Operacije Bjelasnica- Treskavica 1994.-1995.

[tempuser]

Pored radnih vodova na terenu su bili pripadnici i civilne zastite iz grada a medju njima najveci broj njih srpske nacionalnosti. Nosenje ranjenika je nesto najteze sto sam ja u zivotu iskusio.

E ja znam jednog koji je 1992. skontao da M92 patriotizam i rat nisu bezazlena zajebancija, da se mora spavati u rovovima itd, pa je sa 26 godina zdrav-prav našao sebi selameta kao povjerenik Merhameta na Koševskom pa sve to iskihao 1995. na Treskavici!

Hmmm, i ja sam zbao dvojicu sličnih, a jedan od njih mome biti taj tvoj.

Prije i poslje rata videotekar, pa ugostitelj...

[Tromblon]

Da, da

[tempuser]

Da, da

'Naći oto je otaj?
Ja jačeg čovjeka u ložioni i na riječima, a da je veći trtaroš u životu nisam vodio!

[Tromblon]

Da, da

'Naći oto je otaj?
Ja jačeg čovjeka u ložioni i na riječima, a da je veći trtaroš u životu nisam vodio!

Lako je pred publikom govor držati

[tempuser]

Da, da

'Naći oto je otaj?
Ja jačeg čovjeka u ložioni i na riječima, a da je veći trtaroš u životu nisam vodio!

Lako je pred publikom govor držati

Lako, lako, a staž u ARBIH 238 dana. Da je od prvog dana to znači da se u novembru 1992. sakrio u Mermahet! Veliki govrnici i junaci!

[Nekako s proljeća]

Nešto pametniji smatraju da je za Armiju R BIH bosansko proljeće krenulo sa našim zauzimanjem Vlašića 1994. Kažem našim zbog učešća gardijske brigade iz Sarajeva u toj možda i prvoj operaciji pod komandom rahmetli Mehmedom Alagićem, komandantu 17 krajiške slavne a onda i viteške brigade. Ima odlična ratna fotografija generala ispod repetitora ili releja na Vlašiću.

Drugi repetitor je za ove teme, onaj na Bjelašnici. Jedna od najboljih ratnih fotografija destrukcije je priča za sebe. Koje je zime ovaj relej srokan i od čije strane. Je li to bilo u vrijeme , koje se prepričava od strane aktera, da se prilikom te akcije neprijatelja na tom položaju nalazila jedinica lisičijeg imena. Jednostavno vrh sa objektom nije branjen, neprijatelj se ušetao, bio je i onaj Dragomir Andan gore tada, javio se sa kote snimkom i ima to na ''yt''-u.

Strašna slika.

[Nekako s proljeća]

Evo još jedna iste zime ili ranog proljeća , '92 ne bi trebala biti prije 1993 ili 94. , tako mi bar sjećanje i drugi detalji govore.


Iz čijeg kontigenta su bili gore razmješteni UNproforci, vjerovatno francuskog. @Nedobrovoljac vidim da si online pa , ne bilo ti mrsko, koja su tvoja saznanja oko ovog repetitora, mislim da ima čitava kraća serija fotografije tadašnjeg generala Mladića ispred objekta, helikopter ''gazela'' ili tako nekako je tu blizu njega. Ali ne bih rekao da sam zapamtio snijeg na fotografiji, što ne znači da sam dobro upamtio.

[aldinjo]

Nešto pametniji smatraju da je za Armiju R BIH bosansko proljeće krenulo sa našim zauzimanjem Vlašića 1994. Kažem našim zbog učešća gardijske brigade iz Sarajeva u toj možda i prvoj operaciji pod komandom rahmetli Mehmedom Alagićem, komandantu 17 krajiške slavne a onda i viteške brigade. Ima odlična ratna fotografija generala ispod repetitora ili releja na Vlašiću.

Drugi repetitor je za ove teme, onaj na Bjelašnici. Jedna od najboljih ratnih fotografija destrukcije je priča za sebe. Koje je zime ovaj relej srokan i od čije strane. Je li to bilo u vrijeme , koje se prepričava od strane aktera, da se prilikom te akcije neprijatelja na tom položaju nalazila jedinica lisičijeg imena. Jednostavno vrh sa objektom nije branjen, neprijatelj se ušetao, bio je i onaj Dragomir Andan gore tada, javio se sa kote snimkom i ima to na ''yt''-u.

Strašna slika.

Repetitor su četnici srušili prije nego će se povući sa istog, u augustu 1993. godine.

[Nekako s proljeća]

Poklapa se i sa onom serijom zabilježenog komandanta pri kraju operacije ''Lukavac 93'', a snijega ni na ovim nema u potpunosti, samo vrhovi brda ga imaju nešto na sjevernim neosunčanim stranama. Hvala obojici na odgovorima. Krajem 1992. preko aerodromske piste prešli do Hrasnice, a par saboraca se istu noć zaputio sa rahmetli Harisom-Pilot do Bjelašnice, nešto oko sistema veze su išli raditi.Vraćali se u grad za novu godinu, ale-ale nas par puta povalili ali nismo odustajali.

[Nekako s proljeća]

Dobar je bio rahmetli Hare, preživio je rat ali ode rano u miru. Nešto kancerogeno u vezi kože, drali ga i uništavali bolesne kancerogeno metastazirajuće ćelije..zračenje. Ovo se dopunjavam jer on zaslužuje to, na stranu što se znamo iz osnovne i eto ga i kod nas nekim relacijama nešto čeprka i uspostavlja što bolje funkcionisanje sistema veze jedinice, oko tehnike i računara, radio-amaterskog punkta. Bilo mu drago da ima jedinica sa takvom filozofijom i u ratnim uslovima.

Neka poenta bi mogla biti , da se krajem decembra 1992 probijala komunikacijska blokada pretrčavanjem aerodromske piste, na komunikacijska čvorišta pod kontrolom 1 korpusa se radilo održavanje ili instaliranje nove opreme iz sistema veza da bi se iz grada što bolje povezalo sa ostalom slobodno teritorijom. Neki oblik tihog rata, ali sve kontinuirano vodio. Hare je bio na našoj strani, pametan je bio da bi dužio pušku. Čovjek softvera u 1992. Ukopali smo ga nas doosta raje, gore u memli mahali Starog Grada

Gigant. I ovaj bi neprijatelj uništio ako bi mogao stići. Sjajna pobjeda i u komunikacijskom prostoru. Ostaće mi zauvijek u memoriji javljanje Televizije Bosne i Hercegovine sa vrha Vlašića dok se u pozadini vihori bijela zastava sa grbom i ljiljanima.Brat bratu preko pet metara dužine. Baš nam dizalo moral.

[Škobo Habu]

Drugi repetitor je za ove teme, onaj na Bjelašnici. Jedna od najboljih ratnih fotografija destrukcije je priča za sebe. Koje je zime ovaj relej srokan i od čije strane. Je li to bilo u vrijeme , koje se prepričava od strane aktera, da se prilikom te akcije neprijatelja na tom položaju nalazila jedinica lisičijeg imena. Jednostavno vrh sa objektom nije branjen, neprijatelj se ušetao, bio je i onaj Dragomir Andan gore tada, javio se sa kote snimkom i ima to na ''yt''-u.

Strašna slika.

Silver fox.

[Messier]

Ti si mene pogresno vezao za ovaj dio Sa ratišta. Pricao sam da sam dolazio pocetkom oktobra kada su padala Šljemena i kada je poginuo i nestao veliki broj gardista VRS.
Nemam saznanja o repetitoru.
Za vrijeme Lukavac 93, ja sam bio angazovan da pomoćnom pravcu, ako se to tako moze nazvati. Napadao sam kotu 830, Glavicu i Golo brdo.

Tad ste i zauzeli jedan dio, jel ono 03.07.?
Bio je neki general Delic kod vas tad, pozivao nas na predaju megafonom, da smo opkoljeni i to

[jefff]

Poklapa se i sa onom serijom zabilježenog komandanta pri kraju operacije ''Lukavac 93'', a snijega ni na ovim nema u potpunosti, samo vrhovi brda ga imaju nešto na sjevernim neosunčanim stranama. Hvala obojici na odgovorima. Krajem 1992. preko aerodromske piste prešli do Hrasnice, a par saboraca se istu noć zaputio sa rahmetli Harisom-Pilot do Bjelašnice, nešto oko sistema veze su išli raditi.Vraćali se u grad za novu godinu, ale-ale nas par puta povalili ali nismo odustajali.

Kada su minirali toranj on se nageo prema Ćabi. Cijelu UNPA zonu su kontrolirali francuzi iz snaga UNPROFORa prem da se vec u drugoj plovini 1995. godine moglo uociti i pripadnike UNPROFORA i iz drugih zemalja. Jednom nas na punktu zaustavili Indonezani i uz osmjeh propustili dalje prem da nas kao naoruzanu vojsku nisu smjeli propustati. UNPA zona je na Igmanu zapocinjala na pocetku Malog Polja prije skakaonica a zavrsavala kod Jablanovog Dola. U pocetku veoma rigorozni, nisu dali uniformisanim licima ni da kroce u zonu a ako bi se desilo da se neko makar priblizi zoni budno bi ga pratili i jednostavno fizickom silom sprijecili prolzak. Kasnije popustili pa uz peripetije ipak propustali nasu vojsku. U medjuvremenu zbog ometanja putne komunikacije preko Igmana od strane pobunjenih Srba putem artiljerije i protiv avionskog oruzja medjunarodna zajednica prosiruje snage i ovlastenja UNPROFORA pa se na igmanu instaliraju posmatracke tacke, izvlaci se artiljerija i tenkovi koja ima ovlastenja da uzvrati na napade srpske strane po komunikaciji Lokve - Hrasnica. Tada stizu i Britanci sa svojom artiljerijom.
Mi nismo sa nekim odusevljenjem gledali na UNPROFOR. Malo se sa njima trgovalo, za nase ambleme, bajonete davali nam cigarete, marmeladu i vino.
Nekako su bili svaki put blizu pozicija gdje je moje odjeljenje bilo rasporedjeno. Jednom kod njihovog punkta na Malom Polju. Neki se nasi malo napili i bacali bombe u njihovom smjeru, s tim da je pucnjava sa nase strane oko njihovih osmatracnica bila konstantna. Oni se zalili komandi, mi rekli da nismo nista uradili i nikom nista. Jednom komandant brigade dolazio i uocio francuske Unprforce kako se motaju oko jednog naseg objekta, neke ovece napustene stale, otisao k njima, izderao se na njih, izjurio ih odatle a naredio da ako sidju sa putne komunikacije da pucamo na njih.
Drugi put na Aisniku prema Igmanskom Golom Brdu drzali liniju tik do njihove osmatracke tacke. Ovaj put mi konstantno pucamo po cetaljima, cetalji uzvracaju PAMom i Brovingom i ne gledaju hoce li pogoditi nas ili njih. Francuzi mole da ne pucamo, oni dripci i opicenjaci medju nama pucali jos vise. Desilo se da su cete ranili jednog Unproforca na osmatracnici i poslije toga nisu vise htjeli kontakta ni trgovine sa nama. Neki Malik iz Magreba kaze: sorry, no more cooperation.
Sta se dalo uociti kod njih, buduci da smo bili jako blizu, po citav dan razbijaju tvrdi i ljuti igmanski kamen i navlace balvane promjera 1. metar u namjeri da naprave neko sto bolje skloniste. Od zvijezde do zvijezde, po najzescem suncu, isto zivotinje u velikom fizickom naporu. To nije bila Legija stranaca vec regruti francuske vojske. Zbilja su oni zivotinje, a to sam se uvjerio radeci sa jednim Belgijancem u nasim redovima.
Mi na Ikaru i rizi i sa nasim radnim navikama ne bi izdrzali 1. sahat njihovog napora.

[Dimu1927]

Gdje se ratni put preko igmana spustao u pazaric, jel bas preko sela lokve, i dole na M17 kod onog kamenoloma, lijevo prije samog pazarica kad se ide iz pravca sarajeva.

I gdje je tu bila linija prema hadzicima ?

[jefff]

Vrlo blizu restorana Sarajevski Begluk na Igmanu. Danas je jedva uocljivo to odvajanje sa asfaltnog puta a nekada je tuda tutnjalo ko na Marin Dvoru, vojska, civili, UNPROFOR, humanitarni konvoji, autobusi, kamioni... Makadamski put je odatle silazio do sela Lokve gdje nastupa strmi uski asfaltni put do spoja sa dionicom puta M17, Sarajevo - Pazaric u mjestu Zovik.
Linija je do Novembra 1992. bila u mjestu Dupovci, oko 2. kilometar od centra Hadzica. Od Novembra linija se povlaci 1. kilometar nazad prema Pazaricu a prije mjesta Gradac. Izmedju nasih i njihovih linija na putu M17. bio je UNPROFOR.

[jefff]

Danas je put Lokve - Igman put sa izvlacenje drvne sirovine. Trasiran je jos prije ZOIL 1984. U ljeto 1995. duz puta na pojedinim tackama UNPROFOR uspostavlja grudobrane, tu postavlja samohodna artiljerijska oruzja i osmatracnice prema pobunjenim srpskim snagama. Na toj dionici tokom cijelog rata zivot su gubili civili i vojnici u velikom broju od neprijateljskih PAMova, PATova, tenkova, artiljerije. Rahmet im dusi i lahka im zemlja bosanska.

[Nekako s proljeća]

Hvala na pojašnjenima, možda je vrijeme da neko postavi yt klip iz dijela Hadzića, General Divjak obilazi u zimu 1994 istureni položaj prve borbene linije, desetominutni prilog na kanalu ''brdska srebrenik'' ja sam ga tu gledao u dva navrata. A svakako se malo na taj prostor nakačismo. Ne tvrdim, ali mi u sjećanju ostalo da smo se krajem 1995. sa terena po planinama Treskavice vraćali nekom ''dogovorenom maršrutom'' pa smo prilazili i kroz Hadziće mislim, pa u šeher.Ono što ne mogu da tvrdim je da smo prolazili dionicu ili više njih kroz područja pod kontrolom VRS Nemam pojma napamet koji je to mjesec i godina bili, ali najkasnije je novembar 1995. koji je moj zadnji teren na toj planinskoj ljepotici. Zimi vrlo zajebana, ostali dio godine mnogo više odgovarao.
Možda i ja dopunim video ako me neko ne preduhitri.

[jefff]

Jovan Divjak s borcima 2. bataljona 109.bbr



Ja imam ovaj snimak koji je nastao u zimu 92-93 a general Divjak je upravo u zoni nase linije prema Hadzicima za koju je dimu1927 pitao, na lokaciji Gradca i sire. Autor snimka i youtube kanala je snimatelj iz press sluzbe 9. brdske brigade Emir Morina gdje su takodjer na sluzbi bili novinari Jadranka Milosevic i Zvonko Maric veseli kojeg mozete uociti i na gore postavljenom snimku u drustvu generala Divjaka.

Sto se tice prolaska kroz Hadzice, moguce je. U Novembru 1995. su vec dosle snage IFORa sa velikim ovlastenjima, otjerali sve strane sa linija dodira i sa putnih komunikacija, dezangazirale tesko oruzje. Vise niko nista nije smio da ometa.

[aldinjo]

Dobar je bio rahmetli Hare, preživio je rat ali ode rano u miru. Nešto kancerogeno u vezi kože, drali ga i uništavali bolesne kancerogeno metastazirajuće ćelije..zračenje. Ovo se dopunjavam jer on zaslužuje to, na stranu što se znamo iz osnovne i eto ga i kod nas nekim relacijama nešto čeprka i uspostavlja što bolje funkcionisanje sistema veze jedinice, oko tehnike i računara, radio-amaterskog punkta. Bilo mu drago da ima jedinica sa takvom filozofijom i u ratnim uslovima.

Neka poenta bi mogla biti , da se krajem decembra 1992 probijala komunikacijska blokada pretrčavanjem aerodromske piste, na komunikacijska čvorišta pod kontrolom 1 korpusa se radilo održavanje ili instaliranje nove opreme iz sistema veza da bi se iz grada što bolje povezalo sa ostalom slobodno teritorijom. Neki oblik tihog rata, ali sve kontinuirano vodio. Hare je bio na našoj strani, pametan je bio da bi dužio pušku. Čovjek softvera u 1992. Ukopali smo ga nas doosta raje, gore u memli mahali Starog Grada

Gigant. I ovaj bi neprijatelj uništio ako bi mogao stići. Sjajna pobjeda i u komunikacijskom prostoru. Ostaće mi zauvijek u memoriji javljanje Televizije Bosne i Hercegovine sa vrha Vlašića dok se u pozadini vihori bijela zastava sa grbom i ljiljanima.Brat bratu preko pet metara dužine. Baš nam dizalo moral.

Sjajna pobjeda na vrhu Vlašića.
A sjećaš li se medijskog blaćenja rahmetli generala Mehmeda Alagića od strane urednika Slobodne Bosne, i njegovog hapšenja, što je bilo zaista ponižavajuće za generala?

[Dimu1927]

Jovan Divjak s borcima 2. bataljona 109.bbr

Ja imam ovaj snimak koji je nastao u zimu 92-93 a general Divjak je upravo u zoni nase linije prema Hadzicima za koju je dimu1927 pitao, na lokaciji Gradca i sire. Autor snimka i youtube kanala je snimatelj iz press sluzbe 9. brdske brigade Emir Morina gdje su takodjer na sluzbi bili novinari Jadranka Milosevic i Zvonko Maric veseli kojeg mozete uociti i na gore postavljenom snimku u drustvu generala Divjaka.

Sto se tice prolaska kroz Hadzice, moguce je. U Novembru 1995. su vec dosle snage IFORa sa velikim ovlastenjima, otjerali sve strane sa linija dodira i sa putnih komunikacija, dezangazirale tesko oruzje. Vise niko nista nije smio da ometa.

Eh hvala, nisam ovaj snimak nikad prije vidio. Ovo na pocetku odmah gdje gledaju je u pravcu hadzica, odnosno onaj most preko zujevine gdje se skrece sa m17 za gradac... A kakva je gore u brdu situacija bila sa linijma u lokvama, koja je tu razdaljina bila ? oni su bili u zunovnici i kasaticima ?

[jefff]

Linija je isla od puta M17 preko lokacije Gaje do iznad Kasetica i dalje po obroncima igmana, lokacije - Pale, Aisnik, Kabalovo. Na Kabalovu se razgranicavala zona odgovornnosti 9.bbr i 4. viteske od 1993. . Kasetici i Zunovnica su bili u njihovm rukama. Kasetici, vrlo karakteristicno prepuno skladista JNA sa velikim podzemnim skladistem. Buduci da je bilo u medju zoni odatle vec od Maja 1992. municiju izvlace obje strane da bi mi krajem 1992. minirali ulaz u podzemno skladiste. Skladista su bila i meta NATO avijacije Septembra 1995.

[Nekako s proljeća]

Jovan Divjak s borcima 2. bataljona 109.bbr



Ja imam ovaj snimak koji je nastao u zimu 92-93 a general Divjak je upravo u zoni nase linije prema Hadzicima za koju je dimu1927 pitao, na lokaciji Gradca i sire. Autor snimka i youtube kanala je snimatelj iz press sluzbe 9. brdske brigade Emir Morina gdje su takodjer na sluzbi bili novinari Jadranka Milosevic i Zvonko Maric veseli kojeg mozete uociti i na gore postavljenom snimku u drustvu generala Divjaka.

Sto se tice prolaska kroz Hadzice, moguce je. U Novembru 1995. su vec dosle snage IFORa sa velikim ovlastenjima, otjerali sve strane sa linija dodira i sa putnih komunikacija, dezangazirale tesko oruzje. Vise niko nista nije smio da ometa.

Da, to je taj ali duži snimak, hvala. Hadzićani su odradili lavovski dio posla tokom rata, obje komponente. Pošto smo bili na planini Treskavici i obilazili linije razdvajanja tj one dijelove koji smo trebali da zadržimo pod svojom kontrolom, iskren da budem nemam pojma o tim početnim događajima u urbanim dijelovima tj implementacije potpisanog mira u Ohaju. Ali mogu da potvrdim da se to poštovalo, vojske su dočekale mir, nema skrivanja i vide oni nas a i mi njih u tranzitu tokom obilaska. Mislim da sam odlično završio rat, doživio da uživam u prirodi i blagodatima Treskavice a da se ne roka ni sekunde. U pauzama tih patrola se igralo jamba ili ajnca u cigare, jednostavo šetalo a da nije po zadatku, lovci među nama nam divokozu i srnu pribavili za ražnja, ljepota živa. Pokretna pekara uvijek svjež hljeb , meso nam u velike pleh tevsije ispeku, svježa ribana kupus salata . A mir traje li traje. I na kraju uđem u grad sa vanjske strane obruča. Cestom u vozilima. Odličan osjećaj.

@Grean još jedan pojam imam u memoriji da se koristio za određeni profil ljudi sa planinski terena, od Igmana do Treske. Zvali su ih ''sohari'', ljude koji kao da nemaju mira i samo sa nekim sječivom nešto rade sa drvetom. Realno, klupa, bajta, čiviluk za uniforme, šoška...nema pojma šta sve još ne, napravili su upravo ti ''sohari''.

[jefff]

Proskok se smatrao neosvojiv. Vise jedinica i u vise navrata je pokusavalo da osvoji Proskok bez uspjeha. To konacno polazi za rukom jedinici LASTE 13.12.1994. u specijalnoj i pomno planiranoj diverzantskoj akciji. Isli su iz dva pravca i u samoj akciji na tacki spajanja nisu se prepoznali. U međusobnoj razmjeni vatre poginulo je nekoliko pripadnika LASTA. Nesto je zbilja proslo krivo.

Podžić: Oslobađanjem Gojčinove ravni i Proskoka oživilo je funkcionisanje Sarajeva
Na spomen-obilježju na Bijelim vodama uklesano je osam imena šehida i poginulih boraca, koji su dali svoje živote u akcijama koje su se vodile na lokalitetu Bjelašnice tokom agresije na našu zemlju od 1992. do 1995. godine

U subotu, 14. decembra na Bijelim vodama na Bjelašnici bit će obilježena jubilarna 25. godišnjica bitke oslobađanja Gojčinove ravni i Proskoka od srpskog agresora.

Tom prilikom će, kako nam je kazao prof. dr. Vedad Šakić, član Upravnog odbora Udruženja veterana policije za specijalne namjene "Lasta", na spomen-obilježju šehidima i borcima, pripadnicima Odreda policije za specijalne namjene "Lasta", biti upriličeno polaganje cvijeća i obraćanje predstavnika Udruženja i zvanica.

- Očekujemo dolazak Aljoše Čampare, ministra MUP Federacije BiH, Ismira Juske, ministra za boračka pitanja Kantona Sarajevo, predstavnika MUP-a Kantona Sarajevo, te još nekih komandanata koji su učestvovali u akcijama oslobađanja ovih lokaliteta – dodao je Šakić.

Na ovom spomen-obilježju uklesano je osam imena šehida i poginulih boraca, koji su dali svoje živote u akcijama koje su se vodile na lokalitetu Bjelašnice tokom agresije na našu zemlju od 1992. do 1995. godine.

- Dvojica, Edin Duhović i Saša Petrović poginuli su 13. augusta 1993. godine prilikom oslobađanja Trešnjevog brda. Na Gojčinovoj ravni 13. decembra 1994. poginuli su: Antonijo Badrov, Ibrahim Ganić, Senad Džaferović, Hazim Katkić i Subhija Pribišić. Na spomen-obilježju nalazi se i osmo ime - rahmetli Avde Šabanovića, koji je bio komandir Treće čete Odreda policije za specijalne namjene "Lasta" u Visokom, a koji je život izgubio u maju 1995. godine na rejonu Treskavice - objasnio je Šakić.

Tokom proteklog ljeta izvršena je sanacija spomen-obilježja na Bijelim vodama, a prema riječima Šakića, popravljeni su jarboli, klupe, te očišćen kompletan okolni prostor.

- Čast mi je što mogu kazati da ovu jubilanu godišnjicu obilježavamo u ljepšem ruhu, kada je riječ o izgledu spomen-obilježja. Novac za sanaciju osiguran je od strane Udruženja veterana policije za specijalne namjene "Lasta". Izvođač radova bio je Fond Kantona Sarajevo za zaštitu i održavanje grobalja šehida i poginulih boraca, memorijalnih centara i spomen obilježja žrtava genocida – kazao je Šakić.

Prema riječima Suvada Podžića, kapetana OPSN "Lasta", jednog od onih koji je direktno učestvovao u akcijama, oslobađanjem Gojčinove ravni i Proskoka, otvorena je komunikacija za protok hrane, ranjenika i boraca na linije.

- Gojčinova ravan, po svom položaju, bila je veoma važna za dopremanje materijalno-tehničkih sredstava, ranjenika Armije RBiH prema Sarajevu i iz Sarajeva. Bila je to ključna kota čijim je oslobađanjem ponovo oživilo funkcionisanje grada Sarajeva i okolnih mjesta – naglašava Podžić.

Kaže kako su prije dolaska pripadnika "Laste", mnoge jedicine Armije BiH bezuspješno pokušavale osloboditi to područje.

- Izviđanje je bilo jako zahtjevno, jer smo tokom tih aktivnosti nailazili na minska polja, koja su nam bila velika prepreka u ostvarivanju cilja. Dobro se sjećam da smo jedne prilike, tokom izviđanja, jer je bila jaka magla, ušli u minsko polje, a od neprijateljskih zemunica bili smo svega 50-tak metara. Bila je to samo jedna od niza teških i neugodnih situacija u kojima su bili pripadnici Odreda policije za specijalne namjene "Lasta", iz kojih smo se, zahvaljujući pribranosti i odličnoj taktici, bez gubitaka izvukli na slobodnu teritoriju. Nakon toga dogovoren je plan kako ćemo djelovati. Sutradan smo krenuli u akciju oslobađanja i uspjeli. Ovom prilikom želio bih naglasiti da su svi koji su učestvovali u oslobađanju ovih kota, od jedinica, do logističke podrške, dali nemjerljiv doprinos. Nažalost, izgubili smo nekoliko naših sjajnih momaka. Gubici agresorskih snaga bili su puno veći, pa je na platou Gojčinove ravni ostalo da leži više od 15 neprijateljskih vojnika, 70 dobro utvrđenih zemunica je očišćeno, a zarobljene su i veće količine oružja i opreme. Tom prilikom zarobili smo veliki broj neprijateljskih vojnika prema kojima smo se odnosili fer i korektno. Sada kada se, nakon 25 godina prisjetim tih događaja, mogu kazati da sam ponosan što sam bio pripadnik jedne takve jedicine – ispričao je Podžić.

Odred policije za specijalne namjene "Lasta," formiran je 15. maja 1992. godine, a tokom rata kroz ovu najodlikovaniju jedinicu prošlo je više od 400 onih koji su u svakom trenutku bili spremni dati život za svoju domovinu.

Tokom borbenih zadataka širom BiH živote je dalo 56 pripadnika "Laste."

Čak 54 pripadnika dobili su odlikovanja, od čega pet Medalja za hrabrost, 37 Zlatnih policijskih znački i 12 Srebrenih policijskih znački.

Odred policije za specijalne namjene "Lasta," dobitnik je i Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva i Plakete Općine Centar.

Izvor: Faktor

[Nekako s proljeća]

Lavovi i gazije jednog vremena. Ništa rapsodija ,bb ili sloga, već puškomet prve borbene linije. Bruka je dobre raje zijanila u ratu, nešto je umrlo u miru, ostali u registar časne prošlosti .

[jefff]

Rahmet im dusi i lahka im zemlja bosanska.