Novokomponovani roditelji koji od djece prave debile...

[Niemand]

I dan danas, kad sam evo odrasla, ja sa nekim prijateljima svojih roditelja imam odnose ko da su mi familija, a bilo je situacija kad su me zaista pripazili ko kakva familija, pomogli koliko su mogli, ako nista upitali me kako sam kad je trebalo. Zao mi je vidjeti da toga vise nema.

[insomnia78]

I dan danas, kad sam evo odrasla, ja sa nekim prijateljima svojih roditelja imam odnose ko da su mi familija, a bilo je situacija kad su me zaista pripazili ko kakva familija, pomogli koliko su mogli, ako nista upitali me kako sam kad je trebalo. Zao mi je vidjeti da toga vise nema.

Ma naravno da ima. Mi od prijatelja cerku prosle godine vodili na more sa nama. Oni nisu mogli radi posla

[Ljakan]

Bas si zlatan.

[Toffee karamela]

Naravno da su i prije roditelji vodili djecu sa sobom na prijateljska druženja, i mene su vodili, ali ja se ne sjećam da sam na tim druženjima smjela skakati drugima po glavi a vjerovatno ni ti. Ovdje kratki spoj nastaje zbog baš nemoguće djece koja se ne mogu prilagoditi/ili neće nikakvom vanjskom druženju, divljaju na svakojake načine a mama i tata kuliraju i očekuju da to trpe ljudi koji jesu njima prijatelji ali opet živci svakome vremenom otanje. I uporno i dalje hoće nastaviti izlaske i druženje po tom modusu.

Ljudi na sve to naposljetku počnu gledati kao na neku pasivnu agresiju tih svojih frendova s djecom, ne znam kako bih to drugačije objasnila. Kao da ispipavaju dokle mogu ići, dokle će neko trpjeti divljanje djece zarad tog nekog fantomskog prijateljstva.

[Niemand]

Ma naravno da ima. Mi od prijatelja cerku prosle godine vodili na more sa nama. Oni nisu mogli radi posla

[insomnia78]

Gonte me zene kuci. Vidi kolko je sati. Nek su oni svima zivi i zdravi pa kakvi god bili

[Niemand]

[HAVANA]

Usta li u 5h jadan ne bio? Hos ti sa zenama pricat,to bolan nema kraja...Ti jednu,one sto i jednu...

[Margita81]

Roditelji danas u vjecitoj borbi za prezivljavanje/bolji zivot najcesce rade od 8 do 17. Vrlo cesto i subote. Sto ce reci ds su zeljni svoje djece i vremena s njima. I grize ih savjest iako nisu krivi i ne mogu nista promjeniti.
Zbog toga su tako popustljivi. Uglavnom zbog toga.

[Alfons Kauders]

Usta li u 5h jadan ne bio? Hos ti sa zenama pricat,to bolan nema kraja...Ti jednu,one sto i jednu...

Jos kad ih krene "majcinska" briga i prica, mozes do penzije razglabat...

A fakat... Koji se kurac desi zenama kad rode? Meni taj fenomen nikad nece biti jasan, kako obrazovana i pametna zena u roku od par dana postane full paranoicna ludjakinja koja bi dijete najradije spakovala u celofan i nabila mu gas masku samo da ga snese do auta na parkingu.

Matere mi, ja bi zenama oduzeo poslovnu sposobnost dok im djeca ne navrse odredjene godine, jer vecina fakat nije uracunljiva. Doduse, i muskim bi - barem onim koji trpe takve zene i majke.

[Radio Sarajevo]

Ne vidim u čemu je problem platiti dadilji (stalnoj ili onoj na sat) da bude uz dijete dok se ne ispije ta kafa? Zašto je to plaćanje - ne znam, sramotno, nepoželjno..?

Prije se čuvanje i odgoj djeteta riješavao prostom podjelom uloga, mama je obavljala sve, tata je vani nastavljao društveni život.

Naravno, žene su se dozvale pameti i postavile pitanje zašto je muž samo taj koji nastavlja nesmetano društveni život kao prije braka, hoće i one.

I onda nastaje slom sistema, hoće oboje da imaju bogat socijalni život, dijete se utrpava dadiljama ili se vuče sa sobom ako dadilje nema.

Ma pucaju te veze sve više i više, s tim da sam ja uvijek mislila da su parovi ti koji otkantaju samce. Sad više nisam sigurna, pogotovo nakon svega što čitam posljednjih dana

Ne vidim ni ja pravo da ti kazem u cemu je problem sto ne zele dadilju vec zele povesti svoje dijete sa sobom. Pogotovo ako rade i dijete ide u obdaniste npr. Izadju s djetetom i prijateljima, to je valjda normalno, lijep dan sa dragim ljudima. Zapravo, nekad je bilo normalno ocito. Isla sam i ja i na izlete, rostilje, kafe, i sta vec sve, sa roditeljima i njihovim prijateljima, nikad nisam imala osjecaj da ja tim ljudima smetam, zapravo ta druzenja i sad imam u lijepom sjecanju. Normalno da su ljudi pricali i sa djecom, i igrali se i svasta nesta, niko me nije ignoriso nit maltretiro sta cu ja tu nit mojima govorio "sta ovo dijete ima pricati sa mnom i smarati me".

Ja to ne shvatam jednostavno. Zar je toliki teret provesti vrijeme sa prijateljima i njihovom djecom? Ti ljudi su se promijenili, ako ljudi i dalje zele stare verzije svojih prijatelja a te nove eto da ostave tamo nedje kod kuce prije neg izadju s njima na kafu, mislim, nidje veze. Nema nazad, ljudi stare svaki dan i svaki dan se mijenjaju bez il sa djecom. I ljudi bez djece se promijene kamoli sa djecom.

Naravno da roditelji znaju ostaviti djecu i otici nedje, nije to nista sporno, al nije vala ni ako to ne urade.

Jednostavno, ako nekom toliko smeta neka porodica, i roditelji i djeca i neodgojenost il opcenito nece da provode vrijeme s njima, lijepo vise ne provodis vrijeme s njima.

Niemand, vidim da si na nekoliko mjesta postirala kako smo dvolični i kako nismo pravi prijatelji, svi mi kojima djeca smetaju.

Problem je u tome što niko ovdje ne kaže da su sva djeca neodgojena, i da su svi roditelji bezobzirni. Ja ovdje govorim isključivo o roditeljima koje nije briga kako se njihova djeca ponašaju, te o onim koji misle da i meni njihovo dijete treba biti centar svijeta.

Ja volim izlaziti s prijateljima koji imaju djecu, sve dok dijete nije jedina tema. Nažalost, u zadnje vrijeme s tim ljudima ni o čemu drugom ne možeš progovoriti, nikako drugačije ne možeš osmisliti druženje nego da se prilagodiš djeci.

Niko ovdje nije monstrum da mrzimo djecu, ali zbog roditelja i njihovog ponašanja koje nije normalno, nekad se zapitam želim li djecu uopšte ako ću se pretvoriti u lika koji će sve ostale smarati s tim. Naravno, pri ovoj pameti moje dijete neće sjediti sa mnom do 2-3 ujutru, neće skakati po glavi nikome, i nikoga neću smarati kakvo mu je bilo govno kad je prošle noći kakio.

Ja ovdje govorim isključivo o roditeljima kojima djeca upravljaju životima, koji se više ne mogu prepoznati, te koji nisu više ni 5% oni ljudi koje sam poznavao prije djece. Te nenormalne promjene su ogromne, i to jednostavno nije normalno.

Koliko se sjećam, znaš holandski, pa pročitaj članak iz prvog posta koji sam postavio. Tu se mnogo govori koliko je to loše za djecu što danas roditelji rade.

[Radio Sarajevo]

Evo još jednom članak s početka teksta.

Google Translate na engleski odlično radi.

http://www.hpdetijd.nl/2016-03-08/de-pa ... ngelukkig/

Djeca postaju paranoična, depresivna i nezdrava zbog ovakvog odnosa roditelja, to se tek vidi sada na tinejdžerima koje su roditelji ninali kao da su nesposobni disati bez njih.

[Sid the sloth]

Najjednostavnije rjesenje za takve probleme je: druzite se s ljudima cija djeca su vam draga skoro kao da su vasa i nece vam biti problem da podnesete djecije nestasluke ako su vam ta djeca draga.

Ako nemate takvih ljudi u drustvu onda nemate prave prijatelje i trazite drugo drustvo, bolje je nego da morate podnositi nesto sto ne zelite.

A za to odgajanje debila, danas ima svega - svakakvih roditelja koji ne znaju ni zasto su napravili dijete a kamo li kako da ga odgoje. Ali toga je bilo i prije i biti ce uvijek, nikakav problem.

[Radio Sarajevo]

Najjednostavnije rjesenje za takve probleme je: druzite se s ljudima cija djeca su vam draga skoro kao da su vasa i nece vam biti problem da podnesete djecije nestasluke ako su vam ta djeca draga.

Ako nemate takvih ljudi u drustvu onda nemate prave prijatelje i trazite drugo drustvo, bolje je nego da morate podnositi nesto sto ne zelite.

A za to odgajanje debila, danas ima svega - svakakvih roditelja koji ne znaju ni zasto su napravili dijete a kamo li kako da ga odgoje. Ali toga je bilo i prije i biti ce uvijek, nikakav problem.

Djeca nisu kriva, i djeca mi mogu biti draga, ali i dalje ne želim da mi skaču po glavi dok se njihovi mama i tata ne obaziru.

Ja ovdje pokušavam shvatiti zašto se roditelji tako ponašaju, i volio bih da mi neko napiše razloge.

Ne mogu da shvatim da kao razlog mogu navesti umor jer zaboga rade. Pa svi mi radimo, i naši roditelji su radili, pa nisu odgajali debile. Danas je toga sve više, mnogo više nego prije 30-40 godina.

[prezimenko]

Roditelji danas u vjecitoj borbi za prezivljavanje/bolji zivot najcesce rade od 8 do 17. Vrlo cesto i subote. Sto ce reci ds su zeljni svoje djece i vremena s njima. I grize ih savjest iako nisu krivi i ne mogu nista promjeniti.
Zbog toga su tako popustljivi. Uglavnom zbog toga.

Cesto nisu ni roditelji ti koji odgajaju djecu jer ih nazalost samo vide pred spavanje

[Alfons Kauders]

Ne vidim ni ja pravo da ti kazem u cemu je problem sto ne zele dadilju vec zele povesti svoje dijete sa sobom. Pogotovo ako rade i dijete ide u obdaniste npr. Izadju s djetetom i prijateljima, to je valjda normalno, lijep dan sa dragim ljudima. Zapravo, nekad je bilo normalno ocito. Isla sam i ja i na izlete, rostilje, kafe, i sta vec sve, sa roditeljima i njihovim prijateljima, nikad nisam imala osjecaj da ja tim ljudima smetam, zapravo ta druzenja i sad imam u lijepom sjecanju. Normalno da su ljudi pricali i sa djecom, i igrali se i svasta nesta, niko me nije ignoriso nit maltretiro sta cu ja tu nit mojima govorio "sta ovo dijete ima pricati sa mnom i smarati me".

Ja to ne shvatam jednostavno. Zar je toliki teret provesti vrijeme sa prijateljima i njihovom djecom? Ti ljudi su se promijenili, ako ljudi i dalje zele stare verzije svojih prijatelja a te nove eto da ostave tamo nedje kod kuce prije neg izadju s njima na kafu, mislim, nidje veze. Nema nazad, ljudi stare svaki dan i svaki dan se mijenjaju bez il sa djecom. I ljudi bez djece se promijene kamoli sa djecom.

Naravno da roditelji znaju ostaviti djecu i otici nedje, nije to nista sporno, al nije vala ni ako to ne urade.

Jednostavno, ako nekom toliko smeta neka porodica, i roditelji i djeca i neodgojenost il opcenito nece da provode vrijeme s njima, lijepo vise ne provodis vrijeme s njima.

Niemand, vidim da si na nekoliko mjesta postirala kako smo dvolični i kako nismo pravi prijatelji, svi mi kojima djeca smetaju.

Problem je u tome što niko ovdje ne kaže da su sva djeca neodgojena, i da su svi roditelji bezobzirni. Ja ovdje govorim isključivo o roditeljima koje nije briga kako se njihova djeca ponašaju, te o onim koji misle da i meni njihovo dijete treba biti centar svijeta.

Ja volim izlaziti s prijateljima koji imaju djecu, sve dok dijete nije jedina tema. Nažalost, u zadnje vrijeme s tim ljudima ni o čemu drugom ne možeš progovoriti, nikako drugačije ne možeš osmisliti druženje nego da se prilagodiš djeci.

Niko ovdje nije monstrum da mrzimo djecu, ali zbog roditelja i njihovog ponašanja koje nije normalno, nekad se zapitam želim li djecu uopšte ako ću se pretvoriti u lika koji će sve ostale smarati s tim. Naravno, pri ovoj pameti moje dijete neće sjediti sa mnom do 2-3 ujutru, neće skakati po glavi nikome, i nikoga neću smarati kakvo mu je bilo govno kad je prošle noći kakio.

Ja ovdje govorim isključivo o roditeljima kojima djeca upravljaju životima, koji se više ne mogu prepoznati, te koji nisu više ni 5% oni ljudi koje sam poznavao prije djece. Te nenormalne promjene su ogromne, i to jednostavno nije normalno.

Koliko se sjećam, znaš holandski, pa pročitaj članak iz prvog posta koji sam postavio. Tu se mnogo govori koliko je to loše za djecu što danas roditelji rade.

Upravo tako. Danas mladi parovi dopuste da im jedno dijete u potpunosti preuzme zivot. Znam primjera gdje je majka davala otkaz kako bi i nakon porodiljskog mogla ostati s djetetom... Jer smatra da je to njena obaveza. Dzaba fakultet i sve, zena misli da je sad njeno da se brine o djetetu. Jednom, ne petero. Jedno dijete ljudima pojede svo vrijeme i energiju, a prije 50-60 godina, svi imali po petero djece i radili ko crnci.

Naravno, ljudi misle da ce na taj nacin pomoci djeci. I onda vidis kako su im na kraju "pomogli" - kada ih pod ruku vode u skolu 100 metara od kuce do 12te godine. Od takve djece ne moze se ocekivati ama bas nista, jer ce i sa 20 i sa 30 biti invalidi koje su roditelji naucili da je cijeli svijet podredjen njima.

[Alfons Kauders]

Najjednostavnije rjesenje za takve probleme je: druzite se s ljudima cija djeca su vam draga skoro kao da su vasa i nece vam biti problem da podnesete djecije nestasluke ako su vam ta djeca draga.

Ako nemate takvih ljudi u drustvu onda nemate prave prijatelje i trazite drugo drustvo, bolje je nego da morate podnositi nesto sto ne zelite.

A za to odgajanje debila, danas ima svega - svakakvih roditelja koji ne znaju ni zasto su napravili dijete a kamo li kako da ga odgoje. Ali toga je bilo i prije i biti ce uvijek, nikakav problem.

Djeca nisu kriva, i djeca mi mogu biti draga, ali i dalje ne želim da mi skaču po glavi dok se njihovi mama i tata ne obaziru.

Ja ovdje pokušavam shvatiti zašto se roditelji tako ponašaju, i volio bih da mi neko napiše razloge.

Ne mogu da shvatim da kao razlog mogu navesti umor jer zaboga rade. Pa svi mi radimo, i naši roditelji su radili, pa nisu odgajali debile. Danas je toga sve više, mnogo više nego prije 30-40 godina.

Razloga ima vise, ali ja to najcesce vidim kao potrebu za validacijom (losih) zivotnih odluka. Npr. dvoje ljudi koji se jedva znaju i brinuti o sebi, odluce da imaju porodicu. O njima se i dalje brinu roditelji, a i o unuku ce.

I zasto se onda tako ponasaju? Pa zato jer je to njima normalno i ocekuju da se ostatak planete prilagodi njima i njihovoj djeci. Tako su naucili, tako uce i svoju djecu. Imam poznanika koji svaki vikend "mora" doci u Sarajevo da "malom" donese stvari i klopu, jer dijete studira, pa nema vremena da kuha i pere za sobom. Ne mogu da se ne vide duze od sedam dana, ako i toliko sastave. Ja kad sam otisao studirati, dosao na pocetku skolske godine, otisao kuci za Novu Godinu.

I onda se ibrete sto im djeca ne mogu naci posao cak i kad zavrse skolu.

[Sid the sloth]

Najjednostavnije rjesenje za takve probleme je: druzite se s ljudima cija djeca su vam draga skoro kao da su vasa i nece vam biti problem da podnesete djecije nestasluke ako su vam ta djeca draga.

Ako nemate takvih ljudi u drustvu onda nemate prave prijatelje i trazite drugo drustvo, bolje je nego da morate podnositi nesto sto ne zelite.

A za to odgajanje debila, danas ima svega - svakakvih roditelja koji ne znaju ni zasto su napravili dijete a kamo li kako da ga odgoje. Ali toga je bilo i prije i biti ce uvijek, nikakav problem.

Djeca nisu kriva, i djeca mi mogu biti draga, ali i dalje ne želim da mi skaču po glavi dok se njihovi mama i tata ne obaziru.

Ja ovdje pokušavam shvatiti zašto se roditelji tako ponašaju, i volio bih da mi neko napiše razloge.

Ne mogu da shvatim da kao razlog mogu navesti umor jer zaboga rade. Pa svi mi radimo, i naši roditelji su radili, pa nisu odgajali debile. Danas je toga sve više, mnogo više nego prije 30-40 godina.

To su idioti koji nikad nisu ni trebali imati djecu jer ce odgojiti debile od kojig drustvo nece imati nikakve koristi nego samo stetu.

[Altsa]

Dok smislim šta ću napisati, nerviram se.

Imam preko 30 godina, i još nemam djece. Moji prijatelji mahom imaju djecu, neki i po dvoje - troje, a kako vrijeme prolazi, sve se više pitam jesam li ja lud ili je to ipak 20-30-40 ljudi oko mene?

Naime, način na koji ih odgajaju mi definitivno nije normalan. Puštaju im sve i svašta, i dijete je konstantno centar svijeta. Ispričaću nekoliko situacija koje su mi se desile posljednjih godina, a kad pomislim na njih, popizdim.

1. Zovu me prijatelji da im objasnim nešto o poslu koji su preuzeli. Dakle, ja sam njima potreban, i dajem im besplatan savjet o veoma ozbiljnoj stvari. Na Skajpu umjesto da pričam s njima, sve vrijeme je u kadru njihova jednoipogodišnja kćerka. Ona se igra s ajpedom, ona određuje kad ćemo pričati i koliko ćemo pričati, te ona guguće kad joj se prohtije. Kaže mi njena mama, "znaš, ona mora biti u centru pažnje". Nakon 20-ak minuta, misleći da će shvatiti koliko je to glupo što rade, prekidam vezu pod izgovorom kako mi je nestalo interneta.

2. Otišli smo na vikend u inostranstvo s drugarima i njihovo troje djece. Mali četverogodišnjak, inače najmlađi od njih troje, će cijeli jebeni vikend maltretirati sve ljude oko sebe, a oni neće napraviti ništa. Za večerom će gurati hranu sa stola, tokom šetnje u prirodi će gađati brata i sestru, te nas ostale, svim i svačim, vrištaće i plakaće kad mu se to radi, a roditelji neće uraditi ništa. Nakon što je mene udario štapom u glavu, uzeo sam i slomio štap, i ispao najgori. Rekao sam im oboma da ako oni to trpe, njihov je izbor, ali ja neću. Cijelo veče nakon toga je propalo.

3. Drugo putovanje, s drugim prijateljima... Dogovor je da dođemo u tri para, a oni će djecu ostaviti kod nane i dede. Dan prije, bez da su ikoga pitali, odlučuju da povedu stariju curicu, iako su hoteli rezervisani za nas šestoro, a ne 6+1. Jedva sam izmajmunisao dodatne krevete, ali ne bi to bio najveći problem, da nisu bukvalno cijeli boravak prilagodili maloj Amili. Amila je u tih pet dana išla i na jahanje, i u igraonicu nekoliko puta, i morali smo biti tiši ako je ona umorna. Amila je sjedila s nama do 2-3 ujutru iako ima pet godina, sutra bi bila cijeli dan nadrkana i njoj su se svi morali prilagođavati (naravno, osim mene, mene je bolio kurac što je nadrkana). Vozimo se zajedno u autu, a Amila zahtijeva dječije pjesmice. Na njenu vrisku tata joj govori "sačekaj da završim", a mama samo pojačava bez da smo završili konverzaciju jer Amila vrišti. Elem, Amila jednom i nikad više.

4. Ljudi se potpuno prilagode djetetu, i prema njemu/njoj ravnaju bukvalno sve, i kad se mogu vidjeti s prijateljima, i gdje će ljetovati, i šta će dijete jesti itd. Čim djeca zaplaču, dobiju ono što žele. Pored svega toga, pojavljuje se idiotski koncept školstva, nazvan Montesori, gdje dijete uči samo ono što voli. Neko želi da me ubijedi da dijete od sedam godina zna šta voli, iako ja nisam znao ni sa 20.

Najgore od svega je kad nešto kažeš, ti nisi relevantan, jer zaboga nemaš djecu. Ljudi te samo pomnože s nulom, ili ti eventualno kažu "vidjećeš kad budeš imao svoje". Jebote, pa zar moram imati djecu da znam da je nekulturno pustiti svoje dijete da nekome skače po glavi? Zar moram imati djecu da bih znao da kad se kafa pije, djeca ne prilaze? Moram li imati djecu da znam da nije normalno da mu sa dvije godine daš ajfon, ajped i ostale uređaje od kojih postaje autistično?

Ja nisam smio govoriti kada odrasli govore, nisam smio uzeti ništa sa stola ako me ne bi ponudili, nisam smio prići dok se pije kafa, i nisam smio dosađivati. Kad mi se jednom kaže da nešto ne može, znači da ne može.

Molim vas da podijelite svoja iskustva. Mogu se uključiti i roditelji koji se osjećaju prozvano, ali molio bih bez uvreda, i bez argumenata, "vidjećeš kad budeš imao svoje". Neka mi pokušaju objasniti na neki drugi način zašto puštaju djetetu da njima i ostalima skače po glavi. Da li znaju da ih drugi ljudi izbjegavaju zbog toga?






Uh.... Umorih se pišući, ali eto nadam se kvalitetnoj raspravi.

Za kraj evo jedan članak. Google Translate radi dobro, pa prevedite na engleski.

http://www.hpdetijd.nl/2016-03-08/de-pa ... ngelukkig/

Kaže da tinejdžeri mahom postaju depresivni jer su kao djeca bili prezaštićeni. Kada pređu dvadesetu, čak obolijevaju od teške depresije jer nisu navikli da se udare, a kamoli da ih neko otrese i ostavi na ulici. I onda kad se to desi, paf!

Bas smijurija. Ja to nisam nikad dozvolio svojoj djeci tj. da oni meni organizuju zivot. A vidio sam i ja takvih slucajeva gdje roditelji svojom servilnoscu prema djeci prave samo losu uslugu svojim potomcima.

[stakasa]

Najjednostavnije rjesenje za takve probleme je: druzite se s ljudima cija djeca su vam draga skoro kao da su vasa i nece vam biti problem da podnesete djecije nestasluke ako su vam ta djeca draga.

Ako nemate takvih ljudi u drustvu onda nemate prave prijatelje i trazite drugo drustvo, bolje je nego da morate podnositi nesto sto ne zelite.

A za to odgajanje debila, danas ima svega - svakakvih roditelja koji ne znaju ni zasto su napravili dijete a kamo li kako da ga odgoje. Ali toga je bilo i prije i biti ce uvijek, nikakav problem.

Djeca nisu kriva, i djeca mi mogu biti draga, ali i dalje ne želim da mi skaču po glavi dok se njihovi mama i tata ne obaziru.

Ja ovdje pokušavam shvatiti zašto se roditelji tako ponašaju, i volio bih da mi neko napiše razloge.

Ne mogu da shvatim da kao razlog mogu navesti umor jer zaboga rade. Pa svi mi radimo, i naši roditelji su radili, pa nisu odgajali debile. Danas je toga sve više, mnogo više nego prije 30-40 godina.

Razloga ima vise, ali ja to najcesce vidim kao potrebu za validacijom (losih) zivotnih odluka. Npr. dvoje ljudi koji se jedva znaju i brinuti o sebi, odluce da imaju porodicu. O njima se i dalje brinu roditelji, a i o unuku ce.

I zasto se onda tako ponasaju? Pa zato jer je to njima normalno i ocekuju da se ostatak planete prilagodi njima i njihovoj djeci. Tako su naucili, tako uce i svoju djecu. Imam poznanika koji svaki vikend "mora" doci u Sarajevo da "malom" donese stvari i klopu, jer dijete studira, pa nema vremena da kuha i pere za sobom. Ne mogu da se ne vide duze od sedam dana, ako i toliko sastave. Ja kad sam otisao studirati, dosao na pocetku skolske godine, otisao kuci za Novu Godinu.

I onda se ibrete sto im djeca ne mogu naci posao cak i kad zavrse skolu.

Prije ce posao naci ova egocentricna derista nego ovi sto nisu smjeli uzeti sa stola na sjelu u tatinih prijatelja

[Alfons Kauders]

To su idioti koji nikad nisu ni trebali imati djecu jer ce odgojiti debile od kojig drustvo nece imati nikakve koristi nego samo stetu.

Ukratko - da.

Jebote teze registrovati auto ili nabaviti psa nego napraviti dijete. Ako je neko debil, onda se fakat ne treba dalje razmnozavati i cao. Koji ce nam kurac jos jedna generacija nesposobnih debila koje cemo finansirati do kraja zivota?

[triconja]

Roditelji svakako utjecu na dijete, ali mislim da to sto roditelj nekad popusti djetetu ili je dijete nervozno(zubici, pospanost, bolesno itd.) ne znaci odmah da ce dijete postati narkoman jer se jednom ponasao kao sto se djeca nekad normalno ponasaju.
Inace je balkan poznat po generalizacijama sad je vise nacionalizam i sovinizam dosadio pa idu nove teme.

Samo pokaži ko je na ovoj temi spomenuo narkomaniju.

Narkoman je inače ustaljena uvreda za mlade na ovim prostorima, još od 70-ih godina, i to redovno od strane matoraca, Dovoljan je jedan čudan trzaj glavom ili nekim dijelom tijela i već je proglašen/a narkomanom.

E moja ti mene su prije 6 godina proglasili narkomanom

[stakasa]

To su idioti koji nikad nisu ni trebali imati djecu jer ce odgojiti debile od kojig drustvo nece imati nikakve koristi nego samo stetu.

Ukratko - da.

Jebote teze registrovati auto ili nabaviti psa nego napraviti dijete. Ako je neko debil, onda se fakat ne treba dalje razmnozavati i cao. Koji ce nam kurac jos jedna generacija nesposobnih debila koje cemo finansirati do kraja zivota?

Ovi poslusni koji sljepo vjeruju autoritetima su se pokazali kao gora opcija. Npr gdje dvojica naoruzanih njih osamdeset vode na strijeljanje, kad cekaju da im drzava otvori fabrike i nade posao, kad zive sa roditeljima u 35-oj itd. Nije ni ovo sad rjesenje ali ni ovo dosad nije bilo za pokazat

[Alfons Kauders]

To su idioti koji nikad nisu ni trebali imati djecu jer ce odgojiti debile od kojig drustvo nece imati nikakve koristi nego samo stetu.

Ukratko - da.

Jebote teze registrovati auto ili nabaviti psa nego napraviti dijete. Ako je neko debil, onda se fakat ne treba dalje razmnozavati i cao. Koji ce nam kurac jos jedna generacija nesposobnih debila koje cemo finansirati do kraja zivota?

Ovi poslusni koji sljepo vjeruju autoritetima su se pokazali kao gora opcija. Npr gdje dvojica naoruzanih njih osamdeset vode na strijeljanje, kad cekaju da im drzava otvori fabrike i nade posao, kad zive sa roditeljima u 35-oj itd. Nije ni ovo sad rjesenje ali ni ovo dosad nije bilo za pokazat

Ne mogu se sloziti, jer ipak nismo bili toliko "poslusni"... A ako si siguran da danasnja balavurdija nije spremna na jos gore zlocine, grdno se varas.

Krivo nasadjeno, krivo odgojeno, nauceno da mrzi od kolijevke. Batko bi spram njih izgledao kao humanista.

[triconja]

Ne vidim u čemu je problem platiti dadilji (stalnoj ili onoj na sat) da bude uz dijete dok se ne ispije ta kafa? Zašto je to plaćanje - ne znam, sramotno, nepoželjno..?

Prije se čuvanje i odgoj djeteta riješavao prostom podjelom uloga, mama je obavljala sve, tata je vani nastavljao društveni život.

Naravno, žene su se dozvale pameti i postavile pitanje zašto je muž samo taj koji nastavlja nesmetano društveni život kao prije braka, hoće i one.

I onda nastaje slom sistema, hoće oboje da imaju bogat socijalni život, dijete se utrpava dadiljama ili se vuče sa sobom ako dadilje nema.

Ma pucaju te veze sve više i više, s tim da sam ja uvijek mislila da su parovi ti koji otkantaju samce. Sad više nisam sigurna, pogotovo nakon svega što čitam posljednjih dana

Ne vidim ni ja pravo da ti kazem u cemu je problem sto ne zele dadilju vec zele povesti svoje dijete sa sobom. Pogotovo ako rade i dijete ide u obdaniste npr. Izadju s djetetom i prijateljima, to je valjda normalno, lijep dan sa dragim ljudima. Zapravo, nekad je bilo normalno ocito. Isla sam i ja i na izlete, rostilje, kafe, i sta vec sve, sa roditeljima i njihovim prijateljima, nikad nisam imala osjecaj da ja tim ljudima smetam, zapravo ta druzenja i sad imam u lijepom sjecanju. Normalno da su ljudi pricali i sa djecom, i igrali se i svasta nesta, niko me nije ignoriso nit maltretiro sta cu ja tu nit mojima govorio "sta ovo dijete ima pricati sa mnom i smarati me".

Ja to ne shvatam jednostavno. Zar je toliki teret provesti vrijeme sa prijateljima i njihovom djecom? Ti ljudi su se promijenili, ako ljudi i dalje zele stare verzije svojih prijatelja a te nove eto da ostave tamo nedje kod kuce prije neg izadju s njima na kafu, mislim, nidje veze. Nema nazad, ljudi stare svaki dan i svaki dan se mijenjaju bez il sa djecom. I ljudi bez djece se promijene kamoli sa djecom.

Naravno da roditelji znaju ostaviti djecu i otici nedje, nije to nista sporno, al nije vala ni ako to ne urade.

Jednostavno, ako nekom toliko smeta neka porodica, i roditelji i djeca i neodgojenost il opcenito nece da provode vrijeme s njima, lijepo vise ne provodis vrijeme s njima.

Evo kao da gledam da ce na kraju ispasti da smo mi ljubomorni na vas, mi ne znamo koristiti svoje medjunozje u prave svrhe