Vaša poezija

[neruda]

....

[karbofix]

Sonet vremenu

Dok o njemu mislim
Prolazi polako
Ali čim ga zaboravim
Odlazi predaleko

U beskonačnost putuje
Jer otuda je i krenulo
Nikada ne staje
Nikad s puta nije skrenulo

Nije stvar prosta
Čovjek ga nije shvatio
I proći će ga još dosta
Da bi neki uspio

Jer vrijeme ne mari
Za to što čovjek stari

[strongwoman]

Sonet vremenu

Dok o njemu mislim
Prolazi polako
Ali čim ga zaboravim
Odlazi predaleko

U beskonačnost putuje
Jer otuda je i krenulo
Nikada ne staje
Nikad s puta nije skrenulo

Nije stvar prosta
Čovjek ga nije shvatio
I proći će ga još dosta
Da bi neki uspio

Jer vrijeme ne mari
Za to što čovjek stari

Lijepo

[Bratov brat]

Sonet vremenu

Dok o njemu mislim
Prolazi polako
Ali čim ga zaboravim
Odlazi predaleko

U beskonačnost putuje
Jer otuda je i krenulo
Nikada ne staje
Nikad s puta nije skrenulo

Nije stvar prosta
Čovjek ga nije shvatio
I proći će ga još dosta
Da bi neki uspio

Jer vrijeme ne mari
Za to što čovjek stari

[AC_grom_DC]

evo jedna sportska, navijačka
Tottenham - Manchester City 1-5


Nebo iznad Manchestera
28. 8. 2011.

Milion zvijezda nad Manchesterom
sija
al samo jedna Made in
Bosnia
prije noći su izvirale golova
rijeke
iz nogu dijamanta Edina
Džeke

[medvjed23]

.

[VeriBizi]

PUK'O MI JE FILM!

Noćas me ništa spriječiti neće
da te odvedem negdje u tamu,
vrijeme je da se promijeni nešto
dugo sam glumila strpljivu damu.

Možeš da shvatiš to kako hoćeš,
možeš da pobjegneš, da režeš vene,
otkriću sama da li si derpe
ili ti stidljivost stvara probleme.

Danima čekam nešto konkretno,
rješenje tražim u kafenom tozu,
a ti samo gledaš i to je vrhunac,
kao da na meni vježbaš hipnozu.

Ta igra očima predugo traje
mogli bi tako još godina sto,
da li si uopšte čekanja vrijedan
noćash ću napokon saznati to.

' 93 ... tinejdžersko-ratna kukumavka

[Koolin1]

"Kad Djete Si"

Kako fino je kad djete si, kad pustis da lete sni
Kad zivis u svijetu, gdje masti uvijek meta si
Nema bjesa prema drugima, ni boli u grudima
S nevinim pogledom ne vidis lose u ljudima

Kad zivot polahko te nosi, ti ne slutis sta te ceka
Imas snove i mastu, i sta ti vise treba?
Granice dalje su od neba, kad realnost daleko je
Kad pustis snove da plove, u neke druge svjetove

Pusti ih nek lete, jer zato snovi su stvoreni
Al' nikad nedaj da odlete, jer bit ce oboreni
U kojoj godini svatit ces, sta je zivot ustvari
Tama... bol... i konstantne brige u glavu

Realnost davi, ne mari, na to sto si "novi"
Po prvi put gubis od ljudi, za koje znas da si bolji
I onda, padas u depresiju, jer gusi te nepravda
U tebi stvori se bjes, i sve pukne ko petarda

Dan preraste u noc, crnju od tamnice...
Kako fino je kad djete si, kad snovi nemaju granice

[wucicca]

Savršena Žena

Ne pričaj mi ništa, sve znam osećam…
Tišina je najbistriji žubor, skrivena moć neizrecivog.
Gledaj me, pogledaj…
u tvojim očima je istina: neskrivena, očita, jasna.
Želiš da je osetim, ali očekuješ da ti ne kažem to što u njima vidim.
Pogledaj me…
xmm podižem glavu i dodirujem ti kožu…
ježiš se od nadošle plime… energija što raznosi čula…
delovi tela što iščekuju… uzdarja, blagodeti xtenja
Veruj mi?!
Imaš li snage za to?
Možeš li podneti ogledalo sebe u mojim očima?
To što sada vidiš si ti.
Ti u ogledalu neizrecivog.
Gledaj me sad…
Dok dlanovima prelazim po obrisima ljušture
što se tvojim telom zove,
milujem nedodirnute pore
tu mapu drxtaja što bilo tvoje ostavi
na pragu nove bore
ox raznosim uzdasima taj sram
što u meni gospodario je
ma pogledaj,
ovu savršenu Ženu što daje
a ne traži
kako strašću ovom oslikava
Tvoj lik
bojama tragova
što ix drugi pre nas uklesaše
Gledaj
Širom otvori oči
Da bi sutra mogao reći video sam
Kako se Žena daje bez glasa
a tišina grmi odjecima ljubavi…
Ne pričaj mi ništa, sve znam osećam…
Reči su moje zavodnice
al u ovom snu odbacila sam ix
kao iznošenu xaljinu
jer
Želim da primiš
Uzdarje ove mene
Što iz kaveza ovoplotila je
Ženu rođenu samo za tebe…

[Obskurni]

Code: Select all

Zamršeni konci omedeni su retikulom kvadrata
Isprekidana šuma krvavih trešnji lebdi na stranici
Cista energija impulsa prostruja volframskim granama
Neke izgoriše dizuci se kasnije iz tromog pepela

Gavran sleti pored goluba stapajuci se ukrštenim krilima
Nestadoše zajedno uništavajuci prozirnu apstraktnu liniju
Vatreni impuls pobježe kroz otvor u neistraženu galaksiju
Mirni kaos se dalje proširio odlukom potrage za izgubljenim

Na drugoj strani se note svadaju vrteci se u krug
Vjetar nosi miris novonastalog straha od nepoznatog
Neprohodni ledeni mostovi se ispreplicu kao  crijeva
Kanon dode do vrhunca mojim stajanjem i gorkim udisajem

Daleko od svojih pocupanih korijena nastavih potragu za njim
Decibeli moga glasa se smanjiše u dozivanju vuka da se vrati
Nada se vratila u kutiju a oblaci dobiše još gusci osmijeh
Nadohvat ruke osjetih toplinu, dizuci pogled našao sam cvijet

Ubrao sam ga ne prepoznavajuci crte njegovih crvenih latica
Miris maslina me obuzeo dok sam se okretao oko svoje ose 
Transcedentalno okusih i ostadoh gladan najdublje spoznaje
Hormoni ce me držati još malo dok žudim za kaleidoskopom

Na kraju odiseje odlucih da ostanem u društvu cvijeta
Njegovo sjeme se prosulo i znao sam da necu biti sam
Posmatram tokove dok ispod glasa mantram bešumni om
Rijeka mi isprica tajne i prihvatih trulu beskonacnost

Opili su me sokovi i razne obmane, ravnoteža nestade 
Proklinjuci krhkim umom stvorenu lucidnu stvarnost 
Našao sam se na dnu puzeci po pijesku raka samotnjaka
Znao sam neobjašnjivu tajnu ali je ne izrekoh i umrijeh

Code: Select all

Arabeska polaroidnih slika se uvezala sa tankim iglama 
Proustov ideal zaživi u nedodirljivoj vreloj ekstazi
Bademovo ulje puno želje prokljuca rastapajuci uvez
Padajuci na plodno tlo podizuci totem zlatnoj ideji

Gipsani izliv presuši i raspade se na plasticnom stolu
Mrak se ušunjao kroz otvoreni prozor upalivši svijetlo
Osein ce se olabaviti a kesa ce vrlo brzo otežati
Rotacija je postala sve brža dok se žile razdvajaju

Katatonia ce nositi oreol dok proždire preostalo meso
Udaljavajuci blijedo i prljavo srebro od kamenoloma
Tipke od slonovace ce poskociti i zapoceti rekvijem
Oda radosti ce postaviti tacke i završiti simfoniju

Dok se posljednja truba oglašava ja joj necu vjerovati
Moja misao dokazuje postojanost a glad zahtijeva još
Sokratov demon nam previše dugo miluje hladna ramena
U deliriju radimo protiv ogledala prividno ruseci tornjeve

Svaki od njih se približava prizmi što sjaji na nebu
Dok se mi penjemo tražeci svoje prelamanje svjetlosti
Odbijamo baciti pogled na iverje što je napravilo krug
Ono pjevuši pjesmu istine dok sa vremenom pleše valcer

[I naravno Dzej]

Da i ja bacim jednu,bez naziva

...


Okobarska jutra

iščekano Sunce

u bašti na stolu kafa

Upijam !


Kasno buđenje

Jesen ni tamo ni vamo

i majkine riječi u prolazu

Operi posle šolju !

[al_akhisari]

Hm, neko će reci da mozda i nije pjesma; mozda i nije ali, evo ipak

...u noći kao što je ova, kad san daleko je,
i sati kad polahko teku, u noći kao sto je ova,
ja mislim o tebi; skidam paučinu sa sjećanja,
vrtim stari film, sjećam se, maštam, uživam;
prizivam ti lik - čekam, napeto slušam
sve dok ne začujem zvuk glasa tvog;
pričaš, opet i mnogo, smiješ se i ja uživam opet i mnogo;
tu si, vidim te, osjećam;
poželim, pomislim da te dotaknem;
pružam ruke i zastanem;
u noći kao što je ova, ja opet mislim o tebi...

[I naravno Dzej]

Hm, neko će reci da mozda i nije pjesma; mozda i nije ali, evo ipak

...u noći kao što je ova, kad san daleko je,
i sati kad polahko teku, u noći kao sto je ova,
ja mislim o tebi; skidam paučinu sa sjećanja,
vrtim stari film, sjećam se, maštam, uživam;
prizivam ti lik - čekam, napeto slušam
sve dok ne začujem zvuk glasa tvog;
pričaš, opet i mnogo, smiješ se i ja uživam opet i mnogo;
tu si, vidim te, osjećam;
poželim, pomislim da te dotaknem;
pružam ruke i zastanem;
u noći kao što je ova, ja opet mislim o tebi...

Ma pjesma je kako nije. i to dobra

[wucicca]

Ponekad tako odluta mi noć u bele zore
Snovi se raspletu ko pletenice
Uzburka se java
Ljubav mi dođe ko nezvan gost
a Ja ko dežurna budala...
al samo ponekad

[LunaLati]

K'o Manijak

Volim te
neupitno, bezvremeno, bezgranično.
Ma znaš, onako kako Manijak voli Želju.


Klupa

Očiju bez sjaja
izborana lica
okružena mrakom
zarobljena dimom cigarete
sjedim na klupi na kojoj si mi
nekad poljupcima sušio suze.
Dozivam te srcem
ali zid koji si stvorio oko sebe
neprobojan je.
Prazna, razumom nevidljiva
mrtva koraka odlazim u zaborav.

[Paunovac]

Da i ja bacim jednu,bez naziva

...


Okobarska jutra

iščekano Sunce

u bašti na stolu kafa

Upijam !


Kasno buđenje

Jesen ni tamo ni vamo

i majkine riječi u prolazu

Operi posle šolju !

[East_side]

ljubav nikad postojala nije
ni sutra ni danas ni davno prije
kad čovjek misli da nekog voli
misao vodi ga prema boli

siroti čovjek sreći se nada
slijedeći nadu u ambis pada
njegova nada zablude stvara
naivno biće okrutno vara

zabluda ima opojnu čar
prirode klete kleti je dar
zbog nje će čovjek sebe dati
osobi koju neće znati

jer kad bi znao voljeno biće
znao bi da iznevjeren biće
znao bi kuda zablude vode
znao bi, tamo ne želi da ode

znao bi, želi slobodan biti
mrziti druge i mržnju kriti
tad ne bi htio da bude bijednik
tamnice ljubavi zatočenik

[medvjed23]

.

[I naravno Dzej]

hvala

đe je Ne znam više di sam

Evo i ja sad gledam

[chuchumbamayumbe]

Šteta, čovjek je imao jedinstven i nadasve brutalan izričaj.
Mislim da nije zaslužio brisanje svojih stihova, ma koliko oni bili, hmm, čudni.
Zaista šteta.
Ne znam više di sam, žao mi je drug...

[Anna Molly Dawn]

Jesmo li boje jantara?
Boja rane promjene
Koja nas zarobljava u glaziranoj povrsini
Svjetlucavih dragulja i gustog meda?
Svi djelici jeseni
Koju bi ja i ti
Voljeli zaustaviti i zadrzati
U nasim srcima
Prije nego sto mraz
Ispuca nase usne?

[samojedna]

Nije meni ovo prvi put da kazem da volim, ali tebi je prvi put da to zaista osjetiš. Ti koji imaš sve što poželiš, kome je život bio majka i koji je mogao imati svaku ženu, tebe sam naučila šta je iskreno volim te. Pokazala sam ti taj uzvišeni osjećaj, nevisnost i ljepotu čina voljenja. Ne, ono što si do sada osjećao prema drugima nije bilo voljeti, niti je ono što su one osjećale bilo živjeti za tebe. Tebe, kojeg ništa ne može pogoditi, oslabiti, tebe su dotakle moje riječi i probudile ono iskreno u tebi... tebe kome je osmijeh maska, moje usne su natjerale da se grohotom smiješ, moje ruke da tražiš još dodira, moja djela da osjetiš iskrenu ljubav!
I neće te ona voljeti više nego ja, i nikada i nije! I nek ti je rodila još dvoje, ali njene usne ne znaju te natjerati na smijeh, njena djela ne znaju probuditi dječaka u tebi, dječaka koji iskreno voli.
I zapamti da čovjek u životu samo jednom iskreno voli, a sve ostalo su blijede sjenke tog uzvišenog osjećanja...samo ti možeš znati da li sam baš ja bila ta, ili se tvoje srce prevarilo. Ako jeste, ne zamjeram ti, jer dešavalo se i meni...sa svakim prije tebe! A ako sam ipak ja ta, onda imaj na umu da će boljeti! Jer, jednom kad sahraniš osjećaje, nije lijepo otkopavati ih. Pusti ih da počivaju u miru i pati...pati, jer sam si čovječe kriv što nisi bio hrabar da kažeš srcem pred svima volim te! Sam si kriv što si išao linijom manjeg otpora, pa ti sada svaka sjeda kao nož u srce...jer nisi pored one čijim ti imenom srce kuca.
A ja se ne bojim voljeti, i ne bojim se to priznati pred svima...ali kome da priznam, kada ti imaš taj lažni osmjeh i idilu nacrtanu jeftinim vodenim bojama na platnu života, pa ti svaku noć kad legneš kiša gorčine spere boje i otkrije moj lik...a ti, mudrijaš, misliš izbrisat ćeš me iz srca ako bojama preko mog lika ispišeš njeno ime! Zato ti neću ništa govoriti...produžit ću dalje kao da nikada nisam drhtala od tvog dodira, kao da nikada nisi tražio moju ruku na svom potiljku i moje poljupce na njenim usnama. I, neću se truditi kao ti da tvoj lik prekrijem jeftinim bojama lažne sreće i skrnavim taj sveti osječaj, pišući preko njega ime nekog muškog stvora koji je tu samo kao pokriće za ono što ljudi kao ti zovu brak!!!

[neruda]

.....

[kuma]

Srce se grci
tezak okov na mislima
prazan pogled u daljinama...

U borbi u kojoj
sam davno ostala razoruzana
nalazim spas...

A ti...
I ne slutis da meni si
i sudbina i prokletstvo

Prizeljkujem noc
da bih prizeljkivala dan
i uzalud...uzalud ... trazim nas...

A.S.

[brka56]

A kuda da krenem


Jesen je tu oko nas
Siri svoj zlatni sjaj
Prve hladnoce zovu ptice
Vrijeme je da sele na Jug

A kuda ja da krenem
Srce je dugo u ledu
Ima li neke nade
Gdje je moj topli Jug

Gledam drvece ispred kuce
Na granama pozutjelo lisce
Kao da mi govore
Nisi sam u bolu svom

Ali za njih ce doci proljece
Vratice im zeleni osmijeh
Ptice ce ponovo pjevati pjesme
Dok mladi uzdisu ispod njih

A meni ostaju tudji mirisi
Orlovi mi prijete sa planine
Srce mi kidaju na pola
Sta mi to radis svijete

Ali postoji svjetlo na kraju tunela
Nije u dusi potpuna praznina
Doslo mi da vrisnem do bola
Bosno moja, ljubavi jedina

Razim Bijelic