Da li je muzika prije bila bolja

[qlface]

Današnja muzika je prisiljena da prati ideološko nametnuti kalup, i žrtva je modernog interneta. Da bi isplivao moraš imati šok sadržaj, i zato imamo tekstove i spotove koji koketiraju sa pornografijom, sotonizmom i koje su pravljene u nekom haotičnom, tjeskobnom tempu koji prije nije postojao. Na sve to dodaj ove zoomere koji su permanentno triggerane labilne osobe i dobiješ haos gdje niko nema pojma u kom muzičkom smjeru ide ni šta želi da sluša, jer svake minute izađe novi "hit".

Da se ne lažemo, i prije je bilo Seka, Ceca kao i klošara koji recituju impotentna kurčenja u mikrofon. Samo si prije debilu mogao reći da je debil i žanrovi su bili jasni, danas je sve neki miks, hibrid žanrova da bi bilo "inkluzivno" i "osvojilo širu publiku". Zato nam sve zvuči isto, jer maltene i jeste isto.

Sotonizam sex i sokiranje nije od danas. Alice Cooper 70tih, Slayer i Venom 80tih, Marilyn Manson 90tih ... Ako sta nije jasno guglaj satanic panic 80s. i prije su wasp pjevali fuck you like beast, salt n pepa - push it real good ... Cak sta vise danas vise i nema muzickih sokiranja. Proslo je to doba kad su se ljudi sokriali, 70tih kad je Alice Cooper na bini imao giljotinu ili kad je Manson cijepao biblije po koncertima .

Da, ali su ljudi to prije radili ponekad, i uglavnom spontano. Danas je sve usiljeno i dizajnirano za klikove.

[tranquil]

"Furaju se na sotonizam samo da bi bili popularni. Tako ti je to danas."

Rečenica koja je pratila svaku od nekoliko zadnjih decenija.

Evo npr. ove sotonjare:



Recorder Live in Studio, 1968. Ovo što je @qlface rekao, uz odgovarajuće tehnološke preinake ("danas sve rade za klikove" je nekada bilo "danas sve rade za TV/radio minutažu"), je priča koju prodavači morala koriste već preko pola stoljeća.

Da se razumijemo, ne koristim ovo da bih poredio stonese sa nekom jutjub autotjun "zvijezdom" koja je stavila pentagram u spot, nego da skrenem pažnju da je nekih stvari bilo uvijek, i kršenja morala, i ovakvih koji se bune zbog toga. Ali to nije tema današnje emisije.

[billy organ]

Sotonizam sex i sokiranje nije od danas. Alice Cooper 70tih, Slayer i Venom 80tih, Marilyn Manson 90tih ... Ako sta nije jasno guglaj satanic panic 80s. i prije su wasp pjevali fuck you like beast, salt n pepa - push it real good ... Cak sta vise danas vise i nema muzickih sokiranja. Proslo je to doba kad su se ljudi sokriali, 70tih kad je Alice Cooper na bini imao giljotinu ili kad je Manson cijepao biblije po koncertima .

Da, ali su ljudi to prije radili ponekad, i uglavnom spontano. Danas je sve usiljeno i dizajnirano za klikove.

lol, pjesama o karindjanju je bilo odkad svijeta i vijeka. Sta mislis o cemu je Ginuwine pjevao "riding my pony", sigurno nije o jahanju ponija bukvalno ili Rihanna shut up and drive, spice klix 2 become 1. Sex se uvijek prodavao kroz muziku. A sotona je uvijek tu prisutan bio ...

[tranquil]

Al' se ljudi ibrete nad provokativnošču modernih pjesama i muzičara, a sin Džimi, od guštera Kralj, prije 55 godina pjevao majci kako želi da je guzi, a Zlobni Sid nosio prije 45 godina majicu sa svastikom

Upravo u ovakvim zbunjenim postovima ljudi koji misle da su golotinja, provokacija i psovke otkriveni u zadnje dvije decenije, se vidi kako izgleda nostalgija: uljepšana, idealizirana, nerealistična verzija prošlosti, u kojoj su skoro svi slušali dobru muziku na sve strane, i nije bilo skoro ničega neprimjerenog.

[darius_maximus]

Vidim mnogi se ponašaju isto kao da se prije iz kafića orio Motörhead, Pixies, Exploited, Sonic, a eto sada neko mrmljanje kroz brade.

Kao "prije se moglo birati između razne dobre muzike". Nije, i prije se moralo kopati do dobre muzike. Jebote kad se samo sjetim, kroz kakve kanale sam ja dobijao kasete od Sonic-a i NIN-a. Ploča se mogla naslijediti samo ako je neko umro. U kafiću, ako nije neki sa specijalizovanim imidžom i klijentelom, najbolje što si mogao dobiti je nešto komercijalno kao što su gansi.

Kanali za dobru muziku su se promijenili, svi smo tu ispali iz fazona, i sada je teško navigirati kroz šumu smeća, ali nije da nema dobre muzike. U Sarajevu sam znao otići na svirku u Underu nekog benda za kojeg nikada nisam čuo, i bio pozitivno iznenađen energijom i inventivnošću. Ali ako se ograničite na muziku u kafićima i top liste na Youtubu kao mjerilo, normalno da ćete čuti samo mrmljanje kroz brade.

Ja upravo i govorim o "komercijalnoj" muzici i svakodnevnom životu.
Ne znam, meni Gunsi nisu nikakav problem, kao ni ostale stvari koje si mogao redovno čuti, kao što su Peppersi, Eminem, Sting i sijaset drugih izvođača raznih žanrova.

Onda, kada počneš slušati nešto, naravno da ćeš se raspitati i šta ima još u tom fazonu.
Naći ćeš, bubam, Black Sabbath ili 2Paca i širiti vidike.

Ja ne govorim o formiranim ukusima kao što su naši.
Ja govorim o mladima koji danas od malih nogu vide samo generic mass product.
Djeca u osnovnoj i srednjoj vide samo trending i ono što se vrti po kafićima i kanalima.
Moja je teza da je ono što se prije vrtilo po našim verzijama "trendinga" bilo bolje od onoga na šta su danas mladi osuđeni.

[zomri]

Koji su to tematski kafici kod nas pustali Pixies i NIN, Soundgarden ? Kod nas uglavnom ide moderni pop, pop muzika 80tih i 90tih, domaca, metal i rock.

Pocetkom 2000tih pustalo se u culhanu dosta tog alternativnog, pa onda access kod samzyja. Hardcore, hip hop, dancehall u barhani, nu metal u krokiju itd

[darius_maximus]

Al' se ljudi ibrete nad provokativnošču modernih pjesama i muzičara, a sin Džimi, od guštera Kralj, prije 55 godina pjevao majci kako želi da je guzi, a Zlobni Sid nosio prije 45 godina majicu sa svastikom

Upravo u ovakvim zbunjenim postovima ljudi koji misle da su golotinja, provokacija i psovke otkriveni u zadnje dvije decenije, se vidi kako izgleda nostalgija: uljepšana, idealizirana, nerealistična verzija prošlosti, u kojoj su skoro svi slušali dobru muziku na sve strane, i nije bilo skoro ničega neprimjerenog.

Ovisi šta je neprimjereno
Madonna je bila jako neprimjerena, a ne možeš biti veći mainstream od nje.

U Sovjetskom Savezu se na to gledalo malo i strožije


Julio Iglesias me uvijek ubije

[tranquil]

Vidim mnogi se ponašaju isto kao da se prije iz kafića orio Motörhead, Pixies, Exploited, Sonic, a eto sada neko mrmljanje kroz brade.

Kao "prije se moglo birati između razne dobre muzike". Nije, i prije se moralo kopati do dobre muzike. Jebote kad se samo sjetim, kroz kakve kanale sam ja dobijao kasete od Sonic-a i NIN-a. Ploča se mogla naslijediti samo ako je neko umro. U kafiću, ako nije neki sa specijalizovanim imidžom i klijentelom, najbolje što si mogao dobiti je nešto komercijalno kao što su gansi.

Kanali za dobru muziku su se promijenili, svi smo tu ispali iz fazona, i sada je teško navigirati kroz šumu smeća, ali nije da nema dobre muzike. U Sarajevu sam znao otići na svirku u Underu nekog benda za kojeg nikada nisam čuo, i bio pozitivno iznenađen energijom i inventivnošću. Ali ako se ograničite na muziku u kafićima i top liste na Youtubu kao mjerilo, normalno da ćete čuti samo mrmljanje kroz brade.

Ja upravo i govorim o "komercijalnoj" muzici i svakodnevnom životu.
Ne znam, meni Gunsi nisu nikakav problem, kao ni ostale stvari koje si mogao redovno čuti, kao što su Peppersi, Eminem, Sting i sijaset drugih izvođača raznih žanrova.

Onda, kada počneš slušati nešto, naravno da ćeš se raspitati i šta ima još u tom fazonu.
Naći ćeš, bubam, Black Sabbath ili 2Paca i širiti vidike.

Ja ne govorim o formiranim ukusima kao što su naši.
Ja govorim o mladima koji danas od malih nogu vide samo generic mass product.
Djeca u osnovnoj i srednjoj vide samo trending i ono što se vrti po kafićima i kanalima.
Moja je teza da je ono što se prije vrtilo po našim verzijama "trendinga" bilo bolje od onoga na šta su danas mladi osuđeni.

Mainstream je sada smeće, i u vrijeme naše mladosti je takođe bio smeće, samo smo na taj stari "oguglali", više ga prihvatili, a ovaj novi nećemo jer se sada teže mijenjamo. I ne govorim za tebe, nego i za sebe i za svu moju generaciju, ja samo priznajem da Jala i Buba nisu ništa nešto posebno gori od Lošinog "sliku nisam našao, pa te zaboravio" (mislim WTF Loša), ali eto meni je, zbog proteka vremena, Loša i dalje manje iritantan, niti je New Kids on the Block bolji od Miley Cyrus, nego je samo naše uho tada bilo mlađe i pomirili smo se sa smećem našeg vremena.

Bilo šta od muzike koja se danas smatra "sjajnom muzikom prošlosti", a što je pomenuto na ovoj temi, sam morao tražiti, kopirati kasete, zvati ovoga i onoga, posjećivati pirate... Ko je htio smeće, nije se ništa morao mučiti, samo bi upalio radio ili TV, i BUM, Miroslav Ilić, Brena, Posljednja igra leptira, Merlin... Isto je tako i danas, samo se tehnologija promijenila. Našoj generaciji se više ne zajebaje da sada kopamo i pronalazimo šta je novo što je stvarno dobro. Ali klinci, oni furaju sve, i smeće i dobre stvari, samo što mi vidimo samo ovo popularno smeće. To je kao kada bi moj otac ocjenjivao muziku mog vremena na osnovu MC Hammera i New Kids on the Block. Da nije bilo mene da teroriziram porodicu i komšiluk sa presnimljenom kasetom NIN-a, čovjek ne bi ni znao da je 90-ih bilo i dobre muzike.

[darius_maximus]

Ja upravo i govorim o "komercijalnoj" muzici i svakodnevnom životu.
Ne znam, meni Gunsi nisu nikakav problem, kao ni ostale stvari koje si mogao redovno čuti, kao što su Peppersi, Eminem, Sting i sijaset drugih izvođača raznih žanrova.

Onda, kada počneš slušati nešto, naravno da ćeš se raspitati i šta ima još u tom fazonu.
Naći ćeš, bubam, Black Sabbath ili 2Paca i širiti vidike.

Ja ne govorim o formiranim ukusima kao što su naši.
Ja govorim o mladima koji danas od malih nogu vide samo generic mass product.
Djeca u osnovnoj i srednjoj vide samo trending i ono što se vrti po kafićima i kanalima.
Moja je teza da je ono što se prije vrtilo po našim verzijama "trendinga" bilo bolje od onoga na šta su danas mladi osuđeni.

Mainstream je sada smeće, i u vrijeme naše mladosti je takođe bio smeće, samo smo na taj stari "oguglali", više ga prihvatili, a ovaj novi nećemo jer se sada teže mijenjamo. I ne govorim za tebe, nego i za sebe i za svu moju generaciju, ja samo priznajem da Jala i Buba nisu ništa nešto posebno gori od Lošinog "sliku nisam našao, pa te zaboravio" (mislim WTF Loša), ali eto meni je, zbog proteka vremena, Loša i dalje manje iritantan, niti je New Kids on the Block bolji od Miley Cyrus, nego je samo naše uho tada bilo mlađe i pomirili smo se sa smećem našeg vremena.

Bilo šta od muzike koja se danas smatra "sjajnom muzikom prošlosti", a što je pomenuto na ovoj temi, sam morao tražiti, kopirati kasete, zvati ovoga i onoga, posjećivati pirate... Ko je htio smeće, nije se ništa morao mučiti, samo bi upalio radio ili TV, i BUM, Miroslav Ilić, Brena, Posljednja igra leptira, Merlin... Isto je tako i danas, samo se tehnologija promijenila. Našoj generaciji se više ne zajebaje da sada kopamo i pronalazimo šta je novo što je stvarno dobro. Ali klinci, oni furaju sve, i smeće i dobre stvari, samo što mi vidimo samo ovo popularno smeće. To je kao kada bi moj otac ocjenjivao muziku mog vremena na osnovu MC Hammera i New Kids on the Block. Da nije bilo mene da teroriziram porodicu i komšiluk sa presnimljenom kasetom NIN-a, čovjek ne bi ni znao da je 90-ih bilo i dobre muzike.

Da ne bude da pričam napamet, gledao sam zadnjih dana Billboardove liste 80-ih, 90-ih, 2000-ih i 2010-ih (da sad ne kopiram ovdje i ne pravim kilometarske postove).
Nije to samo subjektivno mišljenje, kada se podvuče crta.
To što je tada bilo Brene, ne znači da nije bilo i 100 drugih stvari na dohvat ruke.

Pa stvar kao što je "Another Brick In The Wall" je bila dio popularne kulture.
Mogao si vidjeti spot na TV-u normala.
Korn ti radio muziku za Tomb Raider s Angelinom i za Queen of the Damned s Aaliyah, zajedno s Disturbed i Linkin Parkom.
Queen radio muziku za Highlandera, Daft Punk za Tron.
Na razne načine si imao ogroman broj kvalitetnog sadržaja u eteru i nisi morao baš kopati.
Naravno, sjećam se i ja da sam sjedio i čekao da počne pjesma na radio da je snimim na kasetu, ali sam znao da postoji.

[tranquil]

Mainstream je sada smeće, i u vrijeme naše mladosti je takođe bio smeće, samo smo na taj stari "oguglali", više ga prihvatili, a ovaj novi nećemo jer se sada teže mijenjamo. I ne govorim za tebe, nego i za sebe i za svu moju generaciju, ja samo priznajem da Jala i Buba nisu ništa nešto posebno gori od Lošinog "sliku nisam našao, pa te zaboravio" (mislim WTF Loša), ali eto meni je, zbog proteka vremena, Loša i dalje manje iritantan, niti je New Kids on the Block bolji od Miley Cyrus, nego je samo naše uho tada bilo mlađe i pomirili smo se sa smećem našeg vremena.

Bilo šta od muzike koja se danas smatra "sjajnom muzikom prošlosti", a što je pomenuto na ovoj temi, sam morao tražiti, kopirati kasete, zvati ovoga i onoga, posjećivati pirate... Ko je htio smeće, nije se ništa morao mučiti, samo bi upalio radio ili TV, i BUM, Miroslav Ilić, Brena, Posljednja igra leptira, Merlin... Isto je tako i danas, samo se tehnologija promijenila. Našoj generaciji se više ne zajebaje da sada kopamo i pronalazimo šta je novo što je stvarno dobro. Ali klinci, oni furaju sve, i smeće i dobre stvari, samo što mi vidimo samo ovo popularno smeće. To je kao kada bi moj otac ocjenjivao muziku mog vremena na osnovu MC Hammera i New Kids on the Block. Da nije bilo mene da teroriziram porodicu i komšiluk sa presnimljenom kasetom NIN-a, čovjek ne bi ni znao da je 90-ih bilo i dobre muzike.

Da ne bude da pričam napamet, gledao sam zadnjih dana Billboardove liste 80-ih, 90-ih, 2000-ih i 2010-ih (da sad ne kopiram ovdje i ne pravim kilometarske postove).
Nije to samo subjektivno mišljenje, kada se podvuče crta.
To što je tada bilo Brene, ne znači da nije bilo i 100 drugih stvari na dohvat ruke.

Pa stvar kao što je "Another Brick In The Wall" je bila dio popularne kulture.
Mogao si vidjeti spot na TV-u normala.
Korn ti radio muziku za Tomb Raider s Angelinom za Queen of the Damned s Aaliyah, zajedno s Disturbed i Linkin Parkom.
Queen radio muziku za Highlandera, Daft Punk za Tron.
Na razne načine si imao ogroman broj kvalitetnog sadržaja u eteru i nisi morao baš kopati.
Naravno, sjećam se i ja da sam sjedio i čekao da počne pjesma na radio da je snimim na kasetu, ali sam znao da postoji.

Da se razumijemo, ne mislim da je dobra muzika bila skroz nedostupna, ali da je smeće ipak bilo dostupnije i slušanije, to je nepobitna činjenica.

Ali to nije najbitnija moja poenta vezana za ovu temu.

Problem nije u starom / novom smeću, staroj kvalitetnoj muzici ili u novom nedostatku iste.

Evo problema: Ne možemo mi, naša generacija, više ocjenjivati šta je dobro, a šta nije. Moji roditelji su, za balkanske uslove, slušali prilično kvalitetnu muziku, tako da u njihovoj staroj kolekciji ploča ima svega: od Ray Charlesa, preko Beatlesa i Stonesa, da bi poslije došli na neke domaće tipa rani Dragojević ili Čola. Dobro, našao se tu i neki Rod Stewart (ili kako ga je moja mati nazivala, "Alice Cooper mog vremena") i Bonny M. Ali ako je neke od tih stvari i pregazilo vrijeme, teško da ćemo bilo šta od toga nazvati "smećem". Dakle, moji roditelji nisu slušali smeće, nego za svoje vrijeme prihvatljivo kvalitetnu muziku.

A opet su, kada su u svojim 40-im godinama bili suočeni sa "Teenage Riot" od Youth-a. ili "Closer" od NIN-a, vrtili glavom i govorili - upravo ovo što naša generacija kuka kroz cijeli ovaj thread. "Ovo je smeće", "ova muzika nije prismrdila starom dobrom roku", "šta ovo slušaš", "kakvi su ovo drogeraši", "ja moram ispružiti ruke kroz balkon da komšije ne bi pomislile da te davim" (moj otac je imao dosta slikovit smisao za humor), i sl. Sve su to govorili za svaku od stvari za koje ovdje, danas, pričamo kao o bezvremenskim klasicima.

A slušao sam ja (a sa mnom i moja porodica) i smeća, od kog sam srećom većinu pozaboravljao. Danas mi nešto od toga padne na pamet, uhvati me upravo nostalgija, nađem tu neku staru stvar i sjebem se koliko je u stvari loša. Ali onda sam i to slušao - morao sam sve isprobati da bih znao šta je dobro. Ali poenta je da moji roditelji nisu razlikovali jedno od drugog. Njima je sve bilo "Allahu dragi, okreni ga na pravi put".

Nekada, u to doba, bih pomislio, i znam da je većina nas ovako mislila: nadam se da u ovim njihovim godinama neću postati kao oni, i da ću ostati otvoren za sve novo.

Ispostavilo se da je to nemoguće.

Ja ne razumijem šta ova omladina sluša, i to otvoreno priznajem. Ali neću paušalno da sve otpišem kao smeće, iako većina od toga možda i zaslužuje taj epitet. Jednostavno, vrijeme je da priznamo, da smo stari, i da su nam uši stare, i da više ne možemo ocijeniti novu muziku, jer je ne razumijemo.

[Hakiz]

I ja sam potpuni laik za ovo, ali mislim da postoji dobar razlog zašto se u školi iz muzičke kulture mnogo više proučava klasična, nego muzika 70-tih, 80-tih i 90-tih... Da li je jednako teško napisati rock hit i simfoniju? Ne bih rekao... Koliko kvalitetnih rock muzičara postoji? Rekao bih na hiljade... A koliko kvalitetnih kompozitora klasične muzike? Not so much... Ako govorimo o kompleksnosti i težini komponovanja, pa i izvođenja - neuporedivo...

Il evo šta kaže nauka

https://www.cambridge.org/core/journals ... 5747EAFF9B

U redu, onda je kompleksnost i tehnička težina određene kompozicije mjerilo kvalitete muzike? Ok, zašto?

Recimo i jazz je poprilično kompleksna i tehnički zahtjevna muzika, možda ne kao klasika, ali improvizacija koja je prisutna u jazzu je svakako svrstavaju u muziku koja zahtjeva mnogo virtuoznosti od muzičara.

Što se tiče ovog citata izvučenog iz rada na ovu tematiku, mislim da nema ništa veću težinu od prosječnog kritičkog mišljenja. A mišljenja
na ovu temu su različita. Mislim da klasična muzika nema ništa veći monopol nad "potencijalom za ekspresivnost" i "potencijalom psihološkog
uvida i dubine" od različitih oblika popularne muzike što može posvjedočiti bilo ko ko je proveo dosta svog života slušajući ovu muziku i ko je
osjetio iste stvari kao što je ovaj lik osjetio slušajući klasičnu muziku.

Recimo da muzika koja pored virtuoznosti izvođača i od slušaoca traži više angažovanosti, razmišljanja i znanja dok sluša je bolja od one koja to ne traži.

Kao i ona koja u slušaocu pobudi drugačije emocije od sječenja vena i dizanja tješitelja.

[JelBistro]

I kvalitetnija i bolja gotovo bez ikakve analogije i mogućnosti za raspravu.

[breuer]

ne zaboravite da su nacisti bili samo umjetničko društvo sa sve obožavateljima Vagnera, Bethovena, Brahmsa i ostalih muzičkih velikana koje će teško bilo ko ikad nadmašiti...

i do čega je to dovelo...

[Edin H.]

Klasična muzika rijetko može pobuditi bujicu emocija poput recimo: “Čaše lomim, ruke mi krvave…”

[Hakiz]

Klasična muzika rijetko može pobuditi bujicu emocija poput recimo: “Čaše lomim, ruke mi krvave…”

Ko ne pusti suzu na "Vesti la giuba" u izvođenju Maria Lanze, psihopata je.

[tranquil]

ne zaboravite da su nacisti bili samo umjetničko društvo sa sve obožavateljima Vagnera, Bethovena, Brahmsa i ostalih muzičkih velikana koje će teško bilo ko ikad nadmašiti...

i do čega je to dovelo...

Česta zabluda. Dok je to tačno za ponekog školovanog oficira ili zvaničnika, prosječni Nijemac tog vremena, a s njim i prosječni nacista koji je gušio ljude po logorima, je bio konzument običnog, normalnog, folka. Surprise, surprise.

[breuer]

ne zaboravite da su nacisti bili samo umjetničko društvo sa sve obožavateljima Vagnera, Bethovena, Brahmsa i ostalih muzičkih velikana koje će teško bilo ko ikad nadmašiti...

i do čega je to dovelo...

Česta zabluda. Dok je to tačno za ponekog školovanog oficira ili zvaničnika, prosječni Nijemac tog vremena, a s njim i prosječni nacista koji je gušio ljude po logorima, je bio konzument običnog, normalnog, folka. Surprise, surprise.

pa i govorimo o organizatorima svih zločina, oni su se napajali na vrelu najbolje muzike svih vremena, pa im to nije pomoglo da budu iole normalni, kamoli da se kaže šta drugo...običan puk je običan puk u svakom slučaju...

https://www.youtube.com/watch?v=Yqff1F0Ijn0

[teskeredzic_22]

Česta zabluda. Dok je to tačno za ponekog školovanog oficira ili zvaničnika, prosječni Nijemac tog vremena, a s njim i prosječni nacista koji je gušio ljude po logorima, je bio konzument običnog, normalnog, folka. Surprise, surprise.

pa i govorimo o organizatorima svih zločina, oni su se napajali na vrelu najbolje muzike svih vremena, pa im to nije pomoglo da budu iole normalni, kamoli da se kaže šta drugo...običan puk je običan puk u svakom slučaju...

https://www.youtube.com/watch?v=Yqff1F0Ijn0

Šta hoćeš da kažeš , da od slušanja vrsta muzike zavisi da li je osoba moralna ili ne ?

Radovan Karadžić sluša gusle koje veze nemaju s klasičnom muzikom , po čemu se cilj njegovih nedjela razlikuje od nacističkih ?

[breuer]

pa i govorimo o organizatorima svih zločina, oni su se napajali na vrelu najbolje muzike svih vremena, pa im to nije pomoglo da budu iole normalni, kamoli da se kaže šta drugo...običan puk je običan puk u svakom slučaju...

https://www.youtube.com/watch?v=Yqff1F0Ijn0

Šta hoćeš da kažeš , da od slušanja vrsta muzike zavisi da li je osoba moralna ili ne ?

upravo suprotno, da slušanje bilo koje vrste muzike ne znači ništa i ne možemo donositi sud o bilo kome u odnosu na navedeno...nije mi jasno kako ne kontaš

p.s. primijetiti kako je Furtwangler smeljao galop na kraju 4. stavka, to je očito bio jedini način da iskaže neslaganje sa publikom iza

[teskeredzic_22]

Šta hoćeš da kažeš , da od slušanja vrsta muzike zavisi da li je osoba moralna ili ne ?

upravo suprotno, da slušanje bilo koje vrste muzike ne znači ništa i ne možemo donositi sud o bilo kome u odnosu na navedeno...nije mi jasno kako ne kontaš

p.s. primijetiti kako je Furtwangler smeljao galop na kraju 4. stavka, to je očito bio jedini način da iskaže neslaganje sa publikom iza

Do mene , oprosti molim te

[Hakiz]

ne zaboravite da su nacisti bili samo umjetničko društvo sa sve obožavateljima Vagnera, Bethovena, Brahmsa i ostalih muzičkih velikana koje će teško bilo ko ikad nadmašiti...

i do čega je to dovelo...

Česta zabluda. Dok je to tačno za ponekog školovanog oficira ili zvaničnika, prosječni Nijemac tog vremena, a s njim i prosječni nacista koji je gušio ljude po logorima, je bio konzument običnog, normalnog, folka. Surprise, surprise.

Što je čovjek obrazovaniji, manje je podložan rmocijama, više je proračunat.

Nacistički logori du bili stvar matematike.

[Edin H.]

ne zaboravite da su nacisti bili samo umjetničko društvo sa sve obožavateljima Vagnera, Bethovena, Brahmsa i ostalih muzičkih velikana koje će teško bilo ko ikad nadmašiti...

i do čega je to dovelo...

Česta zabluda. Dok je to tačno za ponekog školovanog oficira ili zvaničnika, prosječni Nijemac tog vremena, a s njim i prosječni nacista koji je gušio ljude po logorima, je bio konzument običnog, normalnog, folka. Surprise, surprise.

Jel’ Lili Marlen?

[mali_balon]

Ali meni je eksta gledat one reaction videos na YT kada kmice slusaju metal tu bude kvalitetnih provala

[tranquil]

Česta zabluda. Dok je to tačno za ponekog školovanog oficira ili zvaničnika, prosječni Nijemac tog vremena, a s njim i prosječni nacista koji je gušio ljude po logorima, je bio konzument običnog, normalnog, folka. Surprise, surprise.

pa i govorimo o organizatorima svih zločina, oni su se napajali na vrelu najbolje muzike svih vremena, pa im to nije pomoglo da budu iole normalni, kamoli da se kaže šta drugo...običan puk je običan puk u svakom slučaju...

https://www.youtube.com/watch?v=Yqff1F0Ijn0

Ma i to je nategnuta priča, dio te elite jeste furao neke furke, ali i to je ideološki, a ne muzički, pri čemu najviše mislim na nacističko furanje na Wagnera. Dotični je predstavnik romantizma u muzici, i kao takav je u svojim djelima veličao staru germansku historiju i mitologiju, što se poklapalo sa nacističkom etničkom ideologijom. Oni su bili poštovaoci Wagnera ideološki, a ne muzički.

Što i nije nepoznata pojava, svi smo to vidjeli, kod nas, u današnjem vremenu. Sigurno je svako od nas sreo jednog zadrtog SDA-ovca, model Zahiragić, koji je načuo nešto o bošnjaštvu Muse Ćazima Ćatića ili borbi za bosanski jezik Maka Dizdara, pa se proglasio za njihovog fana, a ovamo nije odmakao dalje od Ježeve kućice, a ove pjesnike ne zna prepoznati ni na novčanici. Hadžihafizbegović mu najbolji glumac, a gledao ga samo u Breninom filmu. Ili slični likovi kod Hrvata ili Srba, domoljub koji se kune u hrvatske velikane na polici, a ne zna ih ni nabrojati, ili zaštitnik pravoslavlja sa Dostojevskim na policama, a vidiš po njemu da je odustao prije dvadesete stranice.

To je ta pojava kada se umjetnost i umjetnici pokušavaju uklopiti u nacionalne ideologije, i onda moraš da postaneš fan Wagnera ili nisi dobar Nijemac, a tebi u glavi jodlanje.

Ja mogu stalno pričati da sam ateista, ili da se, uprkos imenu i prezimenu, ne izjašnjavam kao Bošnjak, ali za sve sam i dalje "naš", sve dok ne kažem da ne volim sevdalinke. E tada postanem maltene četnik koji mrzi naše kulturno nasljeđe. Jer sevdalinke se obavezno vole po nacionalnoj dužnosti.

Poenta je da Wagner, Dizdar, sevdalinke, ili Puškin, i ostali umjetnici ili žanrovi koji su postali dio ideologije neke nacionalne ili religijske grupe, nisu krivi što su neki ljudi iz te njihove grupe papci.

Sam Hitler, koji nominalno važi za velikog Wagnerovog fana, je proveo godine sjedeći u lederhoznama po minhenskim pivskim podrumima, a tamo se sigurno nije slušao ni Wagner ni Brahms.

Moram primjetiti da smo se sa ovim malo udaljili od teme.

[tranquil]

Česta zabluda. Dok je to tačno za ponekog školovanog oficira ili zvaničnika, prosječni Nijemac tog vremena, a s njim i prosječni nacista koji je gušio ljude po logorima, je bio konzument običnog, normalnog, folka. Surprise, surprise.

Jel’ Lili Marlen?

You wish. Šta sve sluša današnji ruralni Nijemac se ne može opisati drugačije nego krkanluk, a ko zna kako je to tek bilo prije skoro sto godina...