¤ jelena ¤ wrote: ↑29/04/2023 10:02
Nego, napisaše li ova dvojica iz naslova teme još nešto, osim tih uvreda na račun vjerski i nacionalno uvredljivih?
Kroz maglu se sjećam da sam nekad davno, negdje vidjela njihova sabrana djela. Brat bratu - metar, metar ipo u svakom, a morebit i više. Sad, ne bih ja to čitala, al živo me interesuje:
jesu li ti velikani pisane riječi uspjeli napisat išta neuvredljivo ili hvale vrijedno u pomenutoj metraži knjiga koje ostaviše iza sebe?
Idemo dalje, što bi rek'o Srđan Mandić.
Sigurno si čitala njegovu mladalačku disertaciju " Razvoj duhovnog života u Bosni pod utjecajem turske vladavine".
Kako tumačiš činjenicu da Andrić, generalno, ne daje na značaju svemu onome što nije napisano na tzv. narodnom jeziku?
Evo, recimo, alhamijado književnost kod Bošnjaka.
Je li to proizilazi iz njegovog južnoslovenskog nacionalizma ili je smetnuo sa uma?
By the way, kad smo kod alhamijado književnosti, zašto bi za Bošnjake bio prihvatljiv Njegoš sa nekim popularnim desetercem o Turcima, a za Srbe neprihvatljiva Umihana Čuvidina sa "Sarajlije iđu na vojsku protiv Srbije"?
Evo danas sedam godin dana
Kako cvili bosanska fukara:
Niti ima paše ni vezira,
Dok ne dođe paša Ali-paša.
A čim dođe paša Ali-paša,
On popisa svu butum Krajinu,
Svu Krajinu i Hercegovinu,
Najotragu mlade Sarajlije,
Sarajlije, mlade jeničare
I pred njima gazi Memiš-agu.
Kad to čuli jeničari:
Zlatne poše razmotaše,
Čiverice obukoše;
Al-biniše poskidaše,
Zagarije obukoše;
Aga-šalvar iskidaše,
Gazalice obukoše;
Kajsarlije iskidaše,
Kaišlije pritegoše.
I pođoše jeničari
I pred njima Memiš-aga.
Kad su bili uz kovače,
Govori him Memiš-aga:
- Djeco moja, jeničari,
De dva i dva zapjevajte,
Domovinu rasplačite.
Zapjevaše jeničari:
- Naše majke, ne plačite,
Naše seke, ne zal'te nas,
Naše drage ne čekajte,
Naše ljube, udajte se.
Mi ćemo se iženiti,
Pod Loznicom u polju zelenu.
I odoše jeničari.
Iz Saraj'va rano podraniše,
Na Glasincu konak učiniše,
Kod Sokoca, vrela studenoga.
A Glasinca rano podraniše,
U Kasabi konac učiniše,
Iz Kasabe rano podraniše,
Kod Zvornika konak učiniše,
A otalen rano podraniše,
Pod Loznicom konak učiniše.
Tu su bili tri bijela dana,
Dok im stiže paša Ali-paša.
A čim dođe paša Ali-paša,
On zametnu tunhazli ćupriju
I premetnu mlade jeničare:
Najnapreda Čamdži bajraktare,
A za njime Pinjo bajraktare,
A za njime Ahmet bajraktare,
A za njime aga Memiš-aga,
A za njima mladi jeničari.
Čim priđoše kavgu zaturiše
I nadbiše Srbadiju mladu,
I siđoše stojnu Biogradu.
Tu su bili preko mjesec dana.
Skupiše se Sarajke djevojke,
Knjigu pišu gazi Ali-paši:
- S Bogom babo, pašo Ali-pašo,
Pusti nama sve naše ašike,
Jer ostasmo mlade neudate.
Ali-paša njima otpisuje:
- Bogom kćerke, Sarajke djevojke,
Iskup'te se na Ravne Bakije
I uzmite turski abdest na se,
Dovu čin'te, od Boga išćite,
Da ja uzmem stojna Biograda,
I Semendru niže Biograda,
Pusti ću vam sve vaše ašike.
Djevojke su pašu poslušale,
I izišle na murad, na dovu,
Tu su Bogu dovu učinile.
Bog je dovu kabul učinio:
I ne prođe ni petnaest dana
Paša uze stolna Biograda
I Semendru niže Biograda.
Vratiše se mladi jeničari
Svome domu, svome zavičaju.
Možda je ipak riječ o okupatorkinji, što bi rekla uvažena forumska kolegica Bloo.