Forum Klix.ba

Edin H. wrote:

Alija stavlja potpis na sporazum o podjeli BiH, koji poslije povlaci, u avionu mu javljaju da ce ga uhapsiti pri slijetanju, mogao je birati gjde ce sletiti, a on ipak slijece u Sarajevo. Gagovic ga privodi zbog "njegove sigurnosti" u nekakvu kancelariju na aerodromu. Niko veze nema gdje je i sta se desava sa predsjednikom. Zena sa televizije zove da se raspita da li su joj djeca otisla Kikasevim avionom, javlja se Alija na telefon poslije ide ona prica sa Senadom iz studija u kojoj se ako se dobro sjecam provlaci i ova prica o Abdicu.

Sarajmen wrote:Za izvođenje državnog udara, vojnog puča ili prevrata u nekoj državi, nužno je da on bude podržan od određenih snaga u zemlji i onih izvan zemlje. Ovo rekoh jer vidim da se ne pominje Alija Delimustafić, u to vrijeme na funkciji ministra unutrašnjih poslova (MUP) međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. On je imenovan na tu poziciju na insistiranje člana predsjedništva R BiH Fikreta Abdića, umjesto Muhameda Bešića koji je prvobitno bio predložen. Fikret Abdić jeste bio uspješan privrednik i tvorac ekonomskom giganta ''Agrokomerc'' iz Velike Kladuše, kojeg su nekoliko godina prije, iako su haman svi ostali u poslovanju koristili mjenice sa ili bez pokrića , u montiranom procesu optužile i pritvorile iste snage iz druge Republike, da bi preko njega (s)rušile ugled porodice Pozderac. Ranije puštanje Abdića iz zatvora, ostavlja dosta prostora za sumnje da je bio pod ucjenom. (Radovan Karadžić je navodno izjavio da ako Bihaćem ne bude mogao da vlada, onda u tom gradu mora vladati srpski prijatelj, vjerovatno rezonujući tako i indirektno ukazujući na važnost to područja u planovima ujedinjenja ''srpskih krajina''. Taj rezon će biti očit tamo negdje 1994 i priči o tzv Autonomnoj Pokrajini Zapadna Bosna).
Da se vratim u vremenski okvir, Abdić je zbog svoje popularnosti bio želja Stranke Reformskih snaga, kao i ugledni Kecmanović koji je predhodno odbio da stane na čelo SDS-a. Razbijači projugoslovenskog bloka su se, u odnosu na ogorčenog Pozderca, radovali kada je Abdić prihvatio ulazak u SDA. Brojem osvojenih glasova na demokratskim izborima je potvrdio svoju popularnost i, u odnosu na ostale pa i Aliju Izetbegovića, osvojio najviše glasova.Koalicija pobjedničkih stranaka (SDA, SDS i HDZ) je imala neke svoje rezone saradnje i podjele osvojene vlasti, pa je navodno SDS bio protiv toga da Abdić bude ''prvi među jednakima'' u Predsjedništvu SR BiH, pa je on, pozivajući se na svoje bolje vrijednosti na polju privrede povukao i tako je njegovu poziciju zauzeo Alija Izetbegović. Zauzvrat je za ministra MUP-a predloženi Muhamed Bešić povučen, a umjesto njega imenovan Alija Delimustafić. Priču o njemu bi trebali da znate, meteorskom usponu od ugostiteljskog radnika u Domu JNA do ministra MUP-a. Valjda i dobru saradnju sa Aleksandrom Vasiljevićem, sve dok ga Slobodan Milošević nije smijenio u paketu sa velikim brojem projugoslovenskih generala i drugog osoblja. Zamijenit će ga general Bošković, on će se pominjati kao bitan akter u pričama o iseljavanju sarajevskih kasarni ex. JNA, s tim da će umjesto Kukanjca biti novopostavljeni Mladić.

U vezi leta aviona Predsjednika Izetbegovića, valjda je jasno da su aerodromi , naš sarajevski ali i onaj surčinski u Beogradu, bili pod kontrolom vojske i milicije. Navodno je tokom leta Izetbegoviću rečeno da zbog njegove sigurnosti ne preporučuju slijetanje u Sarajevo, i preporučili su preusmjeravanje za slijetanje na surčinski aerodrom. Ovaj je to primio na svoj način i odlučio da sleti na aerodrom u Sarajevu, glavnom gradu međunarodno priznate države čiji je on legalno izabrani predsjednik.

Ostalo je priča koju je dosta objektivno opisao još jedan kladušanin Munir Alibabić, mislim da je naslov ''Ptica je sletjela''. Milutin Kukanjac je tu vijest primio i protumačio na svoj način. Alija Delimustafić na svoj. Jerko Doko na svoj, Branioci grada Sarajeva na svoj. Fikret Abdić , Ejup Ganić i Stjepan Kljujić na svoj. Senad Hadzifejzović na svoj. Peta kolona na svoj.

JNA je već bila zvanično proglašena nepoželjnom na području BiH, i nije smjela praviti bilo kakve pokrete izvan vojnih objekata bez saglasnosti i pratnje MUP-a R BiH. Jednostranim kršenjem te odluke postajala je legitimna vojna meta. Epilog valjda znamo. Ko je do tada škiljio ili zatvarao oči nad svim onim dotadašnjim primjerima rata, zločina i razaranja od Ravnog, Bijeljine ili Podrinja, morao je spaliti iluzije i suočiti sa surovom realnošću.