Odlučio sam da doprinesem ovoj temi jer oko pročiščivača zraka generalno postoje velike zablude.
Velika većina ljudi kupuje tržišno smeće i živi u uvjerenju da im ti uređaji nešta doprinose. Doprinose najviše povećanju buke u stanu i povećanju računa el. energije.
Tržište pročiščivača zraka je prilično mlado i vrlo neuređeno (neregulisano i nedstandardizovano) i u svijetu. To znači da postoji jako mnogo lažnjaka, šupljaka, marketinšnkih šarenih jaja i prodaje magle, a u naše malo jadno kokuzno tržište naravno pretežno dolaze takvi proizvodi.
Pročiščivači zraka koji rade na principu mehaničkog filterovanja su u suštini vrlo prosti uređaji, koji se sastoje od kućišta, ventilatora, malo vrlo proste elektronike i seta filtera. Od dodatnih dijelova mogu imati nekoliko senzora (prašina, dim, određeni gasovi), infracrvenu ili WiFi vezu za daljinsko upravljanje i/ili izvještavanje, UV-C svjetlosnu lampu, jonizatora, itd.
Ventilator je ubjedljivo najznačajniji, najskuplji i najbitniji dio uređaja. Od njega zavise mogući protok kao i buka. Nakon toga su vrlo bitni filteri. Sve ostalo je malo bitno.
U suštini, od ove vrste uređaja se očekuje da relativno brzo i relativno tiho vrši protjerivanje zraka kroz sebe, pri čemu treba da iz njega uklanja što više tvrdih čestica i raznih plinova i isparenja. Pri svemu tome, treba da bude što dugotrajniji (da mu ventilator ne "prozvrnda" nakon nekog vremena) i da mu filteri nisu mnogo skupi i da traju relativno dugo. Sve ostalo su usputne funkcije.
Pri odabiru pročiščivača, tri stvari su prvenstveno bitne:
1. Najveći mogući protok zraka, mjeren ISKLJUČIVO u m3/h ili cfm.
2. Vrste i klase filtera u njemu.
3. Nivo buke u različitim režimima rada.
Ostale srednje bitne stvari:
1. Dužina garancije.
2. Servisna podrška.
3. Cijene zamjenskih filtera.
4. Potrošnja el. energije.
5. Postojanje osnovnog / grubog senzora količine prašine u zraku.
6. Mogućnost zaključavanja komandi (zaštita od djece).
Vrlo malo bitne stvari:
1. Daljinsko infracrveno upravljanje.
2. WiFi ili Bluetooth veza za računarsko upravljanje i izvještavanje.
3. Uvezivost sa Aleksama, Houmovima i ostalim pametnjakovićima.
4. Postojanje senzora koji navodno precizno (numerički) mjeri količinu čestica u zraku.
5. Postojanje UV lampe.
6. Postojanje jonizatora.
7. Mogućnost isključivanja svijetlećih lampica.
8. NFC.
9. Boja.
Dodatne napomene:
U VEZI PROPUSNOSTI:
Mnogi proizvođači kriju podatak o maksimalnoj propusnosti (m3/h ili cfm) za svoje uređaje (npr. Beurer), a mnogi ga lažiraju, tj. navode znatno veću vrijednost od stvarne (npr. Xiaomi, Levoit, itd.).
Ovaj parametar ubjedljivo najviše utiče na cijenu uređaja, jer od njega izravno zavise kvalitet, snaga i dizajn turbine ventilatora i njegovog elektromotora. Trenutno u svijetu postoji samo jedna certifikacijska agencija / laboratorija koja se redovno bavi ovjeravanjem propusnosti pročiščivača zraka, a to je američki AHAM.
Spisak AHAM certifikovanih pročiščivača se nalazi ovdje:
https://www.ahamdir.com/room-air-cleaners/
Bilo koji pročiščivač koji nije na ovom spisku je trenutno rizična kupovina, osim ako nađete da ga je certifikovala neka evropska laboratorija.
Britanska Testfakta agencija je jednom odradila test nekoliko uređaja, i ovdje su rezultati:
http://www.testfakta.com/test/major-dif ... -test-new/
http://www.testfakta.com/wp-content/upl ... are-UK.pdf
Zanemarite bilo kakve tvrdnje "pokrivne moći / snage" uređaja izražene u m2 ("za sobu do xx m2") ili u bilo kojoj drugoj mjernoj jedinici osim m3/h ili cfm, jer su besmislene. To je kao da za SD memorijsku karticu piše da u nju može statu "do 5000 video snimaka". Ma nemoj. Koliko je dugačak svaki taj video snimak, koje bitraže?
Misija pročiščivača je slična kao kod kuhinjske nape. Pročiščivač, kada radi, treba "provlačiti" cijeli zrak iz prostorije kroz sebe 3 do 5 puta na sat.
Dakle, ako je zapremina sobe 50 m3, pročiščivač treba kroz sebe propuštati barem 150 m3/h. Međutim, ne želite da taj posao radi uređaj kojem je maksimalna propusnost 150 m3/h, jer bi taj uređaj morao to raditi na svojoj najvećoj brzini, pri kojoj je sigurno prilično bučan, izrazito se haba i troši najviše el. energije. Cilj je koristiti pročiščivača koji pri maks. brzini rada može izmijeniti zrak barem 6-8 puta na sat u namijenjenoj prostoriji. Takvog uređaja onda možete pogoniti na srednjoj ili nižoj brzini rada, čime će on i dalje postići te neke 3-4 izmjene zraka na sat, a pri tome će raditi tiše, habati se manje i trošiti manje el. energije. Dakle, podesan uređaj za sobu zapremine 50 m3 bi trebao imati maksimalnu CERTIFIKOVANU propusnost od barem 300 m3/h, a idealno barem 400 m3/h.
Zaključak: ustanovite zapreminu prostorije, i prema tome tražite odgovarajućeg pročiščivača sa certifikovanom propusnošću. Ako ne znate izmjeriti i izračunati zapreminu prostorije, nemojte onda ni čitati ovaj tekst. Bavite se nečim drugim, znatno prostijim.
U VEZI FILTERA:
HEPA filter (visoko učinkoviti čestično zračni filter) vrlo širok pojam koji se često zloupotrebljava. Sama oznaka HEPA ne znači ništa ako nije praćena oznakom HEPA klase. Naprimjer, HEPA H13.
HEPA filter treba biti klase BAREM "E12" (99,5% filtracija čestica 0,3 ym i većih), a vrlo poželjno da je klase "H13" (99,95% filtracija čestica 0,3 ym i većih).
Kod nekih proizvođača (npr. Beurer, Xiaomi) su za iste uređaje u ponudi HEPA filteri različitih klasa, za različite džepove. U BiH često dođe klasa E11. Pazite šta kupujete.
Ugljični filter treba u sebi zaista sadržavati komadiće ugljena, a ne biti samo presvučen tankim "ugljenonatopljenim premazom". Ovo se najbolje vidi pregledom uživo (ili istražujte fotografije i video snimke po Internetu).
Većina pročiščivača zraka osrednje do vrlo slabo filteruje formaldehide (jedno od najotrovnijih isparenja u uredima i u stanovima), i to im je inače najteži zadatak.
Ugljični filter koji je bogato natrpan ugljenom znatno pomaže u ovome, ali po pravilu najbolje rješenje za formaldehide je kad se u pročiščivaču nalazi i filter koji je namjenski pravljen samo za njih (npr. Rowenta).
Ko se ne boji formaldehida, može zanemariti ovaj dio.
Fabrički navedena razdoblja trajanja filtera su većinom besmislena, osim ako je jasno naveden očekivani broj radnih sati filtera pri tačno određenom protoku zraka ili predodređenoj brzini rada aparata. Naprimjer, Rowenta kaže da im HEPA filter treba trajati 12 mjeseci ako uređaj radi svaki dan po 8h pri najmanjoj brzini rada. To je iole precizan navod. Većina proizvođača samo napiše "trajanje HEPA filtera XX mjeseci ili XXX radnih sati", šta je beskoristan navod.
U VEZI BUKE:
Uređaj će vam brzo dodijati ako je bučan.
Nivo buke se navodi u decibelima i obično u rasponu X-Y, smatrajući da se to odnosi na raspon između najmanje i najveće brzine rada uređaja. Kao za i protok zraka, i za navedenu radnu buku treba vjerovati samo ako je certifikovana ili barem ako je naveden standard po kojem je buka mjerena. Znajte da su decibeli izraženi u logaritamskoj a ne linearnoj skali. To znači da npr. 30 dB nije 50% bučnije od 20 dB, nego je 10 puta bučnije. Samo par decibela razlike može biti razlika između ugodnosti i smetnje.
Buka je glavni razlog zašto korišteni uređaj treba po propusnoj moći biti znatno predimenzionisan u odnosu na zapreminu sobe u kojoj se koristi, da bi se uređaj mogao koristiti pri manjoj brzini rada.
U VEZI SENZORA PRAŠINE I AUTOMATSKIH NAČINA RADA:
Postojanje osnovnog / grubog senzora prašine u ulaznom zraku je poželjna ali ne i ključna osobina. To daje grubu orjentacionu informaciju o stanju zraka u prostoriji, i omogućava uređaju da radi u automatskom režimu podešavanja brzine rada, kada može sam da odreaguje na nagla izrazita zaprljanja zraka u prostoriji (prženje, prđenje, dimljenje, farbanje, ulazak smoga ili dizela izvana itd.).
Neki jeftini uređaji nude i navodno napredne senzore koji navodno očitavaju precizne numeričke vrijednosti količine čestica u zraku. Znajte da namjenski uređaji za brojanje čestica u zraku koštaju par stotina eura da bi valjali. Ne očekujte da takav senzor u pročiščivaču, koji cijeli košta manje nego namjenski kvalitetan brojač čestica, ičemu valja i da daje ikakve smislene rezultate. Postoje pročiščivači zraka sa koliko toliko preciznim senzorima / brojačima čestica u zraku, ali takvi pročiščivači koštaju od cca 700 KM pa naviše, znatno naviše.
U VEZI WIFI / BLUETOOTH VEZA ZA RAČUNARSKO IZVJEŠTAVANJE I UPRAVLJANJE:
Skoro pa potpuno beskorisna dodatna funkcionalnost.
Korisna jedino za udaljeno paljenje uređaja, npr. namalo prije nego što dođete kući.
Isto možete postići i ručnim paljenjem uređaja na max. brzinu rada odmah nakon ulaska u stan. Dok se vi raspremite i operete ruke, uređaj će već izvršiti cijelu jednu izmjenu zraka u prostoriji.
Još jedina moguća korist IoT WiFi-ja ovoj primjeni je: ako pr*eš dok gu*iš, mo*eš bez da ga va*iš reći "Aleksa, klin d ejr kvikli" i Aleksa onda pomoću predodređenog pravila skonta da ti hoćeš da se upali tvoj pametni čistač i to s naglaskom na "kvikli" i onda ga ona upali i to na maks. brzinu da brzo izvuče pr*ež dok nije došao do partnera. Sa običnim čistačem koji nema WiFi IoT, morao bi ga iz*adit i otići do prečiščivača ga da ručno upališ, s operativnim rizikom da ti se u putu s*usti. A da ne pričamo o rasprostiranju pr*eža u međuvremenu, šta dodatno pridonosi s*uštanju.
WiFi IoT funkcija može biti korisna i za prikaz broja čestica u zraku, samo ako se u uređaju zaista i nalazi precizan senzor čestica, tj. ako vam je uređaj koštao kao bolja perilica rublja.
U VEZI UV-C LAMPI:
UV-C svjetlost ubija sva živa bića, uključujući i bakterije. Taj način sterilizacije se dosta koristi u industriji, najviše prehrambenoj i farmaceutskoj.
Međutim, snaga UV-C lampi u velikoj većini kućnih pročiščivača zraka je daleko ispod dovoljne da bi išta značajno pobile. Pri tipičnim protocima zraka i dužinama ventilacijskih kanala u ovim uređajima, bakterije se zadrže prekratko u dometu UV-C lampe da bi bile dovoljno "ispržene" tom svjetlošću. Postoje empirijski ustanovljene potrebne doze zračenja (umnožak snage lampe i vremena izlaganja) za ubistvo različitih vrsta bakterija, i ta doze su znatno veće od onih koje bakterije "prime" ispred UV-C lampi u većini kućnih pročiščivača zraka.
Dakle, UV-C funkcija u njima je više smetnja nego korist, jer troši dodatnu el. energiju, i imate još jedan dio u aparatu koji se može pokvariti, usljed čega aparat može odbiti da se ikako upali.
U VEZI JONIZATORA:
Funkcija koja oslobađa negativno naelektrisane jone u zrak, za koje se čestice prašine lijepe i onda padaju na namještaj i na pod.
To je sva suština. Nema magije. Nije ljekovito, nije ni bajkovito. Ne povećava ni penise ni grudi, ne pomlađuje niti opamećuje.
Teoretski, vi onda tu "oborenu" prašinu samo usisate s poda i s namještaja. Jeste, ali samo na reklami. U praksi, vi po podu prvo prošetate i sjednete na kauč, a sva ta padnuta prašina se opet uskovitla i digne u zrak. Prelili ste iz šupljeg u prazno i nazad opet u šuplje.
Čak i da usisate tu skupljenu prašinu s površina, filteri u velikoj većini usisivača nisu ni blizu dovoljno precizni kao filteri u pročiščivačima, tako da će te čestice samo još više da se uskovitlaju nazad u zrak.
Jonizator ne samo da je beskoristan, nego je i opasan. Naime, nusproizvod jonizacije je ozon. Ozon je izuzetno koristan kada je u stratosferi, ali je vrlo štetan za zdravlje kada je u troposferi, u kojoj je i vaša prostorija. Jonizacijom zraka, vaš pročiščivač zraka vas možda i više truje nego što vas spašava od trovanja.
U VEZI DUŽINE GARANCIJE I SERVISNE PODRŠKE:
Šta ćete kada jednog dana (koji će se kad tad desiti) ventilator pročiščivača "prozvrnda"?
Ako je garancija istekla, pitanje je da li postoji uvoznik dijelova, i da li je proizvođač napustio podršku za taj model.
Ako garancija još uvijek traje, pitanje je koliko ćete se "natezati" s ovlaštenim servisom te marke, možda u nekom jugozapadnom hercegovačkom gradiću, da li se zvrndavi ventilator računa u kvar, jer ventilator i dalje radi i vrti. Znate, buka i doživljaj ritmičnih zvučnih oscilacija su relativni pojmovi ....