hrle1976 wrote:Od cega god bjezali toliko su jednako pojedini i ne realni u ocekivanjima gdje su naumili ici. Vecina Sirijaca u Njemackoj ceka deport. Ja ne znam kako je u Svedskoj, ali Njemci bogme ih vracaju. Nikakve milostije tu nema. Isto kao sto su 1997, 1998 brzim postupkom brojne iz BiH vratili.
Ono sto sam brdo puta cuo za Svedsku pa cak i Dansku je, da nasi koji nesto muvaju u tim drzavama pod svaku cijenu ibjegavaju druge nase. Dati nekom 30.000€ za fiktivan brak, koga u biti i ne poznasjes, i nemas blage kakvu poznadinu ima, kome je sve duzno itd. Neko u Svedskoj ko pristaje na takav rizik zasigurno mu trebaju te pare da pokrije dugove do nocnih ljudi.
Postavi sebi pitanje ko je ta osoba koja ce "uredjen" zivot u uredjenoj sredini, sa mogucnostima, pristati da ima takav rizik iznad glave?
Ja bih najvjerovatnije postavljao milion pitanja i prije nego sto bih dosao do Svedske (bas kao sto su i moji roditelji dok su im cetnici lupali cizmama na vrata u BL davne 1993) a naravno i samim ostankom. Ali ima ljudi koji rizikuju mnogo toga. Cak i ja sam sam rizikovao neke stvari u zivotu - kako bih drugacije naucio da analiziram? Ali nekada nemas ni previse vremena za analiziranje.
Po pitanju fiktivnog braka - jedne prilike sam bio u posjeti prijatelju iz djetinjstva. Izasli u grad sa rajom i naletimo na jos neke nase djevojke. Ja sam tad bio u jednoj vezi koja je bila na staklenim nogama i pitanje je bilo samo kad ce doci do kraja. Jedna od tih djevojaka je bila na azilu i prijetio joj je izgon iz zemlje. "...jedino sto me moze spasiti je da se udam za nekoga, to jeste da mu platim 10 000 eura a odakle mi te pare". I ja, tada, u trenutku slabosti kazem, mrtav-ozbiljan "Ja cu ti pristati na taj brak, ne moras mi nista platiti, ne moras se uopste osjecati duznom. Nakon dvije godine se razvedes od mene i svako svojim putem". Prva reakcija je bila smijeh ali kad sam ja ozbiljno uvjeravao da mislim ozbiljno, usutise se svi. Gledaju me jarani, niko ne moze da vjeruje i cura ce, nakon valjda soka, sta li vec, kaze "Pa, hajde, mozda se mozemo dogovoriti. Mozda da odemo na kafu sutra". Kasnije me povuce prijatelj u stranu i kaze "Jebote kurac jesi li ti normalan?? Hajde da si rekao da ti svaki mjesec tokom te dvije godine uplacuje nesto para ali ovako... Neces vise nista popit veceras!!! Znas li ti uopste i ko je ona?".
Fakat sutradan ujutro sjedimo kod njega i doruckujemo i isprica mi njegova sestra koja je odlicno poznaje, ne bas impozantne stvari o doticnoj i ja sad kontam sta cu i kako cu. Jesam popio, jesam bio sjeban ali ne mogu rijec pogaziti tek tako. Ni tamo ni vamo. Budala.
Odem da se nadjem sa curom na kafi, sjednemo da popricamo, cura je fakat slatka i simpaticna, na prvu ne mogu naci nikakve mane ali kontam opet ni prijatelj ni njegova sestra koji me znaju haman od rodjenja ne bi govorili nista dzabe. I kazem ovako "Znas, ja sam satanist i nemoj se zbuniti ako vidis okrenute krstove kod mene u stanu, cak i jednu ljudsku lobanju, maceve i slicno. Takav stil furam i to je to". Tu cura malko usuti i povuce se. Ne bi nista od toga jer rece poslije nekoliko dana da je kao, eto nasla nekog momka, koji joj se i svidja i mozda ima sanse da ostane. I fakat udade se i ostade. Frajer jos danas dan placa njene neke kredite koje je uzela na njegovo ime.
