Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Nurudin wrote:Ono što si ti @dadinjo "kategorički tvrdio" na početku , jeste da su šejhovi tražili da im muridi dovedu svoje žene
da bi "proveli noć sa njima". Provesti noć sa nekim i oženiti nekoga su dvije različite stvari.
Također i to što se navodi je vjerovatno samo riječ o Rumijevom načinu da pokaže koliko je osjećaj posjedovanja
važno ukloniti . Čak i da je postojala takva praksa i dalje tu nema ništa ružno ni nakaradno ako se gleda
iz pozicije te namjere da se izbriše nagon za posjedovanjem.
S druge strane , postoje i drugačije Rumijeve priče, kao ona o kojoj sam već govorio. O halifi i njegovom
kapetanu koji je spavao sa njegovom djevom, pa mu ovaj to nije zamjerio i rekao da je srž muškosti u
opraštanju. Znači to su poente tih priča...ali ti to vjerovatno znaš, samo što želiš malo da vadiš iz konteksta.
Ah, urnebesan post. Tzv. normalan čovjek bi, čitajući ga, pucao od smijeha ili povraćao. Biće da nisam pretjerano gadljiv.
arzuhal wrote:Jednom tako jedan učen, pobožan i smrtno ozbiljan istraživač Biblije bijaše na putovanju porad nekih stvari (koje nisu za priču običnom puku i ljudima niskih strasti koji to, ionako, ne bi razumjeli i kada bi im se reklo!). I prođe on jednom tako pored grupe ljudi na obali jednog jezera. Jedan od njih je dozivao "O Jehova čuj vapaj moj!", drugi je govorio dignutih ruku "O Allahu Svemilosni, smiluj mi se i uputi na Put pravi!", treći je pognute glave samo jecao...
Kada ih ču taj učeni, kao smrt ozbiljni istraživač Biblije, kako zazivaju svakojaka imena i slično, on ne mogaše sustegnuti svoj gnjev na to bogohulno životinjsko glasanja pa im ovakne dovikne:
- O vi što mislite o sebi kao ljudima, još sebe i u tobožnje vjernike računate - ništa vi od zvijeri bolji niste! Vi u svoje srce niste pustili Gospodara, Boga Istinskog, nego slijedite zabludu, tminu i laž! Jedan doziva ime koje ne znači ništa, drugi zaziva anđela umjesto Boga, treći cmizdri kao curica...
Oni prestadoše, zatečeni: onaj da doziva Jehovu, drugi da doziva Allaha, treći presta da plače...Njegove riječi ih zbuniše...
Na to se ovaj učeni i mudri putnik okrenu i ode.
Tu noć, u obližnjem selu, zaspa najozbiljniji istraživač Biblije snom pravednika jer učinje veliko dobro djelo taj dan, bio je veoma dirnut zbog samog sebe i svog djela. No na san mu dođe đavao pa mu ovako prozbori:
- *ebote, pa otkad ja tražim jednog takvog da zajašem! Već dugo ja pokušavam da prevarim jednog od one dvojice na obali, ali badava - jedan neprestano doziva Boga imenom Jehova, drugi Allah, a ja samo stojim i jecam, nemoćan da im ikako naudim, neprestano su bili na vezi s Bogom. Tek kada se ti pojavi, zaokupljen i okremut ljudima i onim kako oni vjeruju a ne svojim Gospodarem, misleći da ćeš njima otškrinuti vrata Istine svojim riječima širom si otvorio vrata Laži, Serendanja i Oholosti te pustio mene k sebi! Još si ti tolikački da ćemo se komotno smjestiti i ja i brat mi od tetke! S tobom ćemo obići mnoga mjesta a ti ćeš nastojati što više da tako palamudiš, mi ćemo ti pomoći!
Tu prasnu u smijeh đavao i taj mu brat od tetke, a vrlo učeni i ozbiljni istraživač Biblije se prenu iz sna, ali tako se brzo prenu da je još mogao čuti eho grohota Rogatog i brata mu od tetke kako odzvanja selom...
E moram pohvaliti ovu tvoju priču, ali stvarno. Jeste da je napisana u onom hodžansko-minberaškom gnjecavo patetičnom stilu, jeste da je sadržajem na tragu one sufijske u kojoj je stražar pokušao imitirati kralja, pa mu kralj izvukao uši, ali je ipak tvoja i time je vrjednija od npr. svih Nurudinovih neshvaćenih citata Rumijevih priča, čak i kad bi ih shvatio.
Nurudin wrote:Ono što si ti @dadinjo "kategorički tvrdio" na početku , jeste da su šejhovi tražili da im muridi dovedu svoje žene
da bi "proveli noć sa njima". Provesti noć sa nekim i oženiti nekoga su dvije različite stvari.
Također i to što se navodi je vjerovatno samo riječ o Rumijevom načinu da pokaže koliko je osjećaj posjedovanja
važno ukloniti . Čak i da je postojala takva praksa i dalje tu nema ništa ružno ni nakaradno ako se gleda
iz pozicije te namjere da se izbriše nagon za posjedovanjem.
S druge strane , postoje i drugačije Rumijeve priče, kao ona o kojoj sam već govorio. O halifi i njegovom
kapetanu koji je spavao sa njegovom djevom, pa mu ovaj to nije zamjerio i rekao da je srž muškosti u
opraštanju. Znači to su poente tih priča...ali ti to vjerovatno znaš, samo što želiš malo da vadiš iz konteksta.
Ah, urnebesan post. Tzv. normalan čovjek bi, čitajući ga, pucao od smijeha ili povraćao. Biće da nisam pretjerano gadljiv.
arzuhal wrote:Jednom tako jedan učen, pobožan i smrtno ozbiljan istraživač Biblije bijaše na putovanju porad nekih stvari (koje nisu za priču običnom puku i ljudima niskih strasti koji to, ionako, ne bi razumjeli i kada bi im se reklo!). I prođe on jednom tako pored grupe ljudi na obali jednog jezera. Jedan od njih je dozivao "O Jehova čuj vapaj moj!", drugi je govorio dignutih ruku "O Allahu Svemilosni, smiluj mi se i uputi na Put pravi!", treći je pognute glave samo jecao...
Kada ih ču taj učeni, kao smrt ozbiljni istraživač Biblije, kako zazivaju svakojaka imena i slično, on ne mogaše sustegnuti svoj gnjev na to bogohulno životinjsko glasanja pa im ovakne dovikne:
- O vi što mislite o sebi kao ljudima, još sebe i u tobožnje vjernike računate - ništa vi od zvijeri bolji niste! Vi u svoje srce niste pustili Gospodara, Boga Istinskog, nego slijedite zabludu, tminu i laž! Jedan doziva ime koje ne znači ništa, drugi zaziva anđela umjesto Boga, treći cmizdri kao curica...
Oni prestadoše, zatečeni: onaj da doziva Jehovu, drugi da doziva Allaha, treći presta da plače...Njegove riječi ih zbuniše...
Na to se ovaj učeni i mudri putnik okrenu i ode.
Tu noć, u obližnjem selu, zaspa najozbiljniji istraživač Biblije snom pravednika jer učinje veliko dobro djelo taj dan, bio je veoma dirnut zbog samog sebe i svog djela. No na san mu dođe đavao pa mu ovako prozbori:
- *ebote, pa otkad ja tražim jednog takvog da zajašem! Već dugo ja pokušavam da prevarim jednog od one dvojice na obali, ali badava - jedan neprestano doziva Boga imenom Jehova, drugi Allah, a ja samo stojim i jecam, nemoćan da im ikako naudim, neprestano su bili na vezi s Bogom. Tek kada se ti pojavi, zaokupljen i okremut ljudima i onim kako oni vjeruju a ne svojim Gospodarem, misleći da ćeš njima otškrinuti vrata Istine svojim riječima širom si otvorio vrata Laži, Serendanja i Oholosti te pustio mene k sebi! Još si ti tolikački da ćemo se komotno smjestiti i ja i brat mi od tetke! S tobom ćemo obići mnoga mjesta a ti ćeš nastojati što više da tako palamudiš, mi ćemo ti pomoći!
Tu prasnu u smijeh đavao i taj mu brat od tetke, a vrlo učeni i ozbiljni istraživač Biblije se prenu iz sna, ali tako se brzo prenu da je još mogao čuti eho grohota Rogatog i brata mu od tetke kako odzvanja selom...
E moram pohvaliti ovu tvoju priču, ali stvarno. Jeste da je napisana u onom hodžansko-minberaškom gnjecavo patetičnom stilu, jeste da je sadržajem na tragu one sufijske u kojoj je stražar pokušao imitirati kralja, pa mu kralj izvukao uši, ali je ipak tvoja i time je vrjednija od npr. svih Nurudinovih neshvaćenih citata Rumijevih priča, čak i kad bi ih shvatio.
Od mene petica za trud.
Jeste dobra priča, jako podsjeća na onu Rumijevu "Musa i pastir" ali je vrijednija kad je originalno tvoja, naravno.
Arzuhal je uvijek imao dara za pisanje.
arzuhal wrote:Jednom tako jedan učen, pobožan i smrtno ozbiljan istraživač Biblije bijaše na putovanju porad nekih stvari (koje nisu za priču običnom puku i ljudima niskih strasti koji to, ionako, ne bi razumjeli i kada bi im se reklo!). I prođe on jednom tako pored grupe ljudi na obali jednog jezera. Jedan od njih je dozivao "O Jehova čuj vapaj moj!", drugi je govorio dignutih ruku "O Allahu Svemilosni, smiluj mi se i uputi na Put pravi!", treći je pognute glave samo jecao...
Kada ih ču taj učeni, kao smrt ozbiljni istraživač Biblije, kako zazivaju svakojaka imena i slično, on ne mogaše sustegnuti svoj gnjev na to bogohulno životinjsko glasanja pa im ovakne dovikne:
- O vi što mislite o sebi kao ljudima, još sebe i u tobožnje vjernike računate - ništa vi od zvijeri bolji niste! Vi u svoje srce niste pustili Gospodara, Boga Istinskog, nego slijedite zabludu, tminu i laž! Jedan doziva ime koje ne znači ništa, drugi zaziva anđela umjesto Boga, treći cmizdri kao curica...
Oni prestadoše, zatečeni: onaj da doziva Jehovu, drugi da doziva Allaha, treći presta da plače...Njegove riječi ih zbuniše...
Na to se ovaj učeni i mudri putnik okrenu i ode.
Tu noć, u obližnjem selu, zaspa najozbiljniji istraživač Biblije snom pravednika jer učinje veliko dobro djelo taj dan, bio je veoma dirnut zbog samog sebe i svog djela. No na san mu dođe đavao pa mu ovako prozbori:
- *ebote, pa otkad ja tražim jednog takvog da zajašem! Već dugo ja pokušavam da prevarim jednog od one dvojice na obali, ali badava - jedan neprestano doziva Boga imenom Jehova, drugi Allah, a ja samo stojim i jecam, nemoćan da im ikako naudim, neprestano su bili na vezi s Bogom. Tek kada se ti pojavi, zaokupljen i okremut ljudima i onim kako oni vjeruju a ne svojim Gospodarem, misleći da ćeš njima otškrinuti vrata Istine svojim riječima širom si otvorio vrata Laži, Serendanja i Oholosti te pustio mene k sebi! Još si ti tolikački da ćemo se komotno smjestiti i ja i brat mi od tetke! S tobom ćemo obići mnoga mjesta a ti ćeš nastojati što više da tako palamudiš, mi ćemo ti pomoći!
Tu prasnu u smijeh đavao i taj mu brat od tetke, a vrlo učeni i ozbiljni istraživač Biblije se prenu iz sna, ali tako se brzo prenu da je još mogao čuti eho grohota Rogatog i brata mu od tetke kako odzvanja selom...
E moram pohvaliti ovu tvoju priču, ali stvarno. Jeste da je napisana u onom hodžansko-minberaškom gnjecavo patetičnom stilu, jeste da je sadržajem na tragu one sufijske u kojoj je stražar pokušao imitirati kralja, pa mu kralj izvukao uši, ali je ipak tvoja i time je vrjednija od npr. svih Nurudinovih neshvaćenih citata Rumijevih priča, čak i kad bi ih shvatio.
Od mene petica za trud.
Jeste dobra priča, jako podsjeća na onu Rumijevu "Musa i pastir" ali je vrijednija kad je originalno tvoja, naravno.
Arzuhal je uvijek imao dara za pisanje.
Bio jednom jedan veoma ozbiljan istraživač Biblije da se moglo preći zemlje koliko za dan jahanja na konju a da se ni u jednom selu i zaseoku do kojih se došlo nije mogao naći iko bolji u samom istraživanju i samoj ozbiljnosti.
Jednog dana on je čitao neku priču koja je govorila o jednom, odnosno dvojici svetih ljudi, predanih pobožnjaka koji su u nekoj dolini u Gazi živjeli isposničkim životom, provodeći vrijeme u molitvi i razmišljanju. Svakog dana bi im dolazili ljudi, muškarci i žene, željni da čuju od njih koju riječ, da dobiju savjet, da se ispovjede i prime pokoru, da se okoriste njihovim svetačkim prisustvom, da dušu okrijepe.
Živjeli su u maloj kolibi, a veoma malo im je trebalo za život, bili su zadovoljni.
Mlađi od njih dvojice, Josef Famulus, bio je veoma blag, tih i miran čovjek, dok je stariji, Dion Pugil, bio veoma oštar i grub, kako prema samom sebi tako i prema drugima, a posebno nije štedio grešnike! O kako je taj samo grmio u svojim obraćanjima grešnicima, mogli su čuti fijuk Božijeg korbača kako se prolama nebom!
Jednom tako, kaže priča koju je čitao najozbiljniji istraživač Biblije, kod njih u goste je sasvim slučajno došao neki mladić putnik-namjernik koji je volio mitologiju i slične priče. Bio je pun kao nar znanja o mitološkim predajama, ali je vjerovao u zvjezdoznanstvo, u alhemiju, okultne nauke i pričao je o svemu tome pred dvojicom Božijih sluga s takvim žarom, ljubavlju i zanosom kakva se rijetko mogla vidjeti. Cijelo vrijeme mladićevog izlaganja Dion je šuteći pratio, ponekad klimnuvši glavom, ne prekidajući nijednom mladića. Ponekad bi se i nasmješio u znak odobravanja. Ali Josef je bio zbunjen.
Poslije, kada je mladić otišao, Josef ugrabi priliku pa upita brata Diona:
"Zašto ste to uradili?"
"Šta sam uradio?", upita Dion.
"Pa pustili ste tog...tog heretika da tako zanosno priča o tom paganstvu, a vi ne samo da mu niste ponudili Riječ Božiju, niste mu ponudili spas besmrtne duše, niste ga uputili nego ste cijelo vrijeme šutili, još ste se i slagali s njim klimajući mu glavom, osmjehivali!"
Dion ovako reče:
"Brate Josefe...Taj čovjek zna o stvarima o kojima je govorio više od mene. Ja mu nisam mogao biti sagovornik jer on više od mene zna o onome što voli i u šta vjeruje. A ima toliku ljubav prema toj herezi, prema tim lažima i zabludi zato što još nikada nije istinski doživio patnju, odatle njegova sigurnost u sve to o čemu je pričao. On je pun tog paganskog znanja i vjerovanja i njemu takvom ponuditi Božiju Riječ bio bio uzaludan posao! Da bi primio Božiju Riječ on mora biti prazan od tih gluposti! Sve dok ne doživi patnju koja će ga probuditi iz životinjskih snova, on neće moći čuti istinsku Božiju Riječ. A kada je doživi i kada bude slomljen, kada shvati svoju zabludu da mu svo to paganstvo neće moći pomoći i ponuditi nikakvu utjehu i spas - tek tada će biti pripravan da primi Istinu!"
Josef tad obori glavu dirnut božanskom milošću koju osjeti kako ga u tom trenu preplavljuje...
- To je to! - uskliknu jedan od najozbiljnijih istraživača Biblije u najmanje 15-20 sela kad ofrlje izbrojiš, onako đuture - Samo što Dion nije bio u pravu u potpunosti! On je puštao da se nešto, Božijom voljom, desi samo nekome pa da taj nesretnik tek tada potraži spas i utjehu, da potraži Božiju Riječ, ali ja ću uraditi još bolje: sam ću nastojati da donesem i prouzrokujem neku "patnju", sam ću izučiti sve što ljude odvodi od istinske Božije Riječi, što ih tjera u zabludu i drži ih tamo čvrsto, u toj tmini i toj tami, pa kada im sve to srušim, kada im srušim sve te lažne idole i kada padnu u očaj, izgubljeni - tek tada će biti pripravni da prihvate i shvate istinu, tada će doći do stida, tada će se trgnuti iz hajvanskih snova i tek tada će moći saznati za smisao, ne prije, nikako ne prije toga! Prije toga im ništa neću govoriti i otkrivati jer je besmisleno! Ja ću nastojati stvarati kontekste i prilike, otvarat ću oči, ismijavati i rugati se, podsticat ću te zalutale da sami shvate svoju zabludu...I čekat ću ih s pravom Istinom.
I kako to uzviknu, naš najozbiljniji istraživač Biblije kakvog nemaju ni u Turiji ni u Dublju, odluči da krene sa izučavanjem Kur'ana.
Jedan šejtan i brat mu od tetke virili iz kavdaka prateći šta on govori, pa kad istraživač ode da radi šta je naumio, šejtan reče svom rođaku:
- Kontam nešto, da je naš praotac bio ovako poduzetnog duha, kao ovaj ešeklija, možda je mogao nagovoriti Adema da on njemu učini sedždu! A?
Tu obojica prasnuše u smijeh, a brat šejtanov od tetke reče:
- Dosta za**bancije, nego hajmo mi pokušati i kakvog posla danas napraviti, rastaviti muža od žene ili slično, jer ako nas praotac čuje kako se dangubeći sprdamo s njim ili sazna kako je ova momčina bolja od nas u našem poslu - ne bi nam bio u koži!
Oni su naređivali: "Napusti ženu, da je mi uzmemo", i to se podnosilo. Kako to da vi sad, kad vam se savjetuje da učinite neku sitnicu, ne možete to da podnesete? "Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas.
Uprkos opjevanom postojanju mehkih tanahnih duša koje iste porniće gledaju po nekoliko puta ne bi li otkrili eventualno propuštenu scenu u kojoj nastupa lik matičara, film ipak ostane obični pornić, a željeni matičar samo u njihovim glavama.
Ono što su šejhovi naređivali nije nikakvo stupanje u brak sa ženom svog murida (što bi čak iz praktičnih tehničkih ograničenja, tj. nemogućnosti izdržavanja broja žena koji odgovara broju tvrdoglavih murida, bila neodrživa metoda "duhovnog podučavanja"), nikakav se brak niti razvod tu ne spominju, niti se o tome govori. Ono što je jasno rečeno u upravnom govoru je "Napusti ženu, da je mi uzmemo!", odnosno naredba muridu da se odvoji od svoje žene kako bi ju šejh i šejhov džemat "uzeli", odnosno imali snošaj sa njom, za koje vrijeme je murid odvojen od nje, a naredba se odnosi na tvrdoglave muride. Logika koju si ponudio i koja je tebi prihvatljiva u okviru "šejhovog braka sa ženom murida" koju si zamislio je sigurno ista i u situaciji stvarnog značenja riječi "Ostavi ženu, da je mi uzmemo", ali su granice metoda "odučavanja od nagona za posjedovanjem" pomjerene. Tvrdoglavi murid, kaže Rumi, mora pojesti govno i da mu ono bude slatko kao med, što je ustvari najdalja granica te prakse sufijskih šejhova, jer govori o potrebnom unutrašnjem stavu murida čiju su ženu uzeli šejh i džemat, odnosno Rumi poručuje da on u tom, valjda prividnom, "izmetu", mora uživati, ono za njega mora biti med. Lično mi je to morbidnije i od same prakse koju je Rumi opisao.
Posebna su priča teološka utemeljenja koja su šejhovi koristili za takvu praksu.
Oni su naređivali: "Napusti ženu, da je mi uzmemo", i to se podnosilo. Kako to da vi sad, kad vam se savjetuje da učinite neku sitnicu, ne možete to da podnesete? "Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas.
Uprkos opjevanom postojanju mehkih tanahnih duša koje iste porniće gledaju po nekoliko puta ne bi li otkrili eventualno propuštenu scenu u kojoj nastupa lik matičara, film ipak ostane obični pornić, a željeni matičar samo u njihovim glavama.
Ono što su šejhovi naređivali nije nikakvo stupanje u brak sa ženom svog murida (što bi čak iz praktičnih tehničkih ograničenja, tj. nemogućnosti izdržavanja broja žena koji odgovara broju tvrdoglavih murida, bila neodrživa metoda "duhovnog podučavanja"), nikakav se brak niti razvod tu ne spominju, niti se o tome govori. Ono što je jasno rečeno u upravnom govoru je "Napusti ženu, da je mi uzmemo!", odnosno naredba muridu da se odvoji od svoje žene kako bi ju šejh i šejhov džemat "uzeli", odnosno imali snošaj sa njom, za koje vrijeme je murid odvojen od nje, a naredba se odnosi na tvrdoglave muride. Logika koju si ponudio i koja je tebi prihvatljiva u okviru "šejhovog braka sa ženom murida" koju si zamislio je sigurno ista i u situaciji stvarnog značenja riječi "Ostavi ženu, da je mi uzmemo", ali su granice metoda "odučavanja od nagona za posjedovanjem" pomjerene. Tvrdoglavi murid, kaže Rumi, mora pojesti govno i da mu ono bude slatko kao med, što je ustvari najdalja granica te prakse sufijskih šejhova, jer govori o potrebnom unutrašnjem stavu murida čiju su ženu uzeli šejh i džemat, odnosno Rumi poručuje da on u tom, valjda prividnom, "izmetu", mora uživati, ono za njega mora biti med. Lično mi je to morbidnije i od same prakse koju je Rumi opisao.
Posebna su priča teološka utemeljenja koja su šejhovi koristili za takvu praksu.
Znači to je danas bilo na sastanku evanđelista u šeheru.
Šejh, i čitav džemat još k tomu, naprave tzv redaljku nad ženom nekog derviša !? hahahha
hahah
Podsjeti me ova Arzina hičaja na onu scenu iz nadrealista, kad onaj ne može ići na more da se sunča
pa sebi pravi ozonske rupe u nebu, sa nekim sprejem , i onda kaže "ja dobre rupeee"
Tako i za poučnu priču o istraživaču se može uskliknuti :
Ja dobre hičajeee !
Možda to evanđelisti i rade sa ženama derviša ili wannabe derviša, koje pozovu u goste, ko će znati.
Što se tiče Rumija i tih "starih šejhova" koje spominje, nije to za začuditi se od čovjeka koji piše poeziju o tome kako je djeva pogriješila što magarcu nije nabila tikvu na spolovilo, pa joj on udom poderao utrobu, nego se trebala ugledati na svoju iskusniju drugaricu. A vidiš i u tom odlomku iz Fihi ma fihi, da govori o osvajanju dječaka.
Izgleda da se kroz istoriju svašta dešavalo iza tih tekijskih vrata, a i onog arzinog perenijalistu nešto prozivaju za gologuze džematske ibadete...Jah...
dadinjo33 wrote:Možda to evanđelisti i rade sa ženama derviša ili wannabe derviša, koje pozovu u goste, ko će znati.
Što se tiče Rumija i tih "starih šejhova" koje spominje, nije to za začuditi se od čovjeka koji piše poeziju o tome kako je djeva pogriješila što magarcu nije nabila tikvu na spolovilo, pa joj on udom poderao utrobu, nego se trebala ugledati na svoju iskusniju drugaricu. A vidiš i u tom odlomku iz Fihi ma fihi, da govori o osvajanju dječaka.
Izgleda da se kroz istoriju svašta dešavalo iza tih tekijskih vrata, a i onog arzinog perenijalistu nešto prozivaju za gologuze džematske ibadete...Jah...
Znači, dame i gospodo , dadinjo33 u svom svome sjaju!
Nurudin wrote:
Znači, dame i gospodo , dadinjo33 u svom svome sjaju!
Tema je sufizam
Jeste, a ti k'o Kolinda, stalno ulijećeš nepozvan na binu i klanjaš se aplauzima.
Nego , vratmo se sufizmu. Znači taj magarac kojeg stalno spominješ, nije nikakva metafora ni simbolika nefsa
već se to stvarno desilo, isto kao što su se stvarno dešavala ova tekijska orgijanja nad nečijom hanumom, a
što si ti argumentovao sa dvije-tri riječi iz Rumijeve hikaje ?
