Pitar s Kariba wrote:provincijalac wrote:Da kažem i ja nešto o Igmanu 93.
Kao prvo,Igman 1992 oslobađaju MUP Hadzića,Igmanski odred(takođe iz Hadžića) i par jedinica iz Hrasnice i trnovskih sela.Ubrzo se zauzima Trnovo i Rogoj(jaaako važan prevoj,sa Rogoja prema Drini sve je nizbrdo).Zauzima se i Grebak.
Na Grebak dolazi Fočanska Brigada.
Onda na Igman dolazi Juka Prazina sa svojim šminkerskim ološem.Juka postaje general.Dolaze i Zukini i Dajdžini i Riječani i Hosovci i pizde materine.Tu je i dosta artiljerije.
Da ne duljim.
1993
Čete prvo napadaju na slobodnu Hadžićku teritoriju(Pazarić i Tarčin).Lome zube na Koščanu(oko 50 poginulih).To da je palo,sve bi otišlo u pizdu strininu.Koščan brane Hadzićani.Onda čete napadaju i uzimaju Golo brdo(dominantna kota između Igmana i Blažuja).Teško se moglo braniti(nema šume,golo ko...)
Takođe napadaju na Lokve ali tu ga puše.Lokve brane Hadžićani.
I onda kreće napad sa kontra strane.Pored mase vojske,oružija,artiljerije pada sve redom.Pošto pada Rogoj, Fočaci da nebi ostali u okruženju izvlače se sa Grepka prema Igmanu.Trnovo pada.pada jedno po jedno selo oko Trnova i po Bjelašnici.E da se razumijemo.Sve to pada BEZ OTPORA.Masa naroda i vojske penje se preko Dejčića ka Igmanu.
Zaim Imamović rahmetli plače u Dejčićima i MOLI jedinice da makar negdje pruže otpor.Znači čete opale artiljerijom i naši bježe bez pješadijske borbe.Činjenica.Moli Hrasničane oni neće.Moli Trnovljake,neće ni oni.Šminkere i nemoli.
Moli Fočake i oni jedini zauzimaju liniju.Tuku se par dana ko ludi.Gine ih 70.Uz bruku ranjenih.Gine i četnika bruka,al ne jebu nego guraju.Na kraju prepolovljeni Fočaci,bez pomoći od ostalih jedinica,povlače se.Hadžićka strana Igmana opstaje.četnici ni metra.
Onda izlaze jedinice iz Sarajeva.Oni na Igman,Hrasničani i Trnovljaci niz Igman.Četnici se helikopterskim desantom spuštaju na repetitor na Bjelašnici.Rasulo totalno.Gaze Babin Do,Veliko polje...Dolaze do skakaonica na malom polju.Dolaze 17 i 7.Usporavaju četnike.Diplomatija,tamo vamo i osta Igman.Znate li uopšte činjenicu da je četnicima trebalo manje od 2 kilometra da se spoje sa četnicima iz Hadzića????
Igman je bio vrhunac javašluka.Igman se mogo braniti.Imali smo vojsku,bilo je i oružija.Ali prije svega to je vukojebina sa bezbroj visova,gustom i jakom šumom.Da nije bilo 7 i 17 brigade Igman bi pao.Teško bi opsto i sa njima da nije bilo diplomatije.Igman 93 je bruka.
Danas kad gledam dokumentarce sa Seferom povraća mi se.Ko on došo i spasio Igman.
Hadžićani ne učestvuju u proslavi Igmana.Niko ih ne zove.Sami organizuju svoju proslavu,dostojanstveno obilježe 1992 i veličanstveno OSLOBOĐENJE Igmana.Svoju stranu Igmana i Bjelašnice Hadzićani su odbranili i 93.
Na kraju,napominjem da je među "prozvanim" jedinicama bilo grupa i pojedinaca koji su časno i herojski branili Igman.
Mislim da je ovo dosta realan opis uz samo par zamjerki s moje strane, što slučajno znam.
1. Igman, odnosno Malo Polje, koje je tada već držala srpska milicija iz Hadžića, po naređenju Avde Hebiba (tajno i bez znanja ministra Delimustafića), oslobađa 35 ljudi iz aktivnog i rezervnog sastava MUP-a Hadžići, odnosno kombinovani vod policajaca iz Hadžića, Pazarića i Tarčina, predvođeni legendarnim Čedom Domuzom. Igmanski odred tada nije ni postojao. Oni su u noći pješke iz Pazarića izašli i uz par rafala rastjerali iznenađene i isprepadane čete. Sa svoje strane (Hrasnički stan) su izašli Hrasničani i tako je uz faktor iznenađenja i nekim čudom (hvala Bogu) Igman postao naš. Ubrzo slijedi kontra iz Hadžića i pokušaj vraćanja Malog Polja ali ova ekipa sa Čedom na čelu razbija taj napad i zarobljava 5-toricu četa. Poslije su razmijenjeni za neke naše uhapšene na punktu u Blažuju. Od ovih 35 ljudi, koliko sam čuo, danas je 11 u životu.
2. Na Igman su puno prije Juke došli Daidža, Zuka i ostali. Juka je došao kasnije ali nije se dugo zadržao.
3. Sa hadžičke strane pada Golo brdo, ali mislim da ga je izgubila neka jedinica iz Sarajeva (101. ili 102.).
4. Pod Hadžičanima pretpostavljam da podrazumijevaš 9. brdsku (Hadžići, Pazarić i Tarčin). Istina je da je 9bbr odbranila svoj dio Igmana ali je istina i da na tom dijelu tokom najveće ofanzive na Igman i nije bilo nekih napada. Dakle, iz Hadžića prema Pazariću oni tada nisu krenuli a ne do Bog da jesu. Vjerovatno ni oni nisu imali snaga za sve to. Naše snage su bile razvučene od Kiseljaka pa preko Hadžića i Igmana a sada se otvarao širok front na Bjelašnici. Glavnina snaga je bila tad pokrivala Malo Polje jer je bilo najkritičnije. Istina je da je od skakaonica gdje je linija stala pa do Golog brda bilo samo 2-3 km da se oni spoje i sve bi otišlo u helać!
5. Istina je da su glavni udar zaustavile 7. i 17. ali je istina i da je ostalo obavila diplomatija. 7. i 17. su bukvalno iz kamiona i pokreta uvedeni u borbu i tukli su se žestoko. Tad su niz igmanski put prema Suhodolu i nazad samo letala vozila sa ranjenicima, tamo-vamo. Nihov udar jeste zaustavljen ali je pitanje bi li i sljedeći udar takve žestine mogao biti zaustavljen! Naravno, pitanje je i da li su oni imali snage za taj udar!? Do njega, srećom, nije došlo jer je kao što znamo, svoje obavio Alija.
Razumijemo se u potpunosti.
1.Nakon malog polja,osvojeno je još bruka nekih brda.
2.Istina.
3.I ja mislim da je 101.brigada uz bokove 9 br i 4 mot
4.Pod Hadzićanima podrazumijevam stanovnike slobodne hadzićke teritorije(Pazarić i Tarčin,u koji je izbjegla većina stanovnika okupiranog dijela općine).Istina je da bi bilo guravo da su udarili na Gradac ili Koščan ili Lokve.Tad nekad je i sa Hrvatima zapucalo ,otvorio se front ka Kreševu i Kiseljaku.
5.I ja mislim(iako se mnogima neće svidjeti), da se prije Ivan sedla Mladić ne bi zaustavio.Napadali su sa oko 10 000 vojnika(mnogi kažu i više),sa brukom artiljerije,masom specijalnih jedinica(kvalitetnih) i odličnim i odlučnim zapovjednim kadrom na čelu sa prvim čovjekom vojske(Mladićem).Imali su jaku helikoptersku podršku,kako transportnu tako i jurišnu(gazele).Bili su spremni i na žrtve(Prije Dejčića Fočaci su ih povaljali oko 150,al oni su i dalje napadali i napredovali).Nasuprot tome mi smo bili u totalnom rasulu.
Na svu sreću Igman je opstao.Uz Božiju pomoć najviše.
Jedna zanimljivost.znate li da je kroz istoriju Igman uvijek bio četnička planina.U turskom vaktu hajdučka baza.U 2.svjetskom cijeli rat na njemu je bio jak četnički odred.igman ,četnička planina,u ovom ratu bio i ostao naš.Za narod Pazarića i Tarčina(strateški važnih mijesta za opstanak bosne) psihološki je to značilo jako puno.