I nakon tih 30 minuta, kolona krene lagano, prolazimo pored hitne kad stvarno čovjek stariji leži na podu, košulja pocijepana, hitna ga oživljava i dalje, onako u vožnji samo bacih oko i hajd' svojim poslom. U povratku sa dženaze kako se spuštamo sa Orlića vidim umjesto hitne stoji policijski kombi i 2 auta, govorim dedi "meščini je umro čovjek dok je policija došla" i fakat kako prolazimo, tijelo pokriveno bijelom plahtom.

Ostavim ja njih kući, na posao završi svoje, sinoć me mama zove i govori "znaš što mi reče da je čovjek umro na putu prema groblju, to ti je taj nanin i dedin komšija koji vas je pitao da ide sa vama, pa je otišao na kraju pješke jer nije bilo mjesta u autu". U tom svemu sam ja ostao kao zaleđen, ne znam šta me snađe.

Znam da je tekst malo duži, kome nije mrsko čitati zbog konteksta je sve tu. Ja iskreno ne znam kako da se osjećam, imam neki osjećaj krivice jer eto ja ga na povezoh pa do gore čovjeka i srce pa nakon toga i moždani udari. Što je najgore, znam ga i ja od kako sam malo dijete bio.

Sve i da nije umro to necu da komentarisem ovo pokazuje kakav si ti kao covjek,kad ti je mrsko izvadit pisljivu sjedalicu da nekom pomognes,zapitaj se malo druze.

Evo ja ću doći sa autom, ti je uguraj uz gepek sve sa kolicima od djeteta, ja ti auto prepišem.

Već sam na poslu bio kad su me zvali, nisam imao gdje ni sa sjedalicom ni sa kolicima.

Dovoljno je što on sam ima osjećaj krivice. To je znak da je čovjek.

Ima ga vecina kad se nesto desi,da se ovo nije desilo on nebi ni otvorio temu vjeruj mi.

za šta bih je napisao tad, pitao me čovjek da ga povezem ja nisam, šta da osjećam?

Osjecaj da trebas imat vise empatije prema ljudima jer tu smo da pomazemo kad mozemo,barem ja to mislim tako,sto se samog cina smrti tice suludo mi je da ti tu sebe krivis jer ti ne krojis sudbine ljudske vec onaj gore,to se svakako trebalo desit sad jel u tvojim kolima,na dzenazi,desilo bi se taj dan.

[Haris.ba]

Bezveze vam je ta prica da je trebao sjedalicu izbrisati da bi nekoga prevezao.

Nije odbio covjeka iz cista mira. A, i da ga je odbio prevesti zbog polozaja zvjezda, opet i to moze.

[zigzag]

To je taj konformizam, može mi se. A sasvim je pogrešan.

Postavljača teme je ova situacija pogodila i to znak ljudskosti. Vjerovatno je ovo pozitivna lekcija do kraja života tako da mu je rahmetli stari čovjek ustvari pomogao. Samo treba pročitati poruku.

[Ateista]

To je taj konformizam, može mi se. A sasvim je pogrešan.

Postavljača teme je ova situacija pogodila i to znak ljudskosti. Vjerovatno je ovo pozitivna lekcija do kraja života tako da mu je rahmetli stari čovjek ustvari pomogao. Samo treba pročitati poruku.

Mislim da malo pretjerujes. Slazem se da treba ljudima pomoci i izaci u susret kad se moze, ali ne uvijek i pod svaku cijenu. Sve zavisi, koliko si blizak sa nekim, koliko ti je vazan, ja bar tako radim. Svakom cu pomoci ako mi je usput, na primjer povesti nekoga, ako ne moram zbog toga gubiti vrijeme, kruziti negdje i slicno. Za nekog ko mi je blizi mi nije problem ni vise vremena izgubiti, ali postoje ljudi koji mi jednostavno nisu dovoljno bliski da bih pretjerano trosio vrijeme na njih. Uostalom, ko se previse pravi fin i svakom pomaze i izlazi u susret, najcesce najebe jer su mnogi bezobrazni i pocnu to koristiti, treba biti pametan i ne dozvoliti da te drugi koriste.