Diwan wrote:Skoro sam imao priliku da se pravo iznenadim na činjenicu da neki od novije generacije nisu nikada čuli pjesme od recimo Abbe, niti pjesme koji su bili veliki hitovi 80-tih.
Isto tako ima povelik broj ljudi kojima su Michael Jakcson, Madonna, Duran Duran, Pet shop Boys itd. bili I ostali jedine ikone tog perioda, odnosno da se nisu susretali, slušali dalje od tog mainstreama.
Možda je negdje drugdje Beautiful South bio mainstream, ali ovdje nije, kao ni Hall@Oates … tako da ovo ‘obračenje’ nije obračanje ljudima koji su pomno pratili svjetsku scenu, nego onima koji su ostali na ovdašnjim top listama, diskotekama i kafićima, radio I tv stanicama. Vjerovatnoća da čuješ
Perfect 10 spram recimo Wild boys od Duran Duran je vrlo mala. Ljudi idu za stadom i za onim što im se servira.
Point is da je bilo itekako dobre muzike mimo mainstreama, mislim na ovo područje, šta se ovdje uglavnom i večinski puštalo I slušalo, a šta se dešavalo drugdje ne znam niti me zanima.
Pored toga, šta reći za novije generacije kojima je Abba velika nepoznanica sa njihovm brojnim hitovima.
Ako je netko drugi slušao i smatra Mike i mehaničare mainstreamom, ne mora značiti da mnogi drugi znaju za njih i da su ih slušali.
Meni lično bi bilo drago da mi netko otkrije neku grupu, muziku, pjesmu sa kojom se nisam ranije susretao. Polazim da je i sa drugima tako. A oni koji misle da su popili svu pamet svijeta i koji nešto foliraju i pametuju, sa takvim likovima nemam šta pričati..
Svojevremeno sam bio veliki fan grupe Marillion. Pjesma koja je bila hit:
Mislim da si malo preozbiljno shvatio ono što smo par nas pisali. Do rata, prostori bivše Jugoslavije su bili poprilično
informirani što se tiče inostrane muzičke scene. Imao si i par solidnih časopisa posvećenih pop kulturi, izlazile su
kompilacije sa svim udarnim hitovima, imao si i solidne radio stanice sa uredništvom koje je pratilo šta se događa vani.
U mom gradu (Tuzla) disco club u domu mladih je vodio čovjek koji je redovno išao u šoping ture po Londonu kupujući
singl ploče i albume koji su tada harali Engleskom. Ako ti ni to nije bilo dovoljno sasvim normalno si se mogao pretplatiti
na neki strani muzički časopis i naručivati ploče iz inostranstva. Čak su se mogle pratiti i neke strane radio stanice.
Tako da si za dobar dio ovih bendova koje si spomenuo bez problema mogao čuti, ako si iole bio zainteresovan
i slušao muziku tog vremena. Ratni i dio poslijeratnog perioda je već druga stvar, tu smo već izgubili nit sa onim što
se slušalu vani u tom periodu, iako su neki od nas imali MTV kao svjetlo u mraku (dok je MTV još bio muzička televizija
)
Nije da se reklamiram, ali o ovim bendovima si komotno mogao pričati i na mojoj temi i dobrodošao si uvijek da pišeš
i postaš i tamo ono što želiš.
Marillion je bio solidan bend drugog prog rock vala. Kayleigh je pomalo i nereprezentativna pjesma i iskače
čak i sa matičnog albuma na kojem se nalazi. Fish je bio upečatljiv frontmen i nisu više bili isti nakon njegovog
odlaska. Njegov prvi solo album Vigil in a Wilderness of Mirrors je po meni jednako dobar kao i bilo koji Marillionov album.