Stih
Moderator: Chloe
- Reisova
- Posts: 1008
- Joined: 15/08/2011 16:28
#126 Re: Stih
"Volio sam te i volim te ako je to grijeh, moliću dragog Allaha da mi nikada ne oprosti taj grijeh!". Veliki pjesnik Ibn ..nešto...
- Chloe
- Photo mod
- Posts: 72254
- Joined: 03/10/2011 20:11
#127 Re: Stih
Skriveni svet
Ima u meni vetrova i oluja,
ulica kojima nikad ne idem,
predivnih snova i noćnih mora…
U meni živi skriveni svet.
Ima u meni glasnih tišina,
rana za koje ne postoji lek,
satova na kojim kazaljke stoje,
noći što traju zauvek.
Ima u meni pitanja raznih,
susreta o kojima ne govorim
i rastanaka bez odlazaka
od kojih se teško oporavim.
S. Josipović
Ima u meni vetrova i oluja,
ulica kojima nikad ne idem,
predivnih snova i noćnih mora…
U meni živi skriveni svet.
Ima u meni glasnih tišina,
rana za koje ne postoji lek,
satova na kojim kazaljke stoje,
noći što traju zauvek.
Ima u meni pitanja raznih,
susreta o kojima ne govorim
i rastanaka bez odlazaka
od kojih se teško oporavim.
S. Josipović
- Chloe
- Photo mod
- Posts: 72254
- Joined: 03/10/2011 20:11
#128 Re: Stih
JASTUK ZA DVOJE
Ovo je pesma za tvoja usta od višanja
i pogled crn.
Zavoli me
kad jesen duva u pijane mehove.
Ja umem u svakoj kapiji
da napravim jun.
I nemam obične sreće.
I nemam obične grehove.
Podeliću s tobom sve bolesti
i zdravlja.
Zavoli moju senku
što se tetura niz mokri dan.
Sutra nas mogu sresti ponori.
Ili uzglavlja.
Svejedno: lepo je nemati plan.
Zavoli trag mog osmeha na rubu čaše,
ili cigareti,
i blatnjav hod duž ulica
koje sigurno nekuda vode.
Čak i kad ti se čini
da ih mi nekud vodimo,
one se smeškaju blago
i nekuda nas vode.
Bićemo tamo negde
možda suviše voljeni,
potpuno neprimetni,
ili javno prokleti.
Budi uz mene kad odem.
Mika
Ovo je pesma za tvoja usta od višanja
i pogled crn.
Zavoli me
kad jesen duva u pijane mehove.
Ja umem u svakoj kapiji
da napravim jun.
I nemam obične sreće.
I nemam obične grehove.
Podeliću s tobom sve bolesti
i zdravlja.
Zavoli moju senku
što se tetura niz mokri dan.
Sutra nas mogu sresti ponori.
Ili uzglavlja.
Svejedno: lepo je nemati plan.
Zavoli trag mog osmeha na rubu čaše,
ili cigareti,
i blatnjav hod duž ulica
koje sigurno nekuda vode.
Čak i kad ti se čini
da ih mi nekud vodimo,
one se smeškaju blago
i nekuda nas vode.
Bićemo tamo negde
možda suviše voljeni,
potpuno neprimetni,
ili javno prokleti.
Budi uz mene kad odem.
Mika
- Chloe
- Photo mod
- Posts: 72254
- Joined: 03/10/2011 20:11
#129 Re: Stih
“Naša tajna”
O tebi neću govoriti ljudima.
Neću im reći da li si mi samo
poznanik bio, ili prijatelj drag;
ni kakav je, ni da li je
u našim snovima i žudima
dana ovih ostao trag.
Neću im reći da li iz osame,
žeđi, umora, ni da li je ikada
ma koje od nas drugo voljelo;
niti srce naše da li nas je radi nas
ili radi drugih kadgod boljelo.
Neću im reći kakav je sklad
oči naše često spajao u sazviježđa žedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad
da tako bude –
ili nam je bilo svejedno.
Neću im reći da li je život
ili od smrti strah
spajao naše ruke;
ni da li zvuke smijeha voljeli smo više
od šuma suza.
Neću im reći ni jedan slog jedini,
što je moglo, ni da li je moglo nešto,
da uplete i sjedini
duše naše kroz čitav vijek;
ni da li je otrov ili lijek
ovo što je došlo
onome što je bilo.
Nikome neću reći kakva se zbog tebe pjesma događa
u meni vječito:
da li opija toplo
kao šume naše s proljeća;
ili tiha i tužna šuti u meni rječito.
O, nikome neću reći
da li se radosna ili bolna
pjesma događa u meni.
Ja više volim da prešućene
odemo ona i ja
tamo gdje istom svjetlošću sja
i zora i noć i dan;
tamo gde su podjednako tople
i sreća i bol živa;
tamo gdje je od istog vječnog tkiva
i čovjek i njegov san.
D. Maksimović
O tebi neću govoriti ljudima.
Neću im reći da li si mi samo
poznanik bio, ili prijatelj drag;
ni kakav je, ni da li je
u našim snovima i žudima
dana ovih ostao trag.
Neću im reći da li iz osame,
žeđi, umora, ni da li je ikada
ma koje od nas drugo voljelo;
niti srce naše da li nas je radi nas
ili radi drugih kadgod boljelo.
Neću im reći kakav je sklad
oči naše često spajao u sazviježđa žedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad
da tako bude –
ili nam je bilo svejedno.
Neću im reći da li je život
ili od smrti strah
spajao naše ruke;
ni da li zvuke smijeha voljeli smo više
od šuma suza.
Neću im reći ni jedan slog jedini,
što je moglo, ni da li je moglo nešto,
da uplete i sjedini
duše naše kroz čitav vijek;
ni da li je otrov ili lijek
ovo što je došlo
onome što je bilo.
Nikome neću reći kakva se zbog tebe pjesma događa
u meni vječito:
da li opija toplo
kao šume naše s proljeća;
ili tiha i tužna šuti u meni rječito.
O, nikome neću reći
da li se radosna ili bolna
pjesma događa u meni.
Ja više volim da prešućene
odemo ona i ja
tamo gdje istom svjetlošću sja
i zora i noć i dan;
tamo gde su podjednako tople
i sreća i bol živa;
tamo gdje je od istog vječnog tkiva
i čovjek i njegov san.
D. Maksimović
- ExNihilo
- Posts: 17073
- Joined: 23/01/2008 07:05
- Location: In the sheltering shade of the forest
-
- Posts: 270
- Joined: 02/10/2021 11:58
#131 Re: Stih
"Moj život je bio tegoban, bio je pun lutanja i nesreća, vodio je u odricanje i poricanje, bio je zagorčan žuči čitavog čovječanstva."
Herman Hesse (iz romana Stepski vuk).
Preporuka za pročitati.
Herman Hesse (iz romana Stepski vuk).
Preporuka za pročitati.
- hadzinicasa
- Posts: 13620
- Joined: 08/11/2005 16:08
- Location: u tranziciji
#132 Re: Stih
epitaf
Marko TomasBEZRAZLOŽNA PJESMA
Nije bilo jednostavno ostaviti te i otići.
Tada sam krenuo u nepoznato.
Nije bilo lako ostati
bez svih onih isplaniranih putovanja,
bez banalnih svakodnevnih sitnica,
bez prigoda za unaprijed spremljene fraze,
bez tijela koje sam učio buditi laganim dodirom prsta.
Nije bilo lako.
Napolju je bila veljača i pljuštalo je,
gledala si kroz mene na mokre krovove
kao da slušaš fatalnu prognozu,
nije mi olakšavalo to što si ponavljala:
ali, Marko, napolju pada kiša!
Bila si u pravu, odlazio sam
a nisam imao kuda.
Kiša je pljuštala još danima,
u nekoj drugoj sobi
nisam odgovarao na tvoje uporne pozive.
Pisala si kako plačeš i ludiš.
Nisam otpisivao.
Pio sam bez prestanka i onda se dugo trijeznio.
Tako ja to kada nemam kuda,
ponašam se kao derište.
Nije bilo lako ostaviti te i otići,
nikakva glazba nije odgovarala mom raspoloženju,
ni u čemu nikakve utjehe.
Moj prozor je gledao
na pusto blatnjavo dvorište.
Nakon kiše
u njega je ušetala jedna tigrasta mačka
i dugo se protezala.
Njezina me gorda bezbrižnost nasmijala.
Skuhao sam kavu i promatrao kako zaobilazi barice.
Znam, nikada nećeš shvatiti kako to ide
ali otišao sam jer nisam imao kuda.
- Chloe
- Photo mod
- Posts: 72254
- Joined: 03/10/2011 20:11
#133 Re: Stih
Nijesam prestao da mislim na tebe
Nijesam prestao da mislim na tebe,
Volio bih ti ovo reći.
Želio bih ti napisati da bih se želio vratiti,
da mi nedostaješ
i da mislim na tebe.
Ali ne tražim te.
Čak ti i ne pišem.
Ne znam kako si.
Nedostaje mi da to znam.
Imaš li planove?
Jesi li se danas nasmiješila?
O čemu si sanjala?
Da li si se odjavila?
Gde ideš?
Imaš li snove?
Jesi li jela?
Htio bih te pronaći.
Ali ja nemam snage.
I nemaš ni ti.
I onda uzalud čekamo.
Razmislimo o tome.
I zapamti me.
I zapamti da mislim na tebe,
da, ne znaš,
ali ja živim svaki dan,
ono što pišem, pišem o tebi.
I zapamtii da su potraga i razmišljanje dvije različite stvari.
I mislim na tebe
Ali ne tražim te.
/ Charles B. /
Nijesam prestao da mislim na tebe,
Volio bih ti ovo reći.
Želio bih ti napisati da bih se želio vratiti,
da mi nedostaješ
i da mislim na tebe.
Ali ne tražim te.
Čak ti i ne pišem.
Ne znam kako si.
Nedostaje mi da to znam.
Imaš li planove?
Jesi li se danas nasmiješila?
O čemu si sanjala?
Da li si se odjavila?
Gde ideš?
Imaš li snove?
Jesi li jela?
Htio bih te pronaći.
Ali ja nemam snage.
I nemaš ni ti.
I onda uzalud čekamo.
Razmislimo o tome.
I zapamti me.
I zapamti da mislim na tebe,
da, ne znaš,
ali ja živim svaki dan,
ono što pišem, pišem o tebi.
I zapamtii da su potraga i razmišljanje dvije različite stvari.
I mislim na tebe
Ali ne tražim te.
/ Charles B. /
-
- Posts: 6768
- Joined: 08/12/2019 21:35
#134 Re: Stih
Chloe wrote: ↑13/10/2021 14:35 Nijesam prestao da mislim na tebe
Nijesam prestao da mislim na tebe,
Volio bih ti ovo reći.
Želio bih ti napisati da bih se želio vratiti,
da mi nedostaješ
i da mislim na tebe.
Ali ne tražim te.
Čak ti i ne pišem.
Ne znam kako si.
Nedostaje mi da to znam.
Imaš li planove?
Jesi li se danas nasmiješila?
O čemu si sanjala?
Da li si se odjavila?
Gde ideš?
Imaš li snove?
Jesi li jela?
Htio bih te pronaći.
Ali ja nemam snage.
I nemaš ni ti.
I onda uzalud čekamo.
Razmislimo o tome.
I zapamti me.
I zapamti da mislim na tebe,
da, ne znaš,
ali ja živim svaki dan,
ono što pišem, pišem o tebi.
I zapamtii da su potraga i razmišljanje dvije različite stvari.
I mislim na tebe
Ali ne tražim te.
/ Charles B. /
- Chloe
- Photo mod
- Posts: 72254
- Joined: 03/10/2011 20:11
#135 Re: Stih
hajmo biti pozitivne, i kontati da je slagao u pjesmi, a tražio ju je ....snijeg_led wrote: ↑13/10/2021 14:36Chloe wrote: ↑13/10/2021 14:35 Nijesam prestao da mislim na tebe
Nijesam prestao da mislim na tebe,
Volio bih ti ovo reći.
Želio bih ti napisati da bih se želio vratiti,
da mi nedostaješ
i da mislim na tebe.
Ali ne tražim te.
Čak ti i ne pišem.
Ne znam kako si.
Nedostaje mi da to znam.
Imaš li planove?
Jesi li se danas nasmiješila?
O čemu si sanjala?
Da li si se odjavila?
Gde ideš?
Imaš li snove?
Jesi li jela?
Htio bih te pronaći.
Ali ja nemam snage.
I nemaš ni ti.
I onda uzalud čekamo.
Razmislimo o tome.
I zapamti me.
I zapamti da mislim na tebe,
da, ne znaš,
ali ja živim svaki dan,
ono što pišem, pišem o tebi.
I zapamtii da su potraga i razmišljanje dvije različite stvari.
I mislim na tebe
Ali ne tražim te.
/ Charles B. /
- Chloe
- Photo mod
- Posts: 72254
- Joined: 03/10/2011 20:11
#136 Re: Stih
Matilde
Matilde, ime od biljke, kamena ili vina,
od svega što se rađa iz zemlje i traje,
reči u čijem rastu sviće,
u čijem letu planu svetlo limunova.
U tom imenu plove brodovi od drveta
okruženi rojem vatre morske modrine,
i ova slova su voda neke reke
koja utiče u moje zakrčeno srce.
O ime otkriveno ispod puzavice
kao da su vrata nepoznatog tunela
što se s mirisom sveta spaja!
O, osvoji me svojim vrelim ustima,
istraži me, ako želiš, svojim noćnim očima,
ali me pusti da plovim i spavam u tvome imenu
Pablo Neruda
Matilde, ime od biljke, kamena ili vina,
od svega što se rađa iz zemlje i traje,
reči u čijem rastu sviće,
u čijem letu planu svetlo limunova.
U tom imenu plove brodovi od drveta
okruženi rojem vatre morske modrine,
i ova slova su voda neke reke
koja utiče u moje zakrčeno srce.
O ime otkriveno ispod puzavice
kao da su vrata nepoznatog tunela
što se s mirisom sveta spaja!
O, osvoji me svojim vrelim ustima,
istraži me, ako želiš, svojim noćnim očima,
ali me pusti da plovim i spavam u tvome imenu
Pablo Neruda
- ExNihilo
- Posts: 17073
- Joined: 23/01/2008 07:05
- Location: In the sheltering shade of the forest
#137 Re: Stih
Asmir Kujović, Vidikovac
- Chloe
- Photo mod
- Posts: 72254
- Joined: 03/10/2011 20:11
#138 Re: Stih
Bosni
Ubijaju te. Smrtnu ti izrekoše osudu.
Tebe više ne smije biti.
I uspomenu valja čak kriti
na tebe.
O, Bosno moja, o, jado moja, o, zemljo moja,
majko i nano i neno!
Zemljo, ti crna crnice prhka
iz koje niče snijetljivo klasje
i nekad – kad su opake suše
stabljike krhke, žute, polusvele –
namjesto bujnih i zelenih šuma
kukuruza…
O, ti moj kameni i bijedni kršu
s kozama, panjima, mršavim konjima,
čija su leđa oglodali samari,
čije su noge iskrivili sjenari
kad su s planina kroz duboki snijeg
vukli težak teret, sitnom blagu hranu.
O, ti moj gladni sušičavi raju
koliba, bunjišta, horoza i jare,
potoka, što pjesmom svog vječitog toka
neveselu našu sevdalinku poju,
pjevaju poravno, mada nije ravno
ništa u tebi, neg zgurena brda,
povijena leđa i kvrgave šake.
Tebe ubijaju. Hoće, da te nema
i stide se tebe. Tebe, Bosno, majko!…
U tebi nisam ugledao sunca,
tvojom me riječju ne uspava majka
u bešici prostoj kraj ognjišta crna
uz klokot žute na vergili pure…
I nije šuma, tvoj sjajni ogrtač
bilo prvo ruho božansko što vidjeh,
i nisu tvoji crni dijamanti
iz Kaknja, Breze, Zenice il Kreke
bili prvi nakit, što me zimi kiti –
ipak te volim, i plačem, i plačem,
ali ne nad grobom,
jer ti mrtva nisi,
nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom
i nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom,
koja dozvoljava da te tako hule!
Bosno moja, moje tugovanje!
Bosno moja – tužno robovanje!
Bosno moja – ti ropkinja nisi,
dok planinom tvojom gorštak hodi,
dok u tebi živi pjesma o slobodi,
dok klokoće mandra u kotlu ijednom,
dok rijeke teku i potoci tvoji,
koji u žuboru, u svom vječnom pjevu
u doline nose pjesmu, koja bodri
i – premda žalosno – ipak pjeva, pjeva,
pjeva našu pjesmu,
pjeva pjesmu Bosne,
bijene, ponosne,
pjeva sevdalinku:
Bosno moja, moje tugovanje,
Bosno živa, Bosno vječno živa!…
Enver Čolaković, 09.03. 1942.
Ubijaju te. Smrtnu ti izrekoše osudu.
Tebe više ne smije biti.
I uspomenu valja čak kriti
na tebe.
O, Bosno moja, o, jado moja, o, zemljo moja,
majko i nano i neno!
Zemljo, ti crna crnice prhka
iz koje niče snijetljivo klasje
i nekad – kad su opake suše
stabljike krhke, žute, polusvele –
namjesto bujnih i zelenih šuma
kukuruza…
O, ti moj kameni i bijedni kršu
s kozama, panjima, mršavim konjima,
čija su leđa oglodali samari,
čije su noge iskrivili sjenari
kad su s planina kroz duboki snijeg
vukli težak teret, sitnom blagu hranu.
O, ti moj gladni sušičavi raju
koliba, bunjišta, horoza i jare,
potoka, što pjesmom svog vječitog toka
neveselu našu sevdalinku poju,
pjevaju poravno, mada nije ravno
ništa u tebi, neg zgurena brda,
povijena leđa i kvrgave šake.
Tebe ubijaju. Hoće, da te nema
i stide se tebe. Tebe, Bosno, majko!…
U tebi nisam ugledao sunca,
tvojom me riječju ne uspava majka
u bešici prostoj kraj ognjišta crna
uz klokot žute na vergili pure…
I nije šuma, tvoj sjajni ogrtač
bilo prvo ruho božansko što vidjeh,
i nisu tvoji crni dijamanti
iz Kaknja, Breze, Zenice il Kreke
bili prvi nakit, što me zimi kiti –
ipak te volim, i plačem, i plačem,
ali ne nad grobom,
jer ti mrtva nisi,
nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom
i nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom,
koja dozvoljava da te tako hule!
Bosno moja, moje tugovanje!
Bosno moja – tužno robovanje!
Bosno moja – ti ropkinja nisi,
dok planinom tvojom gorštak hodi,
dok u tebi živi pjesma o slobodi,
dok klokoće mandra u kotlu ijednom,
dok rijeke teku i potoci tvoji,
koji u žuboru, u svom vječnom pjevu
u doline nose pjesmu, koja bodri
i – premda žalosno – ipak pjeva, pjeva,
pjeva našu pjesmu,
pjeva pjesmu Bosne,
bijene, ponosne,
pjeva sevdalinku:
Bosno moja, moje tugovanje,
Bosno živa, Bosno vječno živa!…
Enver Čolaković, 09.03. 1942.
- preselio na ahiret
- Posts: 2739
- Joined: 21/05/2021 01:40
- Location: prvi saf
#139 Re: Stih
Ako je kava i šalica zar nebi trebalo biti i pepelnica?sherbett wrote: ↑15/10/2021 15:26 JUTARNJI DORUČAK
Sipao je kavu
U šalicu
Sipao je mlijeko
U šalicu sa kavom
Stavio je šećer
u bijelu kavu
Žličicom je
Promiješao
Popio bijelu kavu
Bez i jedne riječi
Zapalio je
Cigaretu
Pravio kolute
Od dima
Otresao pepeo
U pepeljaru
Bez i jedne riječi
Ustao je
I ne pogledavši me
Stavio je
Šešir na glavu
I uzeo kišni ogrtač
Jer je padala kiša
A onda je otišao
Po kiši
Bez i jedne rijeci
I ne pogledavši me
Tada ja spustih
Glavu u ruke
I zaplakah.
Jacques Prevert, 1945.
- preselio na ahiret
- Posts: 2739
- Joined: 21/05/2021 01:40
- Location: prvi saf
#140 Re: Stih
- preselio na ahiret
- Posts: 2739
- Joined: 21/05/2021 01:40
- Location: prvi saf
#141 Re: Stih
- Chloe
- Photo mod
- Posts: 72254
- Joined: 03/10/2011 20:11
#142 Re: Stih
Jednostavno, volim te
Niko drugi nije kao ti.
Ti si svojevrstan, jednostavan,
posve orginalan i neponovljiv.
Ne veruješ to,
ali niko drugi nije kao ti -
odveka doveka.
I svaki čovek koga voliš
nije nikakav običan čovek.
Iz njega zrači
neobična privlačna snaga.
I ti po njemu postaješ
na neki način drugčiji.
Možeš mu čak reći :
Što se mene tiče,
ne moraš biti nepogrešiv,
bez grešaka i savršen, jer:
ja te jednostavno volim.
Phil Bosmans
Niko drugi nije kao ti.
Ti si svojevrstan, jednostavan,
posve orginalan i neponovljiv.
Ne veruješ to,
ali niko drugi nije kao ti -
odveka doveka.
I svaki čovek koga voliš
nije nikakav običan čovek.
Iz njega zrači
neobična privlačna snaga.
I ti po njemu postaješ
na neki način drugčiji.
Možeš mu čak reći :
Što se mene tiče,
ne moraš biti nepogrešiv,
bez grešaka i savršen, jer:
ja te jednostavno volim.
Phil Bosmans
- Chloe
- Photo mod
- Posts: 72254
- Joined: 03/10/2011 20:11
#143 Re: Stih
Ne budim te tek tako
Noćas je ulicama našega grada
Prolazila kočija bijela,
I bijela mećava vije
Mutan dan...
Do u tajne sobe nase stare ljubavi
Trpim svoje i tuđe sto me bije,
I mrzlo mi je u srcu...
Ne treba rakije - ne grije!
Za tebe ljubavi govorim ove riječi.
Za tebe koju nosim u mozgu,
Kao užarenu kuglu djetinjstva,
Kao ranu koju sam bolovao toliko puta.
Za tebe koja si dio mene
Duboko ukopana školjka u kamenu.
Miris borovine zauvijek zaboden u krv moju prokletu.
Za tebe, zbog tebe, zbog sebe.
Predlažem da saberemo naše siromaštvo
U dodir koji liječi naša srca,
U koja je rđa pala sa bijelom igrom u samoći.
Moj križ plaća račun ove noći.
Ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna
Oguli narandžu, operi lice.
Otvori se utjeho
Zagrli me jako
I probudi se
Ne budim te tek tako.
Za tebe ljubavi govorim ovu pjesmu,
Za tebe koja si dio mene
Duboko ukopana školjka u kamenu,
Za tebe sto u toplim rukama nosiš ruze nijeme,
I prosipaš ih u suhu fontanu.
Za tebe, zbog tebe, zbog Prevera,
Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova,
I uprkos njima...
Ne budim te tek tako.
Otvori oči ljubavi i pogledaj kroz prozor
Vani su zasijale gorčine,
Tumaraju pomrcine i studen
I bijela mećava u gradu vije
Mutan dan...
Pa i srce je počelo šumjeti: "Divljak - ovdje je kvar!"
Ne treba rakije - ne grije.
Dok bije u njedrima dobro nam je.
Gledaj!
Nemoj da ti trazim oči
Primakni se blize...jos bliže
Zagrli me ljubavi, zagrli me jako,
probudi se Dragana,
Ne budim te tek tako...
Rade Šerbedžija
Noćas je ulicama našega grada
Prolazila kočija bijela,
I bijela mećava vije
Mutan dan...
Do u tajne sobe nase stare ljubavi
Trpim svoje i tuđe sto me bije,
I mrzlo mi je u srcu...
Ne treba rakije - ne grije!
Za tebe ljubavi govorim ove riječi.
Za tebe koju nosim u mozgu,
Kao užarenu kuglu djetinjstva,
Kao ranu koju sam bolovao toliko puta.
Za tebe koja si dio mene
Duboko ukopana školjka u kamenu.
Miris borovine zauvijek zaboden u krv moju prokletu.
Za tebe, zbog tebe, zbog sebe.
Predlažem da saberemo naše siromaštvo
U dodir koji liječi naša srca,
U koja je rđa pala sa bijelom igrom u samoći.
Moj križ plaća račun ove noći.
Ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna
Oguli narandžu, operi lice.
Otvori se utjeho
Zagrli me jako
I probudi se
Ne budim te tek tako.
Za tebe ljubavi govorim ovu pjesmu,
Za tebe koja si dio mene
Duboko ukopana školjka u kamenu,
Za tebe sto u toplim rukama nosiš ruze nijeme,
I prosipaš ih u suhu fontanu.
Za tebe, zbog tebe, zbog Prevera,
Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova,
I uprkos njima...
Ne budim te tek tako.
Otvori oči ljubavi i pogledaj kroz prozor
Vani su zasijale gorčine,
Tumaraju pomrcine i studen
I bijela mećava u gradu vije
Mutan dan...
Pa i srce je počelo šumjeti: "Divljak - ovdje je kvar!"
Ne treba rakije - ne grije.
Dok bije u njedrima dobro nam je.
Gledaj!
Nemoj da ti trazim oči
Primakni se blize...jos bliže
Zagrli me ljubavi, zagrli me jako,
probudi se Dragana,
Ne budim te tek tako...
Rade Šerbedžija
- hadzinicasa
- Posts: 13620
- Joined: 08/11/2005 16:08
- Location: u tranziciji
#144 Re: Stih
n.a.Kada umrem,
ne bacajte
kosti i meso.
Skupite ih na gomilu
i
pustite ih da kazu
svojim smradom
koliko je
vredeo zivot
na ovoj zemlji
koliko je
vredela ljubav
na kraju
- Chloe
- Photo mod
- Posts: 72254
- Joined: 03/10/2011 20:11
#145 Re: Stih
Sonata od sna
Od čega žive oči tvoje
Kad stalno iz njih isijava san?
O što bi dragulj dragane moje
dao da tako bar načas sja.
Tvoje su oči u meni zasle.
Taj sjaj nije od ljudi.
Svakoga jutra moje se lice
s tvojim očima budi.
Ko snijeg si koji pao nije,
satkana sva si od sna,
latico sniježna zgusnuta svjetla,
sva si ko cvijeta prah.
- Ne sklanjaj pogled. Čega se bojiš?
Ljubavi, zar te je strah?
Zacijeli riječi cjelovima,
s usana strgni mi dah.
Čemu se smiješiš?
Obujmi me jače,
sva krvi nek mi utrne!
Kad zagrlim te ovako,
znaš što ja vidim:
Dva križa koja se grle.
A međ' njima diše
još nerođen Bog,
prikovan poljupcima...
A što ako boginja neka
pod mojom usnom sniva?
Pod tvojom usnom sni violina,
u violini pjesma, u pjesmi plod.
O kad me dodirnu usta tvoja:
harfa se boja prospe u svod.
Prsti su tvoji vidre vedre
što se u igri tope.
A ćutiš li kako iz moga struka
iskaču antilope.
O kad bi moglo uho čuti
tvoj dodir, glazbo nijema,
napisao bih ti od sna sonatu,
al klavir tih dirki nema.
Povedi me u kut svijeta
neki tih.
Da te ćutim. Da te dišem.
Da te snim.
Što je život? Oka treptaj.
Tajna tajne.
Između dva otkucaja
srca stane.
Enes Kišević
Od čega žive oči tvoje
Kad stalno iz njih isijava san?
O što bi dragulj dragane moje
dao da tako bar načas sja.
Tvoje su oči u meni zasle.
Taj sjaj nije od ljudi.
Svakoga jutra moje se lice
s tvojim očima budi.
Ko snijeg si koji pao nije,
satkana sva si od sna,
latico sniježna zgusnuta svjetla,
sva si ko cvijeta prah.
- Ne sklanjaj pogled. Čega se bojiš?
Ljubavi, zar te je strah?
Zacijeli riječi cjelovima,
s usana strgni mi dah.
Čemu se smiješiš?
Obujmi me jače,
sva krvi nek mi utrne!
Kad zagrlim te ovako,
znaš što ja vidim:
Dva križa koja se grle.
A međ' njima diše
još nerođen Bog,
prikovan poljupcima...
A što ako boginja neka
pod mojom usnom sniva?
Pod tvojom usnom sni violina,
u violini pjesma, u pjesmi plod.
O kad me dodirnu usta tvoja:
harfa se boja prospe u svod.
Prsti su tvoji vidre vedre
što se u igri tope.
A ćutiš li kako iz moga struka
iskaču antilope.
O kad bi moglo uho čuti
tvoj dodir, glazbo nijema,
napisao bih ti od sna sonatu,
al klavir tih dirki nema.
Povedi me u kut svijeta
neki tih.
Da te ćutim. Da te dišem.
Da te snim.
Što je život? Oka treptaj.
Tajna tajne.
Između dva otkucaja
srca stane.
Enes Kišević
- Chloe
- Photo mod
- Posts: 72254
- Joined: 03/10/2011 20:11
#146 Re: Stih
Samoća
Povlačim se u svoju samoću,
tamo gde su ljudi moga kova,
tamo gde se teško živi noću,
od tišine i opasnih snova.
Digao sam ruke od skandala,
od prošlosti i pogrešnih želja,
od lepote izvora svih zala,
od ljubavi i od prijatelja.
Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata,
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.
Duško Trifunović
Povlačim se u svoju samoću,
tamo gde su ljudi moga kova,
tamo gde se teško živi noću,
od tišine i opasnih snova.
Digao sam ruke od skandala,
od prošlosti i pogrešnih želja,
od lepote izvora svih zala,
od ljubavi i od prijatelja.
Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata,
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.
Duško Trifunović
- Better Man
- Posts: 16781
- Joined: 01/10/2006 20:10
#147 Re: Stih
Pismo majci
Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
Sergej Aleksandrovič Jesenjin
Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
Sergej Aleksandrovič Jesenjin
- Chloe
- Photo mod
- Posts: 72254
- Joined: 03/10/2011 20:11
#148 Re: Stih
O dođi, dođi na moje jezero
- Gradinar 12. -
Ako hoćeš da budeš jednom vredna
i da napuniš svoj krčag,
o dođi, dođi na moje jezero.
Voda će se pripiti uz tvoje noge
i izbrbljati svoju tajnu.
Po pesku je pala svežina kiše koja ide,
oblaci se nagli pod modrim linijama drveta
kao bujna kosa nad tvojim obrvama.
Ritam tvojih stopa, koji dobro poznajem,
udara me u srce.
O dođi, dođi na moje jezero,
ako moraš da napuniš svoj krčag.
Ako hoćeš besposlena da bezbrižno sediš,
dok ti voda nosi krčag,
o dođi, dođi na moje jezero.
Padina se zeleni i divljega je cveća
bezbrojno.
Misli će tvoje izletati iz tvojih tamnih očiju
kao ptice iz svojih gnezda.
Prevešće ti spasi na stopala.
Dođi, o dođi na moje jezero,
ako hoćeš da sediš besposlena.
Ako si sita igre pa hoćeš da zagnjuriš u vodu,
o dođi, dođi na moje jezero.
Ostavi na obali plavi ogrtač,
plava će te voda ogrnuti i pokriti.
Talasi će se prpinjati da ti ljube vrat,
da ti na uho šapuću.
Dođi, o dođi na moje jezero,
ako hoćeš da se zagnjuriš u vodu.
Ako moraš u bezumlju da skačeš u svoju smrt,
dođi, o dođi na moje jezero.
Jezero je moje sveže i bezdano.
Crno kao san bez snova.
U dubinama njegovim isto su dani i noći,
a pesma je ćutanje.
Dođi, o dođi na moje jezero,
ako hoćeš da utoneš u svoju smrt.
R. Tagore
- Gradinar 12. -
Ako hoćeš da budeš jednom vredna
i da napuniš svoj krčag,
o dođi, dođi na moje jezero.
Voda će se pripiti uz tvoje noge
i izbrbljati svoju tajnu.
Po pesku je pala svežina kiše koja ide,
oblaci se nagli pod modrim linijama drveta
kao bujna kosa nad tvojim obrvama.
Ritam tvojih stopa, koji dobro poznajem,
udara me u srce.
O dođi, dođi na moje jezero,
ako moraš da napuniš svoj krčag.
Ako hoćeš besposlena da bezbrižno sediš,
dok ti voda nosi krčag,
o dođi, dođi na moje jezero.
Padina se zeleni i divljega je cveća
bezbrojno.
Misli će tvoje izletati iz tvojih tamnih očiju
kao ptice iz svojih gnezda.
Prevešće ti spasi na stopala.
Dođi, o dođi na moje jezero,
ako hoćeš da sediš besposlena.
Ako si sita igre pa hoćeš da zagnjuriš u vodu,
o dođi, dođi na moje jezero.
Ostavi na obali plavi ogrtač,
plava će te voda ogrnuti i pokriti.
Talasi će se prpinjati da ti ljube vrat,
da ti na uho šapuću.
Dođi, o dođi na moje jezero,
ako hoćeš da se zagnjuriš u vodu.
Ako moraš u bezumlju da skačeš u svoju smrt,
dođi, o dođi na moje jezero.
Jezero je moje sveže i bezdano.
Crno kao san bez snova.
U dubinama njegovim isto su dani i noći,
a pesma je ćutanje.
Dođi, o dođi na moje jezero,
ako hoćeš da utoneš u svoju smrt.
R. Tagore
- Chloe
- Photo mod
- Posts: 72254
- Joined: 03/10/2011 20:11
#149 Re: Stih
Kristel
Često mi se duša smrkne sva,
srce mi tegoba tre.
No kad sam kod svoje Kristel ja,
opet je dobro sve.
Vidim je tu sad, onde sad,
a ne znam, da pita ko,
ni kako mi se, ni gde, ni kad,
ni što mi se sviđa to.
Ta tamna šeret-oka dva,
nad njima veđa gar,
spazim li samo, duša mi sva,
utrne, plane u žar.
Ima li tih ljupkih usta gde,
okruglih obraza tih?
I drugih još oblih stvari, - ne
da oka ne skineš sa njih!
A kad obujmim njezin struk
u valsa vihor-snu,
pa krug u krug uleće, kroz luk,
ko mi je ravan tu!
Bude l'joj toplo, posrne li pri tom
uljuljkujem je odmah ja
na svojim gurdima, u naručju svom,
kraljevstvo šta će mi, šta?
A kada pogled, odsutan za svet,
upije u me, i sva
priljubi mi se kao žedni cvet
i poljubac dugi mi da,
prožme me celog mraz i mrak
kroz srž srcu do dna.
Tako sam slab i tako jak
i blažen i srećan ja!
Tad više i više hteo bih sve,
dan mine, ko vetrom dah:
pa da me i noću ostave kod nje
ne bi me bio strah.
A dobiću je jednom, mnim,
i zanos platiti svoj,
pa ne svrši l'se jad moj tim,
nek umrem na grudima njoj!
- Gete -
Često mi se duša smrkne sva,
srce mi tegoba tre.
No kad sam kod svoje Kristel ja,
opet je dobro sve.
Vidim je tu sad, onde sad,
a ne znam, da pita ko,
ni kako mi se, ni gde, ni kad,
ni što mi se sviđa to.
Ta tamna šeret-oka dva,
nad njima veđa gar,
spazim li samo, duša mi sva,
utrne, plane u žar.
Ima li tih ljupkih usta gde,
okruglih obraza tih?
I drugih još oblih stvari, - ne
da oka ne skineš sa njih!
A kad obujmim njezin struk
u valsa vihor-snu,
pa krug u krug uleće, kroz luk,
ko mi je ravan tu!
Bude l'joj toplo, posrne li pri tom
uljuljkujem je odmah ja
na svojim gurdima, u naručju svom,
kraljevstvo šta će mi, šta?
A kada pogled, odsutan za svet,
upije u me, i sva
priljubi mi se kao žedni cvet
i poljubac dugi mi da,
prožme me celog mraz i mrak
kroz srž srcu do dna.
Tako sam slab i tako jak
i blažen i srećan ja!
Tad više i više hteo bih sve,
dan mine, ko vetrom dah:
pa da me i noću ostave kod nje
ne bi me bio strah.
A dobiću je jednom, mnim,
i zanos platiti svoj,
pa ne svrši l'se jad moj tim,
nek umrem na grudima njoj!
- Gete -
- Chloe
- Photo mod
- Posts: 72254
- Joined: 03/10/2011 20:11
#150 Re: Stih
Tajanstvena
U zanosu,
zaljubljene žene otkrivaju
svoju tajnu i ona je naša
za ceo život.
Jer, ako ljubav obmanuti ume,
ako i žudnja poznaje prevaru,
kada se sjedine lagati ne mogu.
Ti i ja smo se zakleli,
i žudnja se s ljubavlju stopila,
a ipak, nikad mi nisi otkrila,
tu nemirnu zagonetku ko si.
Za mene si večno ostala tajna!
Onda si iznenada otišla,
umorna od mene,
i tako mi nanela poslednju bol;
Ali deo mene ostao je u tebi zarobljen.
Kad ugledam te izdaleka kako ideš vitka,
ja poželim tu nepoznatu lepu ženu
kao da jednom nismo bili par.
Herman Hese
U zanosu,
zaljubljene žene otkrivaju
svoju tajnu i ona je naša
za ceo život.
Jer, ako ljubav obmanuti ume,
ako i žudnja poznaje prevaru,
kada se sjedine lagati ne mogu.
Ti i ja smo se zakleli,
i žudnja se s ljubavlju stopila,
a ipak, nikad mi nisi otkrila,
tu nemirnu zagonetku ko si.
Za mene si večno ostala tajna!
Onda si iznenada otišla,
umorna od mene,
i tako mi nanela poslednju bol;
Ali deo mene ostao je u tebi zarobljen.
Kad ugledam te izdaleka kako ideš vitka,
ja poželim tu nepoznatu lepu ženu
kao da jednom nismo bili par.
Herman Hese