odvratno.Jordan1961 wrote: ↑26/10/2022 23:14Svoj su narod prodali i izdali da 10km2 oko Listice udje u RH al' opet dzaba.
Vece politicke perverzije od Covica i hvalospjeva RS na ovim prostorima nije bilo.
Daniel Serwer, međunarodni eksperti za Balkan i profesor američkog univerziteta Johns Hopkins, komentarišući posljednje izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine kazao je da je ova odluka favorizovala HDZ BiH, te je dodao da ne vidi razlog zašto se to uradilo. Ocijenio je za N1 kako su Hrvati dobili "jako dobru pogodbu" u Daytonu jer im je pripalo "pola FBiH i trećinu države, a manje ih je od 17 posto" i da su "hrvatski nacionalisti danas veća antidržavna sila" nego što su bili 1995.
pa mislim da su Bošnjaci rekli na izborima šta misle o Izetbegoviću i njegovoj politici za razliku od druga dva naroda.JohnnyS wrote: ↑26/10/2022 20:21A Bake nije pustio niz vodu Bošnjake u RS? Čović je rušitelj države, ali Bake i ekipa su patrioti, Komšić pogotovo, kako su oni podržali Bošnjake u RS. Opravdano serete Čoviću, što bošnjačke političare na optužujete za puštanje svog naroda niz vodugalia95 wrote: ↑26/10/2022 20:14
O ne ne, evo ja se itekako brinem za entitet RS, to je dio moje domovine Bosne i Hercegovine
Za razliku od poglavnika Čovića koji slavi 9. januar i drži govore u fašističkom brlogu zvanom nsrs i poručuje: "Čuvajte rs", u entitetu gdje je izvršeno etničko čišćenje nad njegovim narodom kojeg je pustio niz vodu, kao da nikad tamo nisu postojali.
Kad se član predsjedništva iz reda hrvatskog naroda ne sjeti, dokazani patriot i osoba kojom je stalo do svih građana, što bih se ja, običan građanin, a po procjeni dijela forumaša i UZPovac, prisjećao ikako?
Gospođa je vrlo aktivna na društvenoj mreži. Ne libi se lupiti šakom o stol i skresati u brk. Što na umu to na drumu. Bez suvišne zadrške, bez dlake na jeziku, bez prašine na tastaturi. Njena fejsbučka elokvencija i penzionerska mudrost često završe u prominentnim rubrikama uglednih novina. Gospođa je, valja to posebno naglasiti, eminentna ekspertica na području kolektivne karakterologije. Posebno dobro je izučila Hercegovce. Zato je citirajmo, da prethodna tvrdnja ne bi ostala bez adekvatne potkrijepe:
To ima veze sa genetikom. Dugo vec živimo bar po pola godine godišnje u Hercegovini i sa Hercegovcima pa mogu kazati da sam ih dobro prostudirala. Od kad prohodaju, hoce da je sve po njihovom. (…) Toliko su retke tolerantne osobe na koje sam ovde nabasala da ih mogu prebrojati na prste desne noge. Ogroman ih je broj koji su iz jako siromašnih porodica, koji ni pod u kuci nisu imali a sad hoce da imaju sve. Gladne oci a prazna duša.
Svoje sudove gospođa ističe samopouzdanjem nabrijanog nacističkog simpatizera u minhenskom pabu tridesetih godina prošloga stoljeća. Ili - radikalizirajmo još malo - samouvjerenošću nekog lokalnog fejsbučkog tokmaka kada napiše da Hitler nije bio dovoljno produktivan u istrebljenju Jevreja. Iako gospođa ne ide tako daleko - ne kaže, dakle, eksplicitno kako bi Hercegovce ili kakav drugi nepoćudni kolektiv trebalo zbrisati - ona zapravo koristi isti misaoni mehanizam. Gospođa je dovoljno neuka i ohola da bi to razumjela. Dovoljno neosvještena da u svom kolektivnom portretiranju ne prepozna na sebi ono što projicira na druge. Neko dobronamjeran i educiran, ako takvih oko gospođe ima, trebao bi joj objasniti šta znači korištenje genetike kao argumenta u opisivanju nekog kolektiviteta. Dobrodošlo je i pojašnjenje pojmova kao što su stereotipi, predrasude, šovinizam. Malo je doduše vjerovatno da tako zapuštenom intelektu može pomoći bilo kakav edukativni zahvat.
Gospođa ne bi ovdje bila pomenuta da nije male sitnice: ona je naime javna osoba. Primadona je Sarajevske opere, u penziji. Pa tako i stereotipne budalaštine koje ispisuje na svom facebook profilu dobijaju na težini. (Onako usput, slobodarsko Oslobođenje je ugledna novina s početka koja počesto prenosi te pitoreskne fejzbučke umotvorine.)
Iako javna osoba, gospođa je u ovoj priči manje bitna. Ona je samo otužna ilustracija i kolateralna žrtva jedne bezumne histerije koja upravo eskalira. Ta histerija ima svoje kodno ime: građanska država. Gospođa se, valja to naglasiti, politički identificira s glavnim nosiocima te histerije, što je njeno puno pravo. Naravno, zagovornici ovog tipa histerije, koju neki optimistično zovu građanskom opcijom, nekako ispuštaju iz vida sve pozitivne mogućnosti građanskog koncepta. Recimo, one kojima bi se, uravnoteženo i beskonfliktno, tretirala bosanskohercegovačka pluralnost. Namjesto toga, svoju prograđansku agendu reducirali su na formulu jedan čovjek, jedan glas. Posljedica: pojam građanske države semantički je deformiran i etniciziran, a slogan jedan čovjek, jedan glas pretvoren u borbeni poklič militantnih etnograđanlija.
Spomenuta građanska agenda, onako kako je formuliraju probosanski krugovi oko DF-a i SDA, polako se pretvara u ono o čemu je pisao Umberto Eco u eseju Vječni fašizam. Po Ecu, jedan od prastarih ali i savremenih oblika fašistoidnosti je opsesija zavjerom, po mogućnosti međunarodnom. Međunarodna zavjera upravo se dešava, a personalizirana je kroz lik i nedjelo aktualnog šefa OHR-a u BiH. Razlog: dotični je nametnuo izborni zakon koji nije po volji opisanim nosiocima građanstva. Neobično je zanimljivo da rečeni građanisti, kao deklarirani državotvorci i suverenisti, nisu kivni zbog samog čina nametanja. Oni su kivni na sadržaj koji im je pokvario planove, ne na činjenicu da je zemlja nad kojom državotvorno i suverenistički bdiju zapravo protektorat. Paradoksi državotvorstva ili užasi postmoderne, nije mnogo bitno.
Vratimo se zavjeri. Ona, prema Ecu, može dolaziti i iznutra. Evo, recimo, sa ovog portala, zašto da ne. Ko može garantirati da ovaj portal ili potpisnik ovih redova nisu u službi bjelosvjetskih mahinacija. U tom smislu, nastavimo s nečasnom i plaćeničkom rabotom, pa se opet nadovežimo na slavnog talijanskog semiotičara. Eco, opet u Vječnom fašizmu, kao važan element ur-fašizma navodi njegovu netoleranciju na kritiku i drugačije mišljenje (neslaganje kao izdaja). To što svako neslaganje i kritiku spomenuta probosanska i ništa manje prograđanska formacija tretira kao izdaju, kao plaćenićko djelovanje u korist genocidaških ili uzp politika, također je zanimljiva podudarnost s Ecovim nalazom. Sve se to opet i opet i opet nadovezuje na Vječni fašizam i na ono što je Eco nazvao strahom od razlike.
Društveni ambijent kakav kreiraju SDA i DF, uz pomoć odanih im medija i takozvane inteligencije, zahvalan je poligon za široku paletu antagonizacije. Takav talent za obesmišljavanje građanske ideje uznemirujući je kontinuitet (pozdrav Harisu Silajdžiću), ali i zahvalna satirička građa. Ta tužna i ništa manje komična manifestacija građanske države također zaslužuje da bude pojmovno i leksikonski ovjerena. Neka ovo bude otvoreni poziv svim politolozima, sociolozima, socijalnim psiholozima, žurnalistima – svima kojima nacional-patriotska emocija nije poremetila umnu ravnotežu – da se bace na ovaj izazovni posao. Do tada ih, građaniste komšićevsko-izetbegovićevskog tipa, treba bespoštedno ismijavati.
Kada formulu jedan čovjek, jedan glas pretvoriš u militantni poklič zagovornika matematičke većine, kada etno-tribalističke motive i naglo probuđeni interes za matematiku prodaješ kao borbu za građanske ideale, tada se politička glupost i palanačka mudrost etabliraju kao norme. To što iza takvih zahtjeva stoji destruktivni politički mentalitet koji se već pokazao iznimno efikasnim u destrukciji jedne bivše zemlje, ne treba zagolicati devastiranu svijest i zakržljalu savjest domaće inteligencije. Štaviše, te obrasce treba uporno ponavljati. Gore je uvijek bolje, uče nas probosanska logika i ništa manje prograđanska matematika.
Evo u tom smislu nekoliko besplatnih, a korisnih savjeta.
Pod jedan, insistiraj na tvrdoj realizaciji formule jedan čovjek, jedan glas, istovremeno hineći ugroženost. Nema veze što su slični maksimalistički zahtjevi već polučili kolosalne političke poraze (vidjeti pod Stranka za BiH, 100 posto BiH), ojačali etničku paradigmu i separatističke agende. Poraz je uvijek dobrodošla mazohistička naslada.
Pod dva, nastavi se svađati sa susjedima, ali nemoj tu stati. Otvori front prema takozvanoj međunarodnoj zajednici. Iskaži duboko nezadovoljstvo što ta amorfna geopolitička struktura nema razumijevanja za tvoju viziju građanstva. Nema veze što se ta vizija građanstva, hinjeći već spomenutu ugroženost, neobično poklapa s vizijom kakvu je krajem osamdesetih inaugurirao jedan bankar iz Požarevca, izdašno podržan vojno-akademskom logistikom. Neki maliciozni zlonamjernik sigurno će zabiberiti da je sreća što su opisani nosioci građanske ideje u BiH zakinuti za vojni aspekt te logistike.
Pod tri, insistiraj na palestinizaciji i aparthejdu kao pojmovima i jezičkim piruetama kojima pojačavaš dojam i potičeš histeriju. Nema veze što su se izlizali od besmislene upotrebe. U svjetlu rečene međunarodne zavjere, posebno insistiraj na hiperprodukciji pojma aparthejd. Nema veze što pojam aparthejd, sada već dosljedno semantički pervertiran, svako nabrijano a neuko blebetalo ne vadi iz usta. Nije mnogo bitno ni što je najmjerljivi saldo takvog jezičkog angažmana kolektivna frustracija i ništa manje kolektivna pušiona. Dobra je stvar da u BiH postoje barem tri kolektiva, pa će se i spomenuta snošajna radnja najmanje trostruko reoralizirati.
I na kraju, uvijek ovakve tekstove prokazuj kao đubretarsko i plaćenićko podjebavanje naše borbe. Jer, građanska je dužnost biti histeričan i glup.
Smatra da je potrebno da se u FBiH formira vlast.
“To što se nije uspjeli zadnjih 4-8 godina, to je bankrot demokratije. Postoje različiti razlozi zašto je to tako. Dobro je da ima rok do kada se treba formirati vlada, ali u istom trenutku se promijenio broj delagata u Domu naroda FBiH, koji je promijenio mogućnosti i možda i većinu, bez da jedna etnička, nacionalna partija može dati veto. To je dobro i to podržavam. Taj zakon ne pomaže Hrvatima, nego pomaže političkoj partiji HDZ, i time pomaže drugim etno-nacionalnim partijama u BiH. Ideja nije loša, ali u praksi mislim da će samo cementirati etničke podjele u BiH, što ja ne podržavam”, istakao je Ahmetović.
Uputio je i kritiku Hrvatskoj.
“Hrvatska je jako fina zemlja u kojoj živi izuzetno pametan narod, ima uspješne ljude i jako dobru diplomatiju. Pet godina već pratim to i vidim kako na političkoj agendi Hrvatske o vanjskoj politici je samo situacija u BiH. Dakle, BiH je kao u nekom korzetu, ne može više disati zato što iz Zagreba dolazi pritisak i ponekad isto iz Beograda. Ne razumijem Andreja Plenkovića, kao premijera Hrvatske, zašto bilateralne odnose sa BiH ne iskuša na konstruktivni način”, kazao je.
Za predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića kaže da je “stvar za sebe”.
“Prije nekoliko godina Zoran Milanović je bio u BiH da podrži Zlatka Lagumdžiju i Željka Komšića. Na izbornoj kampanji je došao da drži govor za Komšića, a sad je za njega Željko Komšić persona non grata, zato što on i Plenković ne mogu preko Komšića da izvrše pritisak da svoje interese uvedu u BiH. Milanović cilja na birače HDZ-a i zato je više desničar”, zaključio je Ahmetović.
Ahmetović je istakao da Schmidt ne bi nametuno izmjene izbornog zakona i Ustava FBIH da nije imao podršku određenih stranaka i pojedinaca iz probosanskog bloka stranaka.
Jel' ovo pis'o Vukoja ili Raspadic?Novak20 wrote: ↑27/10/2022 14:13 Histerija nažalost ne prestaje i uzima maha. Nusprodukti su lako vidljivi po tome što ne biraju riječi, mjesto i vrijeme. Može im se.
Evo jednog lijepog članka koji će pomoći razumijevanju onoga što se u ovom društvu dešava.
http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/gr ... -glup-5432
Gospođa je vrlo aktivna na društvenoj mreži. Ne libi se lupiti šakom o stol i skresati u brk. Što na umu to na drumu. Bez suvišne zadrške, bez dlake na jeziku, bez prašine na tastaturi. Njena fejsbučka elokvencija i penzionerska mudrost često završe u prominentnim rubrikama uglednih novina. Gospođa je, valja to posebno naglasiti, eminentna ekspertica na području kolektivne karakterologije. Posebno dobro je izučila Hercegovce. Zato je citirajmo, da prethodna tvrdnja ne bi ostala bez adekvatne potkrijepe:
To ima veze sa genetikom. Dugo vec živimo bar po pola godine godišnje u Hercegovini i sa Hercegovcima pa mogu kazati da sam ih dobro prostudirala. Od kad prohodaju, hoce da je sve po njihovom. (…) Toliko su retke tolerantne osobe na koje sam ovde nabasala da ih mogu prebrojati na prste desne noge. Ogroman ih je broj koji su iz jako siromašnih porodica, koji ni pod u kuci nisu imali a sad hoce da imaju sve. Gladne oci a prazna duša.
Svoje sudove gospođa ističe samopouzdanjem nabrijanog nacističkog simpatizera u minhenskom pabu tridesetih godina prošloga stoljeća. Ili - radikalizirajmo još malo - samouvjerenošću nekog lokalnog fejsbučkog tokmaka kada napiše da Hitler nije bio dovoljno produktivan u istrebljenju Jevreja. Iako gospođa ne ide tako daleko - ne kaže, dakle, eksplicitno kako bi Hercegovce ili kakav drugi nepoćudni kolektiv trebalo zbrisati - ona zapravo koristi isti misaoni mehanizam. Gospođa je dovoljno neuka i ohola da bi to razumjela. Dovoljno neosvještena da u svom kolektivnom portretiranju ne prepozna na sebi ono što projicira na druge. Neko dobronamjeran i educiran, ako takvih oko gospođe ima, trebao bi joj objasniti šta znači korištenje genetike kao argumenta u opisivanju nekog kolektiviteta. Dobrodošlo je i pojašnjenje pojmova kao što su stereotipi, predrasude, šovinizam. Malo je doduše vjerovatno da tako zapuštenom intelektu može pomoći bilo kakav edukativni zahvat.
Gospođa ne bi ovdje bila pomenuta da nije male sitnice: ona je naime javna osoba. Primadona je Sarajevske opere, u penziji. Pa tako i stereotipne budalaštine koje ispisuje na svom facebook profilu dobijaju na težini. (Onako usput, slobodarsko Oslobođenje je ugledna novina s početka koja počesto prenosi te pitoreskne fejzbučke umotvorine.)
Iako javna osoba, gospođa je u ovoj priči manje bitna. Ona je samo otužna ilustracija i kolateralna žrtva jedne bezumne histerije koja upravo eskalira. Ta histerija ima svoje kodno ime: građanska država. Gospođa se, valja to naglasiti, politički identificira s glavnim nosiocima te histerije, što je njeno puno pravo. Naravno, zagovornici ovog tipa histerije, koju neki optimistično zovu građanskom opcijom, nekako ispuštaju iz vida sve pozitivne mogućnosti građanskog koncepta. Recimo, one kojima bi se, uravnoteženo i beskonfliktno, tretirala bosanskohercegovačka pluralnost. Namjesto toga, svoju prograđansku agendu reducirali su na formulu jedan čovjek, jedan glas. Posljedica: pojam građanske države semantički je deformiran i etniciziran, a slogan jedan čovjek, jedan glas pretvoren u borbeni poklič militantnih etnograđanlija.
Spomenuta građanska agenda, onako kako je formuliraju probosanski krugovi oko DF-a i SDA, polako se pretvara u ono o čemu je pisao Umberto Eco u eseju Vječni fašizam. Po Ecu, jedan od prastarih ali i savremenih oblika fašistoidnosti je opsesija zavjerom, po mogućnosti međunarodnom. Međunarodna zavjera upravo se dešava, a personalizirana je kroz lik i nedjelo aktualnog šefa OHR-a u BiH. Razlog: dotični je nametnuo izborni zakon koji nije po volji opisanim nosiocima građanstva. Neobično je zanimljivo da rečeni građanisti, kao deklarirani državotvorci i suverenisti, nisu kivni zbog samog čina nametanja. Oni su kivni na sadržaj koji im je pokvario planove, ne na činjenicu da je zemlja nad kojom državotvorno i suverenistički bdiju zapravo protektorat. Paradoksi državotvorstva ili užasi postmoderne, nije mnogo bitno.
Vratimo se zavjeri. Ona, prema Ecu, može dolaziti i iznutra. Evo, recimo, sa ovog portala, zašto da ne. Ko može garantirati da ovaj portal ili potpisnik ovih redova nisu u službi bjelosvjetskih mahinacija. U tom smislu, nastavimo s nečasnom i plaćeničkom rabotom, pa se opet nadovežimo na slavnog talijanskog semiotičara. Eco, opet u Vječnom fašizmu, kao važan element ur-fašizma navodi njegovu netoleranciju na kritiku i drugačije mišljenje (neslaganje kao izdaja). To što svako neslaganje i kritiku spomenuta probosanska i ništa manje prograđanska formacija tretira kao izdaju, kao plaćenićko djelovanje u korist genocidaških ili uzp politika, također je zanimljiva podudarnost s Ecovim nalazom. Sve se to opet i opet i opet nadovezuje na Vječni fašizam i na ono što je Eco nazvao strahom od razlike.
Društveni ambijent kakav kreiraju SDA i DF, uz pomoć odanih im medija i takozvane inteligencije, zahvalan je poligon za široku paletu antagonizacije. Takav talent za obesmišljavanje građanske ideje uznemirujući je kontinuitet (pozdrav Harisu Silajdžiću), ali i zahvalna satirička građa. Ta tužna i ništa manje komična manifestacija građanske države također zaslužuje da bude pojmovno i leksikonski ovjerena. Neka ovo bude otvoreni poziv svim politolozima, sociolozima, socijalnim psiholozima, žurnalistima – svima kojima nacional-patriotska emocija nije poremetila umnu ravnotežu – da se bace na ovaj izazovni posao. Do tada ih, građaniste komšićevsko-izetbegovićevskog tipa, treba bespoštedno ismijavati.
Kada formulu jedan čovjek, jedan glas pretvoriš u militantni poklič zagovornika matematičke većine, kada etno-tribalističke motive i naglo probuđeni interes za matematiku prodaješ kao borbu za građanske ideale, tada se politička glupost i palanačka mudrost etabliraju kao norme. To što iza takvih zahtjeva stoji destruktivni politički mentalitet koji se već pokazao iznimno efikasnim u destrukciji jedne bivše zemlje, ne treba zagolicati devastiranu svijest i zakržljalu savjest domaće inteligencije. Štaviše, te obrasce treba uporno ponavljati. Gore je uvijek bolje, uče nas probosanska logika i ništa manje prograđanska matematika.
Evo u tom smislu nekoliko besplatnih, a korisnih savjeta.
Pod jedan, insistiraj na tvrdoj realizaciji formule jedan čovjek, jedan glas, istovremeno hineći ugroženost. Nema veze što su slični maksimalistički zahtjevi već polučili kolosalne političke poraze (vidjeti pod Stranka za BiH, 100 posto BiH), ojačali etničku paradigmu i separatističke agende. Poraz je uvijek dobrodošla mazohistička naslada.
Pod dva, nastavi se svađati sa susjedima, ali nemoj tu stati. Otvori front prema takozvanoj međunarodnoj zajednici. Iskaži duboko nezadovoljstvo što ta amorfna geopolitička struktura nema razumijevanja za tvoju viziju građanstva. Nema veze što se ta vizija građanstva, hinjeći već spomenutu ugroženost, neobično poklapa s vizijom kakvu je krajem osamdesetih inaugurirao jedan bankar iz Požarevca, izdašno podržan vojno-akademskom logistikom. Neki maliciozni zlonamjernik sigurno će zabiberiti da je sreća što su opisani nosioci građanske ideje u BiH zakinuti za vojni aspekt te logistike.
Pod tri, insistiraj na palestinizaciji i aparthejdu kao pojmovima i jezičkim piruetama kojima pojačavaš dojam i potičeš histeriju. Nema veze što su se izlizali od besmislene upotrebe. U svjetlu rečene međunarodne zavjere, posebno insistiraj na hiperprodukciji pojma aparthejd. Nema veze što pojam aparthejd, sada već dosljedno semantički pervertiran, svako nabrijano a neuko blebetalo ne vadi iz usta. Nije mnogo bitno ni što je najmjerljivi saldo takvog jezičkog angažmana kolektivna frustracija i ništa manje kolektivna pušiona. Dobra je stvar da u BiH postoje barem tri kolektiva, pa će se i spomenuta snošajna radnja najmanje trostruko reoralizirati.
I na kraju, uvijek ovakve tekstove prokazuj kao đubretarsko i plaćenićko podjebavanje naše borbe. Jer, građanska je dužnost biti histeričan i glup.
Bili su se razmahali i '93, ali se brzo opet smahase. Likovi koje smatras (ili bar propagiras) novim Zrinskim, zapravo su obicne kujice.
May Kiki be with you
Dobro mozes misliti te radosti nakon Kikijeve odluke tipa „suknuli smo ga Bosnjacima“ itd. proradili hormoni sta ces.
Najjače kad napiše osigurati prava Hrvata. Da ne znamo bolje reko bi čovjek da pričamo o crncima u Južnoj Africi 1986 godine.Login77777 wrote: ↑01/11/2022 00:02Dobro mozes misliti te radosti nakon Kikijeve odluke tipa „suknuli smo ga Bosnjacima“ itd. proradili hormoni sta ces.
To da ce mu zivot jednak kao do sada biti i da od odluke Kikijeve on kao Jevrej nema neke korist i nije bitno. Nemaju ni Hrvati ni Bosnjaci ali dobro.
Dugotrajna politička kriza u BiH odgovornost je političkih lidera te zemlje, a ne Sjedinjenih Država, posebno ne jednog pisma državnog tajnika. U pismu se podsjeća lidere BiH da je izborna reforma nužna kako bi se provele odluke Europskog suda za ljudska prava i odluke Ustavnog suda BiH te kako bi se ojačao izborni integritet u BiH u skladu s preporukama OESS-a. Sjedinjene Države i EU pomogli su u održavanju razgovora kako bi potaknuli političke stranke da dođu do nužnog kompromisa kako bi se konačno postigli rečeni ciljevi - koji su ključni za euroatlantsko pridruživanje kao i za vladavinu prava. No, strane se nisu uspjele dogovoriti. Navodi kako su ti razgovori koji su za cilj imali ispuniti težnje samo jedne političke stranke (HDZ BiH) apsolutno netočni, piše Večernji list BiH.
Stav State Departmenta To je komentar State Departmenta na tvrdnje dijela probošnjačkih aktivista i suradnika kako je izborna reforma koju su predvodile administracije SAD-a i EU-a isključivo išle u korist hrvatske strane. Takav narativ pokušava nametnuti radikalni političar Reuf Bajrović s nizom aktivista koji širi manipulacije i laži kako bi opravdao, prije svega, ekstremističku politiku DF-a koja je doslovno postala desno krilo SDA. Na identičan način ova je mantra gurnuta u eter preko virtualnog panela na Sveučilištu Columbia u New Yorku. A da se radi o skupu koji potpuno odudara od realnosti, a što je najvažnije službenoga stava SAD-a, svjedoči i dugogodišnji novinar iz New Yorka Ivica Puljić. - To je bio jedan privatizirani panel u cilju da se obrlati Amerika. Među sudionicima je bio Reuf Bajrović i njegova najbolja američka prijateljica Tanya Domi koja o BiH zna isključivo što joj dozira Bajrović. Ovaj panel nema nikakvu važnost, a pola sudionika o BiH ne zna apsolutno ništa - napisao je Puljić.
Uz osude sadašnje administracije SAD-a te ponavljanja tvrdnji o potpori rasnoj politici, aparthejdu, na tome skupu u najcrnjem su svjetlu opisivana hrvatska politika u BiH te odnos službenog Zagreba. Posebno je prijeporno što se manipulira činjenicama ponajprije s pregovorima o izbornim i ustavnim reformama za čiju propast je odgovorna vodeća bošnjačka stranka SDA koja je najprije u Neumu, a onda i u Sarajevu, postavila nemoguće uvjete kada su postignuti dogovori oko pronalaženja rješenja za izbor izaslanika u Dom naroda, odnosno članova Predsjedništva BiH. U suštini predstavnici HNS-a BiH i drugih bošnjačkih stranaka prihvatili su modele oko Doma naroda, što je uključivalo i prag od tri posto, no sve je spriječio SDA.
Ustupci Hrvata Rješenje koje omogućava izbor članova Predsjedništva s formulacijom da ti članovi predstavljaju konstitutivne narode, ali i ostale građane, s čim se složilo i Venecijansko povjerenstvo, također je na kraju zapelo zbog prigovora bošnjačke strane. Kada se pak otišlo i korak dalje u Sarajevu oko redefiniranja uloge Doma naroda, odnosno ograničavanja pitanja vitalnoga interesa, ponovno je u Sarajevu cijeli paket srušio čelnik Bakir Izetbegović izlazeći sa zahtjevom da se Dom naroda pretvori doslovno u presliku Vijeća naroda, čak iako su Hrvati pristali na redefiniranje vitalnog interesa. Sve to dobro je poznato američkoj administraciji, ali i visokom predstavniku Christianu Schmidtu čiji je Ured modelirao rješenja zajedno sa sudionicima razgovora SAD-om i EU-om. •
Pročitajte više na: https://www.vecernji.ba/vijesti/sad-je- ... te-1629887 - www.vecernji.ba
