O Maktoufu i »pojedincima na zadatku«
Autor je osmogodisnji predsjednik VSTV BiH Branko Perić - koji nista nije uradio za 8 godina vladavine
Slika
I ono malo kiseonika koji je donijela odluka Evropskog suda za ljudska prava povodom apelacija u predmetima "Maktouf" i "Damjanović" nije moglo da uđe u Sud BiH.
Prvo se, neočekivano i posve neuobičajeno, oglasio sudija Apelacionog odjeljenja iz odjela za ratne zločine Hilmo Vučinić. Zatim je iz Suda otišlo opširno zvanično saopštenje Suda kojim se marginalizuje značaj odluke. U njemu se naglašava i podvlači ono što odluke neće omogućiti optuženim, a prećutkuje ono što odluka znači u praktičnom smislu. Pravosnažno osuđenim koji nisu tražili zaštitu pred Evropskim sudom za ljudska prava poručuje se da se na njih odluka iz Strazbura ne odnosi i da nemaju šta da traže. Na kraju se u "Danima" po oprobanom receptu pojavljuje sa opširnim intervjuom i predsjednica Suda Meddžida da dodatno pojasni o čemu se radi. A za predsjednicu Kreso problem nije odluka ESLJP. Tu se za predsjednicu ništa posebno važno nije desilo. Za predsjednicu su problem političari iz Republike Srpske, mediji iz Republike Srpske i sudije iz Republike Srpske. Priča koja se uporno povlači po sarajevskim medijima!
Ne bih se na tu vrstu politike predsjednice Suda osvrtao da tandem Karup - Kreso nije na kraju intervjua poentirao sa poodavno lansiranom pričom: "A kad je riječ o nekim pojedincima, za koje kažete da su podlegli političkim uticajima, ja mislim da oni nisu podlegli tim uticajima, već su, nažalost, u ove institucije i došli s određenim političkim namjerama ili zadacima". Dakle, u Sudu BiH je na djelu "opstrukcija pojedinaca iznutra" koji su u Sud došli po političkom zadatku! A to su, zna se, sudije srpske nacionalnosti koje je izabrao i poslao u Sarajevo niko drugi nego Milorad Dodik!
Posljedice ovog bolesnog sumnjičenja, potkazivanja i vrijeđanja sudija su nesagledive. Može li čitalac pretpostaviti kako se osjećaju sudije iz Republike Srpske u Sudu BiH kada ih predsjednik Suda na ovakav način sumnjiči? Treba li se onda čuditi linču kojem su izloženi po sarajevskim medijima i raznim udruženjima? Nije li ovo najgore rušenje institucije koje se može zamisliti. Ko može imati povjerenje u sud u kojem sude "pojedinci sa političkim zadacima"? Da li predsjednica Kreso uopšte zna sa kakvom se vatrom igra?
Prije samo mjesec dana predsjednica je preko svoje medijske kamarile obavijestila javnost da bi pokrenula disciplinsku odgovornost protiv sudija koji su kršili zakon u slučaju "Budimir" da to nije najavio Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS). Iz VSTS su odmah demantovali da bi neko mogao pozvati sudije na odgovornost. Reagovalo je i Udruženje sudija BiH. Samo niko nije pozvao predsjednicu na odgovornost zbog ovakve nesuvisle izjave i neprimjerene prijetnje. U svakoj evropskoj državi predsjednik suda bi zbog ovakve izjave bio istog momenta pozvan na odgovornost i razriješen dužnosti. Istovremeno bi ga mediji, ti psi čuvari zakona i društvenog reda, javno čerečili. Nažalost, naši mediji ne čuvaju zakone i institucije, nego svoje omiljene predsjednike.
Nijednom političaru do sada nije palo na pamet da sudiji prijeti disciplinskom prijavom zbog sudske odluke. I posljednji laik u ovoj zemlji zna šta je slobodno sudijsko uvjerenje i da se za mišljenje izraženo u sudskoj odluci ne može odgovarati. Samo predsjednica Suda to neće da zna!
Ali, vratimo se komentarima odluke u slučajevima "Maktouf" i "Damjanović". Gorak ukus saopštenja Suda leži u činjenici da su neku vrstu satisfakcije odlukom Evropskog suda dočekala samo dvojica osuđenih od devedesetak pravosanažno okončanih predmeta ratnih zločina. Tvrditi u zvaničnom saopštenju Suda da ovakva vrsta pravde neće biti dostupna preostalim osuđenicima samo zato što nisu podnijeli apelacije Evropskom sudu za ljudska prava, ma koliko bila u skladu sa našim nesrećnim zakonima, nije pravda kojoj civilizovana i demokratska društva teže. Sud je trebalo da ima sluha za nade tih ljudi i za opšte razumijevanje pravde i pravičnosti. Bilo bi dostojno poštovanja da je Sud u svom saopštenju izrekao samo jednu jedinu rečenicu: da će sud svoju praksu uskladiti sa mišljenjem Suda u Strazburu i da treba iznaći pravno rješenje da se svim osuđenim licima omogući preispitivanje njihovih odluka. Možda to ne zvuči realno, ali nosi snažnu poruku posvećenosti pravdi. A to je uloga i misija suda! Greške pravosuđa ne mogu se braniti nikakvim saopštenjima. Ne može sud kao institucija tumačiti pravo i istupati u ime svojih sudija. Sud o sebi govori odlukama svojih nezavisnih sudija i snagom argumenata koji se mogu razumjeti čitanjem njihovih presuda.
Javnost će se s pravom i dalje baviti pitanjem zašto je problem primjene jednog fundamentalnog pravnog načela otvoren samo u Sudu BiH i kako je bilo moguće da za deset godina sud u kome sjedi 50 sudija ignoriše činjenicu da se u cijelom regionu, i u oba entiteta, na ratne zločine primjenjuje krivični zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnih djela? Zašto Sud BiH nije bio u stanju da ovaj problem svestrano razmotri i dođe do zakonitog rješenja?
Nisam siguran da će se u Sudu pokrenuti ozbiljan profesionalni dijalog o problemima primjene prava koje je pokrenuo Evropski sud za ljudska prava u Strazburu. Ko god bi to učinio bio bi svrstan u "pojedince koji su u ovu instituciju došli s određenim političkim namjerama ili zadacima". Zbog toga će i dalje zakone tumačiti predsjednica u svojim saopštenjima i uz kafu sa svojim novinarima, jer se jedino tako Sud može sačuvati od naleta rušiteljskih hordi iz Republike Srpske i "pojedinaca koji po zadatku ruše iznutra"!
Tužno, da ne može biti tužnije!
(Autor je sudija u Sudu BiH)
Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Moderator: _BataZiv_0809
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#27 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Kriminal u Bosni, novac u Srbiji
Na državnom sudu u BiH vodi se postupak protiv Zijada Turkovića i drugih optuženih za teška krivična djela, među kojima su i državljani Srbije i Hrvatske.
Pišu: Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva i Centar za istraživačko novinarstvo iz Beograda (CIN/CINS)
Skoro milion eura opljačkanih na Međunarodnom aerodromu Sarajevo prije šest godina završilo je u džepovima srbijanskih državljana pod nadimcima Batica i Miki. Policija ih nije pronašla niti otkrila njihov identitet. Za organizaciju pljačke optužen je Zijad Turković i njegovi saradnici kojima se trenutno sudi na Sudu Bosne i Hercegovine (BiH).
Tužilaštvo BiH ovu grupu tereti za pljačke, trgovinu drogama, iznude, pranje novca, višestruka ubistva i pokušaje ubistava. Turković i njegovi saradnici su, prema navodima optužnice, od početka 2005. godine do septembra 2010. godine činili razna krivična djela kako bi došli do bogatstva. Oni su bili podijeljeni u više grupa koje su imale svoje zadatke, a na čelu svake od njih je bio Turković koji je planirao, davao zadatke i donosio odluke.
Osim Turkovića, na optuženičkoj klupi od državljana BiH su Milenko Lakić i Nijaz Zuban, Saša Stjepanović koji je porijeklom iz Hrvatske, dok su Muamer Zahitović, Hilmija Mašović i Fadil Aljović državljani Srbije.
Policiji i Tužilaštvu su pomogla svjedočenja saučesnika, među kojima su najvažniji Isljam Kalender i Sead Dumanjić.
Kalender, rodom iz Srbije, kojem je Turković vjenčani kum, priznao je sudjelovanje u kriminalu. Svjedočeći u korist Tužilaštva, dobio je imunitet i status zaštićenog svjedoka. Niko ne zna gdje se danas nalazi. Dumanjić je Bosanac koji je, također, priznao sudjelovanje u ovoj kriminalnoj grupi, za što je osuđen na pet godina zatvora.
LijekoviMuamer Zahitović tvrdi da nije bilo iznude prilikom kupovine Fabrike čarapa Ključ. (FOTO: Sud BiH)
Droga iz Srbije u BiH
Kalender i Turković su se upoznali u sarajevskom zatvoru tokom 2005. godine gdje su dogovorili trgovinu drogama. Logističari su im bili Kalenderovi saradnici koji su ostali na slobodi. Njih je, prema svjedočenju Kalendera, Turković kontaktirao nakon što je izašao na slobodu i dogovorio posao. U međuvremenu je i Kalender dobio pogodnosti da izlazi na slobodu.
Tužilaštvo tvrdi da su Turković i Kalender organizovali međunarodni promet opojnim drogama koje su preprodavali u BiH, regionu i zemljama Evrope. Prema iskazu Kalendera, drogu su nabavljali u BiH, Crnoj Gori i Srbiji. U prijevozu im je, navodno, pomogao Stjepanović koji ima hrvatske isprave i s kojima je lako prelazio granice, prevozeći drogu u BMW-u. Policija je u tom vozilu pronašla ugrađeno skrovište u koji je moglo stati 10 kilograma droge.
Uvezena droga skrivana je i miksana za daljnju preprodaju u kući Isljama Kalendera u Sarajevu, ali i u drugim stanovima koje je koristio Turković. Miksanje droge je vršio Kalender sa svojim šurom Emirom Zekovićem. Zeković je pred Sudom to i priznao, dobivši imunitet od krivične odgovornosti. U zamjenu je svjedočio u korist Tužilaštva.
Kao jedan od stalnih kupaca spominjao se Emir Hadžić iz Mostara koji je početkom 2008. godine ubijen u svom vozilu u blizini Mostara. Njemu je, prema Kalenderovim riječima, svakih 15 dana dostavljano po 10 kilograma heroina po cijeni od 15 eura po jednom gramu te manje količine kokaina po cijeni od 50 eura po jednom gramu.
U optužnici je navedeno da je Zijad Turković u potpunosti vršio nadzor i evidenciju o prodaji droge i o zarađenom novcu, te da je isplaćivao saradnike u novcu ili drogi. Tim novcem su, navodno, kupljene nekretnine u BiH, kao što je ugostiteljski objekt Bell Amy u Sarajevu, najmanje dva apartmana na Vlašiću i kuća na Bistriku u Sarajevu.
Stjepanović je na Sudu rekao da je automobil BMW kupio od Kalendera kojeg površno zna iz kafića u kojem je radio.
Isljam Kalender Svjedočenjem Isljama Kalendera otkrivena su ubistva, trgovina drogom i druga krivična djela koja je navodno naređivao Zijad Turković. (FOTO: Sud BiH)
Pljačkom do miliona
Kalender je sudjelovao i u pljački Cargo centra iz kojeg je krajem 2007. godine ukradeno 1,3 miliona eura koje su pripadale ABS banci. Tužilaštvo tvrdi da je organizator pljačke bio Zijad Turković koji je za ovaj posao unajmio i dvojicu Srbijanaca čiji su nadimci Batica i Miki.
Turković i Batica su, prema navodima optužnice, u Srbiji nabavili i opremu s kojom je pljačka izvedena: četiri kompleta crnih kombinezona koje koristi Specijalna jedinica Državne agencije za istrage i zaštitu na kojima su bili natpisi „Sipa-Policija“, policijske čizme i vatreno oružje. Opremu je navodno prebacio Stjepanović.
Tužilaštvo je optužilo Nijaza Zubana, tadašnjeg šefa Cargo centra, da je pljačkašima dostavljao informacije u vezi sa transportom i osiguranjem novca. U toku svjedočenja Kalender je u tom kontekstu spominjao i Suada Glavinića, uposlenika Cargo centra. Međutim, Glavinić je oslobođen krivice za saučesništvo u ovoj pljački.
Pljačka je spremana nekoliko mjeseci. U tu svrhu su Batica i Miki sa Kalenderom oteli vozilo Audi Q7 koje je pripadalo Jasminu Bahti. Otmica se dogodila na Ilidži u kasnim večernjim satima kada je Bahto nakratko napustio automobil u blizini jedne benzinske pumpe.
„Vidio sam kako dvojica idu prema meni. Jedan je visok, visočiji od mene, a ja sam 1,86 m“, izjavio je Bahto na Sudu u januaru 2012. godine. Visoki ga je odgurno i rekao mu „da se gubi“. Kada ga Bahto nije poslušao, udario ga je nogom u prepone i zaprijetio mu pištoljem. Potom su ušli u automobil.
„Okrenuli su se tu i otišli prema gradu“, rekao je Bahto.
Shema TurkovicVizualizacija: CIN/CINS
Prema tvrdni tužitelja, vozilo su sakrili u garaži kod Kalendera, izvršili zamjenu registracijskih pločica i poslije ga koristili u pljački. Pljačku su izveli Batica, Miki i još dvije nepoznate osobe, naoružane i maskirane u policijske uniforme. U unutrašnjost Cargo centra su ušli kroz vrata koja nisu bila pod nadzorom osiguranja i koja su bila otvorena. Pljačkaši su zatečene radnike okupili u jednu prostoriju i onemogućili im kretanje. Rekli su da SIPA vrši kontrolu i potragu za opojnim drogama.
Nakon pljačke odvezli su se prema sarajevskom naselju Nedžarići u ograđeni prostor bivše vojne kasarne gdje su zapalili automobil i oružje. Potom su se razdvojili. Dvojica su otišla u stan na Dolac Malti, a Batica i Miki sa plijenom u stan u Nedžarićima gdje im se pridružuje Isljam Kalender, a potom i Turković. On je u vrijeme pljačke bio u restoranu Radon Plaza u Sarajevu, otkuda je, prema tvrdnji policije, rukovodio izvršenjem pljačke.
Opljačkano je 1,3 miliona eura. Turković je osumnjičen da je zadržao najmanje 250.000 eura, a Nijaz Zuban da je dobio 100.000 eura. Prema Kalenderovom svjedočenju, ostatak su Batica i Miki odnijeli u Srbiju.
Ukradeni novac Turković je, navodno, oprao preko firme Govl LTD u Skoplju u Makedoniji, posudivši taj novac Makedoncu Anefiji Čoliću, koji mu je u zamjenu za to ponudio suvlasništvo u firmi. Preuzimanje suvlasništva je izvršeno preko firme Nermin trade koju je za tu namjenu registrovao Nermin Čišić u Turkovićevo ime.
Turkovićeva odbrana tvrdi da je Čolić ponudio Turkoviću suvlasništvo u firmi na osnovu duga Čolićevog oca prema Turkovićevom ocu. Prema navodima odbrane, cijelo svjedočenje Kalendera, Dumanjića, Zekovića i ostalih svjedoka optužbe je iskorišteno kako bi se sva njihova počinjena krivična djela prikazala kao Turkovićeva.
Preuzimanje dionica „Ključa“
Turković je optužen i za nasilno preuzimanje vlasništva u Tvornici čarapa Ključ u Sarajevu u kojoj su sudjelovali i državljani Srbije – Muamer Zahitović i Hilmija Mašović koji je uposlenik Federalne uprave policije (FUP). U izjavi za novinare Zahitović kaže da je Turkovića upoznao početkom 90-tih godina, prilikom boravka u Njemačkoj gdje su i postali prijatelji, ali nikada nisu imali poslovni odnos.
Zahitović je zajedno sa rođakom Fehimom Selekom 2003. godine ušao u proces privatizacije Tvornice čarapa Ključ u Sarajevu. Sa oko četiri miliona eura u certifikatima zajedno su otkupili 31,75 posto kapitala firme.
S obzirom da je Zahitović državljanin Srbije te da ni Selek nije imao bh. državljanstvo, dionice su upisali na Nijaza Zulića, tadašnjeg vozača u tvornici. U međuvremenu, Zahitović je u Njemačkoj uhapšen zbog utaje poreza i osuđen na sedam godina zatvora. U njegovom odsustvu Fabriku su vodili Zulić i Selek, koji je dodatnim ulaganjem u firmu povećavao i svoj ulog. Zahitović tvrdi da je prije odlaska na izdržavanje kazne ostavio Seleku novac koji je trebao biti uložen u Ključ.
Nakon što je izašao na slobodu, Zahitović se, navodno, udružio sa Turkovićem da bi preuzeli suvlasništvo nad Ključem. Oni su optuženi da su uz pomoć Mithata Zahitovića i Mašovića to proveli u djelo. Počeli su vršiti pritisak nad Zulićem i Selekom da im prepuste firmu.
Sasa Stjepanovic Sašu Stjepanovića su svjedoci opisali kao glavnog prevoznika narkotika u regionu i zamljama EU. (FOTO: Sud BiH)
Svjedok Tužilaštva BiH Aranka Mladinić, penzionisana službenica Fabrike, rekla je na Sudu da joj se Zulić požalio da je pod prijetnjom pristao Turkoviću prodati dionice.
Mladinić je u sudnici izjavila da joj je Zulić ispričao kako su ga Turković i Zahitović presreli ispred Fabrike i natjerali da s njima ode u brokersku kuću i prepiše 12,17 posto dionica na Turkovićevo ime. Zulića je tada opisala kao prestrašenog čovjeka koji je panično ponavljao da će biti ubijen i kojem su zaprijetili njemu i njegovim rođenim blizancima.
Prema navodima iz optužnice, pod izgovorom da je zabrinut za njegovu sudbinu, Mašović je vršio pritisak i na Seleka. „Pristani, oni su naoružani i opasni“, navodno mu je rekao Mašović, što je imalo veći učinak, budući da to izgovara uposlenik FUP-a. Popustio je pod prijetnjama i prepustio vlasništvo.
U konačnici, Zahitović je preuzeo većinski dio jer je Turkoviću isplatio pola miliona maraka za njegov udio u vlasništvu.
Zahitović je rekao novinarima da je platio cjelokupni iznos za dionice Ključa, jer njegov partner i bliski rođak Fehim Selek u tom periodu nije imao novaca. Dug mu je trebao vratiti nakon što proda fabriku betona u Srbiji. Zahitović tvrdi da je upoznao Hilmiju Mašovića, uposlenika FUP-a, nekoliko mjeseci nakon spornog događaja za koji je optužen, tako da Mašović nije ni mogao biti prisutan prilikom navodnih prijetnji.
Protiv Fehima Seleka je podnio krivičnu prijavu zbog prodaje imovine Ključa, nad kojom je izrečena sudska zabrana raspolaganja.
Kopanje vlastitog groba
Turkovića i njegovu grupu Tužilaštvo tereti i za pokušaje ubistava: Mensura Aljičevića, Dragana Perišića te Nasera Kelmendija i njegovog sina Elvisa. U svim akcijama sudjelovao je Rajko Milovanović, koji je zakazao u izvršenju posla.
Željko Đurić, svjedok Tužilaštva, je rekao da je Milovanovića ubio Milenko Lakić u blizini Bijeljine. Odveo ga je na zabačeno mjesto i rekao mu da iskopa grobnicu. Dok je Milovanović kopao raku, Lakić mu je ispalio metak u potiljak. Lakić se u zatvoru hvalio ubistvima i nazvao sebe „doktorom za to“.
U nizu ubistava stradali su i Midhat Mekić i njegova nevjenčana i trudna supruga Lucia Salas Cortez, Werner Ajdari i Mario Tolić. Prema optužnici, Mekić i Tolić su trgovali drogom sa Turkovićem.
Milenko Lakic Milenko Lakić sam sebe je nazvao doktorom za ubistva. (FOTO: Sud BiH)
Prilikom svjedočenja na Sudu BiH Tolićev sin Sendi je rekao Turkoviću: „Ja sam siguran da si ti ubica moga tate“. Prema njegovim riječima, otac mu je ubijen zbog duga od 35.000 eura koje je Turković dugovao. On je rekao da je njegov otac u Švicarskoj zaradio mnogo novca, držeći prostore u kojima je svirala narodna muzika.
Tužiteljica Dijana Kajmaković je u završnoj riječi rekla da su neki od članova Turkovićeve organizacije ubijeni zbog njegovog straha da bi mu u budućnosti mogli biti prijetnja, otkrivanjem tajni njegovog poslovanja. Upravo je Tolićevo ubistvo doprinijelo rasvjetljavanju cjelokupne situacije, nakon što je njegova obitelj prijavila nestanak.
Dumanjić je na Sudu priznao učešće u nekim ubistvima, optužujući Turkovića za organizaciju. U unakrsnom ispitivanju Turković ga je pitao da li ima živi svjedok koji će potvrditi njegove navode, na šta mu je Dumanjić odgovorio da nema – „Ti si ih sve ubio.“
Uz Dumanjića krivicu su priznali i Željko Đurić, Dragiša Rajak, Mirza Drinić, Danijel Paninčić i Hajrudin Memović. Turkovićeva odbrana je u završnim riječima navela da su za ova ubistva odgovorni Kalender i Dumanjić, jer su oni imali veći motiv da uklone ljude kojima su zapravo oni dugovali novac. Tužilaštvo glavnog krivca vidi u Turkoviću za kojeg traži 45 godina zatvora, a za ostale maksimalnu moguću kaznu za djela koja su napravili.
Sud BiH bi do kraja godine trebao izreći presudu.
Na državnom sudu u BiH vodi se postupak protiv Zijada Turkovića i drugih optuženih za teška krivična djela, među kojima su i državljani Srbije i Hrvatske.
Pišu: Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva i Centar za istraživačko novinarstvo iz Beograda (CIN/CINS)
Skoro milion eura opljačkanih na Međunarodnom aerodromu Sarajevo prije šest godina završilo je u džepovima srbijanskih državljana pod nadimcima Batica i Miki. Policija ih nije pronašla niti otkrila njihov identitet. Za organizaciju pljačke optužen je Zijad Turković i njegovi saradnici kojima se trenutno sudi na Sudu Bosne i Hercegovine (BiH).
Tužilaštvo BiH ovu grupu tereti za pljačke, trgovinu drogama, iznude, pranje novca, višestruka ubistva i pokušaje ubistava. Turković i njegovi saradnici su, prema navodima optužnice, od početka 2005. godine do septembra 2010. godine činili razna krivična djela kako bi došli do bogatstva. Oni su bili podijeljeni u više grupa koje su imale svoje zadatke, a na čelu svake od njih je bio Turković koji je planirao, davao zadatke i donosio odluke.
Osim Turkovića, na optuženičkoj klupi od državljana BiH su Milenko Lakić i Nijaz Zuban, Saša Stjepanović koji je porijeklom iz Hrvatske, dok su Muamer Zahitović, Hilmija Mašović i Fadil Aljović državljani Srbije.
Policiji i Tužilaštvu su pomogla svjedočenja saučesnika, među kojima su najvažniji Isljam Kalender i Sead Dumanjić.
Kalender, rodom iz Srbije, kojem je Turković vjenčani kum, priznao je sudjelovanje u kriminalu. Svjedočeći u korist Tužilaštva, dobio je imunitet i status zaštićenog svjedoka. Niko ne zna gdje se danas nalazi. Dumanjić je Bosanac koji je, također, priznao sudjelovanje u ovoj kriminalnoj grupi, za što je osuđen na pet godina zatvora.
LijekoviMuamer Zahitović tvrdi da nije bilo iznude prilikom kupovine Fabrike čarapa Ključ. (FOTO: Sud BiH)
Droga iz Srbije u BiH
Kalender i Turković su se upoznali u sarajevskom zatvoru tokom 2005. godine gdje su dogovorili trgovinu drogama. Logističari su im bili Kalenderovi saradnici koji su ostali na slobodi. Njih je, prema svjedočenju Kalendera, Turković kontaktirao nakon što je izašao na slobodu i dogovorio posao. U međuvremenu je i Kalender dobio pogodnosti da izlazi na slobodu.
Tužilaštvo tvrdi da su Turković i Kalender organizovali međunarodni promet opojnim drogama koje su preprodavali u BiH, regionu i zemljama Evrope. Prema iskazu Kalendera, drogu su nabavljali u BiH, Crnoj Gori i Srbiji. U prijevozu im je, navodno, pomogao Stjepanović koji ima hrvatske isprave i s kojima je lako prelazio granice, prevozeći drogu u BMW-u. Policija je u tom vozilu pronašla ugrađeno skrovište u koji je moglo stati 10 kilograma droge.
Uvezena droga skrivana je i miksana za daljnju preprodaju u kući Isljama Kalendera u Sarajevu, ali i u drugim stanovima koje je koristio Turković. Miksanje droge je vršio Kalender sa svojim šurom Emirom Zekovićem. Zeković je pred Sudom to i priznao, dobivši imunitet od krivične odgovornosti. U zamjenu je svjedočio u korist Tužilaštva.
Kao jedan od stalnih kupaca spominjao se Emir Hadžić iz Mostara koji je početkom 2008. godine ubijen u svom vozilu u blizini Mostara. Njemu je, prema Kalenderovim riječima, svakih 15 dana dostavljano po 10 kilograma heroina po cijeni od 15 eura po jednom gramu te manje količine kokaina po cijeni od 50 eura po jednom gramu.
U optužnici je navedeno da je Zijad Turković u potpunosti vršio nadzor i evidenciju o prodaji droge i o zarađenom novcu, te da je isplaćivao saradnike u novcu ili drogi. Tim novcem su, navodno, kupljene nekretnine u BiH, kao što je ugostiteljski objekt Bell Amy u Sarajevu, najmanje dva apartmana na Vlašiću i kuća na Bistriku u Sarajevu.
Stjepanović je na Sudu rekao da je automobil BMW kupio od Kalendera kojeg površno zna iz kafića u kojem je radio.
Isljam Kalender Svjedočenjem Isljama Kalendera otkrivena su ubistva, trgovina drogom i druga krivična djela koja je navodno naređivao Zijad Turković. (FOTO: Sud BiH)
Pljačkom do miliona
Kalender je sudjelovao i u pljački Cargo centra iz kojeg je krajem 2007. godine ukradeno 1,3 miliona eura koje su pripadale ABS banci. Tužilaštvo tvrdi da je organizator pljačke bio Zijad Turković koji je za ovaj posao unajmio i dvojicu Srbijanaca čiji su nadimci Batica i Miki.
Turković i Batica su, prema navodima optužnice, u Srbiji nabavili i opremu s kojom je pljačka izvedena: četiri kompleta crnih kombinezona koje koristi Specijalna jedinica Državne agencije za istrage i zaštitu na kojima su bili natpisi „Sipa-Policija“, policijske čizme i vatreno oružje. Opremu je navodno prebacio Stjepanović.
Tužilaštvo je optužilo Nijaza Zubana, tadašnjeg šefa Cargo centra, da je pljačkašima dostavljao informacije u vezi sa transportom i osiguranjem novca. U toku svjedočenja Kalender je u tom kontekstu spominjao i Suada Glavinića, uposlenika Cargo centra. Međutim, Glavinić je oslobođen krivice za saučesništvo u ovoj pljački.
Pljačka je spremana nekoliko mjeseci. U tu svrhu su Batica i Miki sa Kalenderom oteli vozilo Audi Q7 koje je pripadalo Jasminu Bahti. Otmica se dogodila na Ilidži u kasnim večernjim satima kada je Bahto nakratko napustio automobil u blizini jedne benzinske pumpe.
„Vidio sam kako dvojica idu prema meni. Jedan je visok, visočiji od mene, a ja sam 1,86 m“, izjavio je Bahto na Sudu u januaru 2012. godine. Visoki ga je odgurno i rekao mu „da se gubi“. Kada ga Bahto nije poslušao, udario ga je nogom u prepone i zaprijetio mu pištoljem. Potom su ušli u automobil.
„Okrenuli su se tu i otišli prema gradu“, rekao je Bahto.
Shema TurkovicVizualizacija: CIN/CINS
Prema tvrdni tužitelja, vozilo su sakrili u garaži kod Kalendera, izvršili zamjenu registracijskih pločica i poslije ga koristili u pljački. Pljačku su izveli Batica, Miki i još dvije nepoznate osobe, naoružane i maskirane u policijske uniforme. U unutrašnjost Cargo centra su ušli kroz vrata koja nisu bila pod nadzorom osiguranja i koja su bila otvorena. Pljačkaši su zatečene radnike okupili u jednu prostoriju i onemogućili im kretanje. Rekli su da SIPA vrši kontrolu i potragu za opojnim drogama.
Nakon pljačke odvezli su se prema sarajevskom naselju Nedžarići u ograđeni prostor bivše vojne kasarne gdje su zapalili automobil i oružje. Potom su se razdvojili. Dvojica su otišla u stan na Dolac Malti, a Batica i Miki sa plijenom u stan u Nedžarićima gdje im se pridružuje Isljam Kalender, a potom i Turković. On je u vrijeme pljačke bio u restoranu Radon Plaza u Sarajevu, otkuda je, prema tvrdnji policije, rukovodio izvršenjem pljačke.
Opljačkano je 1,3 miliona eura. Turković je osumnjičen da je zadržao najmanje 250.000 eura, a Nijaz Zuban da je dobio 100.000 eura. Prema Kalenderovom svjedočenju, ostatak su Batica i Miki odnijeli u Srbiju.
Ukradeni novac Turković je, navodno, oprao preko firme Govl LTD u Skoplju u Makedoniji, posudivši taj novac Makedoncu Anefiji Čoliću, koji mu je u zamjenu za to ponudio suvlasništvo u firmi. Preuzimanje suvlasništva je izvršeno preko firme Nermin trade koju je za tu namjenu registrovao Nermin Čišić u Turkovićevo ime.
Turkovićeva odbrana tvrdi da je Čolić ponudio Turkoviću suvlasništvo u firmi na osnovu duga Čolićevog oca prema Turkovićevom ocu. Prema navodima odbrane, cijelo svjedočenje Kalendera, Dumanjića, Zekovića i ostalih svjedoka optužbe je iskorišteno kako bi se sva njihova počinjena krivična djela prikazala kao Turkovićeva.
Preuzimanje dionica „Ključa“
Turković je optužen i za nasilno preuzimanje vlasništva u Tvornici čarapa Ključ u Sarajevu u kojoj su sudjelovali i državljani Srbije – Muamer Zahitović i Hilmija Mašović koji je uposlenik Federalne uprave policije (FUP). U izjavi za novinare Zahitović kaže da je Turkovića upoznao početkom 90-tih godina, prilikom boravka u Njemačkoj gdje su i postali prijatelji, ali nikada nisu imali poslovni odnos.
Zahitović je zajedno sa rođakom Fehimom Selekom 2003. godine ušao u proces privatizacije Tvornice čarapa Ključ u Sarajevu. Sa oko četiri miliona eura u certifikatima zajedno su otkupili 31,75 posto kapitala firme.
S obzirom da je Zahitović državljanin Srbije te da ni Selek nije imao bh. državljanstvo, dionice su upisali na Nijaza Zulića, tadašnjeg vozača u tvornici. U međuvremenu, Zahitović je u Njemačkoj uhapšen zbog utaje poreza i osuđen na sedam godina zatvora. U njegovom odsustvu Fabriku su vodili Zulić i Selek, koji je dodatnim ulaganjem u firmu povećavao i svoj ulog. Zahitović tvrdi da je prije odlaska na izdržavanje kazne ostavio Seleku novac koji je trebao biti uložen u Ključ.
Nakon što je izašao na slobodu, Zahitović se, navodno, udružio sa Turkovićem da bi preuzeli suvlasništvo nad Ključem. Oni su optuženi da su uz pomoć Mithata Zahitovića i Mašovića to proveli u djelo. Počeli su vršiti pritisak nad Zulićem i Selekom da im prepuste firmu.
Sasa Stjepanovic Sašu Stjepanovića su svjedoci opisali kao glavnog prevoznika narkotika u regionu i zamljama EU. (FOTO: Sud BiH)
Svjedok Tužilaštva BiH Aranka Mladinić, penzionisana službenica Fabrike, rekla je na Sudu da joj se Zulić požalio da je pod prijetnjom pristao Turkoviću prodati dionice.
Mladinić je u sudnici izjavila da joj je Zulić ispričao kako su ga Turković i Zahitović presreli ispred Fabrike i natjerali da s njima ode u brokersku kuću i prepiše 12,17 posto dionica na Turkovićevo ime. Zulića je tada opisala kao prestrašenog čovjeka koji je panično ponavljao da će biti ubijen i kojem su zaprijetili njemu i njegovim rođenim blizancima.
Prema navodima iz optužnice, pod izgovorom da je zabrinut za njegovu sudbinu, Mašović je vršio pritisak i na Seleka. „Pristani, oni su naoružani i opasni“, navodno mu je rekao Mašović, što je imalo veći učinak, budući da to izgovara uposlenik FUP-a. Popustio je pod prijetnjama i prepustio vlasništvo.
U konačnici, Zahitović je preuzeo većinski dio jer je Turkoviću isplatio pola miliona maraka za njegov udio u vlasništvu.
Zahitović je rekao novinarima da je platio cjelokupni iznos za dionice Ključa, jer njegov partner i bliski rođak Fehim Selek u tom periodu nije imao novaca. Dug mu je trebao vratiti nakon što proda fabriku betona u Srbiji. Zahitović tvrdi da je upoznao Hilmiju Mašovića, uposlenika FUP-a, nekoliko mjeseci nakon spornog događaja za koji je optužen, tako da Mašović nije ni mogao biti prisutan prilikom navodnih prijetnji.
Protiv Fehima Seleka je podnio krivičnu prijavu zbog prodaje imovine Ključa, nad kojom je izrečena sudska zabrana raspolaganja.
Kopanje vlastitog groba
Turkovića i njegovu grupu Tužilaštvo tereti i za pokušaje ubistava: Mensura Aljičevića, Dragana Perišića te Nasera Kelmendija i njegovog sina Elvisa. U svim akcijama sudjelovao je Rajko Milovanović, koji je zakazao u izvršenju posla.
Željko Đurić, svjedok Tužilaštva, je rekao da je Milovanovića ubio Milenko Lakić u blizini Bijeljine. Odveo ga je na zabačeno mjesto i rekao mu da iskopa grobnicu. Dok je Milovanović kopao raku, Lakić mu je ispalio metak u potiljak. Lakić se u zatvoru hvalio ubistvima i nazvao sebe „doktorom za to“.
U nizu ubistava stradali su i Midhat Mekić i njegova nevjenčana i trudna supruga Lucia Salas Cortez, Werner Ajdari i Mario Tolić. Prema optužnici, Mekić i Tolić su trgovali drogom sa Turkovićem.
Milenko Lakic Milenko Lakić sam sebe je nazvao doktorom za ubistva. (FOTO: Sud BiH)
Prilikom svjedočenja na Sudu BiH Tolićev sin Sendi je rekao Turkoviću: „Ja sam siguran da si ti ubica moga tate“. Prema njegovim riječima, otac mu je ubijen zbog duga od 35.000 eura koje je Turković dugovao. On je rekao da je njegov otac u Švicarskoj zaradio mnogo novca, držeći prostore u kojima je svirala narodna muzika.
Tužiteljica Dijana Kajmaković je u završnoj riječi rekla da su neki od članova Turkovićeve organizacije ubijeni zbog njegovog straha da bi mu u budućnosti mogli biti prijetnja, otkrivanjem tajni njegovog poslovanja. Upravo je Tolićevo ubistvo doprinijelo rasvjetljavanju cjelokupne situacije, nakon što je njegova obitelj prijavila nestanak.
Dumanjić je na Sudu priznao učešće u nekim ubistvima, optužujući Turkovića za organizaciju. U unakrsnom ispitivanju Turković ga je pitao da li ima živi svjedok koji će potvrditi njegove navode, na šta mu je Dumanjić odgovorio da nema – „Ti si ih sve ubio.“
Uz Dumanjića krivicu su priznali i Željko Đurić, Dragiša Rajak, Mirza Drinić, Danijel Paninčić i Hajrudin Memović. Turkovićeva odbrana je u završnim riječima navela da su za ova ubistva odgovorni Kalender i Dumanjić, jer su oni imali veći motiv da uklone ljude kojima su zapravo oni dugovali novac. Tužilaštvo glavnog krivca vidi u Turkoviću za kojeg traži 45 godina zatvora, a za ostale maksimalnu moguću kaznu za djela koja su napravili.
Sud BiH bi do kraja godine trebao izreći presudu.
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#28 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Besplatni advokati i za funkcionere i biznismene
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo
Sudovi u Bosni i Hercegovini (BiH) plaćaju advokate po službenoj dužnosti novcem poreskih obveznika, čak i kada ih za branioce uzimaju političari i vlasnici privatnih firmi koji odgovaraju za višemilionske prevare ili pranje novca.
Ovi optuženici u početku sudskog procesa angažuju privatne advokate, ali im nedugo zatim advokati otkazuju punomoć. Nakon toga optuženi traže da im se dodijele isti ili novi, samo po službenoj dužnosti. Takve izjave daju i oni kojima je blokirana imovina, vrijedna više miliona KM.
Međutim, nakon završetka procesa sudovi ne plaćaju advokate imovinom osuđenih, nego novcem iz svojih budžeta.
Pravnici kažu da imućni osuđenici imaju i više imovine nego što to prikazuju, ali je teško dokazati da im pripada, jer je prijavljena na njihovim srodnicima ili je izvan BiH.
Mjesec dana nakon što je tražio da mu se postavi advokat po službenoj dužnosti Zoran Ćopić je potpisao punomoć advokatima koje bi sam plaćao. Do njihovog angažmana nije došlo. (Foto: CIN)
Specijalno tužilaštvo Republike Srpske (RS) je u septembru 2011. godine podiglo optužnicu protiv Zorana Ćopića, za pranje novca odbjeglog Darka Šarića, optuženog za vođu i organizatora velike balkanske narkomreže.
Nakon što je uhapšen u aprilu ove godine, sudske vlasti RS-a su Ćopiću blokirale dionice Fabrike šećera u Bijeljini, vrijedne 18,4 miliona KM, te 455.000 eura osnivačkog uloga u preduzeću DTM Relations iz Banje Luke. Zaplijenjena je i druga njegova imovina, među kojom su: avion Cessna – vrijedan 317.000 KM, kuća u Banjoj Luci – vrijedna 225.000 KM i automobil Audi A6.
Dvadesetak dana nakon podizanja optužnice njegovi dotadašnji advokati Jovan Čizmović, Jasminka Jovišević i Jadranka Ivanović sudu su uputili dopis kojim Ćopiću otkazuju punomoć.
Na upit novinara Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva o razlozima otkazivanja, oni su odbili odgovoriti.
Ćopić je 14. oktobra obavijestio Okružni sud u Banjoj Luci da zbog loše materijalne situacije nije u mogućnosti plaćati advokata pa je zatražio da mu za branioca po službenoj dužnosti postave Darka Kremenovića. Pet dana poslije sud je to učinio.
Kuća Zorana Ćopića u Banjoj Luci, vrijedna 225.000 KM, samo je dio njegove imovine u BiH. (Foto: CIN)
Međutim, advokati iz Banje Luke Vladimir Raosavljević i Nebojša Pantić kažu da ih je Ćopić zvao u novembru, sa namjerom da ih angažuje, da je čak potpisao i punomoć, ali da je od toga odustao.
Kremenović kaže da ništa ne zna o tome.
Svjetlana Marić, sudija Okružnog suda u Banjoj Luci, objašnjava da prema Zakonu o krivičnom postupku RS-a optuženi u svakom momentu može izabrati novog branioca. Ista prava imaju optuženi u cijeloj BiH.
Zakon propisuje da svaki optuženik tokom suđenja mora imati advokata. Ukoliko ga sam ne angažuje, sudovi su dužni da mu postave branioca po službenoj dužnosti. Optuženici mogu sami birati branioce.
Teško dokazati imovinu
Prema podacima koje su prikupili novinari CIN-a, advokatima po službenoj dužnosti je iz 41 suda u BiH u periodu od 2005. do 2010. godine isplaćeno najmanje 32 miliona KM. Troškovi odbrana po službenoj dužnosti rastu iz godine u godinu, a najveću korist ima nekolicina advokata koji su za šest godina zaradili od 500.000 KM do preko 800.000 KM.
Amor Bukić, član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH i tužilac Republičkog tužilaštva RS-a, kaže da optuženi tokom suđenja moraju imati advokata, bez obzira na imovinsko stanje. (Foto: CIN)
Amor Bukić, član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH i tužilac Republičkog tužilaštva RS-a, kaže kako se dešava da advokat klijentu otkaže punomoć, da bi on potom zatražio istog za branioca, ali po službenoj dužnosti.
Mihriju Pelak iz Sarajeva, direktoricu firme Nekretnine Pelak, Kantonalni sud u Sarajevu osudio je 2009. godine na 20 godina zatvora zbog prevare, porezne utaje, krivotvorenja isprava i obmane pri dobijanju kredita, čime je ostvarila nezakonitu dobit od najmanje 5 miliona KM te oštetila budžet za blizu milion KM. Pelak je prevarila 131 osobu i tri firme, uzimajući od njih novac za stanove koje nikada nisu dobili.
Ona je na početku sudskog procesa, oktobra 2007. godine, sama plaćala svog branioca. U novembru te godine Pelak i njen advokat Muhidin Kapo su podnijeli zahtjev da ga sud imenuje po službenoj dužnosti, navodeći da nije u stanju da snosi troškove odbrane jer joj je sud blokirao imovinu.
Ovaj zahtjev je sud odbio. Kapo je potom otkazao punomoć Pelakovoj. Kako je postupak već bio u toku, te se radilo o krivičnom djelu za koje je Pelak morala imati branioca, sud je na njen zahtjev imenovao Kapu.
“To je paradoks i ironija našega pravosuđa: kao nije u mogućnosti da plaća”, kaže Enes Kamenica, tužilac u ovom postupku.
Enes Kamenica, zamjenik glavnog tužioca Kantona Sarajevo, kaže kako samo izmjena zakona može spriječiti da optuženik jednog advokata prvo sam plaća, a zatim ga bira za branioca po službenoj dužnosti. (Foto: CIN)
Na prijedlog Tužilaštva Kantona Sarajevo, Općinski i Kantonalni sud u Sarajevu su u tri navrata blokirali ukupno 6 stanova i kuća, šest automobila te račun sa 175.000 KM. Izdat je i nalog za oduzimanje stomatološke opreme u vlasništvu njene kćerke, ali je ona uklonjena iz kuće.
Kantonalni sud je kasnije deblokirao sve osim jednog automobila i stana, jer nije bilo dokazano da se radilo o imovini stečenoj izvršenjem krivičnog djela. Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH (FBiH) iz septembra 2010. godine deblokirana je i preostala imovina.
Za troškove njene odbrane Kapi je iz budžeta suda isplaćeno 47.560 KM.
Imovina na ime bliskih srodnika
Sudija Kantonalnog suda u Sarajevu Jasenko Ružić objašnjava da ne postoje propisi koji regulišu način prodaje oduzete imovine, kao ni agencija koja bi upravljala imovinom.
Amila Kunosić-Ferizović, predsjednica Federalne advokatske komore, kaže da optuženi imovinu ne prijavljuju na svoje ime, pa je teško dokazati da im pripada: “On može imati negdje imovinu (…) Ili mu je na ženi, ili mu je na djetetu, i to ne možete njemu uzeti. Svako od njih, čim toliko para zarađuje, stoposto ima neke pare, to mi znamo, ali ne možete to dokazati.”
Zakonom je propisano da službenog branioca može dobiti optuženi koji nema sredstava da ga sam plati ili kada mu je zapriječena kazna zatvora od 10 i više godina.
Rješenje o isplati naknada za advokate najčešće se donosi po okončanju postupka. Ako optuženi po okončanju postupka ne uspiju dokazati da im je imovinsko stanje loše, sudovi od njih mogu tražiti da sami izmire troškove odbrane.
Međutim, ni prilikom dodjele advokata, ni po okončanju postupka, sudovi u većini slučajeva ne provjeravaju da li optuženi ima druge imovine, osim one koju je prijavio.
Način utvrđivanja imovine razlikuje se od suda do suda. U Sudu BiH optuženi popunjavaju finansijke obrasce, a zatim se od njih traži da dostave i dodatnu dokumentaciju: kućne i platne liste, ugovore o kreditima, uvjerenja o nezaposlenosti, neposjedovanju nekretnina i slično. U sudu kažu da te informacije ne provjeravaju.
Senad Kreho, advokat i predsjednik Upravnog odbora Regionalne advokatske komore Sarajevo, kaže da Kantonalni sud u Sarajevu ne provjerava uvijek imovinsko stanje optuženih. (Foto: CIN)
U Kantonalnom sudu u Sarajevu osumnjičeni samo ispunjava formular o svom imovinskom stanju. Sud ne traži dodatne dokumente do okončanja postupka.
Iz Okružnog suda u Banjoj Luci kažu da je obaveza odbrane tokom trajanja postupka da sama dostavlja dokaze o lošem imovinskom stanju optuženog. Ukoliko to ne učine, pravobranilaštva provjeravaju njihovu imovinu. Ako je pronađu, troškove odbrane nadoknađuju prinudnom naplatom. U suprotnom, troškove plaćaju sudovi.
Bivši funkcioneri bez novca za odbranu
Sud BiH je plaćao odbranu bivšim funkcionerima Anti Jelaviću i Gojku Kličkoviću, iako su za njih kao jamstvo za puštanje na slobodu do okončanja postupka uplaćeni visoki novčani iznosi ili date garancije u imovini.
Antu Jelavića, nekadašnjeg predsjednika Hrvatske demokratske zajednice i člana Predsjedništva BiH, Sud BiH je u novembru 2005. godine nepravosnažno osudio na 10 godina zatvora. Osuđen je jer je u svojstvu ministra odbrane FBiH odobrio ili dopustio da se novcem koji je donirala Republika Hrvatska za isplatu plaća vojnicima finansira Hercegovačka banka i Hercegovina osiguranje. Dio novca je iskorišten i za kupovinu dionica banke.
U trenutku potvrđivanja optužnice, u maju 2004. godine, Jelavić je sam plaćao advokate: Josipa Muselimovića, Senku Nožicu i Nikicu Gržića. Četiri mjeseca kasnije oni su ga prestali zastupati.
Muselimović kaže da su odustali od odbrane jer je Sud BiH odbio njihov prigovor da sudije i tužioci koji su strani državljani ne mogu obnašati pravosudnu funkciju u BiH, jer nisu položili zakletvu te da se ne može voditi postupak na jeziku koji stranka ne razumije.
Jelavić je potom za advokata po službenoj dužnosti odabrao Dragana Barbarića iz Mostara, kojem je za njegovu odbranu isplaćeno 32.323 KM.
Prema rješenju Suda BiH, Barbarić je po službenoj dužnosti postavljen zato što se Jelaviću, za kazneno djelo za koje je optužen, može izreći kazna zatvora od 10 godina i više.
Nakon što je platio pola miliona KM jemstva, Ante Jelavić je pobjegao u Hrvatsku, dok je njegovom advokatu Draganu Barbariću iz budžeta Suda BiH isplaćeno 32.323 KM. (Foto: Oslobođenje)
U maju 2005. godine Barbarić je Sudu BiH uplatio pola miliona KM kao uvjet za puštanje Jelavića iz pritvora, nakon čega je ovaj pobjegao u Hrvatsku. Barbarić je tada naveo da njegov klijent nema imovinu u BiH, ali da posjeduje stan u Splitu i drugo vlasništvo u mjestu Dusina u Hrvatskoj.
Novinarima CIN-a nije htio reći čiji je novac koji je uplaćen za jamčevinu: “Odakle ja da znam njegovo porijeklo novca?”
Sud BiH nije istraživao porijeklo tih pola miliona KM. Nakon što je Jelavić pobjegao, novac je prebačen u budžet BiH.
Kao i Jelavić, Gojko Kličković, bivši premijer RS-a, dobio je advokate po službenoj dužnosti čiji je rad plaćen iz budžeta suda.
On je u decembru 2010. godine na Sudu BiH nepravosnažno oslobođen optužbe za zločine protiv čovječnosti, počinjene tokom proteklog rata na području Bosanske Krupe. Čeka se drugostepeni postupak.
Nakon podizanja optužnice 2007. godine, Kličkoviću su dodijeljeni advokati po službenoj dužnosti – Dušan Tomić i Hamdija Veladžić. Njima je do danas isplaćeno 79.630 KM, odnosno 43.180 KM.
Prema podacima Suda BiH, sedam mjeseci prije donošenja presude za Kličkovića je ponuđeno jamstvo od 216.730 KM, što je sud prihvatio i pustio ga na slobodu. Njegov advokat Tomić je novinaru CIN-a kazao da je riječ o hipoteci nad kućom Kličkovićevog brata.
Tomić kaže da imućniji ljudi ne bi trebali dobivati besplatne odbrane, ali da to nije pitanje ni advokata, ni optuženog, već suda koji donosi takva rješenja.
Prema njegovim riječima, Kličković je kao premijer imao novca, ali je bio darežljiv i dijelio ga, te da u ovom trenutku nema sredstava da plaća svoju odbranu. Dodao je da Kličković ne želi o tome razgovarati s novinarima.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo
Sudovi u Bosni i Hercegovini (BiH) plaćaju advokate po službenoj dužnosti novcem poreskih obveznika, čak i kada ih za branioce uzimaju političari i vlasnici privatnih firmi koji odgovaraju za višemilionske prevare ili pranje novca.
Ovi optuženici u početku sudskog procesa angažuju privatne advokate, ali im nedugo zatim advokati otkazuju punomoć. Nakon toga optuženi traže da im se dodijele isti ili novi, samo po službenoj dužnosti. Takve izjave daju i oni kojima je blokirana imovina, vrijedna više miliona KM.
Međutim, nakon završetka procesa sudovi ne plaćaju advokate imovinom osuđenih, nego novcem iz svojih budžeta.
Pravnici kažu da imućni osuđenici imaju i više imovine nego što to prikazuju, ali je teško dokazati da im pripada, jer je prijavljena na njihovim srodnicima ili je izvan BiH.
Mjesec dana nakon što je tražio da mu se postavi advokat po službenoj dužnosti Zoran Ćopić je potpisao punomoć advokatima koje bi sam plaćao. Do njihovog angažmana nije došlo. (Foto: CIN)
Specijalno tužilaštvo Republike Srpske (RS) je u septembru 2011. godine podiglo optužnicu protiv Zorana Ćopića, za pranje novca odbjeglog Darka Šarića, optuženog za vođu i organizatora velike balkanske narkomreže.
Nakon što je uhapšen u aprilu ove godine, sudske vlasti RS-a su Ćopiću blokirale dionice Fabrike šećera u Bijeljini, vrijedne 18,4 miliona KM, te 455.000 eura osnivačkog uloga u preduzeću DTM Relations iz Banje Luke. Zaplijenjena je i druga njegova imovina, među kojom su: avion Cessna – vrijedan 317.000 KM, kuća u Banjoj Luci – vrijedna 225.000 KM i automobil Audi A6.
Dvadesetak dana nakon podizanja optužnice njegovi dotadašnji advokati Jovan Čizmović, Jasminka Jovišević i Jadranka Ivanović sudu su uputili dopis kojim Ćopiću otkazuju punomoć.
Na upit novinara Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva o razlozima otkazivanja, oni su odbili odgovoriti.
Ćopić je 14. oktobra obavijestio Okružni sud u Banjoj Luci da zbog loše materijalne situacije nije u mogućnosti plaćati advokata pa je zatražio da mu za branioca po službenoj dužnosti postave Darka Kremenovića. Pet dana poslije sud je to učinio.
Kuća Zorana Ćopića u Banjoj Luci, vrijedna 225.000 KM, samo je dio njegove imovine u BiH. (Foto: CIN)
Međutim, advokati iz Banje Luke Vladimir Raosavljević i Nebojša Pantić kažu da ih je Ćopić zvao u novembru, sa namjerom da ih angažuje, da je čak potpisao i punomoć, ali da je od toga odustao.
Kremenović kaže da ništa ne zna o tome.
Svjetlana Marić, sudija Okružnog suda u Banjoj Luci, objašnjava da prema Zakonu o krivičnom postupku RS-a optuženi u svakom momentu može izabrati novog branioca. Ista prava imaju optuženi u cijeloj BiH.
Zakon propisuje da svaki optuženik tokom suđenja mora imati advokata. Ukoliko ga sam ne angažuje, sudovi su dužni da mu postave branioca po službenoj dužnosti. Optuženici mogu sami birati branioce.
Teško dokazati imovinu
Prema podacima koje su prikupili novinari CIN-a, advokatima po službenoj dužnosti je iz 41 suda u BiH u periodu od 2005. do 2010. godine isplaćeno najmanje 32 miliona KM. Troškovi odbrana po službenoj dužnosti rastu iz godine u godinu, a najveću korist ima nekolicina advokata koji su za šest godina zaradili od 500.000 KM do preko 800.000 KM.
Amor Bukić, član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH i tužilac Republičkog tužilaštva RS-a, kaže da optuženi tokom suđenja moraju imati advokata, bez obzira na imovinsko stanje. (Foto: CIN)
Amor Bukić, član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH i tužilac Republičkog tužilaštva RS-a, kaže kako se dešava da advokat klijentu otkaže punomoć, da bi on potom zatražio istog za branioca, ali po službenoj dužnosti.
Mihriju Pelak iz Sarajeva, direktoricu firme Nekretnine Pelak, Kantonalni sud u Sarajevu osudio je 2009. godine na 20 godina zatvora zbog prevare, porezne utaje, krivotvorenja isprava i obmane pri dobijanju kredita, čime je ostvarila nezakonitu dobit od najmanje 5 miliona KM te oštetila budžet za blizu milion KM. Pelak je prevarila 131 osobu i tri firme, uzimajući od njih novac za stanove koje nikada nisu dobili.
Ona je na početku sudskog procesa, oktobra 2007. godine, sama plaćala svog branioca. U novembru te godine Pelak i njen advokat Muhidin Kapo su podnijeli zahtjev da ga sud imenuje po službenoj dužnosti, navodeći da nije u stanju da snosi troškove odbrane jer joj je sud blokirao imovinu.
Ovaj zahtjev je sud odbio. Kapo je potom otkazao punomoć Pelakovoj. Kako je postupak već bio u toku, te se radilo o krivičnom djelu za koje je Pelak morala imati branioca, sud je na njen zahtjev imenovao Kapu.
“To je paradoks i ironija našega pravosuđa: kao nije u mogućnosti da plaća”, kaže Enes Kamenica, tužilac u ovom postupku.
Enes Kamenica, zamjenik glavnog tužioca Kantona Sarajevo, kaže kako samo izmjena zakona može spriječiti da optuženik jednog advokata prvo sam plaća, a zatim ga bira za branioca po službenoj dužnosti. (Foto: CIN)
Na prijedlog Tužilaštva Kantona Sarajevo, Općinski i Kantonalni sud u Sarajevu su u tri navrata blokirali ukupno 6 stanova i kuća, šest automobila te račun sa 175.000 KM. Izdat je i nalog za oduzimanje stomatološke opreme u vlasništvu njene kćerke, ali je ona uklonjena iz kuće.
Kantonalni sud je kasnije deblokirao sve osim jednog automobila i stana, jer nije bilo dokazano da se radilo o imovini stečenoj izvršenjem krivičnog djela. Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH (FBiH) iz septembra 2010. godine deblokirana je i preostala imovina.
Za troškove njene odbrane Kapi je iz budžeta suda isplaćeno 47.560 KM.
Imovina na ime bliskih srodnika
Sudija Kantonalnog suda u Sarajevu Jasenko Ružić objašnjava da ne postoje propisi koji regulišu način prodaje oduzete imovine, kao ni agencija koja bi upravljala imovinom.
Amila Kunosić-Ferizović, predsjednica Federalne advokatske komore, kaže da optuženi imovinu ne prijavljuju na svoje ime, pa je teško dokazati da im pripada: “On može imati negdje imovinu (…) Ili mu je na ženi, ili mu je na djetetu, i to ne možete njemu uzeti. Svako od njih, čim toliko para zarađuje, stoposto ima neke pare, to mi znamo, ali ne možete to dokazati.”
Zakonom je propisano da službenog branioca može dobiti optuženi koji nema sredstava da ga sam plati ili kada mu je zapriječena kazna zatvora od 10 i više godina.
Rješenje o isplati naknada za advokate najčešće se donosi po okončanju postupka. Ako optuženi po okončanju postupka ne uspiju dokazati da im je imovinsko stanje loše, sudovi od njih mogu tražiti da sami izmire troškove odbrane.
Međutim, ni prilikom dodjele advokata, ni po okončanju postupka, sudovi u većini slučajeva ne provjeravaju da li optuženi ima druge imovine, osim one koju je prijavio.
Način utvrđivanja imovine razlikuje se od suda do suda. U Sudu BiH optuženi popunjavaju finansijke obrasce, a zatim se od njih traži da dostave i dodatnu dokumentaciju: kućne i platne liste, ugovore o kreditima, uvjerenja o nezaposlenosti, neposjedovanju nekretnina i slično. U sudu kažu da te informacije ne provjeravaju.
Senad Kreho, advokat i predsjednik Upravnog odbora Regionalne advokatske komore Sarajevo, kaže da Kantonalni sud u Sarajevu ne provjerava uvijek imovinsko stanje optuženih. (Foto: CIN)
U Kantonalnom sudu u Sarajevu osumnjičeni samo ispunjava formular o svom imovinskom stanju. Sud ne traži dodatne dokumente do okončanja postupka.
Iz Okružnog suda u Banjoj Luci kažu da je obaveza odbrane tokom trajanja postupka da sama dostavlja dokaze o lošem imovinskom stanju optuženog. Ukoliko to ne učine, pravobranilaštva provjeravaju njihovu imovinu. Ako je pronađu, troškove odbrane nadoknađuju prinudnom naplatom. U suprotnom, troškove plaćaju sudovi.
Bivši funkcioneri bez novca za odbranu
Sud BiH je plaćao odbranu bivšim funkcionerima Anti Jelaviću i Gojku Kličkoviću, iako su za njih kao jamstvo za puštanje na slobodu do okončanja postupka uplaćeni visoki novčani iznosi ili date garancije u imovini.
Antu Jelavića, nekadašnjeg predsjednika Hrvatske demokratske zajednice i člana Predsjedništva BiH, Sud BiH je u novembru 2005. godine nepravosnažno osudio na 10 godina zatvora. Osuđen je jer je u svojstvu ministra odbrane FBiH odobrio ili dopustio da se novcem koji je donirala Republika Hrvatska za isplatu plaća vojnicima finansira Hercegovačka banka i Hercegovina osiguranje. Dio novca je iskorišten i za kupovinu dionica banke.
U trenutku potvrđivanja optužnice, u maju 2004. godine, Jelavić je sam plaćao advokate: Josipa Muselimovića, Senku Nožicu i Nikicu Gržića. Četiri mjeseca kasnije oni su ga prestali zastupati.
Muselimović kaže da su odustali od odbrane jer je Sud BiH odbio njihov prigovor da sudije i tužioci koji su strani državljani ne mogu obnašati pravosudnu funkciju u BiH, jer nisu položili zakletvu te da se ne može voditi postupak na jeziku koji stranka ne razumije.
Jelavić je potom za advokata po službenoj dužnosti odabrao Dragana Barbarića iz Mostara, kojem je za njegovu odbranu isplaćeno 32.323 KM.
Prema rješenju Suda BiH, Barbarić je po službenoj dužnosti postavljen zato što se Jelaviću, za kazneno djelo za koje je optužen, može izreći kazna zatvora od 10 godina i više.
Nakon što je platio pola miliona KM jemstva, Ante Jelavić je pobjegao u Hrvatsku, dok je njegovom advokatu Draganu Barbariću iz budžeta Suda BiH isplaćeno 32.323 KM. (Foto: Oslobođenje)
U maju 2005. godine Barbarić je Sudu BiH uplatio pola miliona KM kao uvjet za puštanje Jelavića iz pritvora, nakon čega je ovaj pobjegao u Hrvatsku. Barbarić je tada naveo da njegov klijent nema imovinu u BiH, ali da posjeduje stan u Splitu i drugo vlasništvo u mjestu Dusina u Hrvatskoj.
Novinarima CIN-a nije htio reći čiji je novac koji je uplaćen za jamčevinu: “Odakle ja da znam njegovo porijeklo novca?”
Sud BiH nije istraživao porijeklo tih pola miliona KM. Nakon što je Jelavić pobjegao, novac je prebačen u budžet BiH.
Kao i Jelavić, Gojko Kličković, bivši premijer RS-a, dobio je advokate po službenoj dužnosti čiji je rad plaćen iz budžeta suda.
On je u decembru 2010. godine na Sudu BiH nepravosnažno oslobođen optužbe za zločine protiv čovječnosti, počinjene tokom proteklog rata na području Bosanske Krupe. Čeka se drugostepeni postupak.
Nakon podizanja optužnice 2007. godine, Kličkoviću su dodijeljeni advokati po službenoj dužnosti – Dušan Tomić i Hamdija Veladžić. Njima je do danas isplaćeno 79.630 KM, odnosno 43.180 KM.
Prema podacima Suda BiH, sedam mjeseci prije donošenja presude za Kličkovića je ponuđeno jamstvo od 216.730 KM, što je sud prihvatio i pustio ga na slobodu. Njegov advokat Tomić je novinaru CIN-a kazao da je riječ o hipoteci nad kućom Kličkovićevog brata.
Tomić kaže da imućniji ljudi ne bi trebali dobivati besplatne odbrane, ali da to nije pitanje ni advokata, ni optuženog, već suda koji donosi takva rješenja.
Prema njegovim riječima, Kličković je kao premijer imao novca, ali je bio darežljiv i dijelio ga, te da u ovom trenutku nema sredstava da plaća svoju odbranu. Dodao je da Kličković ne želi o tome razgovarati s novinarima.
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#29 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Ekstra profiti za od(a)brane po službenoj dužnosti
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo
Sudovi u Bosni i Hercegovini (BiH) iz godine u godinu troše sve više novca za odbrane po službenoj dužnosti, a najveću korist od toga ima nekolicina advokata koji na tim poslovima ostvaruju velike zarade.
Neki od advokata, kao i osuđenici sa kojima su razgovarali novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva, kažu da sudije u pojedinim slučajevima sugerišu ili sami postavljaju branioce po službenoj dužnosti. Međutim, za te tvrdnje ne nude dovoljno dokaza.
Prema podacima koje je prikupio CIN, u periodu od 2005. do 2010. godine iz budžeta 41 suda u BiH je potrošeno najmanje 32 miliona KM za odbrane po službenoj dužnosti. Ukupan iznos potrošenog novca je nepoznat, jer 32 suda nisu dostavila tražene podatke, dok je 13 sudova dostavilo nepotpune podatke.
Najplaćeniji branilac po službenoj dužnosti u navedenih šest godina je Omar Mehmedbašić, sa ukupnim prihodom od 864.000 KM. Slijede ga Izet Baždarević sa 548.000 KM i Selman Zijadić sa 530.000 KM.
Prema dostupnim podacima, među 10 advokata sa najvećim zaradama su još četiri sarajevska advokata: Tarik Čingić, Muhidin Kapo, Midhat Kočo i Mirza Kovač, te Vesna Tupajić-Škiljević iz Sokoca, Ranko Dakić iz Prijedora i Petko Pavlović iz Srebrenice. Oni su pojedinačno zaradili između 250.000 KM i 450.000 KM.
Lista najplaćenijih advokata po službenoj dužnosti
Nisu svi advokati tako uspješni.
Čak 85 posto advokata – njih 753 – je za šest godina zaradilo manje od 50.000 KM.
Prema zakonu o krivičnom postupku advokate po služenoj dužnosti dobijaju osumnjičeni koji nemaju novca za svoju odbranu. Besplatne advokate mogu dobiti čak i okrivljeni za milionske pronevjere, poreske utaje ili trgovinu drogom, znači, svi koji donesu potvrdu da nemaju redovne prihode i imovinu.
Mehmedbasić i Bazdarević, dva najplaćenija advokata po službenoj dužnosti u BiH, zajedno u sudnici u maju 2011. godine. (Foto: CIN)
Naknade se plaćaju novcem poreskih obveznika, prema tarifama koje određuju advokatske komore, koje utvrđuju i liste advokata po službenoj dužnosti. Najviše novca donose odbrane na Sudu BiH, čak dva do četiri puta više nego na općinskim sudovima. Ipak, zbog većeg broja slučajeva, najveću zaradu su advokati ostvarili na lokalnim sudovima.
Mehmedbašić, Baždarević, Zijadić, Čingić, Kapo i Kovač su tako većinu prihoda ostvarili na Općinskom sudu u Sarajevu. Kočo je pola zarade ostvario na državnom, a pola na općinskim sudovima, dok su Dakić, Pavlović i Tupajić-Škiljević po službenoj dužnosti uglavnom branili na Sudu BiH.
Poznanstva i briga za osuđenike – formula za uspjeh
Novinari CIN-a su razgovarali sa trojicom najplaćenijih advokata. Oni kažu da su poslove dobijali stečenim ugledom, ali i zahvaljujući širokom krugu prijatelja koji ih preporučuju. Pomoć sudija i ostalih u pravosuđu im, kažu, nije potrebna.
Omar Mehmedbašić je najplaćeniji advokat po službenoj dužnosti sa zarađenih 864.000 KM u pet godina. (Foto: CIN)
Mehmedbašić se advokaturom počeo baviti 2005. godine. Na odbranama po službenoj dužnosti u 2006. godini je zaradio ukupno 2.395 KM, a već godinu kasnije 121.062 KM. Posljednje tri godine zarađuje dvostruko više. Nagli rast primanja objašnjava tako što je novac za odbrane sa početka karijere dobijao naknadno – po okončanju sudskih postupaka.
Mehmedbašić na suđenje dolazi u crnoj službenoj togi. No, izvan sudnice on izgledom podsjeća više na rok-muzičara nego na ljude iz njegove profesije.
Kaže da poznaje veliki broj ljudi, od muzičkih zvijezda do kriminalaca, što mu pomaže da dođe do klijenata: “Ja sam s njima pio kafe dok su bili na slobodi. Tako se isto viđamo i dok su u zatvoru.”
Neki od osuđenika koje je zastupao rekli su novinarima CIN-a da ih on posjećuje, donosi im hranu, obilazi njihove roditelje.
Dodaje da su odbrane po službenoj dužnosti tek dio njegovih prihoda – uz odbrane u krivičnim predmetima, rad na brakorazvodnim parnicama i slučajevima zaštite autorskih prava.
Baždarević i Zijadić su po službenim odbranama u prosjeku godišnje zarađivali između 70.000 i 160.000 KM.
Zijadić je bivši tužilac. Advokaturom se bavi od 2003. godine. Objašnjava da ga često kontaktiraju optuženici koje je ranije branio, te i sada hoće samo njega.
Izet Baždarević je drugi najplaćeniji službeni branilac u BiH sa zarađenih 548.000 KM. (Foto: CIN)
Baždarević kaže da je do prije šest godina radio kao sudija i da ga zato mnogi klijenti žele imati kao branioca. Dodaje da je nekima od njih i sudio. Sudio je duže od 20 godina. Ipak, kaže da se dešava da su pojedini advokati favorizirani.
Advokati krive sudije
I drugi advokati koje je CIN kontaktirao kažu da zakon ne garantuje pravednu raspodjelu odbrana po službenoj dužnosti.
Sarajevski advokat Ismet Mehić, koji je u pet godina na službenim odbranama zaradio 34.000 KM, kaže da su neki od advokata u dogovoru sa policijom, tužiocima i sudijama, ne želeći precizirati njihova imena: “Ja, lično, mislim da je u pitanju korupcija.”
Ni njegov kolega Mustafa Bračković, također ugledni sarajevski advokat, nije se obogatio braneći po službenoj dužnosti – za šest godina zaradio je 43.000 KM.
Kaže da su ga birali osumnjičeni koje poznaje od ranije i da je samo na taj način mogao dobiti klijente. Dodaje kako nije strana pojava da sudije optuženicima i osumnjičenima predlažu određene advokate.
Zakonom je propisano da na prvom pojavljivanju pred sudom osumnjičenom mora biti predočena službena lista advokata i omogućeno da samostalno izabere svog branioca. Sudijama i drugim zaposlenicima u pravosuđu zabranjeno je da utječu na njihov izbor. Sud može postaviti branioca samo ako ga optuženi ne izabere sam.
Do 2009. godine Zakon o krivičnom postupku BiH je dozvoljavao sudijskom vijeću da u ime osumnjičenog izabere advokata po službenoj dužnosti, ukoliko to on odbije učiniti. Izmjenom zakona određeno je da će se advokati u tom slučaju dodjeljivati redoslijedom sa liste.
Advokat Zaim Poturović, koji je uspio izlobirati ovu promjenu, kaže da je ona trebala omogućiti ravnopravnost svih advokata, ali da odbrane po službenoj dužnosti i dalje dobija samo 10 posto njegovih kolega.
Ova izmjena nije unesena u entitetske zakone i zakon Brčko distrikta.
Zaim PoturovicZaim Poturović, jedan od advokata koji kritikuje sadašnje propise izbora branilaca po službenoj dužnosti, kaže da samo deset posto njegovih kolega dobiju te poslove (Foto: CIN)
Sudije negiraju da biraju advokate
Sudije sa kojima su novinari CIN-a razgovarali kažu da se ne upliću u izbor branilaca. Objašnjavaju da osumnjičeni biraju branioce, a ne oni.
“Svi kriminalci će izabrati jedno deset advokata (…) za koje smatraju da su kvalitetni”, kaže Milenko Milekić, predsjednik Krivičnog odjeljenja Osnovnog suda u Banjoj Luci.
Međutim, pojedini osuđenici kažu da nisu dobili priliku da biraju ili da njihov izbor sud nije uvažio. Novinari CIN-a su razgovarali sa 39 zatvorenika kazneno popravnih zavoda (KPZ) u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli, Zenici i Foči. Među njima je najviše osuđenih za ubistva, razbojništva, trgovinu drogom, prevare, silovanja.
Svi su dobili advokata po službenoj dužnosti, ali njih 17 je izjavilo da im je branilac dodijeljen bez njihovog znanja. Dvojica su kazala da su advokate izabrali sami, na prijedlog sudskih policajca iz Kantona Sarajevo, iako nisu tražili njihovu pomoć. Ostali nisu imali primjedbi na izbor branilaca.
Besim Muftić iz Gračanice, zatvorenik KPZ-a Zenica – osuđen za ubistvo, kaže da mu Rozalija Džanić, sudija Kantonalnog suda u Tuzli, u septembru 2006. godine nije predočila listu advokata i da mu je Rifata Konjića dodijelila bez njegove saglasnosti.
Muftić se prisjeća da je rekao sudiji da se brani šutnjom, na što mu je ona kazala da izađe na puš-pauzu, gdje mu je prišao Konjić i predstavio se kao njegov advokat.
Sudija Džanić kaže da je Muftić sam izabrao advokata, te da ju je čak molio da to bude Konjić.
Advokat Konjić kaže da s tim nema nikakve veze i da on samo dobije rješenje. Za odbranu ovog klijenta je dobio 9.000 KM. U proteklih šest godina Konjić je na Kantonalnom sudu u Tuzli zaradio ukupno 159.645 KM.
Novinari CIN-a su pregledali na desetine sudskih zapisnika sa saslušanja. U većini je navedeno da je osumnjičenom predočena lista advokata, a potom ime i prezime onog koji je izabran za službenog branioca. Međutim, tačnost ovih navoda osumnjičeni ne potvrđuje svojim potpisom, zbog čega je teško utvrditi da li je samostalno izabrao advokata ili je to umjesto njega učinio sudija.
Zapisnici u pojedinim slučajevima ne nude dovoljno informacija o načinu izbora advokata.
Kosta JovanovicKosta Jovanović, zatvorenik KPZ Banja Luka, kaže da mu je sudija dodijelio advokata bez da mu je predočio listu sa koje ga je mogao sam izabrati. (Foto: CIN)
Kosta Jovanović, zatvorenik KPZ-a Banja Luka – osuđen za razbojništvo, kaže da na Okružnom sudu u Banjoj Luci u oktobru 2009. godine nije dobio listu advokata, već mu je sudija Božana Vulić odmah dodijelila Branka Gudala kao branioca. Gudalo je na odbranama po službenoj dužnosti zaradio 91.000 KM.
Danijela Milovanović, bivša predsjednica Krivično-prekršajnog odjeljenja ovog suda, kaže da u zapisniku nije navedeno da je Jovanoviću predočena lista advokata, niti je zatražena njegova saglasnost da ga brani taj advokat.
Mada je Edin Bešić, zatvorenik KPZ-a Tuzla – osuđen za silovanje, prije četiri i po godine sa liste izabrao advokata Šehu Šehića, kaže da mu je Općinski sud u Živinicama, ne pitajući ga, dodijelio Sminku Smajlović. Sud može tako odlučiti ukoliko advokat kojeg je izabrao osumnjičeni ne prihvati poziv za odbranu. Međutim, sudija je dužan da optuženog obavijesti o tome i ponudi mu da izabere drugog. Bešić kaže da ga nisu obavijestili o Šehićevom odgovoru, niti mu pružili šansu da ponovo bira.
Ibrahim Bubić, aktuelni predsjednik Općinskog suda u Živinicama, kaže kako u zapisniku stoji da je Bešić bio saglasan sa odlukom da ga zastupa Sminka Smajlović, te da je nemoguće utvrditi zašto mu je dodijeljen ovaj advokat.
Muhamed Tulumović, sadašnji direktor Sekreterijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH objašnjava da je on kao tadašnji predsjednik suda potpisivao rješenja koja bi mu dostavljali njegovi asistenti. Ukoliko je stranka tražila drugog advokata, a u slučaju da osumnjičenom nije dodijeljen onaj kojeg je htio, sudija ga je morao obavijestiti.,Tulumović objašnjava da bi sudija ostao bez posla ukoliko bi optuženi podnio pritužbu da je dobio advokata mimo svoje volje.
Šehić kaže da se ne sjeća da ga je iko upoznao s tim da ga je Bešić tražio za svog branioca. Također je rekao da takvih slučajeva ima dosta.
Osuđenici svjedoče i da pojedini sudski policajci u Sarajevu preporučuju advokate. Edmir Rajković, zatvorenik KPZ-a Sarajevo, kaže da je u pritvoru dobio upute za izbor advokata.
Rajković objašnjava da mu je jednom prilikom policajac dao ceduljicu sa imenom Izeta Baždarevića, a kada se kasnije ponovo našao u pritvoru, drugi policajac je na identičan način predložio advokata Selmana Zijadića. Ovaj osuđenik kaže da je prihvatio oba prijedloga i za svoje branioce izabrao ove sarajevska advokate.
Baždarević i Zijadić su izjavili da nikada nisu čuli za Rajkovića.
Sudska dokumentacija pokazuje drugačije. Zijadić je Rajkovića branio 2007, a Baždarević 2005. godine.
Šef sudske policije u Sarajevu Esad Solak kaže da je i ranije dobijao informacije da njegovi potčinjeni reklamiraju advokate i da ih advokati za to nagrađuju, ali da to nikada nisu uspjeli dokazati.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo
Sudovi u Bosni i Hercegovini (BiH) iz godine u godinu troše sve više novca za odbrane po službenoj dužnosti, a najveću korist od toga ima nekolicina advokata koji na tim poslovima ostvaruju velike zarade.
Neki od advokata, kao i osuđenici sa kojima su razgovarali novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva, kažu da sudije u pojedinim slučajevima sugerišu ili sami postavljaju branioce po službenoj dužnosti. Međutim, za te tvrdnje ne nude dovoljno dokaza.
Prema podacima koje je prikupio CIN, u periodu od 2005. do 2010. godine iz budžeta 41 suda u BiH je potrošeno najmanje 32 miliona KM za odbrane po službenoj dužnosti. Ukupan iznos potrošenog novca je nepoznat, jer 32 suda nisu dostavila tražene podatke, dok je 13 sudova dostavilo nepotpune podatke.
Najplaćeniji branilac po službenoj dužnosti u navedenih šest godina je Omar Mehmedbašić, sa ukupnim prihodom od 864.000 KM. Slijede ga Izet Baždarević sa 548.000 KM i Selman Zijadić sa 530.000 KM.
Prema dostupnim podacima, među 10 advokata sa najvećim zaradama su još četiri sarajevska advokata: Tarik Čingić, Muhidin Kapo, Midhat Kočo i Mirza Kovač, te Vesna Tupajić-Škiljević iz Sokoca, Ranko Dakić iz Prijedora i Petko Pavlović iz Srebrenice. Oni su pojedinačno zaradili između 250.000 KM i 450.000 KM.
Lista najplaćenijih advokata po službenoj dužnosti
Nisu svi advokati tako uspješni.
Čak 85 posto advokata – njih 753 – je za šest godina zaradilo manje od 50.000 KM.
Prema zakonu o krivičnom postupku advokate po služenoj dužnosti dobijaju osumnjičeni koji nemaju novca za svoju odbranu. Besplatne advokate mogu dobiti čak i okrivljeni za milionske pronevjere, poreske utaje ili trgovinu drogom, znači, svi koji donesu potvrdu da nemaju redovne prihode i imovinu.
Mehmedbasić i Bazdarević, dva najplaćenija advokata po službenoj dužnosti u BiH, zajedno u sudnici u maju 2011. godine. (Foto: CIN)
Naknade se plaćaju novcem poreskih obveznika, prema tarifama koje određuju advokatske komore, koje utvrđuju i liste advokata po službenoj dužnosti. Najviše novca donose odbrane na Sudu BiH, čak dva do četiri puta više nego na općinskim sudovima. Ipak, zbog većeg broja slučajeva, najveću zaradu su advokati ostvarili na lokalnim sudovima.
Mehmedbašić, Baždarević, Zijadić, Čingić, Kapo i Kovač su tako većinu prihoda ostvarili na Općinskom sudu u Sarajevu. Kočo je pola zarade ostvario na državnom, a pola na općinskim sudovima, dok su Dakić, Pavlović i Tupajić-Škiljević po službenoj dužnosti uglavnom branili na Sudu BiH.
Poznanstva i briga za osuđenike – formula za uspjeh
Novinari CIN-a su razgovarali sa trojicom najplaćenijih advokata. Oni kažu da su poslove dobijali stečenim ugledom, ali i zahvaljujući širokom krugu prijatelja koji ih preporučuju. Pomoć sudija i ostalih u pravosuđu im, kažu, nije potrebna.
Omar Mehmedbašić je najplaćeniji advokat po službenoj dužnosti sa zarađenih 864.000 KM u pet godina. (Foto: CIN)
Mehmedbašić se advokaturom počeo baviti 2005. godine. Na odbranama po službenoj dužnosti u 2006. godini je zaradio ukupno 2.395 KM, a već godinu kasnije 121.062 KM. Posljednje tri godine zarađuje dvostruko više. Nagli rast primanja objašnjava tako što je novac za odbrane sa početka karijere dobijao naknadno – po okončanju sudskih postupaka.
Mehmedbašić na suđenje dolazi u crnoj službenoj togi. No, izvan sudnice on izgledom podsjeća više na rok-muzičara nego na ljude iz njegove profesije.
Kaže da poznaje veliki broj ljudi, od muzičkih zvijezda do kriminalaca, što mu pomaže da dođe do klijenata: “Ja sam s njima pio kafe dok su bili na slobodi. Tako se isto viđamo i dok su u zatvoru.”
Neki od osuđenika koje je zastupao rekli su novinarima CIN-a da ih on posjećuje, donosi im hranu, obilazi njihove roditelje.
Dodaje da su odbrane po službenoj dužnosti tek dio njegovih prihoda – uz odbrane u krivičnim predmetima, rad na brakorazvodnim parnicama i slučajevima zaštite autorskih prava.
Baždarević i Zijadić su po službenim odbranama u prosjeku godišnje zarađivali između 70.000 i 160.000 KM.
Zijadić je bivši tužilac. Advokaturom se bavi od 2003. godine. Objašnjava da ga često kontaktiraju optuženici koje je ranije branio, te i sada hoće samo njega.
Izet Baždarević je drugi najplaćeniji službeni branilac u BiH sa zarađenih 548.000 KM. (Foto: CIN)
Baždarević kaže da je do prije šest godina radio kao sudija i da ga zato mnogi klijenti žele imati kao branioca. Dodaje da je nekima od njih i sudio. Sudio je duže od 20 godina. Ipak, kaže da se dešava da su pojedini advokati favorizirani.
Advokati krive sudije
I drugi advokati koje je CIN kontaktirao kažu da zakon ne garantuje pravednu raspodjelu odbrana po službenoj dužnosti.
Sarajevski advokat Ismet Mehić, koji je u pet godina na službenim odbranama zaradio 34.000 KM, kaže da su neki od advokata u dogovoru sa policijom, tužiocima i sudijama, ne želeći precizirati njihova imena: “Ja, lično, mislim da je u pitanju korupcija.”
Ni njegov kolega Mustafa Bračković, također ugledni sarajevski advokat, nije se obogatio braneći po službenoj dužnosti – za šest godina zaradio je 43.000 KM.
Kaže da su ga birali osumnjičeni koje poznaje od ranije i da je samo na taj način mogao dobiti klijente. Dodaje kako nije strana pojava da sudije optuženicima i osumnjičenima predlažu određene advokate.
Zakonom je propisano da na prvom pojavljivanju pred sudom osumnjičenom mora biti predočena službena lista advokata i omogućeno da samostalno izabere svog branioca. Sudijama i drugim zaposlenicima u pravosuđu zabranjeno je da utječu na njihov izbor. Sud može postaviti branioca samo ako ga optuženi ne izabere sam.
Do 2009. godine Zakon o krivičnom postupku BiH je dozvoljavao sudijskom vijeću da u ime osumnjičenog izabere advokata po službenoj dužnosti, ukoliko to on odbije učiniti. Izmjenom zakona određeno je da će se advokati u tom slučaju dodjeljivati redoslijedom sa liste.
Advokat Zaim Poturović, koji je uspio izlobirati ovu promjenu, kaže da je ona trebala omogućiti ravnopravnost svih advokata, ali da odbrane po službenoj dužnosti i dalje dobija samo 10 posto njegovih kolega.
Ova izmjena nije unesena u entitetske zakone i zakon Brčko distrikta.
Zaim PoturovicZaim Poturović, jedan od advokata koji kritikuje sadašnje propise izbora branilaca po službenoj dužnosti, kaže da samo deset posto njegovih kolega dobiju te poslove (Foto: CIN)
Sudije negiraju da biraju advokate
Sudije sa kojima su novinari CIN-a razgovarali kažu da se ne upliću u izbor branilaca. Objašnjavaju da osumnjičeni biraju branioce, a ne oni.
“Svi kriminalci će izabrati jedno deset advokata (…) za koje smatraju da su kvalitetni”, kaže Milenko Milekić, predsjednik Krivičnog odjeljenja Osnovnog suda u Banjoj Luci.
Međutim, pojedini osuđenici kažu da nisu dobili priliku da biraju ili da njihov izbor sud nije uvažio. Novinari CIN-a su razgovarali sa 39 zatvorenika kazneno popravnih zavoda (KPZ) u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli, Zenici i Foči. Među njima je najviše osuđenih za ubistva, razbojništva, trgovinu drogom, prevare, silovanja.
Svi su dobili advokata po službenoj dužnosti, ali njih 17 je izjavilo da im je branilac dodijeljen bez njihovog znanja. Dvojica su kazala da su advokate izabrali sami, na prijedlog sudskih policajca iz Kantona Sarajevo, iako nisu tražili njihovu pomoć. Ostali nisu imali primjedbi na izbor branilaca.
Besim Muftić iz Gračanice, zatvorenik KPZ-a Zenica – osuđen za ubistvo, kaže da mu Rozalija Džanić, sudija Kantonalnog suda u Tuzli, u septembru 2006. godine nije predočila listu advokata i da mu je Rifata Konjića dodijelila bez njegove saglasnosti.
Muftić se prisjeća da je rekao sudiji da se brani šutnjom, na što mu je ona kazala da izađe na puš-pauzu, gdje mu je prišao Konjić i predstavio se kao njegov advokat.
Sudija Džanić kaže da je Muftić sam izabrao advokata, te da ju je čak molio da to bude Konjić.
Advokat Konjić kaže da s tim nema nikakve veze i da on samo dobije rješenje. Za odbranu ovog klijenta je dobio 9.000 KM. U proteklih šest godina Konjić je na Kantonalnom sudu u Tuzli zaradio ukupno 159.645 KM.
Novinari CIN-a su pregledali na desetine sudskih zapisnika sa saslušanja. U većini je navedeno da je osumnjičenom predočena lista advokata, a potom ime i prezime onog koji je izabran za službenog branioca. Međutim, tačnost ovih navoda osumnjičeni ne potvrđuje svojim potpisom, zbog čega je teško utvrditi da li je samostalno izabrao advokata ili je to umjesto njega učinio sudija.
Zapisnici u pojedinim slučajevima ne nude dovoljno informacija o načinu izbora advokata.
Kosta JovanovicKosta Jovanović, zatvorenik KPZ Banja Luka, kaže da mu je sudija dodijelio advokata bez da mu je predočio listu sa koje ga je mogao sam izabrati. (Foto: CIN)
Kosta Jovanović, zatvorenik KPZ-a Banja Luka – osuđen za razbojništvo, kaže da na Okružnom sudu u Banjoj Luci u oktobru 2009. godine nije dobio listu advokata, već mu je sudija Božana Vulić odmah dodijelila Branka Gudala kao branioca. Gudalo je na odbranama po službenoj dužnosti zaradio 91.000 KM.
Danijela Milovanović, bivša predsjednica Krivično-prekršajnog odjeljenja ovog suda, kaže da u zapisniku nije navedeno da je Jovanoviću predočena lista advokata, niti je zatražena njegova saglasnost da ga brani taj advokat.
Mada je Edin Bešić, zatvorenik KPZ-a Tuzla – osuđen za silovanje, prije četiri i po godine sa liste izabrao advokata Šehu Šehića, kaže da mu je Općinski sud u Živinicama, ne pitajući ga, dodijelio Sminku Smajlović. Sud može tako odlučiti ukoliko advokat kojeg je izabrao osumnjičeni ne prihvati poziv za odbranu. Međutim, sudija je dužan da optuženog obavijesti o tome i ponudi mu da izabere drugog. Bešić kaže da ga nisu obavijestili o Šehićevom odgovoru, niti mu pružili šansu da ponovo bira.
Ibrahim Bubić, aktuelni predsjednik Općinskog suda u Živinicama, kaže kako u zapisniku stoji da je Bešić bio saglasan sa odlukom da ga zastupa Sminka Smajlović, te da je nemoguće utvrditi zašto mu je dodijeljen ovaj advokat.
Muhamed Tulumović, sadašnji direktor Sekreterijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH objašnjava da je on kao tadašnji predsjednik suda potpisivao rješenja koja bi mu dostavljali njegovi asistenti. Ukoliko je stranka tražila drugog advokata, a u slučaju da osumnjičenom nije dodijeljen onaj kojeg je htio, sudija ga je morao obavijestiti.,Tulumović objašnjava da bi sudija ostao bez posla ukoliko bi optuženi podnio pritužbu da je dobio advokata mimo svoje volje.
Šehić kaže da se ne sjeća da ga je iko upoznao s tim da ga je Bešić tražio za svog branioca. Također je rekao da takvih slučajeva ima dosta.
Osuđenici svjedoče i da pojedini sudski policajci u Sarajevu preporučuju advokate. Edmir Rajković, zatvorenik KPZ-a Sarajevo, kaže da je u pritvoru dobio upute za izbor advokata.
Rajković objašnjava da mu je jednom prilikom policajac dao ceduljicu sa imenom Izeta Baždarevića, a kada se kasnije ponovo našao u pritvoru, drugi policajac je na identičan način predložio advokata Selmana Zijadića. Ovaj osuđenik kaže da je prihvatio oba prijedloga i za svoje branioce izabrao ove sarajevska advokate.
Baždarević i Zijadić su izjavili da nikada nisu čuli za Rajkovića.
Sudska dokumentacija pokazuje drugačije. Zijadić je Rajkovića branio 2007, a Baždarević 2005. godine.
Šef sudske policije u Sarajevu Esad Solak kaže da je i ranije dobijao informacije da njegovi potčinjeni reklamiraju advokate i da ih advokati za to nagrađuju, ali da to nikada nisu uspjeli dokazati.
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#30 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Uvazena gospodjo Nevenka, kapa do poda, pratim sve vase okupljanje na jedno mjesto "potivinih" BiH bisera u pravu - sta reci... neka clanci pricaju pricu...nevenkagaragic wrote:Slucaj Faika Zulcica je samo jedan od bezbroj SRAMOTA BH pravosudja!muminovic wrote:
Otvoreno pismo Faika Zulčića
-
Zviz
- Posts: 4993
- Joined: 19/08/2012 15:40
- Location: Sarejevo / Gvineja-Bisau / Tokijo / Brisel / Kopenhagen / Guam
#31 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Kod mene i mojih:ranger wrote:jedan sudski spor započet 2001 godine, završen 2006 - pozitivnim ishodom.
drugi započeo 2008 i još traje - ishod krajnje neizvjestan.
imovinsko pravi sporovi u pitanju.
Prvi sudski spor (tuzili) zapocet 2000 god., i jos traje - dokad nesmjem ni pomisliti
- razmisljamo o polvacenju tuzbe samo da je skinemo sa dnevnog reda Drugi sudski spor (tuzio) zapocet 2006 god., zavresen 2006 god. pozitivnim ishodom.
Treci sudski spor (tuzeni) zapocet 2009 god., i jos traje - dokad pojam nemam
Cetvrti sudski spor (tuzili) zapocet 2012 god., i jos traje - ceka se zadnja rijac na prvostepenom nivou
Sve imovinsko pravni sporovi u pitanju.
Da budem iskren razmisljam(o) o povacenju svih tuzbi i da priznamo predmet u kojem smo tuzeni. I da raskinemo sve odnose sa BiH u bilo kojem kontekstu. Nije vrijedna ni kapi znoja a kamoli zivaca ta drzava - cast ljudima (izuzetcima) postenim i finim, spremni da pomognu u bilo koje doba ali sistemi u drzavi neveljanu nicemu - prije bi pojeo ono sto povratim nego u BiH trazio pravdu. Samo da mi je pomoci nekima od rodbine. A svim finima zelim sto laksi pronalazak da pobjegnu iz te drzave, a da je ostave govnima koji su te govnarske sisteme napravili.
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#32 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Poslanici se posvađali zbog pravosu
SARAJEVO - Burna rasprava poslanika Predstavničkog doma državnog parlamenta o radu pravosuđa u BiH na momente je danas prelazila u svađu u kojoj su iznošene teške optužbe o ratnoj ulozi zastupnika, a u sali je izgovorena i ocjena da je "BiH retardirana zemlja".
Poslanicima je dostavljen izvještaj Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV) za prošlu godinu iz kojeg se vidi da je u sudovima više od dva miliona neriješenih predmeta. Najviše kritika na izvještaj VSTV-a, kao regulatora rada pravosuđa, imale su Dušanka Majkić i Milica Marković, zastupnice SNSD-a.
"Zašto ovdje nema ocjene rada predsjednice Suda BiH? Jesu li ovo dokazi da VSTV ne upravlja pravosudnim sistemom? Zašto nisu procesuirani slučajevi koji stoje godinama, poput slučajeva 'Dudaković' i 'Mehmedović''', upitala je Majkićeva.
Njoj je replicirao Šemsudin Mehmedović, prozvani poslanik SDA, koji je ljetos privođen zbog sumnje da je počinio ratni zločina nad Srbima u Tešnju, ali ga je Tužilaštvo BiH pustilo na slobodu.
"Ja sam nezakonito priveden i zadržan. Ako želite unišiti pravosuđe BiH, uništavajte ga političkim sredstvima, ali nemojte preko mojih leđa. Našao sam neke informacije i o vašoj ratnoj ulozi, rado ću ih predstaviti parlamentu", odgovorio je Mehmedović Majkićevoj.
Ona je ustvrdila da u "BiH ne postoji čovjek koji ima grijeha koliko ih ima Mehmedović".
"Da sam ja postupala kao Mehmedović, koji je šutao srpske glave u ratu, davno bih završila tamo gdje takvima i jeste mjesto. Ili da sam bila komandant na teritoriji gdje su nedavno otkrivene tone naoružanja", rekla je Majkićeva, na što je od Mehmedovića dobila odgovor da on u ratu nije bio nikakav komandant i da je ponosan na svoju ulogu u ratu.
Zašto nisu procesuirani slučajevi koji stoje godinama, poput slučajeva "Dudaković" i "Mehmedović", upitala Majkićeva
Markovićeva je negodovala što izvještaj VSTV ne sadrži konkretne pokazatelje o rezultatima sudova i tužilaštava i ne nudi odgovor koliko su oni doprinijeli da BiH postane više pravna država. Podsjetila je i na problematičnu retroaktivnu primjenu Krivičnog zakona BiH u Sudu BiH, zbog čega je BiH već izgubila spor u Strazburu u slučaju "Maktouf - Damjanović" i zbog čega će ubuduće mnogi od države tražiti novčanu odštetu.
"Ako išta u ovoj zemlji bude razlog za naš razlaz, to će biti Sud i Tužilaštvo BiH koji nisu obezbijedili pravičnost. Jasno nam je da je BiH retardirana na mnogim planovima, a najsporniji je rad pravosudnih institucija", izjavila je Markovićeva.
Replicirao joj je Šefik Džaferović, poslanik SDA, ocjenom da je nevjerovatno slušati ovakve kvalifikacije u parlamentu države iz čijeg se budžeta prima plata.
U raspravu se uključila i Azra Hadžiahmetović (SBiH) istakavši da je porazno što je izvještaj VSTV-a iskorišten za lične obračune.
"Slušam ovo o retardiranoj državi pa se pitam ko je retardiran u ovoj sali. Na dnevnom redu je izvještaj VSTV-a", rekla je Hadžiahmetovićeva.
Mučnu atsmoferu pokušao je popraviti Saša Magazinović, predsjedavajući Kluba poslanika SDP-a, koji je kolege pozvao da se uozbilje.
"Ponašate se kao da je rat stao juče, a ne prije 17 godina. Koristite ovdje preteške riječi, a onda zajedno sjednete u avion i otputujete o trošku države, a onima, koji ovdje ostanu, ostavite poruku da svog komšiju treba da gledaju preko nišana", kazao je Magazinović.
Slavko Jovičičić (SNSD) je podsjetio kolege da na rad pravosuđa i VSTV-a, kao nezavisnih insitucija, ne mogu uticati i da će dogodine dobiti isti izvještaj.
"Nije ova atmosfera strašna. U drugim parlamentima se tuku pa i stolice lete. Kod nas toga nema. Stolice su nam vezane", dodao je Jovičić.
Petar Kunić (DNS) je kritikovao zastupnike što su i ranije raspravljali o VSTV, a ništa nisu promijenili pa ni Zakon o VSTV-u. Nelogičnim smatra da članovi ovog vijeća budu sudije, tužioci i advokati, jer onda nema nepristrasnosti.
"Ključno je da je narod nezadovoljan radom sudova i u RS i u FBiH i to pokazuje da nešto nije u redu u sistemu. Ne bavimo se problemom korupcije u pravosuđu, uticaju politike i prisustvu klanova", naglasio je Kunić.
Milorad Novković, predsjednik VSTV-a, se složio sa ocjenom o nepovjerenju građana u sudstvo i tužilaštva.
"No, mene više opterećuje podijeljenost javnosti zavisno od toga kome se sudi, ko mu sudi i kakvu mu kaznu izriče", rekao je Novković podsjetivši da i sam ima prijedbi na Zakon o VSTV-u, ali ga oni ne mogu mijenjanti, nego parlament.
Raste zaduživanje
Ukupan javni dug BiH je 10,4 milijarde KM, što u poređenju s drugim zemljama nije problem, no problematično je sve veće zaduživanje zbog javne potrošnje, upozorio je Dragan Vrankić, poslanik HDZ BiH.
"Od 2008. rapidno raste zaduživanje. Od ukupnog duga čak 37,4 posto ide na javnu potrošnu, a tek 12 posto na privredu", istakao je Vrankići u raspravi o informaciji o javnoj zaduženosti BiH.
Razmatranje ove tačke proteklo je u međusobnim optužbama poslanika SNSD-a i SDS-a, a u vezi sa zaduženošću RS. Iz SNSD-a su odgovorili da su među najzaduženijim opštine Doboj i Bijeljina, gdje je SDS na vlasti.
Nije prošao prijedlog SDP-a i SBB-a
Zakon o nepokretnoj vojnoj imovini, koji su predložili SDP i SBB, nije danas usvojen na sjednici, jer su protiv njega bili poslanici stranaka iz RS.
O ovom zakonskom rješenju na sjednici nije bilo rasprave.
Sjednica je sve vrijeme danas održavana na ivici kvoruma zbog odsustva poslanika pa je i jedna pauza napravljena upravo zbog ovog problema.
SARAJEVO - Burna rasprava poslanika Predstavničkog doma državnog parlamenta o radu pravosuđa u BiH na momente je danas prelazila u svađu u kojoj su iznošene teške optužbe o ratnoj ulozi zastupnika, a u sali je izgovorena i ocjena da je "BiH retardirana zemlja".
Poslanicima je dostavljen izvještaj Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV) za prošlu godinu iz kojeg se vidi da je u sudovima više od dva miliona neriješenih predmeta. Najviše kritika na izvještaj VSTV-a, kao regulatora rada pravosuđa, imale su Dušanka Majkić i Milica Marković, zastupnice SNSD-a.
"Zašto ovdje nema ocjene rada predsjednice Suda BiH? Jesu li ovo dokazi da VSTV ne upravlja pravosudnim sistemom? Zašto nisu procesuirani slučajevi koji stoje godinama, poput slučajeva 'Dudaković' i 'Mehmedović''', upitala je Majkićeva.
Njoj je replicirao Šemsudin Mehmedović, prozvani poslanik SDA, koji je ljetos privođen zbog sumnje da je počinio ratni zločina nad Srbima u Tešnju, ali ga je Tužilaštvo BiH pustilo na slobodu.
"Ja sam nezakonito priveden i zadržan. Ako želite unišiti pravosuđe BiH, uništavajte ga političkim sredstvima, ali nemojte preko mojih leđa. Našao sam neke informacije i o vašoj ratnoj ulozi, rado ću ih predstaviti parlamentu", odgovorio je Mehmedović Majkićevoj.
Ona je ustvrdila da u "BiH ne postoji čovjek koji ima grijeha koliko ih ima Mehmedović".
"Da sam ja postupala kao Mehmedović, koji je šutao srpske glave u ratu, davno bih završila tamo gdje takvima i jeste mjesto. Ili da sam bila komandant na teritoriji gdje su nedavno otkrivene tone naoružanja", rekla je Majkićeva, na što je od Mehmedovića dobila odgovor da on u ratu nije bio nikakav komandant i da je ponosan na svoju ulogu u ratu.
Zašto nisu procesuirani slučajevi koji stoje godinama, poput slučajeva "Dudaković" i "Mehmedović", upitala Majkićeva
Markovićeva je negodovala što izvještaj VSTV ne sadrži konkretne pokazatelje o rezultatima sudova i tužilaštava i ne nudi odgovor koliko su oni doprinijeli da BiH postane više pravna država. Podsjetila je i na problematičnu retroaktivnu primjenu Krivičnog zakona BiH u Sudu BiH, zbog čega je BiH već izgubila spor u Strazburu u slučaju "Maktouf - Damjanović" i zbog čega će ubuduće mnogi od države tražiti novčanu odštetu.
"Ako išta u ovoj zemlji bude razlog za naš razlaz, to će biti Sud i Tužilaštvo BiH koji nisu obezbijedili pravičnost. Jasno nam je da je BiH retardirana na mnogim planovima, a najsporniji je rad pravosudnih institucija", izjavila je Markovićeva.
Replicirao joj je Šefik Džaferović, poslanik SDA, ocjenom da je nevjerovatno slušati ovakve kvalifikacije u parlamentu države iz čijeg se budžeta prima plata.
U raspravu se uključila i Azra Hadžiahmetović (SBiH) istakavši da je porazno što je izvještaj VSTV-a iskorišten za lične obračune.
"Slušam ovo o retardiranoj državi pa se pitam ko je retardiran u ovoj sali. Na dnevnom redu je izvještaj VSTV-a", rekla je Hadžiahmetovićeva.
Mučnu atsmoferu pokušao je popraviti Saša Magazinović, predsjedavajući Kluba poslanika SDP-a, koji je kolege pozvao da se uozbilje.
"Ponašate se kao da je rat stao juče, a ne prije 17 godina. Koristite ovdje preteške riječi, a onda zajedno sjednete u avion i otputujete o trošku države, a onima, koji ovdje ostanu, ostavite poruku da svog komšiju treba da gledaju preko nišana", kazao je Magazinović.
Slavko Jovičičić (SNSD) je podsjetio kolege da na rad pravosuđa i VSTV-a, kao nezavisnih insitucija, ne mogu uticati i da će dogodine dobiti isti izvještaj.
"Nije ova atmosfera strašna. U drugim parlamentima se tuku pa i stolice lete. Kod nas toga nema. Stolice su nam vezane", dodao je Jovičić.
Petar Kunić (DNS) je kritikovao zastupnike što su i ranije raspravljali o VSTV, a ništa nisu promijenili pa ni Zakon o VSTV-u. Nelogičnim smatra da članovi ovog vijeća budu sudije, tužioci i advokati, jer onda nema nepristrasnosti.
"Ključno je da je narod nezadovoljan radom sudova i u RS i u FBiH i to pokazuje da nešto nije u redu u sistemu. Ne bavimo se problemom korupcije u pravosuđu, uticaju politike i prisustvu klanova", naglasio je Kunić.
Milorad Novković, predsjednik VSTV-a, se složio sa ocjenom o nepovjerenju građana u sudstvo i tužilaštva.
"No, mene više opterećuje podijeljenost javnosti zavisno od toga kome se sudi, ko mu sudi i kakvu mu kaznu izriče", rekao je Novković podsjetivši da i sam ima prijedbi na Zakon o VSTV-u, ali ga oni ne mogu mijenjanti, nego parlament.
Raste zaduživanje
Ukupan javni dug BiH je 10,4 milijarde KM, što u poređenju s drugim zemljama nije problem, no problematično je sve veće zaduživanje zbog javne potrošnje, upozorio je Dragan Vrankić, poslanik HDZ BiH.
"Od 2008. rapidno raste zaduživanje. Od ukupnog duga čak 37,4 posto ide na javnu potrošnu, a tek 12 posto na privredu", istakao je Vrankići u raspravi o informaciji o javnoj zaduženosti BiH.
Razmatranje ove tačke proteklo je u međusobnim optužbama poslanika SNSD-a i SDS-a, a u vezi sa zaduženošću RS. Iz SNSD-a su odgovorili da su među najzaduženijim opštine Doboj i Bijeljina, gdje je SDS na vlasti.
Nije prošao prijedlog SDP-a i SBB-a
Zakon o nepokretnoj vojnoj imovini, koji su predložili SDP i SBB, nije danas usvojen na sjednici, jer su protiv njega bili poslanici stranaka iz RS.
O ovom zakonskom rješenju na sjednici nije bilo rasprave.
Sjednica je sve vrijeme danas održavana na ivici kvoruma zbog odsustva poslanika pa je i jedna pauza napravljena upravo zbog ovog problema.
-
dust in the wind
- Posts: 2114
- Joined: 26/08/2012 23:52
- Location: isključena
#33 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
kakve velike, nedokazane (sem isjeccima iz havaza), pausalne izjave..... ljudi koji nikada nisu primirisali pravosudju...
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#34 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Jesil citao izvjestaj EUROPSKE KOMISIJE ZA EFIKASNOST PRAVOSUDJA - BIH ZADNJA.dust in the wind wrote:kakve velike, nedokazane (sem isjeccima iz havaza), pausalne izjave..... ljudi koji nikada nisu primirisali pravosudju...
Jesil citao izvjestaj Venecijanske komisije za efikasnost pravosudja ? BiH zadnja ?
Po svim izvjestajima koji postoje i koji su ikad napravljeni, BiH pravosudje je najlosije koje postoji.
2,2 MILIONA nerjesenih predmeta, u drzavi u kojoj ima ukupno 3,5 miliona stanovnika.
Sta jos reci ?
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#35 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Osnovne plate sudija i tužilaca 3.800 KM
SARAJEVO - Prijedlogom zakona o platama i naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou BiH, koji je danas utvrdio Savjet ministara BiH, osnovne plate sudija i tužilaca u BiH iznose 3.800 KM, predsjednika Suda i glavnog tužioca BiH 4.400 KM, a šefova odsjeka 4.000 KM.
U saopštenju Savjeta ministara BiH navodi se da se ovim prijedlogom zakona provodi odluka Ustavnog suda BiH.
Utvrđenim Prijedlogom zakona uvode se naknade za ishranu tokom rada, prevoz sa posla i na posao, troškove smještaja i odvojenog života u skladu sa odgovarajućim odredbama Zakona o platama i naknadama u institucijama BiH i pratećim podzakonskim aktima.
Prema predloženom zakonu, osnovna plata stručnog osoblja biće između 1.200 KM i 1.800 KM, a plata direktora Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH 3.800 KM. Ministarstvo pravde BiH dostaviće prijedlog zakona Parlamentarnoj skupštini BiH.
Savjet ministara BiH utvrdio je Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o zaštiti tajnih podataka, s ciljem realizacije zaključka Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH kojim je zatraženo uvođenje obaveza bezbjednosne provjere za sve nosioce pravosudnih funkcija u BiH, uključujući sudije i tužioce, radi pristupa tajnim podacima.
Ministarstvo bezbjednosti BiH dostaviće Prijedlog zakona Parlamentarnoj skupštini BiH.
Savjet ministara BiH odgodio je razmatranje Nacrta zakona o javnim nabavkama zbog opravdanog odsustva ministra obrane BiH Zekerijaha Osmića, koji je predložio ukupno 22 amandmana na ovaj nacrt.
Srna saznaje u Savjetu ministara BiH da je Nacrt dokumenta Okvirnog budžeta institucija BiH od 2014. do 2016. godine skinut sa dnevnog reda današnje sjednice na zahtjev ministra inostranih poslova BiH Zlatka Lagumdžije, kako bi se upoznao sa obimnim materijalom.
Na prijedlog Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Savjet ministra BiH donio je Strategiju prilagođavanja na klimatske promjene i niskokarbonskog razvoja za BiH, s ciljem što boljeg pozicioniranja BiH za korištenje sredstava i mehanizama međunarodne finansijske pomoći, ali i daljeg ispunjavanja obaveza prema Okvirnoj konvenciji UN o klimatskim promjenama.
Prethodno su ministri usvojili Drugi nacionalni izvještaj BiH u skladu sa Okvirnom konvencijom UN o promjeni klime.
Na prijedlog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Savjet ministara BiH donio je Odluku o preraspođeli dva miliona KM iz Ministarstva u budžet Fonda za povratak BiH.
SARAJEVO - Prijedlogom zakona o platama i naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou BiH, koji je danas utvrdio Savjet ministara BiH, osnovne plate sudija i tužilaca u BiH iznose 3.800 KM, predsjednika Suda i glavnog tužioca BiH 4.400 KM, a šefova odsjeka 4.000 KM.
U saopštenju Savjeta ministara BiH navodi se da se ovim prijedlogom zakona provodi odluka Ustavnog suda BiH.
Utvrđenim Prijedlogom zakona uvode se naknade za ishranu tokom rada, prevoz sa posla i na posao, troškove smještaja i odvojenog života u skladu sa odgovarajućim odredbama Zakona o platama i naknadama u institucijama BiH i pratećim podzakonskim aktima.
Prema predloženom zakonu, osnovna plata stručnog osoblja biće između 1.200 KM i 1.800 KM, a plata direktora Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH 3.800 KM. Ministarstvo pravde BiH dostaviće prijedlog zakona Parlamentarnoj skupštini BiH.
Savjet ministara BiH utvrdio je Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o zaštiti tajnih podataka, s ciljem realizacije zaključka Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH kojim je zatraženo uvođenje obaveza bezbjednosne provjere za sve nosioce pravosudnih funkcija u BiH, uključujući sudije i tužioce, radi pristupa tajnim podacima.
Ministarstvo bezbjednosti BiH dostaviće Prijedlog zakona Parlamentarnoj skupštini BiH.
Savjet ministara BiH odgodio je razmatranje Nacrta zakona o javnim nabavkama zbog opravdanog odsustva ministra obrane BiH Zekerijaha Osmića, koji je predložio ukupno 22 amandmana na ovaj nacrt.
Srna saznaje u Savjetu ministara BiH da je Nacrt dokumenta Okvirnog budžeta institucija BiH od 2014. do 2016. godine skinut sa dnevnog reda današnje sjednice na zahtjev ministra inostranih poslova BiH Zlatka Lagumdžije, kako bi se upoznao sa obimnim materijalom.
Na prijedlog Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Savjet ministra BiH donio je Strategiju prilagođavanja na klimatske promjene i niskokarbonskog razvoja za BiH, s ciljem što boljeg pozicioniranja BiH za korištenje sredstava i mehanizama međunarodne finansijske pomoći, ali i daljeg ispunjavanja obaveza prema Okvirnoj konvenciji UN o klimatskim promjenama.
Prethodno su ministri usvojili Drugi nacionalni izvještaj BiH u skladu sa Okvirnom konvencijom UN o promjeni klime.
Na prijedlog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Savjet ministara BiH donio je Odluku o preraspođeli dva miliona KM iz Ministarstva u budžet Fonda za povratak BiH.
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#36 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
31.000 KM za troškove odbrane u predmetu Dragana Čovića
Toliki iznos je od Kantonalnog suda u Mostaru zatražilo troje od sedmoro odvjetnika odbrane u predmetu „Eronet“.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo
Odvjetnici Nada Dalipagić, Adam Filipović i Davor Šilić zatražili su od Kantonalnog suda u Mostaru da im isplati oko 31.000 KM na ime troškova odbrane koje su imali u predmetu „Eronet“. Riječ je o troje od sedam odvjetnika koji su zastupali šestero optuženih.
Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) doznaje da je za sada najviše novca zatražio odvjetnik Filipović za zastupanje Nevena Đukića. On je dostavio zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 15.109 KM. Odvjetnica Dalipagić, koja je zastupala Vladimira Šoljića, traži 8.611 KM, a odvjetnik Šilić, koji je zastupao Matana Žarića, traži 7.133 KM. Troškovi postupka bit će veći jer ostali odvjetnici (Zdravko Rajić, Davor Martinović, Branka Praljak i Irena Pehar) još nisu dostavili svoje zahtjeve.
Sud će isplatiti odvjetnike nakon što dostave validnu dokumentaciju o punomoći za zastupanje svojih klijenata, navodi se u dopisu Kantonalnog suda. Naime, ovaj sud troškove ne isplaćuje po osnovu službene dužnosti nego na osnovu zahtjeva branitelja optuženih.
Kantonalni sud u Mostaru vodio je prvostepeni postupak u slučaju „Eronet“. U tom predmetu optuženi su bili: Dragan Čović, Marinko Gilja, Vladimir Šoljić, Matan Žarić, Neven Đukić, Ivan Baćak i Slavica Josipović. Kantonalno tužilaštvo stavljalo im je na teret da su kao predstavnici Upravnog odbora i menadžmenta Javnog poduzeća HPT d.o.o. Mostar iskoristili svoj položaj da bi drugom pribavili korist u iznosu preko 10.000 KM. Prvostepenom presudom u junu 2011. oslobođeni su optužnice, a Vrhovni sud FBIH je u martu 20013. tu presudu potvrdio. Troškovi postupka pali su na prvostepeni sud.
Prema navodima iz presude, Tužilaštvo nije dokazalo ono što je optuženima stavilo na teret, a neki postupci koji bi se mogli okarakterizirati kao krivično djelo nisu tretirani optužnicom. Sud je pronašao da je u pojedinim slučajevima u ovom postupku došlo do zastare krivičnog gonjenja. Zastara je nastupila u septembru 2009. godine, a optužnica je sačinjena u januaru 2010. godine, odnosno nekoliko mjeseci nakon što je do zastare došlo.
Prema ranijem pisanju CIN-a, Kantonalno tužilaštvo u Mostaru je krivičnu prijavu sa originalnom dokumentacijom prikupljenom tokom istrage imalo u januaru 2003. godine, odnosno sedam godina prije nego je optužnica podignuta.
Toliki iznos je od Kantonalnog suda u Mostaru zatražilo troje od sedmoro odvjetnika odbrane u predmetu „Eronet“.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo
Odvjetnici Nada Dalipagić, Adam Filipović i Davor Šilić zatražili su od Kantonalnog suda u Mostaru da im isplati oko 31.000 KM na ime troškova odbrane koje su imali u predmetu „Eronet“. Riječ je o troje od sedam odvjetnika koji su zastupali šestero optuženih.
Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) doznaje da je za sada najviše novca zatražio odvjetnik Filipović za zastupanje Nevena Đukića. On je dostavio zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 15.109 KM. Odvjetnica Dalipagić, koja je zastupala Vladimira Šoljića, traži 8.611 KM, a odvjetnik Šilić, koji je zastupao Matana Žarića, traži 7.133 KM. Troškovi postupka bit će veći jer ostali odvjetnici (Zdravko Rajić, Davor Martinović, Branka Praljak i Irena Pehar) još nisu dostavili svoje zahtjeve.
Sud će isplatiti odvjetnike nakon što dostave validnu dokumentaciju o punomoći za zastupanje svojih klijenata, navodi se u dopisu Kantonalnog suda. Naime, ovaj sud troškove ne isplaćuje po osnovu službene dužnosti nego na osnovu zahtjeva branitelja optuženih.
Kantonalni sud u Mostaru vodio je prvostepeni postupak u slučaju „Eronet“. U tom predmetu optuženi su bili: Dragan Čović, Marinko Gilja, Vladimir Šoljić, Matan Žarić, Neven Đukić, Ivan Baćak i Slavica Josipović. Kantonalno tužilaštvo stavljalo im je na teret da su kao predstavnici Upravnog odbora i menadžmenta Javnog poduzeća HPT d.o.o. Mostar iskoristili svoj položaj da bi drugom pribavili korist u iznosu preko 10.000 KM. Prvostepenom presudom u junu 2011. oslobođeni su optužnice, a Vrhovni sud FBIH je u martu 20013. tu presudu potvrdio. Troškovi postupka pali su na prvostepeni sud.
Prema navodima iz presude, Tužilaštvo nije dokazalo ono što je optuženima stavilo na teret, a neki postupci koji bi se mogli okarakterizirati kao krivično djelo nisu tretirani optužnicom. Sud je pronašao da je u pojedinim slučajevima u ovom postupku došlo do zastare krivičnog gonjenja. Zastara je nastupila u septembru 2009. godine, a optužnica je sačinjena u januaru 2010. godine, odnosno nekoliko mjeseci nakon što je do zastare došlo.
Prema ranijem pisanju CIN-a, Kantonalno tužilaštvo u Mostaru je krivičnu prijavu sa originalnom dokumentacijom prikupljenom tokom istrage imalo u januaru 2003. godine, odnosno sedam godina prije nego je optužnica podignuta.
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#37 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Profesor Zdravko Lučić vraćen na Pravni fakultet
Profesor Zdravko Lučić će od ove akademske godine ponovo predavati studentima i držati ispite na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na Katedri za komparativnu pravnu historiju i komparativno pravo.
U junu 2011. godine, Etički komitet, a potom i Senat Univerziteta u Sarajevu su donijeli odluku kojom se Lučić doživotno suspendira iz naučnonastavnog procesa zbog umiješanosti u seksualnu aferu na Odjelu Pravnog fakulteta Sarajevo u Tuzli.
Međutim, Lučić će ponovo predavati studentima, što je izazvalo negodovanje pojedinih roditelja čija djeca pohađaju Pravni fakultet. Neki od njih su kontaktirali tu obrazovnu instituciju tražeći objašnjenje.
U Sekretarijatu Pravnog fakulteta u Sarajevu nam je potvrđeno da je Lučić ponovo angažiran kao profesor, jer je donesena sudska presuda u njegovu korist.
"On je dobio presudu Općinskog suda u Sarajevu u svoju korist, a kojom se poništava ta odluka Senata. Tamo stoji: 'Prvostepenom presudom poništena je odluka Univerziteta u Sarajevu, Senata Univerziteta u Sarajevu i odluka Pravnog fakulteta, pa se Pravni fakultet obavezuje vratiti tužitelja Zdravka Lučića na radno mjesto vanrednog profesora na Katedri za komparativnu pravnu historiju i komparativno pravo", kazali su nam u Sekretarijatu Pravnog fakulteta.
Općinski sud u Sarajevu je presudu u korist Lučića donio 18. septembra ove godine.
Profesor Zdravko Lučić će od ove akademske godine ponovo predavati studentima i držati ispite na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na Katedri za komparativnu pravnu historiju i komparativno pravo.
U junu 2011. godine, Etički komitet, a potom i Senat Univerziteta u Sarajevu su donijeli odluku kojom se Lučić doživotno suspendira iz naučnonastavnog procesa zbog umiješanosti u seksualnu aferu na Odjelu Pravnog fakulteta Sarajevo u Tuzli.
Međutim, Lučić će ponovo predavati studentima, što je izazvalo negodovanje pojedinih roditelja čija djeca pohađaju Pravni fakultet. Neki od njih su kontaktirali tu obrazovnu instituciju tražeći objašnjenje.
U Sekretarijatu Pravnog fakulteta u Sarajevu nam je potvrđeno da je Lučić ponovo angažiran kao profesor, jer je donesena sudska presuda u njegovu korist.
"On je dobio presudu Općinskog suda u Sarajevu u svoju korist, a kojom se poništava ta odluka Senata. Tamo stoji: 'Prvostepenom presudom poništena je odluka Univerziteta u Sarajevu, Senata Univerziteta u Sarajevu i odluka Pravnog fakulteta, pa se Pravni fakultet obavezuje vratiti tužitelja Zdravka Lučića na radno mjesto vanrednog profesora na Katedri za komparativnu pravnu historiju i komparativno pravo", kazali su nam u Sekretarijatu Pravnog fakulteta.
Općinski sud u Sarajevu je presudu u korist Lučića donio 18. septembra ove godine.
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#38 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Brammertz: I dalje je veliki broj slučajeva neriješen
8.10.2013.g.
Glavni tužilac Haškog tribunala Serge Brammertz izrazio je danas u Sarajevu razočarenje što nema napretka u procesuiranju slučajeva ratnih zločina.
"Postoje stotine slučajeva ratnih zločina koje tek treba procesuirati, iza svakog stoji jedna ili više žrtava. Nadam se da tužioci i na nacionalnom i na međunarodnom nivou mogu da postignu veći napredak", rekao je Brammertz nakon sastanka sa glavnim tužiocem BiH Goranom Salihovićem, dodajući da se nada da će i međunarodna zajednica to podržati.
On je naveo da je na sastanku u Sarajevu razgovarao i o ekshumacijama koje su u toku, kao i o onim koje su planirane, istakavši da je to veoma važno pitanje.
"Predstavnici svih udruženja žrtava rekli su nam isto - da žele da znaju šta je sa njihovim najmilijima", rekao je Bramerc, dodajući da će se pobrinuti da međunarodna zajednica ostane aktivna o ovom pitanju.
Salihović je rekao da Tužilaštvo BiH u svom radu ima podršku Haškog tužilaštva i da je ta podrška prepoznata i kroz regionalnu saradnju koja je već počela davati efekte.
"Izuzetna saradnja uspostavljena je sa tužilaštvima Srbije i Hrvatske", kaže Salihović.
Prema njegovim riječima, Bramerc je istakao da je potrebno ubrzati izbor dodatnih tužilaca za procesuiranje ratnih zločina.
"Iz strukturalnog dijaloga ostala je još jedna stvar, a to su smještajni kapaciteti, tako da smo i u ovoj fazi otišli korak naprijed pa se nadamo da ćemo imati kapacitet da ove procese ubrzamo i krenemo dalje", istakao je Salihović.
8.10.2013.g.
Glavni tužilac Haškog tribunala Serge Brammertz izrazio je danas u Sarajevu razočarenje što nema napretka u procesuiranju slučajeva ratnih zločina.
"Postoje stotine slučajeva ratnih zločina koje tek treba procesuirati, iza svakog stoji jedna ili više žrtava. Nadam se da tužioci i na nacionalnom i na međunarodnom nivou mogu da postignu veći napredak", rekao je Brammertz nakon sastanka sa glavnim tužiocem BiH Goranom Salihovićem, dodajući da se nada da će i međunarodna zajednica to podržati.
On je naveo da je na sastanku u Sarajevu razgovarao i o ekshumacijama koje su u toku, kao i o onim koje su planirane, istakavši da je to veoma važno pitanje.
"Predstavnici svih udruženja žrtava rekli su nam isto - da žele da znaju šta je sa njihovim najmilijima", rekao je Bramerc, dodajući da će se pobrinuti da međunarodna zajednica ostane aktivna o ovom pitanju.
Salihović je rekao da Tužilaštvo BiH u svom radu ima podršku Haškog tužilaštva i da je ta podrška prepoznata i kroz regionalnu saradnju koja je već počela davati efekte.
"Izuzetna saradnja uspostavljena je sa tužilaštvima Srbije i Hrvatske", kaže Salihović.
Prema njegovim riječima, Bramerc je istakao da je potrebno ubrzati izbor dodatnih tužilaca za procesuiranje ratnih zločina.
"Iz strukturalnog dijaloga ostala je još jedna stvar, a to su smještajni kapaciteti, tako da smo i u ovoj fazi otišli korak naprijed pa se nadamo da ćemo imati kapacitet da ove procese ubrzamo i krenemo dalje", istakao je Salihović.
-
Zviz
- Posts: 4993
- Joined: 19/08/2012 15:40
- Location: Sarejevo / Gvineja-Bisau / Tokijo / Brisel / Kopenhagen / Guam
#39 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
2,2 miliona???muminovic wrote:Jesil citao izvjestaj EUROPSKE KOMISIJE ZA EFIKASNOST PRAVOSUDJA - BIH ZADNJA.dust in the wind wrote:kakve velike, nedokazane (sem isjeccima iz havaza), pausalne izjave..... ljudi koji nikada nisu primirisali pravosudju...
Jesil citao izvjestaj Venecijanske komisije za efikasnost pravosudja ? BiH zadnja ?
Po svim izvjestajima koji postoje i koji su ikad napravljeni, BiH pravosudje je najlosije koje postoji.
2,2 MILIONA nerjesenih predmeta, u drzavi u kojoj ima ukupno 3,5 miliona stanovnika.
Sta jos reci ?
To ti ga dodje da svako domacinstvo ima sigurno jedan predmet na sudu 
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#40 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Tako nekako, mozda i jace, jer ukupno ima 3,5 miliona ljudiZviz wrote:2,2 miliona???muminovic wrote:Jesil citao izvjestaj EUROPSKE KOMISIJE ZA EFIKASNOST PRAVOSUDJA - BIH ZADNJA.dust in the wind wrote:kakve velike, nedokazane (sem isjeccima iz havaza), pausalne izjave..... ljudi koji nikada nisu primirisali pravosudju...
Jesil citao izvjestaj Venecijanske komisije za efikasnost pravosudja ? BiH zadnja ?
Po svim izvjestajima koji postoje i koji su ikad napravljeni, BiH pravosudje je najlosije koje postoji.
2,2 MILIONA nerjesenih predmeta, u drzavi u kojoj ima ukupno 3,5 miliona stanovnika.
Sta jos reci ?
Da, ali nemaju se sta brinut, mnogo ce i umrijeti, a nikad nece docekati da se predmet rjesi...
U BiH su oformljena i posebna odjeljenja da rade na predmetima koji stoje vise od 20 godina.
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#41 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
GOLA SUTKINJA PROGOVORILA PRED DISCIPLINSKOM KOMISIJOM: Zbog čega je pored prozora gola plesala, vježbala i čitala novine
Novosti, Top News | 09.10.2013. - 12:57:44
Sutkinja Vrhovnog suda Federacije BiH, koja je gola u svom uredu u sarajevskoj Palači pravde danima plesala, vježbala i čitala novine, prije nekoliko dana prvi put je izašla pred Disciplinsku komisiju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Bosne i Hercegovine
Povezani sadržaji:
Kako piše Dnevni avaz, tokom ročišta na kojem je kontroverzna sutkinja prvi put imala priliku objasniti svoje čudne postupke, nije iznađeno konačno rješenje u pogledu sankcija i njenog daljnjeg angažmana, pa je zakazano novo ročište. Pravdajući se “specifičnošću slučaja”, u VSTV-u nisu komentirali nezapamćen skandal. Još uvijek javno nije objavljeno ime spomenute ženske osobe, a vrlo vjerovatno da će se i dalje držati u tajnosti, posebno ako je u pitanju medicinsko stanje.
- Disciplinski postupak protiv sutkinje Vrhovnog suda FBiH još je u proceduri, a sutkinja protiv koje se vodi postupak još je udaljena s dužnosti. Imajući u vidu da je u ovom predmetu donesena odluka o isključenju javnosti, VSTV ne može dati više informacija – pojasnili su iz Vijeća, prenosi list.
Detalji iskaza, dakle, nisu objavljeni, ali se iz nekih ranijih vijesti o ovom slučaju – primjerice one kada je sutkinji predložen smještaj na Psihijatriju, ipak može zaključiti da je riječ o poremećaju u ponašaju. Stvar je medicinske struke i pravosudnih tijela da procijene o kakvom je problemu riječ i kakve poteze u vezi sa tim treba poduzeti.
Novosti, Top News | 09.10.2013. - 12:57:44
Sutkinja Vrhovnog suda Federacije BiH, koja je gola u svom uredu u sarajevskoj Palači pravde danima plesala, vježbala i čitala novine, prije nekoliko dana prvi put je izašla pred Disciplinsku komisiju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Bosne i Hercegovine
Povezani sadržaji:
Kako piše Dnevni avaz, tokom ročišta na kojem je kontroverzna sutkinja prvi put imala priliku objasniti svoje čudne postupke, nije iznađeno konačno rješenje u pogledu sankcija i njenog daljnjeg angažmana, pa je zakazano novo ročište. Pravdajući se “specifičnošću slučaja”, u VSTV-u nisu komentirali nezapamćen skandal. Još uvijek javno nije objavljeno ime spomenute ženske osobe, a vrlo vjerovatno da će se i dalje držati u tajnosti, posebno ako je u pitanju medicinsko stanje.
- Disciplinski postupak protiv sutkinje Vrhovnog suda FBiH još je u proceduri, a sutkinja protiv koje se vodi postupak još je udaljena s dužnosti. Imajući u vidu da je u ovom predmetu donesena odluka o isključenju javnosti, VSTV ne može dati više informacija – pojasnili su iz Vijeća, prenosi list.
Detalji iskaza, dakle, nisu objavljeni, ali se iz nekih ranijih vijesti o ovom slučaju – primjerice one kada je sutkinji predložen smještaj na Psihijatriju, ipak može zaključiti da je riječ o poremećaju u ponašaju. Stvar je medicinske struke i pravosudnih tijela da procijene o kakvom je problemu riječ i kakve poteze u vezi sa tim treba poduzeti.
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#42 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Otpušteni radnici ˝Poliolchema˝: Zbog sporosti sudova, tajkuni se slobodo šetaju pogonima!
Radnici podnijeli tužbu, presude još uvijek nema
Nakon uručenog otkaza 2008. godine 200 radnika ˝Poliolchema˝ podnijelo je tužbu protiv ove firme zbog neispunjavanja Kolektivnog ugovora o radu. Potraživanja su iznosila oko dva miliona KM da bi se danas ta cifra povećala za još jedan milion maraka.
˝Zbog sporosti sudova u rješavanju tužbenih zahtjeva, tajkuni su iskoristili da posjećuju čitave pogone, kao i postrojenja od plemenitih metala. Isječene pogone davali su na crnom tržištu bez evidencije u poslovnim knjigama i plaćanja poreza. Radnici su svojim tijelima zabranjivali izvoz postrojenja, prijavljivali Tužilaštvu TK zbog otuđivanja imovine koja je predmet popisa i naplate radničkih potraživanja. Svi pokušaji spašavanja imovine teško su provođeni, jer su imalli saradnike u pojedinim firmama za otkup otpadnog željeza˝, tvrde otpušteni radnici, inče članovi Udruženja otpuštenih radnika “Poliolchema” doo Tuzla.
Nadalje, navode kako su sve sječe pogona rađene bez ikakve zaštite. Po prijavi radnika da se sprema sječenje pogona elektrolize i rezervara za skladištenje hlora, reagovali su kantonalna inspekcija na čelu sa direktorom Besimom Durakovićem i M UP-a TK sa ministrom Amirom Husićem. ˝Na licu mjesta ustanovljeno je prisustvo žive i hlora u pogonima, krug fabrike je zapečaćen po zakonu o zaštiti okoliša i zakona o upravljanju otpadom. Svojim aktivnostima ove institucije su spasile ugrožavanje okoliša i zdravlja stanovništva TK. Pečatom je onemogućeno tajkunima sječenje pogona, oštećenja radničkih potraživanja, spašavanja radnika i njihovih obitelji koji su na rubu egzistencije˝, stoji u saopćenju.
Otpušteni radnici očekuju od Vlade TK da preko Federalne inspekcije za okoliš prisili Organiku Malbork Poljska i njene firme Organiku BiH i Poliolchem da uklone opasne materije iz kruga fabrike koje mogu ugrozit stanovništvo i okoliš TK i stvore uslove Općinskom sudu Tuzla da provede izvršne presude u korist radnika Poliolchema.
Radnici podnijeli tužbu, presude još uvijek nema
Nakon uručenog otkaza 2008. godine 200 radnika ˝Poliolchema˝ podnijelo je tužbu protiv ove firme zbog neispunjavanja Kolektivnog ugovora o radu. Potraživanja su iznosila oko dva miliona KM da bi se danas ta cifra povećala za još jedan milion maraka.
˝Zbog sporosti sudova u rješavanju tužbenih zahtjeva, tajkuni su iskoristili da posjećuju čitave pogone, kao i postrojenja od plemenitih metala. Isječene pogone davali su na crnom tržištu bez evidencije u poslovnim knjigama i plaćanja poreza. Radnici su svojim tijelima zabranjivali izvoz postrojenja, prijavljivali Tužilaštvu TK zbog otuđivanja imovine koja je predmet popisa i naplate radničkih potraživanja. Svi pokušaji spašavanja imovine teško su provođeni, jer su imalli saradnike u pojedinim firmama za otkup otpadnog željeza˝, tvrde otpušteni radnici, inče članovi Udruženja otpuštenih radnika “Poliolchema” doo Tuzla.
Nadalje, navode kako su sve sječe pogona rađene bez ikakve zaštite. Po prijavi radnika da se sprema sječenje pogona elektrolize i rezervara za skladištenje hlora, reagovali su kantonalna inspekcija na čelu sa direktorom Besimom Durakovićem i M UP-a TK sa ministrom Amirom Husićem. ˝Na licu mjesta ustanovljeno je prisustvo žive i hlora u pogonima, krug fabrike je zapečaćen po zakonu o zaštiti okoliša i zakona o upravljanju otpadom. Svojim aktivnostima ove institucije su spasile ugrožavanje okoliša i zdravlja stanovništva TK. Pečatom je onemogućeno tajkunima sječenje pogona, oštećenja radničkih potraživanja, spašavanja radnika i njihovih obitelji koji su na rubu egzistencije˝, stoji u saopćenju.
Otpušteni radnici očekuju od Vlade TK da preko Federalne inspekcije za okoliš prisili Organiku Malbork Poljska i njene firme Organiku BiH i Poliolchem da uklone opasne materije iz kruga fabrike koje mogu ugrozit stanovništvo i okoliš TK i stvore uslove Općinskom sudu Tuzla da provede izvršne presude u korist radnika Poliolchema.
-
nevenkagaragic
- Posts: 1475
- Joined: 19/03/2008 20:55
- Location: Tuzla
- Contact:
#43 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Hvala muminovic!muminovic wrote:Uvazena gospodjo Nevenka, kapa do poda, pratim sve vase okupljanje na jedno mjesto "potivinih" BiH bisera u pravu - sta reci... neka clanci pricaju pricu...nevenkagaragic wrote:Slucaj Faika Zulcica je samo jedan od bezbroj SRAMOTA BH pravosudja!muminovic wrote:
Otvoreno pismo Faika Zulčića
Slazem se - "neka clanci pricaju pricu"... cak i da POLA toga "bacimo u vodu" STRASNO je!
Samo, bojim se da se i moj zeludac buni, ne moze se sve to svariti.
Ovde sam od 2008.godine i pratim temu 8jos uvek aktuelnu):
Tuzla: Profesor Pravnog fakulteta snimljen kako se drogira
Pa dokle vise?
BH pravosudje je zaista dno dna...
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#44 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Istraživanje »Nezavisnih«: Plate sudija i tužilaca najviše u regiji!
SARAJEVO, BEOGRAD, ZAGREB - Uprkos dubokoj ekonomskoj krizi u BiH i najavljenim mjerama štednje i racionalizacije na svim nivoima, sudije i tužioci u BiH i dalje su regionalni lideri u visini plata, koje su istovremeno u enormnom nesrazmjeru u odnosu na prosječne lične dohotke u BiH.
Prema rezultatima istraživanja "Nezavisnih" i podacima dobijenim u institucijama koje nadziru rad pravosuđa, najviše osnovne plate, u odnosu na isti pravosudni rang u državama regije, imaju sudije i tužioci Suda i Tužilaštva BiH, odnosno sudije Ustavnog suda BiH.
Naime, 4.000 KM mjesečno neto su plaćeni šefovi odjela u Sudu i Tužilaštvu BiH, koliko su plaćene i višerangirane sudije Vrhovnog suda Hrvatske, kao i zamjenici glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske. Iznimno dobro su plaćene i sudije Suda BiH te tužioci Tužilaštva BiH (3.800 KM), a njihova su osnovna primanja u prosjeku 800 KM viša od mjesečnih primanja sudija županijskih sudova i zamjenika županijskih državnih odvjetnika u Hrvatskoj.
Vrijedi, također, naglasiti da se osnovna mjesečna plata svakog državnog sudije i tužioca u BiH povećava za 0,5 posto za svaku godinu radnog staža, što znači da je zvaničniku sa 40 godina radnog staža plata viša za dodatnih 20 posto!
O kakvim se benefitima zapravo radi dovoljno ilustruju podaci iz srodnih institucija u Srbiji, državi čija će vlast uskoro provesti i žestoke ekonomske reforme sa ciljem dodatnih ušteda i spasa od bankrota.
Naime, za razliku od njihovih čelnih ljudi, prosječna plata sudije Vrhovnog kasacionog suda u Srbiji (najviše sudske instance) je oko 2.800 KM, a sudija privrednih, apelacionih i upravnih sudova oko 2.250 KM. Identična su primanja i u Republičkom javnom tužilaštvu Srbije (najviša instanca), 2.800 KM, odnosno 2.000 KM u Višem javnom tužilaštvu, dakle duplo niže od plate u Tužilaštvu i Sudu BiH!
U Ministarstvu pravde Srbije podsjećaju da uz sve to ova država planira i duboke ekonomske rezove i mjere.
"Sve plate preko 100.000 dinara (oko 1.700 KM) biće niže za 25 posto, a one preko 60.000 dinara (oko 1.000 KM) za 20 posto. U ovo su uključeni svi koji toliko zarađuju", navode u Ministarstvu pravde.
Inače, u elitni platni razred spadaju predsjednici Vrhovnog suda Hrvatske i Ustavnog suda BiH te glavni državni odvjetnik (tužilac) Republike Hrvatske - 4.800 KM.
U ovom rangu su i republički javni tužilac Srbije i predsjednik Vrhovnog kasacionog suda Srbije s primanjima nešto višim od 5.000 KM, međutim, njihove neto plate će uskoro biti niže za čak 25 posto pa će iznositi oko 3.900 KM.
Po visini primanja slijede predsjednik Suda BiH i glavni tužilac Tužilaštva BiH (4.400 KM), čije su plate, pak, za 400 KM više od mjesečnih primanja sudija Vrhovnog suda Hrvatske i zamjenika glavnog državnog odvjetnika Hrvatske. Pri tome, životni standard u BiH i Hrvatskoj ne mogu se mjeriti, a dodatni argument velikom nesrazmjeru je i činjenica da je Hrvatska članica EU, a BiH duboko zapela na evropskom putu.
Izdašnim primanjima mogu se pohvaliti i sudije Ustavnog suda BiH (4.200 KM).
Veliko je, međutim, pitanje ima li bilo kakvog dugoročnog plana, strategije, a dakako, i želje da se enormne javne plate u BiH, pa tako i one u pravosuđu, svedu na razumnu mjeru.
Vlado Adamović, bivši sudija Suda BiH i nekadašnji predsjednik Udruženja sudija FBiH, 2003. i 2004. godine bio je involviran u inicijative i dogovore o određivanju plata u pravosuđu. On se prisjeća da je jednu od glavnih riječi vodio Donald Hejz, nekadašnji prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH. "Dogovor je bio da se odrede plate po formuli koju neće moći promijeniti nijedan političar. Sa današnjeg apekta, rekao bih ovako. Za sudiju koji sudi ratne zločine, koji je uradio normu sto posto i kome je ogromna većina presuda potvrđena - to nije velika plata. Međutim, za onog sudiju koji prima tu istu platu, a pri tome nije uradio ni normu, a još mu je, k tome, veći dio presuda ukinut, svakako jeste", zaključuje Adamović.
O efikasnosti njihovog rada svjedoči i podatak da su se u BiH, na svim nivoima, posljednjih godina do danas "natovarila" čak 448.294 neriješena predmeta, koje narednih godina ne bi mogla riješiti ni čitava brigada tužilaca.
Novković: Plate jesu visoke
Milorad Novković, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH, kojeg smo zatekli na putu, priznaje da su plate u bh. pravosuđu visoke.
"One su, istina, još više nego u Srbiji i Hrvatskoj. Takođe, bh. pravosuđe još nije dovoljno efikasno, iako ima sudova koji to jesu", ističe Novković. Upitan zašto su onda, uprkos svim protuargumentima, plate u pravosuđu i dalje tolike, Novković kaže da su one određene još 2003, 2004. godine te da su "u međuvremenu još umanjene".
SARAJEVO, BEOGRAD, ZAGREB - Uprkos dubokoj ekonomskoj krizi u BiH i najavljenim mjerama štednje i racionalizacije na svim nivoima, sudije i tužioci u BiH i dalje su regionalni lideri u visini plata, koje su istovremeno u enormnom nesrazmjeru u odnosu na prosječne lične dohotke u BiH.
Prema rezultatima istraživanja "Nezavisnih" i podacima dobijenim u institucijama koje nadziru rad pravosuđa, najviše osnovne plate, u odnosu na isti pravosudni rang u državama regije, imaju sudije i tužioci Suda i Tužilaštva BiH, odnosno sudije Ustavnog suda BiH.
Naime, 4.000 KM mjesečno neto su plaćeni šefovi odjela u Sudu i Tužilaštvu BiH, koliko su plaćene i višerangirane sudije Vrhovnog suda Hrvatske, kao i zamjenici glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske. Iznimno dobro su plaćene i sudije Suda BiH te tužioci Tužilaštva BiH (3.800 KM), a njihova su osnovna primanja u prosjeku 800 KM viša od mjesečnih primanja sudija županijskih sudova i zamjenika županijskih državnih odvjetnika u Hrvatskoj.
Vrijedi, također, naglasiti da se osnovna mjesečna plata svakog državnog sudije i tužioca u BiH povećava za 0,5 posto za svaku godinu radnog staža, što znači da je zvaničniku sa 40 godina radnog staža plata viša za dodatnih 20 posto!
O kakvim se benefitima zapravo radi dovoljno ilustruju podaci iz srodnih institucija u Srbiji, državi čija će vlast uskoro provesti i žestoke ekonomske reforme sa ciljem dodatnih ušteda i spasa od bankrota.
Naime, za razliku od njihovih čelnih ljudi, prosječna plata sudije Vrhovnog kasacionog suda u Srbiji (najviše sudske instance) je oko 2.800 KM, a sudija privrednih, apelacionih i upravnih sudova oko 2.250 KM. Identična su primanja i u Republičkom javnom tužilaštvu Srbije (najviša instanca), 2.800 KM, odnosno 2.000 KM u Višem javnom tužilaštvu, dakle duplo niže od plate u Tužilaštvu i Sudu BiH!
U Ministarstvu pravde Srbije podsjećaju da uz sve to ova država planira i duboke ekonomske rezove i mjere.
"Sve plate preko 100.000 dinara (oko 1.700 KM) biće niže za 25 posto, a one preko 60.000 dinara (oko 1.000 KM) za 20 posto. U ovo su uključeni svi koji toliko zarađuju", navode u Ministarstvu pravde.
Inače, u elitni platni razred spadaju predsjednici Vrhovnog suda Hrvatske i Ustavnog suda BiH te glavni državni odvjetnik (tužilac) Republike Hrvatske - 4.800 KM.
U ovom rangu su i republički javni tužilac Srbije i predsjednik Vrhovnog kasacionog suda Srbije s primanjima nešto višim od 5.000 KM, međutim, njihove neto plate će uskoro biti niže za čak 25 posto pa će iznositi oko 3.900 KM.
Po visini primanja slijede predsjednik Suda BiH i glavni tužilac Tužilaštva BiH (4.400 KM), čije su plate, pak, za 400 KM više od mjesečnih primanja sudija Vrhovnog suda Hrvatske i zamjenika glavnog državnog odvjetnika Hrvatske. Pri tome, životni standard u BiH i Hrvatskoj ne mogu se mjeriti, a dodatni argument velikom nesrazmjeru je i činjenica da je Hrvatska članica EU, a BiH duboko zapela na evropskom putu.
Izdašnim primanjima mogu se pohvaliti i sudije Ustavnog suda BiH (4.200 KM).
Veliko je, međutim, pitanje ima li bilo kakvog dugoročnog plana, strategije, a dakako, i želje da se enormne javne plate u BiH, pa tako i one u pravosuđu, svedu na razumnu mjeru.
Vlado Adamović, bivši sudija Suda BiH i nekadašnji predsjednik Udruženja sudija FBiH, 2003. i 2004. godine bio je involviran u inicijative i dogovore o određivanju plata u pravosuđu. On se prisjeća da je jednu od glavnih riječi vodio Donald Hejz, nekadašnji prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH. "Dogovor je bio da se odrede plate po formuli koju neće moći promijeniti nijedan političar. Sa današnjeg apekta, rekao bih ovako. Za sudiju koji sudi ratne zločine, koji je uradio normu sto posto i kome je ogromna većina presuda potvrđena - to nije velika plata. Međutim, za onog sudiju koji prima tu istu platu, a pri tome nije uradio ni normu, a još mu je, k tome, veći dio presuda ukinut, svakako jeste", zaključuje Adamović.
O efikasnosti njihovog rada svjedoči i podatak da su se u BiH, na svim nivoima, posljednjih godina do danas "natovarila" čak 448.294 neriješena predmeta, koje narednih godina ne bi mogla riješiti ni čitava brigada tužilaca.
Novković: Plate jesu visoke
Milorad Novković, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH, kojeg smo zatekli na putu, priznaje da su plate u bh. pravosuđu visoke.
"One su, istina, još više nego u Srbiji i Hrvatskoj. Takođe, bh. pravosuđe još nije dovoljno efikasno, iako ima sudova koji to jesu", ističe Novković. Upitan zašto su onda, uprkos svim protuargumentima, plate u pravosuđu i dalje tolike, Novković kaže da su one određene još 2003, 2004. godine te da su "u međuvremenu još umanjene".
-
Hemera
- Posts: 3659
- Joined: 08/08/2010 01:22
#45 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/sara ... enih-placa
Prosto ne mogu da vjerujem sta ova nalupa.Inace korumpirana.
Ona bi visinom takse onemogucila da ljudi traze zastitu putem suda,u drzavi u kojoj nece da procesuiraju kriminal koji dodje do suda.
Ljudi ne traze luxuz.Fuj.
Prosto ne mogu da vjerujem sta ova nalupa.Inace korumpirana.
Ona bi visinom takse onemogucila da ljudi traze zastitu putem suda,u drzavi u kojoj nece da procesuiraju kriminal koji dodje do suda.
Ljudi ne traze luxuz.Fuj.
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#46 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Upravo tako, OSS je preko 1 godine davao ultimatum da se mora sa tuzbom dati odmah i novac za taksu, a ako tuzbu posaljes postom tuzba je i isla u cekanje da uplatis, ako ne uplatis vrate ti je.Hemera wrote:http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/sara ... enih-placa
Prosto ne mogu da vjerujem sta ova nalupa.Inace korumpirana.
Ona bi visinom takse onemogucila da ljudi traze zastitu putem suda,u drzavi u kojoj nece da procesuiraju kriminal koji dodje do suda.
Ljudi ne traze luxuz.Fuj.
Naravno da je to najgori vid krsenja ljudskih prava, a jos gore je sto to krsenje vrsi JEDAN SUD, Ustavni sud BiH je oglasio Zakon o sudskim taksama neustavan, a sada OSS izgleda hoce opet da terorise svoje gradzane.
A sad bi gospodja I DA DIGNE SUDSKE TAKSE I NAPLACUJE IM LJUDIMA KOJI SU BEZ POSLA kakav APSURD!!!
Kaze sud je dobro organiziran, a ima 1 MILION NERJESENIH PREDMETA, od primljenih predmeta u tekucoj godini, ne moze da rijesi ni 30% istih.
Neka ne dizu takse, neka smanje plate svim sudijama za 50% i uposle jos toliko sudija i neka rade u dvije smjene ako treba.
Jovanović: Sve više tužbi zbog gubitka posla i neisplaćenih plaća
Predsjednica Općinskog suda Sarajevo (OSS) Janja Jovanović, koja je na tu funkciju zvanično stupila 1. septembra, u razgovoru za Agenciju FENA govori o prioritetima i funkcioniranju Suda, te ključnim elementima pravosudne reforme u BiH.
Na upit u vezi s prioritetima OSS-a, Jovanović ističe da su to, prije svega, održavanje pozitivnog trenda u radu Suda, rješavanje starih predmeta u skladu s planom Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH (VSTVBiH) i postizanje ažurnosti u sudskim odjeljenjima koja, zbog enormnog priliva predmeta, nisu u stanju dostići optimalni nivo rješavanja predmeta u zakonskom roku.
215.681 predmet
Mišljenja je da se opće stanje u društvu, odnosno teška situacija u državi, opterećena ekonomskim, socijalnim i drugim problemima, prelama preko pravosuđa, a što ilustrira konkretnim pokazateljima.
Prema pokazateljima o radu za devet mjeseci ove godine, OSS je u tom periodu zaprimio 215. 681 predmet, uključujući i "komunalne",od čega se 94.443 tužbe (predmeta) odnose na strukturalne predmete, a u istom periodu riješeno je 79.305 predmeta, uz ostvarenu normu na nivou Suda od 107 posto.
Predsjednica OSS-a podsjeća da se u posljednje vrijeme bilježi sve veći broj tužbi koji se odnose na radne sporove, pokrenute usljed gubitka radnog mjesta, neisplaćenih plaća, regresa i drugih naknada.
Tako je samo u okviru Radnog odjeljenja OSS-a u kojem je angažirano 15 sudija u devet mjeseci zaprimljeno 3.900 tužbi, koji se odnose na radne sporove.
Jovanović smatra da bi se problem velikog priliva predmeta dijelom mogao riješiti i na način povećanja obavezne sudske takse, a u vezi sa čime bi zakonodavna vlast trebala iznaći odgovarajuće rješenje.
Navodi da je, prema važećim rješenjima, ta taksa minimalna, ili su podnositelji tužbi u potpunosti "oslobođeni" plaćanja, uz opasku da taksi niko ne bi trebao biti oslobođen, budući da ti troškovi ne padaju na teret tužitelja, "nego je tužena strana ta koja je dužna namiriti troškove postupka".
Argumentirajući ovo stanovište, predsjednica OSS-a navodi slučaj radnih sporova koji su oslobođeni obavezne sudske takse, potcrtavajući da je poslodavac dužan radniku koga je otpustio u slučaju kada ga vrati na posao namiriti troškove postupka.
Prema trenutnom stanju, spomenuta taksa iznosi tri posto od vrijednosti spora, što samo po sebi predstavlja minimum, pogotovo ako se ima u vidu da su gotovo svi oslobođeni plaćanja obavezne sudske takse.
- Radi smanjenja priliva predmeta potrebno je povećati obaveznu sudsku taksu, te osmisliti neki od načina alternativnog rješavanja postupaka prije nego što dođu do suda - kazala je Jovanović, ocijenivši da bi se to moglo stimulirati na način da taksa bude manja, ukoliko je prije suda korišten alternativni način i obrnuto.
Naglašava da cijena jednog predmeta u OSS-u u startu, fizički, odnosno prije same procedure, iznosi 80 KM (naknada za unošenje u CMS-sistem elektronske obrade, omoti, papir ...), upozoravajući da se ljudi tuže za sve i svašta, uključujući i minorne iznose te da je Sud preskup da rješava na takav način.
Nastojanja OSS-a da smanji troškove i ubrza rješavanje predmeta ilustrira načinom rješavanja "komunalnih predmeta" za koje je formirano posebno odjeljenje koje je izvan OSS-a, a što je jedinstveno rješenje u regionalnom okviru.
Javna potraživanja
- Koliko god da sud riješi takvih (komunalnih) predmeta javna preduzeća podnesu pet puta više, o čemu svjedoče pokazatelji o tome da je za devet mjeseci o. g. riješeno 51.000 tih predmeta, a zaprimljena 121.000, što Sudu proizvodi enormne materijalne troškove, jer se u međuvremenu povlači veliki broj predmeta u kojima su korisnici usluga izmirili vlastite obaveze - kaže Jovanović.
Istovremeno, upozorava da se OSS ne može više baviti naplatom javnih potraživanja te da se u tu svrhu trebala formirati odgovarajuća agencija, "jer se radi o utvrđenim potraživanjima - zna se koliko je ko dužan i tu sud nema šta da utvrđuje".
Slična situacija karakterizira i stanje u pogledu rješavanja sporova male vrijednosti između fizičkih ili pravnih osoba (vrijednost spora do 3.000 KM) za čije je rješavanje, također, formirano posebno odjeljenje koje je u devet mjeseci zaprimilo 23.293 tužbe.
U osvrtu na ono što se poduzima da bi se unaprijedilo servisiranje građana, Jovanović naglašava da je OSS dobro organiziran te da je u funkcionalnom smislu prilagođen potrebama građana, a sve radi što efikasnijeg rješavanja predmeta.
- Između ostalog, i adaptacija same zgrade Suda je u funkciji građana, odnosno bržeg ostvarivanja njihovih prava - navodi ona, podsjećajući da su pisarnice smještene u prizemlju i povezane funkcionalno s arhivom, tako da građanin u trenutku predaje tužbe odmah dobije broj predmeta i ime sudije.
Dodala je da se svi predmeti elektronski obrađuju, te da su unijeti u CMS-sistem, tako da je moguć trenutni uvid u rješavanje svakog pojedinačnog predmeta.
Govoreći o pozitivnim trendovima i rezultatima OSS-a, predsjednica Jovanović, među ostalim, potcrtava značajne pomake ostvarene u sklopu Zemljišnoknjižnog ureda, koji je dnevno ažuran pod uvjetom da su podnesak i priložena dokumenta uredni, isto se odnosi i na Registar pravnih osoba s trodnevnim rokom za rješavanje urednih podnesaka.
Istovremeno, kao poteškoću u radu izdvaja pojavu da se, primjera radi, za sve ono što se riješi, odnosno izdjejstvuje pravomoćna sudska odluka na Parničnom, Porodičnom ili Privrednom odjeljenju, ne izvršava dobrovoljno u predviđenom roku, nego se sve to usmjerava na prinudno provođenje - Izvršno odjeljenje.
Smanjen budžet
Kada se radi o kadrovskoj popunjenosti i budžetu OSS-a, Jovanović navodi da se radi o najvećem sudu u BiH koji zapošljava 100 sudija, 10 dodatnih sudija, 30 stručnih saradnika i 395 uposlenika, te da je prisutna velika fluktuacija kadrova, pa trenutno u Sudu nedostaje četvoro sudija i sedam stručnih saradnika.
Precizira da je budžet OSS-a za tekuću godinu smanjen za 40 posto, izražavajući očekivanje da će uskoro doći do rebalansa da bi se preduprijedili problemi na tom planu, te da će prilikom planiranja budžeta za narednu - 2014. godinu biti vraćen na raniji nivo.
Komentirajući upit u vezi s reformom pravosuđa u BiH, predsjednica OSS-a ističe da je ta reforma koja traje od 2003. godine uspješno provedena te da se to, među ostalim, ogleda i u tome što nositelje pravosudnih funkcija bira VSTVBiH, čime je isključen utjecaj politike u tom segmentu, a osigurana njihova samostalnost i neovisnost.
- Međutim, problem je još u tome što sudovi nemaju svoj izvor finansiranja, a što znači da ih finansira zakonodavna/izvršna vlast te da je budžet jedinstven - navodi Jovanović, konstatirajući da to na izvjestan način implicira zavisnost od izvršne vlasti.
Na dodatni upit o tome da li je zabilježen slučaj direktnog pritiska u OSS-u, odgovara da ona, kao ni sudije ovog suda nisu bili izloženi bilo kakvom pritisku kada se radi o vrsti odluke koja treba da se donese, ali da ima pritisaka u pogledu brzine rješavanja predmeta, jer, generalno, stranke time (brzinom rješavanja) nikada nisu zadovoljne.
Janja Jovanović izabrana je za predsjednicu Općinskog suda Sarajevo na sjednici VSTV-a BiH od 19. jula o. g. Inače, članica je menadžmenta ovog suda od 2008. godine (bila je na čelu Izvršnog odjeljenja). Prije imenovanja na čelnu poziciju u OSS-u obnašala je brojne i odgovorne dužnosti, među kojima, i funkciju vršioca dužnosti predsjednice, a nakon što je dotadašnji predsjednik Suda Goran Salihović imenovan za glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH.
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#47 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Pravosuđe BiH najlošije u regionu, sudije i tužioci u vrhu po platama
Pravosuđe BiH je prema većini parametara najlošije u regionu i gotovo na dnu evropske ljestvice po efikasnosti, ali su sudije i tužioci u BiH znatno bolje plaćeni od svojih mnogo uspješnijih kolega u velikom broju zemalja.
Pokazuju to podaci izneseni u izvještaju o evropskim pravosudnim sistemima koji Evropska komisija za efikasnost pravosuđa objavljuje svake dvije godine. Izvještaj je napravljen na osnovu podataka iz 2008. godine.
U njemu se navodi da su, prema propisanim kriterijumima najproduktivniji građanski prvostepeni sudovi, na kojima nema zaostataka. Za razliku od velikog broja zemalja ti sudovi u BiH i dalje se suočavaju sa gomilanjem predmeta, odnosno ne uspijevaju da riješe sve slučajeve koji im dolaze na postupanje.
Prosječno trajanje građanskih parnica na prvostepenim sudovima u BiH iznosilo je 300 i više dana, dok isti postupci u Srbiji i Crnoj Gori traju između 200 i 300 dana. Brakorazvodne parnice na prvostepenim sudovima u BiH traju u prosjeku 329 dana, što je ubjedljivo najduže u regionu. U Crnoj Gori su za razvod potrebna 104 dana, u Makedoniji 136, a Sloveniji 191 dan.
S druge strane, prema godišnjim bruto platama sudija i tužilaca na nivou vrhovnog suda ili najvišeg žalbenog suda BiH je u 2008. godini bila u regionalnom vrhu, pa čak i ispred pojedinih članica EU. Prosječna godišnja bruto plata sudije vrhovnog suda i tužioca u BiH iznosi 41.481 evro i u visini je 6,1 prosječne nacionalne godišnje bruto plate.
Evropski prosjek plate sudija najvišeg ranga iznosi 4,2 prosječne plate, a za tužioce 3,5 prosječnih plata.
U regionu veće plate od sudija i tužilaca u BiH imaju samo njihove kolege u Hrvatskoj, gdje iznose 58.490 evra godišnje i u visini su 4,7 nacionalnog prosjeka zarade i Sloveniji, koja je članica EU, pa je logično da odskače u tom pogledu.
Godišnja plata sudija i tužilaca najvišeg ranga u Crnoj Gori iznosi 25.035 evra ili 3,4 prosječne plate, a u Makedonija 20.912 evra ili 4,1 prosječna plata u zemlji. U Srbiji sudije u najvišim pravosudnim institucijama godišnje zarađuju 33.371 evro ili 8,2 prosječne plate, a tužioci 27.809 evra ili 6,9 prosječnih plata.
Da pravosuđe u BiH nema uspostavljen sistem odgovornosti pokazuje i broj sankcija izrečenih na 100 sudija, koji je u BiH najmanji u regionu. Na 100 sudija u BiH broj izrečenih sankcija iznosi 1,4, u Makedoniji 1,8, Albaniji 2,3, a u Crnoj Gori 4,1.
Godišnji budžet za sudove, tužilaštva i pravnu pomoć u BiH za 2008. godinu je iznosio od deset do 30 evra po glavi stanovnika, a u regionu je samo Albanija imala manji iznos.
U Srbiji i Crnoj Gori za te namjene se po glavi stanovnika godišnje izdvaja od 30 do 50 evra, a u Hrvatskoj i Sloveniji od 50 do 100 evra po stanovniku, što je prosjek i većine evropskih zemalja.
BiH i Srbija imaju najmanje sudova na 100.000 stanovnika u regionu i on iznosi od dva do tri, dok je u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Sloveniji taj broj od tri do pet.
Što se tiče broja profesionalnih sudija u sudovima u BiH na 100.000 stanovnika dolazi od 20 do 30 sudija, dok je u svim zemljama taj broj od 30 pa naviše.
Prema broju tužilaca na 100.000 stanovnika u 2008. godini BiH, Srbija i Slovenija su na dnu evropske ljestvice. U BiH na 100.000 stanovnika dolazi od pet do deset tužilaca, a u Hrvatskoj od deset do 15. Najveći broj tužilaca imaju zemlje centralne i istočne Evrope - Bugarska, Mađarska, Letonija, Litvanija, Moldavija, Slovačka, Rusija i Norveška.
Samo u BiH i Poljskoj tužilac ima mogućnost da pregovara o sporazumu o priznanju krivice, što se nigdje u Evropi ne praktikuje.
BiH se zajedno sa zemljama regiona nalazi na vrhu po procentu udjela taksi kao prihoda u sudskim budžetima. Najviše prihode od sudskih taksi u regionu ima Srbija sa 42,6 odsto, zatim Crna Gora 42,1, Makedonija 33,5, dok su prihodi od taksi u u BiH 30,6 odsto. Nešto manji su prihodi u Sloveniji 22,2 odsto, Albaniji 18,1 odsto, a u Hrvatskoj taj procenat iznosi 10,5. Najmanji procenat je u Švedskoj - 0,9 odsto, dok Francuska, Island, Luksemburg, Monako i Španija ne ostvaruju prihode od taksi.
Za razliku od konkurencije u BiH nisu sprovedena istraživanja o povjerenju javnosti u sudove i zadovoljstvu pruženim uslugama.
Direktor Centra za humanu politiku Momir Dejanović rekao je “Glasu Srpske” da je stanje u pravosuđu gore nego što je bilo prije reforme za koju je potrošeno stotine miliona maraka.
- Indikatori katastrofalnog stanja su više od dva miliona neriješenih predmeta, korumpirane pojedine sudije i tužioci i odsustvo kontrole. Postupci pred sudovima traju godinama, a novcem se može kupiti oslobađajuća presuda za ubistvo i druga teška krivična djela. Tužilaštva uopšte ne procesiraju odgovorne iz političke strukture za organizovani kriminal i korupciju - istakao je Dejanović.
Dodao je da je za ovakvo stanje “najodgovorniji OHR, koji je kreirao i vodio neuspješnu reformu pravosuđa u BiH”.
- Stanje u pravosuđu neće se promijeniti, jer odgovara pojedinim domaćim političarima, predstavnicima pravosudne vlasti i OHR-u - smatra Dejanović.
Poslanik SNSD-a i donedavni član Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamenta BiH Lazar Prodanović smatra da treba mnogo toga uraditi na povećanju efikasnosti pravosudnih institucija.
Kompjuterska oprema
BiH prednjači u regionu po stepenu primjene kompjuterske opreme kao oblika direktne pomoći sudijama. Po tom kriterijumu BiH ima od 19 do 20 poena, što je iznad evropskog prosjeka.
Srbija sa još tri zemlje Evrope ima od 11 do 14 poena, Hrvatska je na nivou Albanije sa od 17 do 18 poena, dok su Crna Gora i Grčka ispod prosjeka i imaju od 15 do 16 poena.
Pravosuđe BiH je prema većini parametara najlošije u regionu i gotovo na dnu evropske ljestvice po efikasnosti, ali su sudije i tužioci u BiH znatno bolje plaćeni od svojih mnogo uspješnijih kolega u velikom broju zemalja.
Pokazuju to podaci izneseni u izvještaju o evropskim pravosudnim sistemima koji Evropska komisija za efikasnost pravosuđa objavljuje svake dvije godine. Izvještaj je napravljen na osnovu podataka iz 2008. godine.
U njemu se navodi da su, prema propisanim kriterijumima najproduktivniji građanski prvostepeni sudovi, na kojima nema zaostataka. Za razliku od velikog broja zemalja ti sudovi u BiH i dalje se suočavaju sa gomilanjem predmeta, odnosno ne uspijevaju da riješe sve slučajeve koji im dolaze na postupanje.
Prosječno trajanje građanskih parnica na prvostepenim sudovima u BiH iznosilo je 300 i više dana, dok isti postupci u Srbiji i Crnoj Gori traju između 200 i 300 dana. Brakorazvodne parnice na prvostepenim sudovima u BiH traju u prosjeku 329 dana, što je ubjedljivo najduže u regionu. U Crnoj Gori su za razvod potrebna 104 dana, u Makedoniji 136, a Sloveniji 191 dan.
S druge strane, prema godišnjim bruto platama sudija i tužilaca na nivou vrhovnog suda ili najvišeg žalbenog suda BiH je u 2008. godini bila u regionalnom vrhu, pa čak i ispred pojedinih članica EU. Prosječna godišnja bruto plata sudije vrhovnog suda i tužioca u BiH iznosi 41.481 evro i u visini je 6,1 prosječne nacionalne godišnje bruto plate.
Evropski prosjek plate sudija najvišeg ranga iznosi 4,2 prosječne plate, a za tužioce 3,5 prosječnih plata.
U regionu veće plate od sudija i tužilaca u BiH imaju samo njihove kolege u Hrvatskoj, gdje iznose 58.490 evra godišnje i u visini su 4,7 nacionalnog prosjeka zarade i Sloveniji, koja je članica EU, pa je logično da odskače u tom pogledu.
Godišnja plata sudija i tužilaca najvišeg ranga u Crnoj Gori iznosi 25.035 evra ili 3,4 prosječne plate, a u Makedonija 20.912 evra ili 4,1 prosječna plata u zemlji. U Srbiji sudije u najvišim pravosudnim institucijama godišnje zarađuju 33.371 evro ili 8,2 prosječne plate, a tužioci 27.809 evra ili 6,9 prosječnih plata.
Da pravosuđe u BiH nema uspostavljen sistem odgovornosti pokazuje i broj sankcija izrečenih na 100 sudija, koji je u BiH najmanji u regionu. Na 100 sudija u BiH broj izrečenih sankcija iznosi 1,4, u Makedoniji 1,8, Albaniji 2,3, a u Crnoj Gori 4,1.
Godišnji budžet za sudove, tužilaštva i pravnu pomoć u BiH za 2008. godinu je iznosio od deset do 30 evra po glavi stanovnika, a u regionu je samo Albanija imala manji iznos.
U Srbiji i Crnoj Gori za te namjene se po glavi stanovnika godišnje izdvaja od 30 do 50 evra, a u Hrvatskoj i Sloveniji od 50 do 100 evra po stanovniku, što je prosjek i većine evropskih zemalja.
BiH i Srbija imaju najmanje sudova na 100.000 stanovnika u regionu i on iznosi od dva do tri, dok je u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Sloveniji taj broj od tri do pet.
Što se tiče broja profesionalnih sudija u sudovima u BiH na 100.000 stanovnika dolazi od 20 do 30 sudija, dok je u svim zemljama taj broj od 30 pa naviše.
Prema broju tužilaca na 100.000 stanovnika u 2008. godini BiH, Srbija i Slovenija su na dnu evropske ljestvice. U BiH na 100.000 stanovnika dolazi od pet do deset tužilaca, a u Hrvatskoj od deset do 15. Najveći broj tužilaca imaju zemlje centralne i istočne Evrope - Bugarska, Mađarska, Letonija, Litvanija, Moldavija, Slovačka, Rusija i Norveška.
Samo u BiH i Poljskoj tužilac ima mogućnost da pregovara o sporazumu o priznanju krivice, što se nigdje u Evropi ne praktikuje.
BiH se zajedno sa zemljama regiona nalazi na vrhu po procentu udjela taksi kao prihoda u sudskim budžetima. Najviše prihode od sudskih taksi u regionu ima Srbija sa 42,6 odsto, zatim Crna Gora 42,1, Makedonija 33,5, dok su prihodi od taksi u u BiH 30,6 odsto. Nešto manji su prihodi u Sloveniji 22,2 odsto, Albaniji 18,1 odsto, a u Hrvatskoj taj procenat iznosi 10,5. Najmanji procenat je u Švedskoj - 0,9 odsto, dok Francuska, Island, Luksemburg, Monako i Španija ne ostvaruju prihode od taksi.
Za razliku od konkurencije u BiH nisu sprovedena istraživanja o povjerenju javnosti u sudove i zadovoljstvu pruženim uslugama.
Direktor Centra za humanu politiku Momir Dejanović rekao je “Glasu Srpske” da je stanje u pravosuđu gore nego što je bilo prije reforme za koju je potrošeno stotine miliona maraka.
- Indikatori katastrofalnog stanja su više od dva miliona neriješenih predmeta, korumpirane pojedine sudije i tužioci i odsustvo kontrole. Postupci pred sudovima traju godinama, a novcem se može kupiti oslobađajuća presuda za ubistvo i druga teška krivična djela. Tužilaštva uopšte ne procesiraju odgovorne iz političke strukture za organizovani kriminal i korupciju - istakao je Dejanović.
Dodao je da je za ovakvo stanje “najodgovorniji OHR, koji je kreirao i vodio neuspješnu reformu pravosuđa u BiH”.
- Stanje u pravosuđu neće se promijeniti, jer odgovara pojedinim domaćim političarima, predstavnicima pravosudne vlasti i OHR-u - smatra Dejanović.
Poslanik SNSD-a i donedavni član Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamenta BiH Lazar Prodanović smatra da treba mnogo toga uraditi na povećanju efikasnosti pravosudnih institucija.
Kompjuterska oprema
BiH prednjači u regionu po stepenu primjene kompjuterske opreme kao oblika direktne pomoći sudijama. Po tom kriterijumu BiH ima od 19 do 20 poena, što je iznad evropskog prosjeka.
Srbija sa još tri zemlje Evrope ima od 11 do 14 poena, Hrvatska je na nivou Albanije sa od 17 do 18 poena, dok su Crna Gora i Grčka ispod prosjeka i imaju od 15 do 16 poena.
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#48 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Budimir vise ne miluje:
Budimir nakon hapšenja nikoga nije pomilovao
SARAJEVO - U proteklih šest mjeseci, od kako je u aprilu ove godine bio uhapšen Živko Budimir, predsjednik FBiH, zbog sumnji u zloupotrebe pri pomilovanjima, nije bilo nijednog pomilovanja osuđenika, potvrdili su u Ministarstvu pravde FBiH i Budimirovom uredu.
Predsjednik FBiH je, prema vlastitom priznanju, do tada imao u prosjeku devet pomilovanja mjesečno.
"Nije bilo pomilovanja od događaja u aprilu jer nismo dobijali ništa od Ministarstva pravde FBiH, nismo imali nijedan zahtjev upućen od njih", rekla je Sandra Radeljak, Budimirova savjetnica za pravna pitanja.
Predsjedniku FBiH zahtjeve za pomilovanja upućuje Komisija za pomilovanja Ministarstva pravde FBiH, čiji je predsjednik Hidajet Halilović takođe uhapšen 26. aprila kada i Budimir.
Radeljakova je kazala da je bilo pomilovanja od početka ove godine do aprila, ali nije mogla reći koliko s obzirom na to da se analiza pomilovanja radi na kraju godine, dok je dodatna okolnost ta što je dokumentacija iz ureda predsjednika izuzeta.
Ni u Ministarstvu pravde FBiH nisu imali ove informacije jer još nisu uradili izvještaj s obzirom na to da je materijal u Tužilaštvu BiH, koje vodi istragu u slučaju pomilovanja.
Ipak, prema dostupnim podacima, Budimir je donio odluke o oko 50 pomilovanja u prvim mjesecima ove godine. Naime, prema ranijim podacima Komisije za pomilovanja, Budimir je od maja 2011. do decembra 2012. godine pomilovao 162 osobe, a po Budimirovim podacima iznesenim ranije u federalnom parlamentu, on je od maja 2011. do aprila 2013. godine donio 218 odluka o pomilovanju.
Nasir Beganović (SBB), predsjedavajući Zakonodavno-pravne komisije Predstavničkog doma, smatra da su izvještaj o pomilovanjima za prošlu godinu, kojim je nezadovoljan jer je nepotpun, i to što Budimir više nije imao pomilovanja nakon aprila ove godine "znak da je loše radio ono što je radio".
Ismet Osmanović, šef Kluba poslanika SDA, kazao je da to što Budimir nije koristio svoje ovlasti kod pomilovanja od kako je bio uhapšen govori da je on to doživio kao pritisak, ali da treba da se vrati svojim ustavnim i zakonskim ovlastima i da osobe koje ispunjavaju uslove budu u prilici da ostvare pomilovanja.
U prošloj godini Budimir je od ukupnog broja prijedloga za pomilovanje (304) odobrio trećinu ili 105 pomilovanja. Ovaj izvještaj o pomilovanjima u 2012. godini stavljen je na dnevni red sjednice Predstavničkog doma Parlamenta FBiH koja će biti održana krajem mjeseca.
"To je samo statistički prikaz i izvještaj je neupotrebljiv. On je udar na intelekt poslanika. Ne vidi se ko je pomilovan, na koliko je ta osoba bila osuđena i za koje tačno krivično djelo, ni koliko je odslužila kazne. Pomilovanja su čin milosrđa, ali treba vidjeti da li su bila opravdana. Ne vidi se ni kakvo je bilo mišljenje suda, Komisije za pomilovanja, kazneno-popravnog zavoda. Ove ću kritike uputiti kada bude sjednica Doma", kazao je Beganović.
Po ovom izvještaju, o kojem će biti vođena rasprava, 48 osuđenika se nakon pomilovanja našlo na slobodi, imajući u vidu da su 23 oslobođena od ostatka kazne, za 21 je zatvorska kazna zamijenjena uslovnom, a u četiri slučaja je brisana presuda. Ostalih 57 osuđenika je djelomično oslobođeno od izvršenja kazne, odnosno smanjena im je kazna. Pomilovanja su odobrena za djela, između ostalog, ubistva (33), zloupotrebe položaja i ovlasti (tri), razbojništva (15), napada na službenu osobu (dva).
Inače, osim Budimira i Halilovića, zbog sumnji u zloupotrebe položaja i primanja mita kod pomilovanja uhapšeni su njegov savjetnik za pitanja branitelja Petar Barišić, te čelnici boračkih udruženja Saud Kulosman i Ivan Jurčević. Oni su pušteni na slobodu prije isteka jednomjesečnog pritvora.
Istražna komisija Parlamenta FBiH, formirana nakon hapšenja Budimira kako bi utvrdila da li je dostojan obavljati funkciju, nije tražila podatke o pomilovanjima u 2013. godini. Nije ih tražila ni Zakonodavno-pravna komisija Predstaničkog doma, koja još nije završila dati joj posao upućivanja u Parlament prijedloga da se pred Ustavnim sudom FBiH pokrene pitanje Budimirove smjene nakon takvog zaključka Istražne komisije.
"Komisija nije završila taj posao jer nema potrebnog broja poslanika koji bi ovo prihvatili", rekao je Beganović.
Budimir nakon hapšenja nikoga nije pomilovao
SARAJEVO - U proteklih šest mjeseci, od kako je u aprilu ove godine bio uhapšen Živko Budimir, predsjednik FBiH, zbog sumnji u zloupotrebe pri pomilovanjima, nije bilo nijednog pomilovanja osuđenika, potvrdili su u Ministarstvu pravde FBiH i Budimirovom uredu.
Predsjednik FBiH je, prema vlastitom priznanju, do tada imao u prosjeku devet pomilovanja mjesečno.
"Nije bilo pomilovanja od događaja u aprilu jer nismo dobijali ništa od Ministarstva pravde FBiH, nismo imali nijedan zahtjev upućen od njih", rekla je Sandra Radeljak, Budimirova savjetnica za pravna pitanja.
Predsjedniku FBiH zahtjeve za pomilovanja upućuje Komisija za pomilovanja Ministarstva pravde FBiH, čiji je predsjednik Hidajet Halilović takođe uhapšen 26. aprila kada i Budimir.
Radeljakova je kazala da je bilo pomilovanja od početka ove godine do aprila, ali nije mogla reći koliko s obzirom na to da se analiza pomilovanja radi na kraju godine, dok je dodatna okolnost ta što je dokumentacija iz ureda predsjednika izuzeta.
Ni u Ministarstvu pravde FBiH nisu imali ove informacije jer još nisu uradili izvještaj s obzirom na to da je materijal u Tužilaštvu BiH, koje vodi istragu u slučaju pomilovanja.
Ipak, prema dostupnim podacima, Budimir je donio odluke o oko 50 pomilovanja u prvim mjesecima ove godine. Naime, prema ranijim podacima Komisije za pomilovanja, Budimir je od maja 2011. do decembra 2012. godine pomilovao 162 osobe, a po Budimirovim podacima iznesenim ranije u federalnom parlamentu, on je od maja 2011. do aprila 2013. godine donio 218 odluka o pomilovanju.
Nasir Beganović (SBB), predsjedavajući Zakonodavno-pravne komisije Predstavničkog doma, smatra da su izvještaj o pomilovanjima za prošlu godinu, kojim je nezadovoljan jer je nepotpun, i to što Budimir više nije imao pomilovanja nakon aprila ove godine "znak da je loše radio ono što je radio".
Ismet Osmanović, šef Kluba poslanika SDA, kazao je da to što Budimir nije koristio svoje ovlasti kod pomilovanja od kako je bio uhapšen govori da je on to doživio kao pritisak, ali da treba da se vrati svojim ustavnim i zakonskim ovlastima i da osobe koje ispunjavaju uslove budu u prilici da ostvare pomilovanja.
U prošloj godini Budimir je od ukupnog broja prijedloga za pomilovanje (304) odobrio trećinu ili 105 pomilovanja. Ovaj izvještaj o pomilovanjima u 2012. godini stavljen je na dnevni red sjednice Predstavničkog doma Parlamenta FBiH koja će biti održana krajem mjeseca.
"To je samo statistički prikaz i izvještaj je neupotrebljiv. On je udar na intelekt poslanika. Ne vidi se ko je pomilovan, na koliko je ta osoba bila osuđena i za koje tačno krivično djelo, ni koliko je odslužila kazne. Pomilovanja su čin milosrđa, ali treba vidjeti da li su bila opravdana. Ne vidi se ni kakvo je bilo mišljenje suda, Komisije za pomilovanja, kazneno-popravnog zavoda. Ove ću kritike uputiti kada bude sjednica Doma", kazao je Beganović.
Po ovom izvještaju, o kojem će biti vođena rasprava, 48 osuđenika se nakon pomilovanja našlo na slobodi, imajući u vidu da su 23 oslobođena od ostatka kazne, za 21 je zatvorska kazna zamijenjena uslovnom, a u četiri slučaja je brisana presuda. Ostalih 57 osuđenika je djelomično oslobođeno od izvršenja kazne, odnosno smanjena im je kazna. Pomilovanja su odobrena za djela, između ostalog, ubistva (33), zloupotrebe položaja i ovlasti (tri), razbojništva (15), napada na službenu osobu (dva).
Inače, osim Budimira i Halilovića, zbog sumnji u zloupotrebe položaja i primanja mita kod pomilovanja uhapšeni su njegov savjetnik za pitanja branitelja Petar Barišić, te čelnici boračkih udruženja Saud Kulosman i Ivan Jurčević. Oni su pušteni na slobodu prije isteka jednomjesečnog pritvora.
Istražna komisija Parlamenta FBiH, formirana nakon hapšenja Budimira kako bi utvrdila da li je dostojan obavljati funkciju, nije tražila podatke o pomilovanjima u 2013. godini. Nije ih tražila ni Zakonodavno-pravna komisija Predstaničkog doma, koja još nije završila dati joj posao upućivanja u Parlament prijedloga da se pred Ustavnim sudom FBiH pokrene pitanje Budimirove smjene nakon takvog zaključka Istražne komisije.
"Komisija nije završila taj posao jer nema potrebnog broja poslanika koji bi ovo prihvatili", rekao je Beganović.
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
-
muminovic
- Posts: 3306
- Joined: 17/08/2013 15:10
#50 Re: Pravosudje BiH - najlosiji pravni sistem na svijetu
Posljedica najgoreg pravosudnog sistema na svijetu se ogleda i na vrijeme za pokretanje biznisa, dok je u ENGLESKOJ potreban 1h za registraciju djelatnosti u BiH su potrebni mjeseci, sati rada i hiljade maraka za taske.
BiH prema uvjetima poslovanja među najgorima na svijetu
U novom izvještaju Svjetske banke konstatuje se da je tempo regulatorne reforme u regionu Evrope i centralne Azije i dalje snažan, i da je prošle godine 19 ekonomija sprovelo 65 reformi radi unaprijeđenja poslovne regulative.
Izvještaj o poslovanju za 2014. (Doing Business 2014): Razumjevanje propisa za mala i srednja preduzeća, pokazuje da su se napori u pravcu jačanja pravnih institucija i smanjenja kompleksnosti i troškova regulatornih procesa isplatili za poduzetnike u Evropi i centralnoj Aziji.
Ovaj region je prestigao region istočne Azije i Pacifika kao drugi po pogodnosti za poslovanje, iza ekonomija sa visokim dohotkom u Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).
"Pridruživanje Evropskoj uniji (EU) 2004. bilo je velika motivacija za neke ekonomije u regionu", rekao je Augusto Lopez-Claros, direktor Odjela za globalne indikatore i analizu Grupacije Svjetske banke.
U izvještaju se konstatuje da su te ekonomije nastavile putem sveobuhvatne i ambiciozne ekonomske i institucionalne reforme čak i poslije ulaska u EU, što im je omogućilo da mogu da se nadmeću sa svojim razvijenijim partnerima sa visokim dohotkom. Osim toga, u izvještaju se konstatuje da u cijelom regionu Evrope i centralne Azije ima ohrabrujućih vijesti.
Od 20 ekonomija koje su od 2009. najviše smanjile razlike uvođenjem boljih praksi u oblasti poslovne regulative, njih devet je u tom regionu: Armenija, Bjelorusija, BJR Makedonija, Gruzija, Kosovo, Moldavija, Poljska, Ukrajina i Rusija.
Bosna i Hercegovina se nalazi na 131. mjestu ovogodišnje liste, dok je prošle godine zauzimala 130. mjesto. BiH je dodatno otežala proces plaćanja poreza za preduzeća time što je uvela kaznu za nezapošljavanje obaveznog minimalnog broja ljudi iz posebnih kategorija. BiH je privremeno ukinula taksu za šumarstvo, navodi se u izvještaju.
Po sveukupnoj lakoći poslovanja, rangiranje ostalih zemalja jugoistočne Evrope je sljedeće: BJR Makedonija (25), Crna Gora (44), Bugarska (58), Rumunija (73), Kosovo (86), Hrvatska (89), Albanija (90), i Srbija (93).
Vodeći na svjetskoj rang-listi po lakoći poslovanja je Singapur. Na listi 10 vodećih ekonomija sa najpovoljnijim propisima za poslovanje uz njega su Hong Kong, Novi Zeland, Sjedinjene Američke Države, Danska, Malezija, Republika Koreja, Gruzija, Norveška i Velika Britanija.
Pored svjetske rang-liste, Izvještaj o poslovanju svake godine izvještava o ekonomijama koje su se po indikatorima najviše popravile od prethodne godine.
Deset ekonomija koje ove godine vode na toj listi su (po redoslijedu poboljšanja) Ukrajina, Ruanda, Ruska Federacija, Filipini, Kosovo, Džibuti, Obala Slonovače, Burundi, BJR Makedonija i Gvatemala.
Ipak, i dalje postoje izazovi: pet zemalja koje su ove godine zabilježile najveća poboljšanja – Burundi, Obala Slonovače, Džibuti, Filipini i Ukrajina – još uvek su u donjoj polovini svjetske rang-liste po lakoći poslovanja.
BiH prema uvjetima poslovanja među najgorima na svijetu
U novom izvještaju Svjetske banke konstatuje se da je tempo regulatorne reforme u regionu Evrope i centralne Azije i dalje snažan, i da je prošle godine 19 ekonomija sprovelo 65 reformi radi unaprijeđenja poslovne regulative.
Izvještaj o poslovanju za 2014. (Doing Business 2014): Razumjevanje propisa za mala i srednja preduzeća, pokazuje da su se napori u pravcu jačanja pravnih institucija i smanjenja kompleksnosti i troškova regulatornih procesa isplatili za poduzetnike u Evropi i centralnoj Aziji.
Ovaj region je prestigao region istočne Azije i Pacifika kao drugi po pogodnosti za poslovanje, iza ekonomija sa visokim dohotkom u Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).
"Pridruživanje Evropskoj uniji (EU) 2004. bilo je velika motivacija za neke ekonomije u regionu", rekao je Augusto Lopez-Claros, direktor Odjela za globalne indikatore i analizu Grupacije Svjetske banke.
U izvještaju se konstatuje da su te ekonomije nastavile putem sveobuhvatne i ambiciozne ekonomske i institucionalne reforme čak i poslije ulaska u EU, što im je omogućilo da mogu da se nadmeću sa svojim razvijenijim partnerima sa visokim dohotkom. Osim toga, u izvještaju se konstatuje da u cijelom regionu Evrope i centralne Azije ima ohrabrujućih vijesti.
Od 20 ekonomija koje su od 2009. najviše smanjile razlike uvođenjem boljih praksi u oblasti poslovne regulative, njih devet je u tom regionu: Armenija, Bjelorusija, BJR Makedonija, Gruzija, Kosovo, Moldavija, Poljska, Ukrajina i Rusija.
Bosna i Hercegovina se nalazi na 131. mjestu ovogodišnje liste, dok je prošle godine zauzimala 130. mjesto. BiH je dodatno otežala proces plaćanja poreza za preduzeća time što je uvela kaznu za nezapošljavanje obaveznog minimalnog broja ljudi iz posebnih kategorija. BiH je privremeno ukinula taksu za šumarstvo, navodi se u izvještaju.
Po sveukupnoj lakoći poslovanja, rangiranje ostalih zemalja jugoistočne Evrope je sljedeće: BJR Makedonija (25), Crna Gora (44), Bugarska (58), Rumunija (73), Kosovo (86), Hrvatska (89), Albanija (90), i Srbija (93).
Vodeći na svjetskoj rang-listi po lakoći poslovanja je Singapur. Na listi 10 vodećih ekonomija sa najpovoljnijim propisima za poslovanje uz njega su Hong Kong, Novi Zeland, Sjedinjene Američke Države, Danska, Malezija, Republika Koreja, Gruzija, Norveška i Velika Britanija.
Pored svjetske rang-liste, Izvještaj o poslovanju svake godine izvještava o ekonomijama koje su se po indikatorima najviše popravile od prethodne godine.
Deset ekonomija koje ove godine vode na toj listi su (po redoslijedu poboljšanja) Ukrajina, Ruanda, Ruska Federacija, Filipini, Kosovo, Džibuti, Obala Slonovače, Burundi, BJR Makedonija i Gvatemala.
Ipak, i dalje postoje izazovi: pet zemalja koje su ove godine zabilježile najveća poboljšanja – Burundi, Obala Slonovače, Džibuti, Filipini i Ukrajina – još uvek su u donjoj polovini svjetske rang-liste po lakoći poslovanja.