mali_milojica wrote:Ako mogu spomenuo bih 4 događaja koji su mi se urezali u pamćenje i vjerovatno pratiti do kraja života.
Školski drug,V. J. tada imao oko 12 god (namjerno neću o imenima) teško ranjen od snajperskog hica u ulici Djure Jakšića,sada Adija Mulabegovica kod broja 6 koji je doletio iz Radione u Nedzaricima. Srecom ostao je živ.
Otac od od druga,ubijen u Golfu 2 na raskrsnici Ante Babića i Aleje Bosne Srebrene,hitac doletio sa Doma Slijepih u Nedzaricima.
Drug,nažalost sjecam se samo nadimka, Adi 14-15 godina (došao kao izbjeglica u Sarajevo) ubijen snajperskim hicem u ulici Đorđa Andrejevića Kuna danas Hasana Suceske kod broja 1,stajao na zidicu, a zločinac provukao (bukvalno) metak kroz vatrogasni prolaz i pogodio ga direktno u srce. Umro na rukama komšije Salke pred današnjim Konzumom u roku od 30s. Nije mu bilo spasa
Metak doletio iz snajperskog gnijezda u Domu Slijepih.
Vjerovatno i najpoznatiji dogadjaj,nesretno skretanje Mercedesa 123 oker boje u ulicu Đure Jakšića koja direktno vodi na Radionicu u Nedzaricima. Iživljavanje nad ljudima. Mrcvarenje rafalima i pojedinačnom paljbom. Satima. Vozač i suvozač poginuli. Osoba na zadnjem sjedištu nekako preživjela. Juka Prazina doveo zarobljene vojnike VRS koji su izvukli poginule i tu osobu pozada.
Pretpostavljam da znate o kojem se naselju radi. Vojničko ili danas Saraj Polje.
Ja sam citirao ovaj slučaj iz istog naselja, ne znam je li ti poznat, koji je presuđen u haškom tribunalu i o kome je svjedočeno na suđenju generalu Galiću 2002:
U sunčano predvečerje 26. juna 1994., između 19:00 i 19:30 sati, Sanela Muratović, stara 16
godina, i Medina Omerović, stara 17 godina, išle su jedna pored druge od kuće Omerovićeve sestre
prema stanu Omerovićeve u Ulici Đure Jakšića 17 (na istočnoj strani Lukavičke ceste), u naselju
Vojničko polje (Novi grad). Muratovićeva, civil, nosila je majicu kratkih rukava, pantalone i
patike, a Omerovićeva je na sebi imala kratke pantalone. U trenutku kad su dvije djevojke
krenule da prijeđu ulicu prema stambenoj zgradi Omerovićeve, uniformisani vojnici upozorili su ih
da na to područje pucaju snajperisti; one su na to potrčale. Muratovićeva je pogođena u desno rame, s prednje strane. I svjedokinja i Muratovićeva produžile su dalje i sklonili se u rovu desno
od njih;u pomoć su im pritekli neki od vojnika koji su ih upozorili na pucnjavu.
319. Mjesto gdje je Muratovićeva ranjena (desno rame) i činjenica da svjedokinja koja je hodala
lijevo od žrtve, nije ranjena, navode na zaključak da je metak ispaljen sprijeda, s desne strane.
Svjedokinja je na mapi područja ucrtala liniju sukoba, koja se, prema njenim oznakama, protezala
iza njene stambene zgrade i kroz Zavod za slijepe, položaj SRK-a u Aleji Branka Bujića.
Uzimajući u obzir mape i fotografije o kojima se raspravljalo na suđenju, kao i iskaz Omerovićeve,
koji je osim nekih manjih netačnosti bio jasan, direktan, dosljedan i pouzdan, Pretresno vijeće
smatra da je metak koji je doletio sprijeda i zdesna u odnosu na dvije djevojke mogao sa
preciznošću biti ispaljen iz Zavoda za slijepe. Neki od svjedoka odbrane potvrdili su prisustvo
SRK-a u Zavodu za slijepe, ali su izjavili da ta zgrada nije mogla biti izvor snajperske vatre.
Iskazi tih svjedoka nisu uvjerili Pretresno vijeće. Izvještaji vojnih posmatrača UN-a i iskazi
drugih svjedoka pokazuju da je Zavod za slijepe bio "snajpersko gnijezdo" odakle su gađani
civili. Pretresno vijeće konstatuje da je pucanj kojim je žrtva pogođena ispaljen sa područja
Zavoda za slijepe.
320. Odbrana tvrdi da je žrtva pogođena "slučajno" tokom borbe; izgleda da se ta tvrdnja
zasniva na činjenicama koje je optužba prihvatila - da su se na tom području svakodnevno vodile
borbe između dvije vojske, da su vojnici ABiH bili razmješteni u neboderima i da su vojnici upozorili dvije djevojke da ne izlaze jer "se puca". Pretresno vijeće napominje da je upozorenje
bilo sljedeće: "Počela je snajperska vatra i požurite." Činjenica da je ispaljen jedan hitac kojim je
Muratovićeva direktno pogođena, na koncu, potkrepljuje zaključak da incident nije prouzrokovan
"zalutalim metkom" tokom borbe. Kako bi se isključila mogućnost da je metak Muratovićevu
pogodio slučajno ili se odbio, Pretresno vijeće posebno uzima u obzir tvrdnju Omerovićeve da
vojnici nisu bili razmješteni u neposrednoj blizini mjesta gdje se incident dogodio, te da svjedokinja
nije primijetila da u blizini postoji neki vojni objekat; osim toga, u vrijeme incidenta na tom
području nisu vođene borbe. Udaljenost između područja Zavoda za slijepe i mjesta gdje je žrtva
bila u vrijeme incidenta iznosila je oko 200 metara. S te udaljenosti nije moguće da je počinilac
mogao previdjeti godine starosti djevojaka, šta su radile niti kako su bile odjevene. Njihov status
civila bio je stoga očigledan svakom ko se našao na tako maloj udaljenosti.
321. Pretresno vijeće konstatuje da su Sanelu Mutarović, civila, namjerno gađali s teritorija koji
je kontrolisao SRK.
Ova djevojka Medina, koja je svjedočila u Haagu, spomenula je i ubistvo dječaka iz zgrade Dejana Stevanovića snajperom iz Nedžarića . I zaista, u knjizi gdje su navedena sva ubijena djeca Sarajeva (
http://www.institut-genocid.unsa.ba/pdf ... di%202.pdf) našao sam i o Dejanu:
STEVANOVIĆ (Miladin, Ivanka) DEJAN
1982-1992
JMBG 0206982170068
Ubijen snajperom 27.oktobra 1992. u podrumu stambene zgrade na Vojničkom polju, općina Novi Grad, Sarajevo. Ukopan je na groblju Lav u Sarajevu.