Idemedosumom wrote:Iznio si uvodne ajete sure Abese, tvrdeći da se isti odnose na Muhammeda s.a.v.a. Možeš li to i dokazati? Nadam se da nećeš doći s kojekakvim tefsirima gdje drugi ljudi svoja mišljenja iznose.
Možeš li ti dokazati nepogrešivost nekoga, bilo koga, sem Boga? Izvoli. Možda da krenemo od definisanja pojmova "grijeh" i "greška"? Jer to nisu iste stvari, a ja stvari o kojima sam govorio svrstavam u greške Poslanika a.s., ne u grijehe.
Ako je Resulullah s.a.v.a. čist od riđsa, ako je poslat kao milost, imao najljepši ahlak, zašto je teško povjerovati da isti nije griješio po pitanju vjerskih propisa i odnosa prema ljudima?
Može li se učiniti greška, u bilo čemu? Može. Može li se učiniti greška u odnosu prema nekome? Može, primjer čega bi bilo da se ne učini naklon prema nekom velikodostojniku, ako kultura u kojoj živiš to podrazumijeva; u ovom slučaju, i ako uzmemo da nije bilo zle namjere, riječ je o grešci, ne grijehu.
Prema tome, imam 3 pitanja za tebe:
1. Zašto smatraš da odnos prema ljudima nije podložan greškama? Ne grijesima, ponavljam.
2. Zašto smatraš da i neko poput Muhammeda a.s. nije mogao učiniti tu grešku, obzirom da kao čovjek jeste bio nužno podložan činjenju bar nekih grešaka?
3. Zašto se smatra mogućim da je Muhammed a.s. činio - ili je mogao činiti - greške u raznim stvarima, ali iz nekog čudesnog razloga to nije bilo moguće u odnosu prema ljudima? Iako taj odnos nije ništa drugačiji po pitanju podložnosti greškama u odnosu na bilo kakve druge aktivnosti koje čovjek može imati?
I evo ti još jedan Kur'anski primjer, čisto da njih "ispucamo" prije nego se prebacimo na puno - za tebe i vas - "spornije" primjere iz hadisa:
O Vjerovjesniče! Zašto zabranjuješ ono što ti je Allah dopustio, tražeći zadovoljstva žena svojih?66:1 A Allah je Oprosnik, Milosrdni. [66:1, Mlivo]
Dakle, ispada da je Muhammed a.s. sam sebi zabranio nešto što mu je Allah dozvolio; nije li to vid "pretjerivanja" u zabrani? Jer, ako Allah zna najbolje, a zna, te ako je nešto sukladno tom Svom znanju dopustio Muhammedu a.s. znajući da je to za njega dobro, a jeste, odkud onda Muhammedu a.s. "pravo", ili validan razlog, da sebi to zabranjuje?
Dalje, nije niti Objava došla odjednom, niti je mogla tako doći. Dolazila je postepeno, i poznato nam je svima da stvari koje su jedno vrijeme bile dozvoljene, usljed izostanka Objave o njima, kasnije su bile zabranjene; vrijedi i obratno. Nije isključeno, stoga, da je i Muhammed a.s. činio neke pogrešne stvari, koje je kasnije prestao činiti kada je dovoljno znanja o istima stekao.
To ga ne čini božanstvom nikakvim, idalje je morao spavati, jesti, vršiti nuždu, umrijeti...
Samo je Bog savršen, i samo Bog ima apsolutne (potpune) dobre osobine. Svi ostali se moraju zadovoljiti sa, u manjoj ili većoj mjeri, nepotpunim tim osobinama. Uključujući i savršenstvo djelovanja. Bog ima to savršenstvo, stoga ne griješi (ne čini greške), ali niko od ljudi nema. Od Adema do danas, niko.