INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST
Član 7(1) Statuta
4. Ratko MLADIĆ snosi individualnu krivičnu odgovornost prema članu 7(1)
Statuta Meñunarodnog suda za zločine navedene u članovima 3, 4 i 5 Statuta za koje se
tereti u ovoj Optužnici, koje je planirao, podsticao, naredio, počinio i/ili pomagao i
podržavao. Kad u ovoj Optužnici koristi riječ "počinio", tužilac nema namjeru da
sugeriše da je optuženi fizički počinio bilo koji od zločina za koje se lično tereti. U
kontekstu odgovornosti optuženog prema članu 7(1), riječ "počinio" označava njegovo
učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu.
Udruženi zločinački poduhvat
5. Ratko MLADIĆ je svaki od zločina za koji se tereti počinio u dogovoru s
drugima, učestvujući u nekoliko povezanih udruženih zločinačkih poduhvata, od kojih je
svaki opisan u nastavku teksta. Radovan KARADŽIĆ, a od 12. maja 1992. godine i
Ratko MLADIĆ, bili su ključni učesnici sveobuhvatnog udruženog zločinačkog poduhvata koji je trajao najkasnije od oktobra 1991. do 30. novembra 1995. godine.
Njihov cilj je bio trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja u
BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo, činjenjem zločina za koje se tereti u ovoj
Optužnici.
Najvažnija rečenica u optužnici.
7. Konkretno, Ratko MLADIĆ i Radovan KARADŽIĆ su, u raznim periodima za
vrijeme postojanja sveobuhvatnog udruženog zločinačkog poduhvata, učestvovali u još
tri udružena zločinačka poduhvata, sa sljedećim ciljevima: (1) širenje terora meñu
civilnim stanovništvom Sarajeva provoñenjem kampanje snajperskog djelovanja i
granatiranja, (2) eliminacija bosanskih Muslimana u Srebrenici i (3) uzimanje osoblja
UN-a za taoce. Realizacija svakog od tih ciljeva bila je povezana s ciljem sveobuhvatnog
udruženog zločinačkog poduhvata da se bosanski Muslimani i bosanski Hrvati trajno
uklone s područja u BiH na koje su bosanski Srbi polagali pravo.
Po ove tri tačke će biti kriv.
10. Ratko MLADIĆ je djelovao u dogovoru s drugim učesnicima tog zločinačkog
poduhvata, uključujući: Radovana KARADŽIĆA; Momčila KRAJIŠNIKA; Slobodana
MILOŠEVIĆA; Biljanu PLAVŠIĆ; Nikolu KOLJEVIĆA; Miću STANIŠIĆA; Momčila
MANDIĆA; Jovicu STANIŠIĆA; Franka SIMATOVIĆA; Željka RAŽNATOVIĆA
(zvanog Arkan) i Vojislava ŠEŠELJA. Svaka od tih osoba je svojim činjenjem ili
nečinjenjem doprinijela postizanju njihovog zajedničkog cilja.
Možda preko ovoga i Vojo zaplati.
Male šanse. Vojo će otpasti. Jovica i Frenki velike su šanse.
11. Meñu učesnicima tog udruženog zločinačkog poduhvata bili su i članovi
rukovodstva bosanskih Srba; članovi Srpske demokratske stranke (dalje u tekstu: SDS) i
državnih organa bosanskih Srba na republičkom, regionalnom, opštinskom i lokalnom
nivou, uključujući krizne štabove, ratna predsjedništva i ratna povjereništva (dalje u
tekstu: politički i državni organi bosanskih Srba); komandanti, pomoćnici komandanata,
viši oficiri i načelnici jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije (dalje u tekstu:
MUP Srbije), JNA, Vojske Jugoslavije (dalje u tekstu: VJ), VRS, Ministarstva
unutrašnjih poslova bosanskih Srba (dalje u tekstu: MUP) i Teritorijalne odbrane
bosanskih Srba (dalje u tekstu: TO) na republičkom, regionalnom, opštinskom i
lokalnom nivou; i voñe srpskih paravojnih snaga i dobrovoljačkih jedinica iz Srbije i iz
Bosne. Alternativno, neke ili sve te osobe nisu bile učesnici tog udruženog zločinačkog
poduhvata, ali su ih učesnici udruženog zločinačkog poduhvata koristili da izvrše zločine
počinjene u realizaciji cilja udruženog zločinačkog poduhvata, kako je opisano u
nastavku teksta.
Ovo je ono što žulja Srbiju. Boli ih briga za Mladićem.
Ali ostaje problem Frenkija i Jovice. Ne znam. Iako ima i drugih osuđenih iz Srbije, oni su glavna operativna veza Srbije i RS.
13. Ratko MLADIĆ je u znatnoj mjeri doprinio da se postigne cilj trajnog
uklanjanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja na koje su bosanski Srbi
polagali pravo, činjenjem zločina na jedan ili više sljedećih načina:
(a) učešćem u osnivanju, organizovanju i/ili održavanju VRS-a, jednog od
organa korištenog za ostvarenje cilja udruženog zločinačkog poduhvata;
Ovime tužilaštvo pod individualnom odgovornošću je poturilo da je VRS osnovana pod ciljem zločina.
(g) širenjem, podsticanjem i/ili omogućavanjem širenja propagande meñu
bosanskim Srbima, u namjeri da se u njima izazove strah i mržnja prema
bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima ili da se na drugi način
osigura njihova podrška i učešće u postizanju cilja udruženog zločinačkog
poduhvata, izmeñu ostalog:
• da bosanskim Srbima prijeti opasnost od ugnjetavanja, pa i genocida,
od strane bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata; i
• da su područja na kojima žive bosanski Muslimani i bosanski Hrvati
zemlja bosanskih Srba;
Ovo tužilaštvo smatra propagandom. Misle li tako Srbi?
19. Počevši od dana koji su neposredno prethodili provoñenju plana da se eliminišu
bosanski Muslimani u Srebrenici 11. jula 1995. godine, pa sve do 1. novembra 1995.
godine, Ratko MLADIĆ je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu da se
bosanski Muslimani u Srebrenici eliminišu ubijanjem srebreničkih muškaraca i dječaka,
kao i prisilnim odvoñenjem žena, djece i dijela starijih muškaraca iz Srebrenice. Taj cilj
je obuhvatao ili se u potpunosti svodio na zločine genocida (po tački 2), progona,
istrebljivanja, ubistva, deportacije i nehumanih djela (prisilno premještanje), za koje se
optuženi tereti ovoj Optužnici.
20. Ratku MLADIĆU i drugim učesnicima tog udruženog zločinačkog poduhvata,
uključujući Radovana KARADŽIĆA, bila je zajednička namjera da se počini svaki od tih
zločina. Svaki od tih učesnika je svojim činjenjem ili nečinjenjem doprinio postizanju
tog cilja.
Ovime vežu Mladića i Radovana, i olakšavaju sebi dokazivanje.
TAČKA 1
GENOCID 37. Cilj tog udruženog zločinačkog poduhvata postignut je prvenstveno kampanjom
progona, kao što se navodi u ovoj Optužnici. Ta kampanja progona je u nekim
opštinama, u periodu od 31. marta 1992. godine do 31. decembra 1992. godine,
uključivala, ili je dosegla takve razmjere da je uključivala, ponašanje na osnovu kojeg se
vidjela namjera da se djelimično unište nacionalne, etničke i/ili vjerske grupe bosanskih
Muslimana i/ili bosanskih Hrvata, kao takve. U tim opštinama, za uništenje je ciljan
značajan dio grupe bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata, konkretno njihovo
rukovodstvo, kao i znatan broj pripadnika tih dviju grupa. Namjera da se te grupe
djelimično unište manifestirana je na najekstremniji način u Bratuncu (brisano), Foči, Ključu,
Kotor-Varoši, Prijedoru, Sanskom Mostu i Vlasenici Zvorniku (brisano).
Kriv možda.
TAČKA 2
GENOCID Srebrenica
Kriv
TAČKA 3
PROGONI
47. Ratko MLADIĆ je u dogovoru s drugima počinio, planirao, podsticao, naredio
i/ili pomagao i podržavao progone bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata na
političkoj i/ili vjerskoj osnovi. Ratko MLADIĆ se konkretno tereti za progone u
sljedećim opštinama: Banja Luka; Bijeljina; Bosanska Krupa; Bosanski Novi; Bratunac;
Brčko; Foča; Hadžići; Ilidža; Kalinovik; Ključ; Kotor-Varoš; Novi Grad; Novo Sarajevo;
Pale; Prijedor; Rogatica; Sanski Most; Sokolac; Trnovo; and Vlasenica; Vogošća and
Zvornik (dalje u tekstu: opštine), kao i za progone bosanskih Muslimana iz Srebrenice.
Kriv (ali ne za sve općine)
Tačka 3: Progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, ZLOČIN PROTIV
ČOVJEČNOSTI, kažnjiv po članovima 5(h), 7(1) i 7(3) Statuta.
TAČKE 4, 5 i 6
ISTREBLJENJE, UBISTVO
Kriv
TAČKE 7 i 8
DEPORTACIJA, NEHUMANA DJELA
Kriv
TAČKE 9 i 10
TERORISANJE, PROTIVPRAVNI NAPADI
78. U periodu od aprila 1992. do novembra 1995. godine, učesnici ovog udruženog
zločinačkog poduhvata formulisali su i proveli, i/ili koristili pripadnike snaga koje su
učestvovale u napadu na Sarajevo da formulišu i provedu vojnu strategiju granatiranja i
snajperskog djelovanja radi ubijanja, sakaćenja, ranjavanja i terorisanja civilnog
stanovništva Sarajeva. Granatiranjem i snajperskim djelovanjem ubijeno je i ranjeno na
hiljade civila oba pola i svih uzrasta, uključujući djecu i starije osobe.
Kriv
TAČKA 11
UZIMANJE TALACA
85. U periodu od približno 26. maja 1995. do 19. juna 1995. godine, snage bosanskih
Srba zatočile su više od dvije stotine pripadnika mirovnih snaga i vojnih posmatrača UNa
na raznim lokacijama, uključujući Pale, Sarajevo, Banju Luku i Goražde, i držale ih
kao taoce na raznim lokacijama u RS-u, uključujući lokacije od strateškog ili vojnog
značaja, kako bi te lokacije osigurale od vazdušnih napada NATO-a i spriječile daljnje vazdušne napade.
Kriv