UEFA Champions League

[seln]

Meni fakat žao ovog čovjeka. Toliko godina u Juventusu, toliko utakmica u LP, toliko snova o osvajanju LP, toliko borbi na utakmicama LP, toliko finala LP i svaki put ostane praznih ruku.

Nekako zelim vjerovati da u njemu ima snage za jos jednu sezonu na vrhunskom nivou i jos jednu sansu da uzme Ligu Prvaka.

I meni je zao Buffona... ali fudbal zna biti okrutan, jebi ga.

[pirmin]

Mozemo li ikako Hrvatima uvaliti Pjanica a da oni nama vrate Modrica?

[Us and them]

Mozemo li ikako Hrvatima uvaliti Pjanica a da oni nama vrate Modrica?

A kad je to tačno Modrić bio naš?

[Edin H.]

Mozemo li ikako Hrvatima uvaliti Pjanica a da oni nama vrate Modrica?

A kad je to tačno Modrić bio naš?

Pustite Mireta na MIru, da nije onaj klosar mu skinuo sut na pocetku, bio bi Mire u Premiershipu iduce sezone.

[shake69]

Mozemo li ikako Hrvatima uvaliti Pjanica a da oni nama vrate Modrica?

A kad je to tačno Modrić bio naš?

Pa, vjerovatno covjek misli dok je igrao za Svinjski!

[Edin H.]

Mozemo li ikako Hrvatima uvaliti Pjanica a da oni nama vrate Modrica?

A kad je to tačno Modrić bio naš?

Pa, vjerovatno covjek misli dok je igrao za Svinjski!

Trebalo ga je tada odmah vrbovati za reprezentaciju, izmisliti bosanske korijene.

[Logovan]

"Imam još godinu dana ugovora, to znači da imam još jedan pokušaj da osvojim Ligu prvaka. Biće teško odraditi bolju sezonu od ove, jer smo bili na korak od nečeg nevjerovatnog. Nažalost, nismo uspjeli", rekao je Buffon.

Eto ima još godinu dana. Inače, sljedeće godine puni 40 godina.

[Us and them]

Jedna noć u Cardiffu

Otišao sam na finale Lige prvaka – evo što sam zabilježio na licu mjesta

Dvanaest.

Željeli smo pravu priču, željeli smo dobru utakmicu, željeli smo gledati kako se pred našim očima povijest mijenja. I sve to smo i dobili. Real Madrid je noć obojio u bijelo, promijenio povijest i krunu najvećeg ikada okitio dvanaestom titulom prvaka Europe. I to sa stilom.

Ali hajde da krenemo redom.

UEFA ima neobičnu tradiciju koje se drži na velikim natjecanjima i finalnim utakmicama poput ove. Jako se, naime, trudi da navijačima koji su na stadionu taj doživljaj maksimalno pokvare i pretvore ga u ono što valjda samo nekakav ekspert u Nyonu smatra vrhunskom predigrom. U praksi je to bijedni pokušaj amerikanizacije nogometa čiji je hajlajt angažiranje onoga što su nazvali animatorima, a ustvari su španjolske i talijanske verzije Dreleta koji onda doslovno satima u mikrofon ispuštaju neartikulirane krikove zbog kojih je jedini razlog što zaista poželite biti blizu događanja taj što bi jedino tako mogli razvezati šamarčinu cirkusantu i konačno ga natjerati da začepi.

Isti taj vrhunski fanentertejner – ozbiljno, tako se nazivaju – u Nyonu uvjeren je da nam za uvod u finale Lige prvaka treba skupina muzičara koji skaču po bini i da ćemo se, eto, dodatno nabrijati kada čujemo da on ima osjećaj da će tunajt biti gud najt. Ma nemoj.

No, kada jednom netko konačno sakrije sve te mikrofone, kada se ispod za svečano otvaranje finala (?!) specijalno dizajnirane pozornice konačno ukaže nogometni teren i pusti da se stvari na tribinama razvijaju svojim prirodnim tijekom , onda uživanje u ovakvoj utakmici i može početi. Millennium je drugi najveći stadion na svijetu s pokretnim krovom, a on je u subotu bio i zatvoren, i to iz sigurnosnih razloga; organizatori su procijenili da će tako spriječiti eventualne probleme koji bi mogli nastati upotrebnom dronova.

Međutim, subotnjem je finalu to dalo i drugačiju dimenziju, dojam igranja u dvorani, što je atmosferu učinilo specifičnom.

Juventus je na krilima navijača ovu utakmicu otvorio bolje. Nakon prvog pokušaja Gonzala Higuaina glavom, i malo poslije toga udarca koji je Keylor Navas jedva zaustavio, zaorilo se „Juve! Juve! Juve!“, a Talijani kao da su ubacili u brzinu više. Onda je raspalio Miralem Pjanić, ali je Navas još jednom obranio. Od prve sekunde Juventus je izgledao kao da konačno vjeruje, da bi ovo mogla biti njegova godina, ali onda se opet pojavio on.

Cristiano Ronaldo.

Jedna je stvar zajednička Ronaldovim golovima ove sezone – neopisiva lakoća kojom ih postiže. Jasno, nema u tome zapravo ništa lagano, ali Ronaldo iz ove sezone ostavlja dojam da zabija bez pola muke, bez pretjeranog mudrovanja, uvijek sa spremnim i automatski najboljim rješenjem. Ovaj put je izgledalo da Juve ima čitavu kontrolu, ali onda se u sekundi sve promijenilo; Toni Kroos je vrhunski povukao loptu i razbio kompaktnost Juventusova dva bloka s po četiri igrača kojima je Max Allegri planirao dočekivati suparničke napade. Karim Benzema je loptu produžio do Ronalda, a ovaj odigrao na Danija Carvajala i onda dočekao povratnu loptu. Sve je izgledalo tako lako, tako automatizirano, kao da uživo gledaš video igru – tap, tap, tap, udarac i gol.

I naravno da je onda to poljuljalo Juventus. Lijepo je letjeti na krilima atmosfere, ali zeznuto je ako nisi sto posto siguran da znaš upravljati jurećom letjelicom. Možda to na televiziji nije izgledalo tako, ali barem je pet minuta Allegrijeva momčad izgledala kao grogirani boksač koji u frustraciji vitla krošeima koji prolaze daleko od glave protivnika. Ali i takvi krošei mogu, u trenutku neopreznosti, gotovo pa slučajno pogoditi direktno u facu i promijeniti stanje na ringu.

Golove poput onog Mandžukićevog ne može uništiti ni Black Eyed Peas ni bijedno imitiranje Super Bowla.

I nije stvar u estetici, pokreti njegovog nezgrapnog tijela nisu baletanski lijepi, ali takvi i ne trebaju biti. Mario nije bio ni u idealnoj situaciji, ni u pravo vrijeme na pravom mjestu. Mandžin gol ustvari je produkt mangupske nogometne inteligencije, nečega s čime se rodiš i što nikako ne možeš naučiti; improvizacije, ali u njenom najpozitivnijem smislu. Ono je bio gol zbog kojeg plaćate ulaznicu i zbog kojeg pamtite noći poput ove. Lopta niti jednom nije pala na tlo, niti jednom nije dodirnula travu – Alex Sandro je još jednu dugu loptu prebacio Higuainu, a ovaj produžio do Mandžukića.

U trenutku kada je primio loptu na prsa podignete glavu, tijelo vam se instinktivno pomakne prema naprijed, postane napeto i ono iščekivanje kojeg osjetite i još desetine puta u jednoj noći i koje najčešće završi promašajem, ono ustvari počne. Kada zamahne škaricama, već se podignete sa stolice; gledate loptu, i gledate i čekate i vidite kako magično prelijeće nemoćnog vratara i dok ona zapleše u mreži emocije vam – bez obzira za koga navijate – eksplodiraju. Instinktivno izgovorite nešto čega niste ni svjesni, nasmijete se, vrisnete, ostanete otvorih usta, stisnete šake, skočite u zrak ili uradite nešto što nikada niste.

Gol, jebote, kakav gol.

Sekunda traje kao vječnost i s vama ostaje za vječnost; ne trebaju vam reprize ni tisuću kutova; zbog ovoga dolazite na stadion. Da je samo zbog ovoga, vrijedilo je prijeći tisuće kilometara i platiti novce koje ste platili.

Kada je bilo gotovo, dva je sata kasnije Mandžukić prošao kroz miks zonu, mjesto između svlačionice i parkinga kroz koje igrači moraju proći do autobusa i na kojemu ih novinari čekaju da s vama, čitateljima, podijele svoja iskustva, bio je bez riječi. Dobacio je samo kako nema što reći, kako je potpuno prazan.

I bilo je to razumljivo; ono što je uslijedilo nakon njegovog gola potpuno je uništilo večer hrvatskom napadaču. Nakon Mandžukićeva gola, Juventus je povratio osjećaj kontrole nad utakmicom; uzeo je loptu, napao na Real koji se instinktivno povukao i dopustio tu kontrolu. Juve je opet stvarao šanse, njihova strana stadiona se tresla, činilo se kako je scenarij za njih savršeno napisan.

Ali – ne.

Sreća je da onaj UEFA-in fanentertejner još nije toliko bezobrazan da je od finala lige američkog nogometa prepisao i ideju o half time showu, pa na poluvremenu imate vremena sumirati dojmove. Oni su bili na strani Juventusa, ali očito je da je to znao i Zinedine Zidane. Otkako je prošle godine preuzeo ovaj Real Madrid, koji je bio u gotovo katastrofalnoj situaciji i raspadao se u dijelove, Zidane je pod vječitim znakom pitanja. Koliko je stvarno dobar trener? I to što ima individualnom kvalitetom daleko najbolju momčad na planetu nije pomagalo, jer način na koji je ovaj Real prošle i ove sezone dolazio do pobjeda ostavljao je dojam da su igrači ti baš tom individualnom kvalitetom rješavaju utakmice i prave prevagu.

No, ovo su činjenice – otkako je preuzeo momčad, Real Madrid je odigrao 87 utakmica uključujući i ovu, i u svakoj je postigao barem jedan gol. Izgubio ih je samo sedam, i to dvaput u regularnom tijteku u Ligi prvaka, kada je to na kraju značilo i prolazak, a na kraju je osvojio i dugo očekivanu titulu u La Ligi i dvije Lige prvaka.

Nešto što, dakle, nije uspjelo nikome još od 1990. – obraniti pehar i zajedno s njim se vratiti kući. I često je Real Madrid i prošle i ove sezone igrao upravo ovako; na početku slabo, opasno visio, vukao se na tankoj niti, a onda se vraćao, nekad ranije a nekad kasnije, ali svaki put pokazivao da je momčad s karakterom, i to jako široka momčad s karakterom.

Je li Zizou vrhunski trener?

Ne brinite, i dalje će se raspravljati o tome, ali on je taj koji je uspio pomiriti svlačionicu, sve igrače, pa i one koji ne igraju, učiniti zadovoljnima, napraviti vrhunsku rotaciju i na kraju praviti poteze koji su donosili pobjede. I to ne obične nego velike, najveće, povijesne pobjede koje bi lako, kada konačno prestanemo filozofirati i podvučemo crtu, mogle svrstati među najveće svih vremena.

Ovaj put je Real iz svlačionice izašao s jasnim planom. Od prve sekunde se pomaknuo prema naprijed, napravio pritisak 20-ak metara unutar Juventusove polovice i tako ugušio onu kontrolu koju je talijanski prvak imao.

Onda je na scenu stupio čarobni Luka.

Da, Cristiano Ronaldo je najvažniji igrač ove ekipe koji golovima – pogotovo uz silnu promjenu koju je načinio ove sezone – kupuje sebi one male nagrade za igrača utakmice, ali Modrić je još jednom bio pravi metronom Realove igre. On je jedan od onih nogometaša koje je bolje gledati uživo, koje samo tada možete potpuno doživjeti. U prvom dijelu je nedostajao njegov doprinos – ali kada je izašao iz svlačionice, bio je to drugi Modrić. Bilo ga je posvuda i mogli ste vidjeti koliko želi loptu. Vraćao se natrag, sprintao gore-dolje, pravio prostor suigračima i s loptom i bez nje razigrao svoju momčad.

Istina je da je Real Madrid imao sreće kod drugog gola. Lopta se čudno odbila do Casemira i njegova je bomba zakačila i Samija Khediru i možda zato djelovala kao da bježi od nemoćnog Gianluigija Buffona, ali tu je sreću Real sebi izgradio. Nakon samo nekoliko minuta drugog poluvremena s tribina Millenniuma točno ste moglo vidjeti kako će se ova priča razvijati i tko će na kraju podignuti pehar – Real je uzeo stvari u svoje ruke. I da nije ušla Casemirova, ušla bi neka druga, jer bilo je samo pitanje vremena.

Treći je pogodak završio utakmicu, ali vrijedilo ga je vidjeti iz jednostavnog razloga jer je bio savršena ilustracija sjajne noći Luke Modrića. Ukrao je loptu, probio desnu stranu, odigrao savršenu povratnu za Cristiana, poachera Cristiana koji onakve stvari ne promašuje i koji na njima gradu aureolu jednog od najboljih nogometaša svih vremena. Četvrti gol je bio samo dokaz dominacije, okretanje noža u već odavno fatalnoj rani.

“Ništa nije slučajno”, rekao je poslije utakmice Luka, koji se u svlačionici uz Sergija Ramosa zadržao najduže. “Mi smo godinu dana naporno radili za ovo. I onda smo se za Juventus odlično pripremili; Zizou nas je odlično pripremio. Točno smo znali gdje su najjači, a gdje najslabiji. Pa mi smo danima radili na ovim povratnim loptama, jer smo znali da od centaršutova nema ništa. A onda nam taj rad donese prva tri gola”.

Nakon posljednjeg sučeva zvižduka, igrači Madrida popadali su na teren; Ronaldo je glavu zabio u travu, Zidane je stisnutih šaka slavio pored terena, slavlje je moglo početi, ali malo tko ove noći u Cardiffu u tom trenutku nije pogledao prema Juventusovom golu. Veliki Gianluigi Buffon je morao još jednom prošetati pored ‘Klempe’, a da ne dobije priliku spustiti ruke na njega. I jednostavno ste morali na trenutak pomisliti na njega i osjetiti tugu. Prije utakmice govorio je kako osjeća da je ovaj Juventus naučio kako osvajati ovakve trofeje, da je iz vlastitih poraza izvukao pouku, ali ispostavilo se da nije; njegov Juve se raspao onda kada je to najmanje trebao i povijest je otišla u drugom smjeru.

I možda ovo nije savršen Real Madrid.

Ustvari – ne, ovo sasvim sigurno nije savršen Real Madrid i nekada mu nedostaje mirisa i okusa, ali je ispalo tako da su se baš sada, kada Galacticosi izgledaju ranjivo, stvari savršeno poklopile i Madrid je uzeo ono što mu pripada. Sergio Ramos ovu je utakmicu najavljivao kao sastanak s poviješću i on to uistinu jest bio – ova često kritizirana generacija potpuno je promijenila nogometnu povijest i ionako najuspješniji i najveći europski klub pretvorila u još uspješniji i još veći.

Zavjesa na sezonu je spuštena, vlakovi napuštaju Cardiff, a zaključak pod crtom je danas, nakon svega što smo vidjeli i doživjeli, jedinstven i neizbježan. Real Madrid najbolja je momčad na svijetu.

Dvanaesti put.

http://telesport.telegram.hr/price/jedn ... -cardiffu/

[bersK]

Pobjednik svega na svijetu je debilčina Vugdalić. Juve izjednači, počinje nadigravati Real. Idu komentari "najvrijednija titula, trofej od milion eura, ušati ljepotan". 80 i neka minuta, Juve se s loptom ne sastaje. Real ih razbija. Saša Vugdalić be like "Real odnosi i ovu kantu kući."

[AmiĐa_Idriz]

[Tomahawk11]

[Jack Be Nimble]

Stara Dama

Juventus zaradio 109€ kroz LS

Zadnji tim u EPL, Sunderland, zaradio 103€

[silver_testelone]

Stara Dama

Juventus zaradio 109€ kroz LS

Zadnji tim u EPL, Sunderland, zaradio 103€

Ja malo radio preko vikenda, zaradio 150€.

[pirmin]

https://sports.vice.com/de/article/so-h ... ue-schmach

Kakvi hejteri

[Baka Slišković]

Mislim da je nakon 12. osvojene LP, i to kao prvi klub koji je obranio titulu, Real Madrid definitivno dokazao da je najveći klub na svijetu...i Juventus i Atletico su imali sjajne sezone, neprobojne obrane, ali protiv Kraljeva nisu mogli...

[AmiĐa_Idriz]

Evo jedna za bisera dva posta iznad. Vidjo danas negdje na fb, nije od mene ali zlata vrijedi.

"Cristiano Ronaldo je zabio 10 golova u zadnjih 5 utakmica u Ligi Prvaka, više nego Liverpool u zadnjih 7 godina".

[B6Redhell]

Daidza idrize slika ne radi

Nego ovo sam odgovorio onom mao tao hao liverpoooooolcu. Malo ga real zafrkava kae..
Doduse svako ima pravo da "navija" za kog hoce ipak slobodna smo drzava.
Nismo katalonija ili senadova face tv i vugglavićev sportski ured pa ako nisi barcin slijedi linč

[Sid the sloth]

Evo jedna za bisera dva posta iznad. Vidjo danas negdje na fb, nije od mene ali zlata vrijedi.

"Cristiano Ronaldo je zabio 10 golova u zadnjih 5 utakmica u Ligi Prvaka, više nego Liverpool u zadnjih 7 godina".

Genius

[perfect_guy]

[Tomahawk11]

Znaci, ide raskivanje od Maribora odmah na startu.

[cyprus]

Jesu ovi Kosovari nafakali... Trepča bi iz prve mogla drito u treće pretkolo

[Logovan]

Partizan - Budućnost

[supercali]

Jesu ovi Kosovari nafakali... Trepča bi iz prve mogla drito u treće pretkolo

Pa i rijeka je nafakali

[Tomahawk11]

Jesu ovi Kosovari nafakali... Trepča bi iz prve mogla drito u treće pretkolo

zbog radi

[cyprus]

Jesu ovi Kosovari nafakali... Trepča bi iz prve mogla drito u treće pretkolo

zbog radi

Pa prvo im dolaze Farska ostrva, a onda Islanđani... Stvarni uvid u stanje kosovskog fudbala ćemo tek sad steći, ali mislim da se mogu fajtati sa Hafnafjordom... A nama 10 godina zaredom dolaze ekipe protiv kojih imamo minorne šanse...

@supercali, OK, ali je Rijeka nosilac, pa je i bilo za očekivati da će dobiti nekog laganog...