Forum Klix.ba

archi_a wrote:Kakva crna kontraobavještajna služba? Šta, mogla je da predvidi svako ispaljenje granate? Rat je bio! Po meni, svaliti odgovornost za četničke masakre usljed granatiranja, na njih, nigdje veze. Treba nekome drugo uputiti pitanje, kako je moguće da u sred rata neko organizuje okupljanje i postrojavanje tolikog broja vojnika u kasarni koja je po defaultu ucrtana u sve moguće artiljerijske, topografske karte vojske koja se povukla sa te lokacije? Kako je moguće da u sred rata radi korzo, da raja regularno šeta po centru čaršije, pije kafu po baštama?
Razumijem da je nakon godina ratnih dešavanja stanovništvo trebalo ispusni ventil, trebalo način da se "osjeti" normalnim čovjekom, ali to je bilo neodgovorno ponašanje. Da se kontraobavještajna služba pitala, mogla je komotno reći, sklonite se sa svih lokacija 24/7, ali ko je njih slušao.

Ispaljenje granate nije moglo da se predvidi ali mjesto i vrijeme pada granate se moglo da predvidi jer se mjesto i vrijeme , kao sto je to bilo na Kapiji ili u onoj kasarni ,nije dogodilo slucajno. Da li je to bilo zbog djelovanja 5 kolone ili oticanja podataka zbog javasluka i nemara nema veze, sluzba bezbjednosti je tu da to onemoguci.
I kao sto sam navao nije to bila jedna stvar ili u jednom vremenskom perodu, citavo vrijeme agresije su se desavale stvari koje se ne mogu objasniti kao slucajne.
I samo da objasnim, ja nisam jedan od onih koji svaku nesrecu i pogibiju svaljuju na 5 kolonu ali ovo sto sam naveo su simptomi da nesto nije bilo u redu sa sluzbama koje su bile zaduzene da to onemoguce.

I kada vec spominjes kako je moguce da neko organizuje okupljanje velikog broja vojnika pa u centru Travnika je organizovana parada i postrojavanje ne u kasarni vec javno medju narodom i cetnici nisu uspjeli da saznaju za to.



Kroz Bugojno su prebacili nekoliko brigada onda kada se islo na Kupres da cetnici nisu saznali za to.
U 5 Korpusu su uspjeli da organizuju simualciju pobune u samom centru Bihaca, da simuliraju pred cetnicima da citavo selo izgleda kao da je preslo na stranu abdicevaca a da cetnici nisu imali pojma sta se desava.

Sve to navedeno je primjer kada sluzbe obave svoj posao kako treba jer tu nije bilo curenja podataka ni preko 5 kolone a ni preko nemara ili javasluka.

Službe su tu da pokušaju da spriječe, što ne znači da mogu sve spriječiti u 3, 5 godine rata. Šta su sve spriječile, o tome se ne priča. Razumijem ja na šta ti misliš kad o ovome pričaš, samo se nadovezujem na to tvrdeći da je i dobro ispalo, šta se sve dešavalo.

archi_a wrote:Službe su tu da pokušaju da spriječe, što ne znači da mogu sve spriječiti u 3, 5 godine rata. Šta su sve spriječile, o tome se ne priča. Razumijem ja na šta ti misliš kad o ovome pričaš, samo se nadovezujem na to tvrdeći da je i dobro ispalo, šta se sve dešavalo.

Znam ja to, sta se sve sprijecilo o tome se obicno ne prica ali ove stvari koje su se desavale u Tuzli se nisu desavale na drugim mjestima, osim u Sarajevu , jer su i tu imali istih problema.

Kaze se da je sve relativno i nije mi cilj da bilo koga omalovazavam jer znam koliko je to bilo tesko ali znam i da se na pravi nacin to moglo da sprijeci. Naveo sam primjer smotre u Travniku, u po bijela dana okupe na hiljade vojnika i civila u centru grada koji je samo par km od cetnickih polozaja i da cetnici nisu imali pojma sta se desava. Ili da u Bihacu simuliraju pobunu. Pa samo jedan 5-kolonas ili nesmotreno koristenje radio-veze bi bio dovoljan da cetnici shvate sta se desava ali se to nije dogodilo. A nije jer znam da je bas sluzba, i vojna a i civilna tu odradila svoj zadatak. Zasto se to isto tako nije moglo da uradi u Tuzli je pitanje na koje nisam validan da odgovorim jer ima sigurno razloga , i subjektivnih i objektivnih , ali moze se da vidi da je bilo propusta, sama ta desavanja koja sam naveo dovode do tog zakljucka.

decembar2017 wrote:Nije mi bio cilj da omalovazavam 2 Korpus ali je ocigledno bilo problema u radu kontra-obavjestajene sluzbe. Koliko je to uticalo na rezultate to ne mogu reci ali gledano samo na primjerima koje sam naveo vidi se da je imalo ozbiljne posljedice.
Ako je najbolje da se zabije glava u pijesak i negira da je bio taj problem to je ok sto se mene tice ali guranje glave u pijesak ne znaci da tog problema nije bilo pa vi kako hocete.

@PM , koliko sam mogao da pohvatam na ovom forumu ti si iz Sarajeva, zar ne ? Ako je tako nemoj barem ti da ismijavas Tuzlu sto se tice ove problematike jer ako je iko bio losiji u tome to je bilo u Sarajevu. Jer nije mi zelja da se bilo ko ismijava i ova problematika koristi za bacanje blata vec samo da se skrene paznja na to da je bio taj problem i da se ukaze na to sta je taj problem napravio.

Ne ismijavam ni tebe ni Tuzlu nego ovu kartu iz koje se ništa živo ne vidi.Ili je manjak inteligencije - kako ti reče.

moze li neko ovdje ko je prosao ratiste oko Sibosnice i Humaca, napisati nesto o tome, spomenuti imena zasluznih ljudi sa tog podrucja... neke akcije...
sta god da se napise bice dobro
hvala

HEROJ GRADA TUZLE GORAN MARTINOVIC ZVANI USTASA

https://www.youtube.com/watch?v=E5n2oPy24dg

Ako se dobro sjecam poginuo je 1. juna 1995. godine na Ravnom Ljestaku ispod Ploca na Majevici, jedan od najburnijih dana na tom dijelu majevickog ratista.

Imam jedno pitanje, znam da je 208. brdska iz Celica imala nekog oklopa, ali sjecam se prica iz rata da su na Tetimi bili lafo neki UN-ovi tenkovi koji su pucali po srbima. Bar se pricalo tako nesto...

llull wrote:Ako se dobro sjecam poginuo je 1. juna 1995. godine na Ravnom Ljestaku ispod Ploca na Majevici, jedan od najburnijih dana na tom dijelu majevickog ratista.

Imam jedno pitanje, znam da je 208. brdska iz Celica imala nekog oklopa, ali sjecam se prica iz rata da su na Tetimi bili lafo neki UN-ovi tenkovi koji su pucali po srbima. Bar se pricalo tako nesto...

Nije istina.

A pa zato su nam poslali onu krmacu koja je naravno promasila sve ciljeve. Pala je pored puta prema Tetimi.

Na Tetimi se nalazila komanda(u to vrijeme) a ja ti mogu potvrditi da smo bas tih dana sprecavali UNPROFOR da dodje na to podrucje(dole na cesti za Dokanj) jer su se interesovali o detaljima te akcije.
To je bila jedna od najbolje organizovanih akcija II Korpusa ARBiH od Konjica(Majevica) kada smo dozivjeli debakl.
Goran nije imao srece(laka mu zemlja bosanska) jer se prije toga na nesto zavjetovao sto mu je i doslo glave. Medju prvima je poginuo na koti Ravni Ljestak(Kapljevac). Interesantno je da smo na toj koti nasli nas BT koji nam je ostao na drugoj koti(Konjic) ispod releja Stolice.

Mislim da je jedino dejstvo Leopard tenkova koristeno kada su pripadnici VRSa dejstvovali po Danskoj bazi iznad Kalesije. Tada su dejstvovali po Osmacima i Sekovicima. Bilo je interesantno gledati ih a usput im se diviti.



10:00 pa na dalje

Ja znam da sam cuo price, zato i pitam nisam iskreno bio siguran u to.
Tih dana Majevica je bas gorila

Isto bi tako gorila i '92.god da smo imali naoruzanja.
Do tada cuvali liniju sa 5 metaka i opet im uzmemo cuku.

Sarajmen wrote:Pretpostavljam, čuka se i mogla zauzeti al' teško i zadržati.

Maraschino wrote:

10:00 pa na dalje

taj dio nema veze sa Visom i Kalesijom, u pitanju je bitka na Karusama

Izvini @argyle, ovaj put nisi u pravu.

Maraschino wrote:Izvini @argyle, ovaj put nisi u pravu.

Nesporazum, mislio sam na onaj djelic snimka sto krece na 10:00 i koji pokazuje unistavanje tenka, to je sa Karusa.

Osim "Operation Bollebank", Danci su bili aktivni i na Gradaccu (Operation Amanda)

Dan kada je Klej uništio šest tenkova i spriječio prodor ka Tuzli

https://www.klix.ba/vijesti/bih/dan-kad ... /130321094

Dan kada je Klej uništio šest tenkova i spriječio prodor ka Tuzli

Protekle su dvije decenije od nezapamćenog herojstva Tuzlaka Edina Haračića Kleja, koji je na zvorničko-teočanskom ratištu zaustavio prodor agresorskih vojnika i tenkova ka Kalesiji i Tuzli.

Naime, 21. 22. i 23. marta Haračić je, koristeći protivoklopne rakete, uništio šest tenkova i odbio napad daleko nadmoćnijeg naprijatelja koji je namjeravao doći pred Tuzlu. Dvije decenije kasnije o nezapamćenom herojstvu Edina Haračića Kleja rijetko ko priča. Danas je Klej vijećnik u Općinskom vijeću Tuzla, diplomirani socijalni radnik, stariji je 20 godina ali, kaže, ponovo bi učinio isto.

"U martu 1993. godine krenula je silovita ofanziva Vojske RS i Vojske SRJ na zvorničko-teočanskom ratištu. Dan prije dolaska tima u kojem sam bio, a koji je djelovao u okviru Mješovitog artiljerijskog diviziona 2. Korpusa Armije RBiH, poslati smo na područje Čelića. Devet mjeseci je tenk sa Mirosavaca sijao smrt po Čeliću. Uspio sam ga uništiti 'crvenom strijelom'", prisjeća se ratnih dana Haračić.

U Armiju RBiH stupio je kao dobrovoljac. U JNA je bio graničar, ali je krajem 1992. godine obučen za protivoklopnjaka. Nakon Čelića, Klej i njegova četiri saborca su prekomandovani na zvorničko-teočansko ratište.

"Prije podneva 22. marta 1993. godine došli smo do Međaša u blizini Kalesije. Neprijatelj je djelovao sa uzvišenja Vis i prolazak je faktički bio nemoguć. Rekli su nam da sačekamo večer, ali neprijateljske snage su napredovale ka Sapni, linije fronta su bile probijene, a civili stjerani u zbjegove. Pod kišom granata uspjeli smo se ispod Visa provući ka Sapni. Dočekali su nas uplakana djeca i žene u zbjegovima i osokoljeni neprijatelj koji je prethodnih dana ubilježio napredovanje", prisjeća se Klej.

Sljedeće rečenice opisuju neviđeno herojstvo tada 22-godišnjeg mladića, koji je rizikujući sopstveni život uspio odbiti neprijateljski napad.

"U ranijim borbama pripadnici Armije RBiH su uspjeli onesposobiti tri tenka. No, taj dan neprijatelj je na naše položaje krenuo sa 15-ak tenkova, dok je sedam tenkova imao u rezervi. U dramatičnim momentima sam uspio sačuvati prisebnost i pribranost. Izašao sam na čistinu, iznad glave su fijakuli meci, ali ja sam samo razmišljao kako neutralisati tenkove. Prvom raketom sam uništio tenk u sredini. Drugom sam uništio komandni tenk i tada sam vidio kako se oni pripremaju na povlačenje. Trećom sam pogodio još jedan tenk, nakon čega je uslijedilo povlačenje, pa sam faktički četvrti tenk pogodio pri njihovom povlačenju", kaže Haračić, koji navodi kako su na tom položaju pored Vojske RS bile angažovane jedinice Novosadskog, Užičkog, Valjevskog korpusa Vojske SRJ te ruski plaćenici.

Haračić se prisjeća kako je tog dana na raspolaganju imao pet crvenih strijela, naspram tolikog broja tenkova. Njegovo herojstvo je promijenilo tok rata na prostorima BiH, jer Vojska RS nikada više nije tenkovima “jurišala” na položaje Armije RBiH.

“Naša pobjeda tog dana, ali i svih drugih, je čista kao suza. Ostvarena je na bojnom polju po svim pravilima vojne doktrine. Čak su nam čestitali i iz Vojske RS na toj pobjedi”, kaže Klej koji je 23. marta na području Teočaka uništio još jedan tenk.

Plan Vojske RS je bio, kako kaže Klej, da dođe pred Tuzlu, jer im je konfiguracija terena i položaji na Visu dozvoljavala takvo što. Herojstvo Edina Haračića Kleja osujetilo ih je u tom naumu.

Naredne godine Klej je odlikovan Zlatnim ljiljanom, a potom je otišao u Zenicu u Ratnu oficirsku školu. Rat je okončao sa činom kapetana, a do 2002. godine bio je vojnik profesionalac.

Odlukom Ratnog predsjedništva Općine Tuzla njemu je dodijeljen stan iz kojeg je deložiran 2001. godine. Uslijedile su dvije godine golgote, a novi krov nad glavom Edin je dobio 2004. godine. Kaže kako je odnos vlasti s svih nivoa neodgovarajući prema boračkoj populaciji. No, dok je živ borit će se za prava svojih saboraca.

“U meni ostaje žal što je Armija BiH 1995. godine zaustavljena u svom oslobodilačkom pohodu. Žao mi je što se danas herojskih bitki rijetko ko sjeća. Djeca u školama ne uče o časnoj borbi Armije RBiH, a stidljivo se pominju historijski momenti. U OV Tuzla sam pokrenuo inicijativu da se u dovoljnom broju kupe državne zastave kojim bi se okitio grad na Dan državnosti i Dan nezavisnosti. Dok sam živ borit ću se za otvaranje muzeja u Tuzli koji bi bio posvećen 2. Korpusu Armije RBiH. Svjedoci smo čestih negiranja države BiH, ali siguran sam kako će naša domovina nadživjeti sve neprijatelje”, zaključuje Klej.

Posthumni dobitnici Zlatnog ljiljana s područja Općine Tuzle dobili su svoje ulice u gradu. Klej je srećom živ, ali bez stalnog zaposlenja.

Pogledajte premijerno dokumentarni film “BAJBAGA-HEROJ BEZ ORDENJA”, autora Sejde Mejremića


Lokalitet Zečevog gaja, prostrana visoravan na tromeđi naselja Lendići, Malešići i Stjepan Polje, na području opštine Gračanica, 25. maja 1992. godine, bio je poprište ”teške bitke” u kojoj su živote izgubila desetorica boraca Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine. Bila je to bitka, koja je odlučila ratnu sudbinu Gračanice i ovog dijela Bosne. Ovo je priča o velikom heroju Hajrudinu Džebi Bajbagi, koji je tog 25.maja 1992.godine, poginuo predvodeći svoje saborce.
Bitka na Zečevom gaju (Općina Gračanica) bila je iznenadna i neplanirana, posljedica spontanog razvoja događaja od prethodnih dana, kada je agresor otpočeo sa napadima po Stjepan Polju i Malešićima. Odgovarajući na te napade, branitelji Republike Bosne i Hercegovine, su 23. maja 1992. uspjeli ovladati Ahmićima, srpskim zaseokom između Malešića i Zečeva gaja. Osokoljeni ovim uspjehom, oni su, dva dana kasnije, na novi agresorski napad odgovorili silovitim jurišom, potiskujući neprijatelja sa platoa Zečevog gaja, u pravcu Lendića. Nažalost, njihov juriš – izveden spontano, zaustavljen je u agresorskoj zasjedi, u kojoj su pale prve žrtve; pokušaji izvlačenja ranjenih i poginulih odnosili su nove živote. Na Zečevom gaju, tog dana dogodila se tragedija i herojstvo. Kasnije, analizom zaplijenjenih agresorskih planova, vidjelo se da je postojala namjera spajanja neprijateljskih snaga sa Ozrena i Trebave, upravo preko Zečevog gaja.
Time bi zapadni dijelovi opštine Gračanica i današnje opštine Doboj Istok bili odsječeni, čime bi i njihova daljnja odbrana postala nemoguća. Svi ti agresorski planovi spriječeni su 25. maja 1992. godine, bitkom na Zečevom gaju. Silina kojom je odgovoreno na neprijateljske napade, čak i po cijenu velikih žrtava – pokolebala je agresora, a Gračanica definitivno odbranjena. Nikada više agresor nije ni pokušao sa direktnim napadima na ovom ratištu. Zbog toga je oružana borba na Zečevom gaju bila i bitka za odbranu Gračanice.
Inspirisani herojstvom poginulih bosanskih vitezova na Zečevom gaju, tri mjeseca kasnije, neki drugi momci oslobodiće Lendiće.
25. maj obilježava se kao Dan odbrane opštine Gračanica, u znak sjećanja na prve šehide ovoga kraja, ali i dan kada se odigrala presudna bitka koja je odlučila sudbinu ovog dijela Tuzlanskog kantona.
Pominjanje imena Hajrudina Džebe-Bajbage, heroja bez oredenja, na gračaničkim prostorima, a i šire, izaziva divljenje i poštovanje. Danas, po njemu se zove jedna ulica u Gračanici. U svom kratkom, ali vrlo sadržajnom ratnom putu, kao nadasve epska ličnost, ostavio je neizbrisiv trag u prelomnim događajima za opstanak Bosne i Hercegovine.

Pobjeda koja se pamti – oslobodilačka akcija 109. dobojske brigade, 2. juna 1993. godine

Praćenjem političkog stanja u bivšoj Jugoslaviji, agresijom na Sloveniju i Hrvatsku, koncentriranjem naoružanja i vojske u Bosnu i očiglednih namjera agresora, moglo se zaključiti da je rat i na našim prostorima neizbježan. Vođeni su pregovori sa četničkom stranom u cilju odugovlačenja njihovog napada na slobodne teritorije predratne dobojske opštine. Neposredno poslije okupacije Doboja 02. 05. 1992. godine pristupilo se formiranju jedinica i njihovom naoružavanju na cijelom području slobodne teritorije, gdje su uspostavljene straže po mjesnom principu, sa raspoloživim ljudstvom i naoružanjem. Nakon formiranja brigade, 04. 07. 1992. godine, izvršena je pod- jela zona odgovornosti (z/o) po bataljonima. Zbog veoma teškog taktičkog položaja kompletne z/o brigade, pristupilo se veoma ozbiljno realizaciji zadataka na što boljoj organizaciji odbrane slobodne teritorije istočnog dijela općine Doboj.Zona odgovornosti 109. brigade bila je od velikog značaja za odbranu slobodne teritorije općine Doboj, općine Gračanica, Tuzlanskog okruga, a naravno i Bosne i Hercegovine u cjelini.



Takođe, z/o 109. brigade bila je i od velikog značaja za agresora, preko koje je planirao spajanje Trebave i Ozrena, kao i stvaranje rezervnog koridora Doboj – Petrovo Selo – Olovo – Kladanj i dalje prema Srbiji, budući da mu planovi oko ratišta u Gradačcu i Brčkom nisu realizovani. Cilj agresora je bio odbacivanje naših snaga od grada Doboja, kako bi se stvorili uslovi na taktičko-operativnom planu i omogućeno dalje napredovanje prema Gračanici, odnosno Tuzli. Linija odbrane (l/o) brigade bila je dugačka 22 km, dok je širina fronta bila 7 km, u okruženju agresora sa tri strane (oblik potkovice). Na nju su atakovale najelitnije agresorske snage. Linija odbrane brigade omogućavala je optičku vidljivost grada Doboja i dijela l/o Operativne grupe 7 Armije RBiH, tako da smo mogli pratiti pokrete snaga agresora,
kao i tok dešavanja u samom gradu.
Do aprila 1993. godine nije bilo većih četničkih dejstava. Izvodili su diverzantske akcije i pokušavali sa ubacivanjem diverzantskih grupa. Stalnim izviđanjem pripremali su veoma jaku ofanzivu sa ciljem da slame otpor 109. brigade, ovladaju slobodnim prostorima i nastave dalja napredovanja prema Gračanici.
U jutarnjim časovima, 19. 04. 1993. započinje najžešća ofanziva na slobodnu teritoriju pod nazivom «Kornjača”. Cilj agresora u ovoj ofanzivi je bio odbaciti naše snage od Doboja i stvoriti sigurnosni pojas oko grada. Četnici u žestokoj borbi, i pored velikih gubitaka koji su mu naneseni, uspijevaju zauzeti dominantne kote: Begovu glavicu – Mrčevačku kosu – Barakovac i okupirati selo Svjetliću, dok selo Hodžići i dio Stanić Rijeke ostaju u međuzoni, to jest između linija razdvajanja.
U borbi koja je nesmanjenom žestinom trajala četiri dana, naši borci su nadljudskim naporom, uz sve nedaće koje su ih pratile (izvlačenje stanovništva, nedostatak MTS-a i dr.), uspjeli zaustaviti agresora, uništivši mu, između ostalog, 4 tenka, 1 “bofors” i mnogo žive sile. Uz pomoć združenih snaga 109. dobojske i 111. gračaničke brigade četnička ofanziva je konačno slomljena i zaustavljena.
Velike gubitke u ljudstvu pretrpjela je i 109. brigada. Komanda brigade veoma je intenzivno radila na konsolidaciji ljudstva i linija odbrane, a uporedo su se vršile i pripreme za vraćanje privremeno zauzete teritorije.
Za oko 40 dana, tačnije 02. 06. 1992. go- dine komandant 109. brigade Sead Arnautović donosi odluku da se krene u protivofanzivu. što je i učinjeno pomenutog dana (drugi dan Bajrama), u ranim jutarnjim satima. U briljantnoj akciji, izvedenoj pod kodnim nazivom “Buba”, za samo nekoliko sati borci 109. brdske brigade oslobađaju Barakovac, Begovu glavicu i Mrčevačku kosu, kao i sela Hodžiće i Stanić Rijeku. Naneseni su ogromni gubici neprijatelju, a zarobljen je u to vrijeme najveći ratni plijen, kojim se brigada naoružala i znatno poboljšala vatrenu moć.
Tada, u to vrijeme, bila je to najbrže izvedena i najuspješnija bitka u oslobađanju teritorije, značajna i po količini zaplijenjenog MTS-a, ali uprkos svemu, ipak nije uvrštena u značajne bitke Drugog korpusa Armije RBiH.
U toku izvođenja borbenih dejstava na dan 02. 06. 1993. godine, na našoj strani poginulo je 5 boraca:

Hasan (Suljo) Sinanović iz Stanić Rijeke,
Salih (Mustafa) Humić iz Stanić Rijeke,
Mešić (Salko) Fahrudin iz Svijetliće,
Sejfudin (Osman) Hasić iz Klokotnice ,
Halid (Mujo) Jahić iz Hodžića; bio je ranjen 02. 06. 1993. godine, a od posljedica ranjavanja je podlegao 08. 06. 1993.
Tokom odbrane dostignutih linija, u narednim danima poginuli su:
–Šaban (Sulejman) Husaković iz Stanić Rijeke, poginuo 03. 06. 1993. god.
–Mihret (Džemal) Ahmetović iz Male Brijesnice, poginuo 05. 06. 1993. god.
–Reuf (Mustafe) Đulbić iz Stanić Rijeke, poginuo 10. 06. 1993. god.
U ovoj oslobodilačkoj akciji naše snage zarobile su sljedeća materijalno-tehnička sredstva:
–tenk T-34 sa 25 granata,
–protivoklopni top MT-12 (100 mm) sa 40 granata,
–top ZIS (76 mm) sa 22 granate,
–bateriju minobacača kalibra 120 mm sa 110 komada mina,
–četu minobacača 82 mm sa 142 mine,
–2 minobacača 60 mm sa 110 komada mina,
–BST (bestrzajni top) sa 6 projektila,
–protivoklopni lansirni komplet 9K11 (“Maljutka”), 2 komada sa 4 rakete,
–protivavionski top 20/3 sa 3000 metaka,
–65 pušaka raznih vrsta,
–teški mitraljez “broving” 12,7 mm – 4 komada,
–klopni transporter, oštećen,
–veća količina municije raznih kalibara,
–veća količina sredstava veze,
–više vrsta specijalnih transportnih i motornih vozila itd.



Bitno je napomenuti da je bitka izvedena isključivo snagama 109. bbr. bez ičije pomoći i da su to bila prva ofanzivna iskustva kako za vojnike tako i za starješine.
U ovoj bitci primijenjene su dvije nove taktičke radnje: ubacivanje jedne borbene grupe iza leđa neprijatelju, te napad sa borbenim grupama, od kojih je svaka imala poseban bliži i naredni zadatak. U ovoj borbi napadale su četiri borbene grupe, na čelu sa komandirima četa, a iz operative brigade sa svakom grupom išao je po jedan operativac. Takođe, svaka borbena grupa imala je na polaznoj liniji po jedan vod u rezervi koji su trebali biti uvođeni u borbu kod eventualne nemogućnosti probijanja četničkih linija ili kod eventualnih gubitaka naših snaga, kao i kod izvršenja narednog zadatka. Odluku o uvođenju donosili su koordinatori grupa.
Komande sa isturenog komandnog mjesta (IKM-a) brigade putem sredstava veze prenosio je komandant 2. bataljona Mevludin Suljić, u čijoj z/o su i izvođena borbena dejstva, a cjelokupnom akcijom sa IKM-a je komandovao načelnik štaba brigade Husein Mujkić Pup. Mora se posebno izdvojiti uloga pomoćnika načelnika štaba (PNŠ) za operativno-nastavne poslove (ONP) majora Kemala Salihbašića, kao i samog Štaba brigade, te komandanata bataljona, koji su se maksimalno angažovali na izviđanju i pripremi materijalnih sredstava i kompletne podrške za izvršenje borbenog zadatka.

Kod donošenja odluke za izvršenje zadatka može se ocijeniti greškom to što nisu bile planirane snage za eksploataciju uspjeha, odnosno snage za gonjenje, nego je naređeno da posadne snage izađu na dostignute linije i pristupe inženjerijskom uređenju linije odbrane, tako da nismo iskoristili naš nevjerovatan uspjeh i četničku dezorganizaciju.
Odgovorni pretpostavljeni starješina iz Operativne grupe 2 je trebao imati i vlastite rezervne snage sa kojim bi se eksploatisao početni uspjeh, jer to 109. bbr. jednostavno nije mogla odraditi sopstvenim snagama.
Sam značaj akcije je nemjerljiv za stanovništvo i opštinske vlasti zbog toga što smo vratili oko 6 kvadratnih kilometara ranije izgubljene teritorije. Mnoge kuće u Stanić Rijeci i Hodžićima su oslobođene, ali se vlasnici u njih nisu mogli vratiti zbog toga što su bile u zoni borbenih dejstava. No, u te kuće mogle su se smjestiti jedinice i komande koje su branile navedenu teritoriju.
Takođe, značajnu ulogu je u svemu tome imala i Civilna zaštita, koja je pružala veliku podršku jedinicama kod inžinjerijskog uređenja linija odbrane, iznošenja ranjenih i poginulih, prilikom obavljanja dženaza, kao i za pripremu ogrjevnog drveta u zemunicama i pripreme drveta za vojničke kuhinje.Treba napomenuti da je dio zarobljenog naoružanja, pa čak i minobacača pod nerazjašnjenim okolnostima posuđen brigadama u Čeliću i Gradačcu. To naoružanje, naravno, nikada nije vraćeno 109. brigadi, iako sam kao komandant tražio i pismeno da se izvrši povrat posuđenih sredstava. I iz toga se vidi da je spremnost pretpostavljenih bila da nam uzmu, ali nisu bili spremni da nam daju naoružanje.
Ipak, pobjedom su svi pripadnici 109. bbr. dobili dodatno samopouzdanje, jer su srušili mit o nepobjedivosti četničkih formacija.
Ova briljantna pobjeda je, ujedno, bila i jedan od najvećih uspjeha Armije RBiH u to vrijeme, kada su njene snage bile u potpunoj blokadi. Takvi uspjesi su bili od velikog značaja za motivisanje ostalih brigada i jedinica da i same počnu sa oslobađanjem okupiranih teritorija u Bosni i Hercegovini.

Izvor: https://gracanickiglasnik.ba/wp-content ... gg46-7.pdf

Naletih na YT na ovaj prilog iz 1992, radi se o II manevarskoj MUP-a Tuzla...da se nebi izgubila.



Ako ima zasebna tema vezana za tuzlanski MUP neko ko je na ovom podforumu neka je makne na pravo mjesto.

General War wrote:Naletih na YT na ovaj prilog iz 1992, radi se o II manevarskoj MUP-a Tuzla...da se nebi izgubila.



Ako ima zasebna tema vezana za tuzlanski MUP neko ko je na ovom podforumu neka je makne na pravo mjesto.

Nisam disao dok sam ovo gledao.
Mnogo poznate raje, mnogi nisu medju zivima a mnogi otisli glavom bez obzira.

Mjesto desavanja, Stara Majevica prema Visorima i Piperima ali mi jos neki detalji nisu poznati. Vjerovatno da je snimao na vise lokacija.
Ovo treba sacuvati od zaborava.

Maraschino wrote:

General War wrote:Naletih na YT na ovaj prilog iz 1992, radi se o II manevarskoj MUP-a Tuzla...da se nebi izgubila.



Ako ima zasebna tema vezana za tuzlanski MUP neko ko je na ovom podforumu neka je makne na pravo mjesto.

Nisam disao dok sam ovo gledao.
Mnogo poznate raje, mnogi nisu medju zivima a mnogi otisli glavom bez obzira.

Mjesto desavanja, Stara Majevica prema Visorima i Piperima ali mi jos neki detalji nisu poznati. Vjerovatno da je snimao na vise lokacija.
Ovo treba sacuvati od zaborava.

Isto tako, dosta poznajem pa se iznenadih kad vidjeh par faca koje sam totalno zaboravio, bas godine prolaze..a zao mi bilo da se izgubi u bespucima You tubea.

Otto_13 wrote:Malo da pokrenemo ovaj pdf

Ne znam ima li na netu kompletan Tuzlanski nekrologij - ako ne potrudit cu se da skeniram

Ne znam je li bilo ili jeste, ne pratim ovaj podforum, ali onako naletih na ovaj video na YT,
nije bas 2 korpus, ali dosta interesantnih stvari izneseno kod Senada H.

General War wrote:Ne znam je li bilo ili jeste, ne pratim ovaj podforum, ali onako naletih na ovaj video na YT,
nije bas 2 korpus, ali dosta interesantnih stvari izneseno kod Senada H.

Vrlo malo onoga sto nismo znali.(prvi put gledam ovaj snimak)
Pogled jednog oficira zlocinacke JNA koji ralativizira i izjednacuje krivicu.
Ista ona narodna armija koja se stavila na stranu jednog naroda.
Nista novo.

Dobosnica 92

Skoro su se na youtube pojavili ovi snimci. Radi se borbama iz 28-29.tog augusta 1992.
Snimala RTV Banovici (snimatelj: Ekrem Djerzic)



Vezano za ovo pogledati i:
Smoluća (Lukavac) '92 - VRS (napad na Dobošnicu) - Pripreme, napad, evakuacija Smoluće
Polazak "Pantera" iz Bijeljine, napad na Dobosnicu, evakuacija civila iz Smoluce. 24-31/8/92
p.s. Panteri su dobili to ime tek 4 dana kasnije, kad im je poginuo komandant Branko Pantelic na Rastosnici kod Teocaka.


Dobošnica (Lukavac) '92 - Ratni zločin (VRS - Smoluća '92)
Snimci RTV Lukavac. Tragovi zlocina nad civilima. Spaljena Dobosnica. 1/9/92


Dobošnica (Lukavac) '92 - Ratna stradanja (snimci TV Gračanica)
Snimci RTV Gracanica, snimano prvih dana septembra '92.