superiska wrote:Hvala
Euridika, ti si jedina shvatila ozbiljno ovu temu.
Tako, nekako, i ja razmišljam. U početku prija samoća i potrebna je da bi se posložile neke stvari. Generalno, treba se riješiti grča "da su svi isti kao bivši/bivša"
Ono što u svom okruženju primjetim je da raja, nakon razvoda, živi drugu mladost što je za moj ukus neprivlacno. Ne kažem da se treba zatvoriti, nipošto, ali ne treba ni pretjerivati.
Trudi se da ne porediš bivšeg s bilo kim drugim, slično kao što ne bi poredila ni sve bivše momke. Svi su individue za sebe, a čak i kad imaju neke osobine zajedničke, nemaju sve.
Čest sindrom je da se ljudi ponašaju 'kao pušteni s lanca', ali kao što Tomahawk reče, to je karakteristično za ljude kojima je brak bio robija (da li stvarna ili umišljena je nebitno). A često je to i neki vid odmazde i inata spram bivše(g), da pokažu kako je njima sve mnogo bolje poslije braka. Nažalost, ta faza je uglavnom pokazatelj da ti ljudi nisu još psihički dobro 'provarili' razvod i da im je to ponašanje zapravo bijeg od suočavanja sa posljedicama razvoda - samoćom, raspadom porodice, preseljenjem i sl. Ne traje ni to vječno, a može čak biti i korisno na kraće staze, ako može donijeti makar privremenu sreću i zadovoljstvo. Nije baš dobro ako to preraste u stalan model ponašanja.
Ako si još uvijek ranjiva poslije razvoda, bolje je ne eksperimentisati previše sa ovim, jer ćeš na kraju biti još više povrijeđena, a bila bi jedini krivac za to. Zato je druženje mnogo bolja opcija, a opijanje i dernečenje ipak ostaviti ovim mlađim.
samo treba nabasati 
to kod žemskinja nije bitno (osim ako se neces zenit, onda je bitno, da ne bi zavrsio na ovoj temi) 
