pinkman wrote: ↑15/07/2023 03:08
Da sam bankar, podatak da neko planira seliti iz drzave bi mi sigurno bio znacajan... Zakonodavac kaze "ili druge podatke znacajne za dobijanje kredita" sto je poprilicno siroko postavljeno.
Gledaj, banka ima mehanizme kojima se može, a ponekad i ne može naplatiti. To su žiranti, hipoteke itd., a u slučaju nenamjenskih kredita do 50.000 maraka gdje uglavnom ne trebaju takvi instrumenti osiguranja, postoji sudska parnica. Druga je stvar što taj mehanizam nije dovoljan, jer su zakoni tako uređeni. Osoba nije dužna pri podnošenju zahtjeva za kredit da kaže da li odlazi u inostranstvo, iz jednostavnog razloga što to banka nikad neće ni upitati.
Dakle, sama pretpostavka da se taj član Krivičnog zakona veže i za ovakvu vrstu izigravanja banaka je pogrešna. Ne postoji ništa na što bi se tužilaštvo oslonilo pri podizanju optužnice. Čak i da se negdje nađe neki tužilac koji bi to uradio, ne postoji niti jedan sudija koji bi tu optužnicu potvrdio. Znači stvar je dokazivanja, a ne vidim kako neko može dokazati osobi X da je dana Y donijela odluku da će napustiti državu, zaposliti se u Njemačkoj a sve s ciljem prevare banke?
W0rM wrote: ↑15/07/2023 09:00
Inače je pravo stajalište biti na strani banke koja guli običnog čovjeka kako zna i umije. Ako čovjek nema, a može se desiti da nema ili bar s legalne strane da nema ništa na sebi, šta će banka uzeti? Kaže neko "prodat će agenciji dug", "utužen" šta to uopšte znači?
Kao tužilaštvo nešto može čovjeku koji recimo ne prima platu, nema kuću u auto na svom imenu itd. Šta mu mogu, predat ga u zatvor, što banci i dalje ne vraća pare? Ako da, i to je oke, jer je dan zatvora 100 KMčića čini mi se, to je ustvari najbrži način da vratiš dug bez para. A sumnjam da bi banka išla na tu opciju jer to tehnički banci i dalje ne vraća novac.
To nikako nema smisla što ti pričaš. Ako ti sutra odeš u banku i podneseš zahtjev za 20.000 maraka kredita, potpisuješ svojevoljno ugovor kojim se obvezuješ da ćeš taj novac vratiti uz dogovorenu kamatu. Niko te ne tjera da potpisuješ. Banka ima mehanizme, između ostalog i tužba, da pokuša naplatiti potraživanja. To uopće nije teško shvatiti.
Banka nikog ne guli. I to je opet besmisleno. Niko te ne tjera da ni na prekoračenje, ni na shoping karticu, ni na kredite niti na druge usluge. Jedino što moraš je imati tekući račun koji te godišnje košta 20 maraka da bi preko njega primao platu. Sve drugo je apsolutno tvoja vlastita odluka. Isto kao kad odeš potpisati ugovor sa Telecomom za korištenje Moje TV i interneta. Ako su ti skupi imaš druge operatere. Ako su ti i drugi skupi, nemoj vala ni gledati TV. Ljudi se zalete, dignu veliku cifru, za pola godine ostanu bez posla i bez marke ušteđevine da vraćaju svoje dugove, i dovedu se u situaciju da ih banka tuži, za 2 godine od zadnje plaćene rate dođu do toga da su dužni glavnicu, kamatu i zateznu kamatu plus nikad u životu više neće moći dobiti kredit jer su u D kategoriji.
A što se tiče toga da Tužilaštvo nekome može nešto zbog kredita, ne može. A ta zamjena dugova ili novčanih kazni zatvorskom kaznom ne briše tvoja novčana dugovanja. Ako si dužan MUP-u RS 1000 maraka zbog neplaćenih kazni, odležat ćeš 10 dana u vrijednosti 1.000 KM i opet kad izađeš napolje bit ćeš dužan 1.000 KM, i hajmo jovo nanovo.