Šta da radim u Banjaluci?

[banjaluka078]

A šta će čovjek u kafićima kad nema više svoje raje u njoj. Grad ne čine kafići i građevine, nego ljudi s kojima si odrastao, živio svoju mladost i zrelost. A ti ljudi su već dugo svugdje više nego u Banjaluci. Baš me zanima koliko ima autohtonih Banjalučana, koji su rođeni u njoj prije 1992. i živjeli u njoj prije te godine.

Dovoljno.
Ima ljudi drugih etničkih grupa koji su živjeli ovdje prije rata.
Ima ljudi manjinskih etničkih grupa koji su živjeli ovdje prije rata i nisu nikud išli. Većina moje porodice nikad nije ni otišla, tu smo. Ima povratnika.
Ima ljudi koji su došli ovdje tokom rata i sad već dosta ljudi koji ovdje dolaze poslom.
Svako sebi probere svoju grupu i sjedi s njom u kafiću.
Ja sam s jednom ekipom sjela u gimnazijske klupe prije rata i sada sjedimo zajedno. Preko tri decenije dlan o dlan, a mi isti, samo malo sijedih na glavi.

[kuli1961]

A šta će čovjek u kafićima kad nema više svoje raje u njoj. Grad ne čine kafići i građevine, nego ljudi s kojima si odrastao, živio svoju mladost i zrelost. A ti ljudi su već dugo svugdje više nego u Banjaluci. Baš me zanima koliko ima autohtonih Banjalučana, koji su rođeni u njoj prije 1992. i živjeli u njoj prije te godine.

Toliko nas je mnogo ostalo, da kad bi se sad svi odjednom nasli na istom prostoru, a iznenada padne kiša, trafika bi nam bila dovoljna da se sklonimo...

[kuli1961]

Nego da vas pitam nesto sto je u skladu sa nazivom ove teme:
Jeste li kad bili izvidjac/planinka? Da li vam to nesto znaci?
Da li biste zeljeli da se re/aktivirate?
Ako Da- dodjite utorkom predvece u 19 sati u Klub 22 na Abaciji, tamo vas nove/stare izvidjace/planinke cekaju Vjeko i Ratak, Jadro, Nikola, Darko Stećuk, i ostali...
Ja sam nekada, jako davno, bio izvidjac u OI 22. April, i puno godina sam to smetnuo "ta trane" i od proslog ljeta se prisjetio i rekativirao
(jos uvijek imam prvi amblem odreda iz sredine 70-tih... ovako to izgleda:

Neobavezno je, ali je lijepo...
Odred je kupio plac na obali Suturlije-nisam ni znao kakav dragulj od rijeke imamo u gradu!
P.S. Monografija odreda je skoro gotova- ako i nije, u medjuvremenu....

[banjaluka078]

Nisi zalazio do Suturlije?
Lijepo je tamo, nadam se da će je sad srediti, vidim sve više aktivnosti u tom pravcu.

Ja nisam bila u izviđačima, moja jača polovina jeste.

[kuli1961]

Nisi zalazio do Suturlije

Do proslog ljeta, nikad!!! Strasna greska, mea culpa!

[Zeleni most]

A šta će čovjek u kafićima kad nema više svoje raje u njoj. Grad ne čine kafići i građevine, nego ljudi s kojima si odrastao, živio svoju mladost i zrelost. A ti ljudi su već dugo svugdje više nego u Banjaluci. Baš me zanima koliko ima autohtonih Banjalučana, koji su rođeni u njoj prije 1992. i živjeli u njoj prije te godine.

Toliko nas je mnogo ostalo, da kad bi se sad svi odjednom nasli na istom prostoru, a iznenada padne kiša, trafika bi nam bila dovoljna da se sklonimo...

Ja mislim da se svakom ``starom`` stanovniku Banjaluke digne sve i jedna dlaka na glavi kad cuje ovaj novi ``gradski`` dijalekt.

[banjaluka078]

Ja mislim da se svakom ``starom`` stanovniku Banjaluke digne sve i jedna dlaka na glavi kad cuje ovaj novi ``gradski`` dijalekt.

Ja imam komšije rođene oko mog godišta, dakle jako puno godina prije rata, koji pričaju kao da su s vrha planine. Pojma nemam otkud im to, rasli i školovali se u gradu. Pa i gradonačelnik katastrofalno govori, a "na tranzitu" se rodio.

[banjaluka078]

Do proslog ljeta, nikad!!! Strasna greska, mea culpa!

Super je tamo, osim komaraca. Nisam gore nikad išla na kupanje, ali prošetati i provozati se biciklom, često.

[Benjaminsky]

Dovoljno.
Ima ljudi drugih etničkih grupa koji su živjeli ovdje prije rata.
Ima ljudi manjinskih etničkih grupa koji su živjeli ovdje prije rata i nisu nikud išli. Većina moje porodice nikad nije ni otišla, tu smo. Ima povratnika.
Ima ljudi koji su došli ovdje tokom rata i sad već dosta ljudi koji ovdje dolaze poslom.
Svako sebi probere svoju grupu i sjedi s njom u kafiću.
Ja sam s jednom ekipom sjela u gimnazijske klupe prije rata i sada sjedimo zajedno. Preko tri decenije dlan o dlan, a mi isti, samo malo sijedih na glavi.

Jeste. Ima drugih, ali nema onih mojih s kojima sam se družio jer su kao i ja otišli, tj. morali su otići ili su bukvalno protjerani i kao ni je ne mogu se vratiti.
Družio sam se i s etnički manjim grupama, npr. išao sam godinama na Veseli Brijeg kad se birao Ciganski car.
Sumnjam da bih tek tako mogao probrati neku svoju grupu.
Tužno je da su neki ljudi isti poslije tri decenije. Jer meni ništa nije isto još od 1991.

[Benjaminsky]

Nego da vas pitam nesto sto je u skladu sa nazivom ove teme:
Jeste li kad bili izvidjac/planinka? Da li vam to nesto znaci?
Da li biste zeljeli da se re/aktivirate?
Ako Da- dodjite utorkom predvece u 19 sati u Klub 22 na Abaciji, tamo vas nove/stare izvidjace/planinke cekaju Vjeko i Ratak, Jadro, Nikola, Darko Stećuk, i ostali...
Ja sam nekada, jako davno, bio izvidjac u OI 22. April, i puno godina sam to smetnuo "ta trane" i od proslog ljeta se prisjetio i rekativirao
(jos uvijek imam prvi amblem odreda iz sredine 70-tih... ovako to izgleda:

Neobavezno je, ali je lijepo...
Odred je kupio plac na obali Suturlije-nisam ni znao kakav dragulj od rijeke imamo u gradu!
P.S. Monografija odreda je skoro gotova- ako i nije, u medjuvremenu....

Bio sam i ja u "22 Aprilu". I prošli smo sve što se moglo proći, sve ljepote i divote, "od Mahova do Grahova". Ali danas - to nije to. Nema one iste raje koja je nekad bila u sa mnom u odredu. Recimo, nema ni jednog Vošnjaka.
Od spomenutih po imenu se jedino sjećam Ratka i Stećuka... Ostalih se ne sjećam po imenima. Međutim, ni jedan od njih nije mrdno ni prstom da nas odbrane od progona... Znam, nisu mogli, ali opet, nitko od njih nije rekao, barem reda radi ni - ostani...

[Benjaminsky]

Toliko nas je mnogo ostalo, da kad bi se sad svi odjednom nasli na istom prostoru, a iznenada padne kiša, trafika bi nam bila dovoljna da se sklonimo...

NAJBOLJA FORMULACIJA ILI DEFINICIJA PREOSTALIH BANJALUČANA...

[banjaluka078]

Sumnjam da bih tek tako mogao probrati neku svoju grupu.
Tužno je da su neki ljudi isti poslije tri decenije. Jer meni ništa nije isto još od 1991.

Ja sam izuzetno sretna i ponosna da poznajem ljude od kojih zvjerske godine nisu napravile zvijeri, koji su pomagali da sačuvamo, bukvalno, živote i imovinu i uz čiju pomoć smo mogli i ostati ovdje i koji su nas hranili kad smo ostali bez prihoda. Pogotovo što znam koliko je problema to nekima od njih donijelo. Jer to nije bilo popularno ponašanje. I jer ih je tako jako malo, mislim čak i manje od broja nas manjina ovdje.
Mnogo znači kad neko u noći racije i odvođenja muškaraca od kuće neko dođe po mog brata da ga sakrije i sačuva ga i fizički, a i psihički, jer nema trauma od maltretiranja.
Tako da, nije loša stvar što je neko ostao isti.

[kuli1961]

Ko je htio i želio da se vrati, mogao je. Tako je i danas, no vrijeme i biologija su učinili svoje.

[Truba]

u banjoj luci pohodiš antikvarnicu Ramajana i kupiš dobrih knjiha iz francuske revolucije i ŠGR-a
a može i SF

[banjaluka078]

u banjoj luci pohodiš antikvarnicu Ramajana i kupiš dobrih knjiha iz francuske revolucije i ŠGR-a
a može i SF

Imaš osim Ramajane i Romanov, samo ih je sad malo zapečatila Poreska, ali otvoriće se oni opet dok izađu iz kazne.

[banjaluka078]

Ko je htio i želio da se vrati, mogao je. Tako je i danas, no vrijeme i biologija su učinili svoje.

Stric se vratio iz Amerike, komšije dočekale penziju, sad provode vrijeme od proljeća do kasne jeseni u BL, zimi idu za Skandinaviju, prijatelji s troje djece se vratili iz Njemačke. Djeca sad, naravno, odoše nazad u Njemačku, jer su bolje prilike i mogućnosti.
Ima svakakvih kombinacija. Nešto stariji još dolaze, obilaze, održavaju, mlađariji nije interesantna Banjaluka, nisu rođeni ovdje, vežu ih samo roditeljske priče, ali bi oni radije ljeti u Španiju, Italiju...i ja bih.

[kuli1961]

Ko je htio i želio da se vrati, mogao je. Tako je i danas, no vrijeme i biologija su učinili svoje.

Stric se vratio iz Amerike, komšije dočekale penziju, sad provode vrijeme od proljeća do kasne jeseni u BL, zimi idu za Skandinaviju, prijatelji s troje djece se vratili iz Njemačke. Djeca sad, naravno, odoše nazad u Njemačku, jer su bolje prilike i mogućnosti.
Ima svakakvih kombinacija. Nešto stariji još dolaze, obilaze, održavaju, mlađariji nije interesantna Banjaluka, nisu rođeni ovdje, vežu ih samo roditeljske priče, ali bi oni rade ljeti u Španiju, Italiju...i ja bih.

Upravo tako, uz "razne varijacije na temu". Moj post se odnosio na napis člana @Benjaminsky "ne mogu se vratiti"

[banjaluka078]

Razumjela.

[Benjaminsky]

NA KRAJU KRAJEVA, VOLIM BANJALUKU U SEBI,
A NE SEBE U NJOJ, JER RAZLIKA JE OGROMNA.
NE MOGU ONI IZ MENE ISTJERATI BANJALUKU,
KAO ŠTO SU ME '92 ISTJERALI IZ BANJALUKE
I ŠTA ĆU ONDA JA U NOJ, KAD JE ONA U MENI.

[kuli1961]

NA KRAJU KRAJEVA, VOLIM BANJALUKU U SEBI,
A NE SEBE U NJOJ, JER RAZLIKA JE OGROMNA.
NE MOGU ONI IZ MENE ISTJERATI BANJALUKU,
KAO ŠTO SU ME '92 ISTJERALI IZ BANJALUKE
I ŠTA ĆU ONDA JA U NOJ, KAD JE ONA U MENI.

Ok, svi smo gospodari i podanici svojih odluka

[Benjaminsky]

Ok, svi smo gospodari i podanici svojih odluka

Bogme, podanik nisam, tj. ne robujem ničemu, samo se držim svojih odluka (...a podanik je onaj koji se pokorava drugom, nekome iznad sebe).

[sehohari]

Ne možeš se vratiti.

Najlakše je reći da je sada to moguće, ali po onome što vidim iz svog okruženja, to jednostavno nije istina. Ljudi ne razumiju da to nije pitanje fizičkih potreba koliko psihe.

Odlaskom ljudi, gubitkom "duha" gradova i manje-više latentnim nacionalističkim obilježavanjem mjesta za većinu protjeranih to više nije isti grad. Naprotiv, dužim boravkom u njemu bi se samo stalno morao sučeljavati sa gubitkom rodnog grada, dok to u dijaspori zbog distance makar može zaboraviti ili prestati razmišljati o tome previše. Lakše je iz tuđine gledati stare slike nego svaki dan prolaziti pored nekog mjesta u gradu i shvatiti svaki put na novo da si ga izgubio.

Moja majka je iz Bugojna, ali je za nju Banja Luka tada bila New York. Vazda priča o njemu, kada se pojavi neka njegova slika na televiziji imam osjećaj kao da stane na sekund... mi smo još poprilično davno prešli u Sarajevo, i to u dio koji najviše podsjeća na BL (ravnica, poprilično široke ulice, zelenilo i tkd.), ali bi onda sutra promijenila sve za grad na Vrbasu. Mislim da bi je tuga uhvatila da danas prođe gradom, i onda mogu samo misliti kako je to nekome ko je rođen i odrastao tu.

[kuli1961]

...samo se držim svojih odluka

Ako se drzite svojih odluka, to ne znaci da se ne mozete vratiti u svoj grad, kako pisete, vec da necete. Utoliko smatram odlucivanje i podanistvom.
Inace, u bilo kojoj sredini da se nalazimo ili smo se nalazili, ona se mijenja, ili prosto nje vise ona ista kakvom je znamo od prije 10,20 ili vise godina.
I meni, koji sam ostao u svom gradu Banjaluci, neke stvari i neki ljudi nedostaju, no svjestan sam proteka vremena i činjenice da se mnogo toga realno i objektivno nece i ne može vratiti. Na kraju krajeva, i mi starimo, nismo oni od prije tih 10,20 ili vise godina. Tako i grad u kome smo proveli mladost, zrelost ili sta vec.
Fali mi zidic parka, gdje sam proveo srednjeskolsko doba, fali mi fontana u parku uz koju sam odrastao, fali mi Šokara u Bosni i konobarica Zora, fali moje drustvo iz Mombase u dnu Borika, fali mi mnogo toga...no, nema, ima nesto novo drugo, idemo dalje. Ne zelim se učauriti u uspomene i u žalu za prošlim vremenima, želim gledati naprijed.

[banjaluka078]

Smanjiti kucanje velikim slovima, deranje nam ne treba, ako se ne može komunicirati kako treba, ne mora nikako.

[banjaluka078]

Svaki grad se promijenio, nijedan više nije isti, ja sam porodično vezana za Sarajevo i Livno i to nisu isti gradovi, a promjene im nisu nužno nabolje. U jednom su moji većina, u drugom manjina, svejedno nikom nije kao što je bilo. Radila sam u mnogim drugim mjestima i mještani su mi govorili da to više nisu isti gradovi, promjene demografije i rat to urade.
Lični utisak i okolnosti su ono što odrede naš odnos i osjećaj prema njemu. Ljudi su Banjaluku napuštali na ružan način i ne zato što žele i razumljivo je da imaju ružna sjećanja i emocije, kontam ja to.
Sve se može, pa i vratiti u mjesto odakle se otišlo. Neki jednostavno ne žele, pa to onda valja "upakovati" i opravdati nečim drugim.
Ja se ne bih vratila, da ovdje više nemam nikoga, da sam napravila neki fin život vani, da živim u uređenom sistemu. Ali nismo otišli, što je najveća žal moje porodice sada, jer smo se nadali masovnom povratku, a ne rasprodaji vraćene imovine. Oni se nisu vratili, mi smo ostali i mogli smo padati u očaj i izgubiti i ono malo razuma koji nam je preostao poslije rata ili nastaviti dalje kako znamo i umijemo.
Da je sjajno, nije, ne treba imati iluzije. Ali ne treba ni lagati i reći da se ne može živjeti i imati kvalitetne odnose i kakav-takav solidan život.