Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
MITRAIZAM
Mitraizam je vjera perzijskog porijekla. Svoj procvat je doživila u 6. vijeku p.n.e. Ova vjera ima slijedeća učenja:
- Mitra je bio posrednik između Boga i ljudi - da je rođen u nekoj pećini ili zapečku na Zemlji na dan 25. decembra,
- da je imao 12 učenika - da je umro kako bi ljude spasio od grijeha,
- da je nakon smrti uskrsnuo iz groba i nastavio ponovo živjeti,
- da je uskrsnuo na nebo naočigled njegovih učenika dok su mu se molili i klanjali,
- zvao se spasiteljem i izbavljivačem,
- u njegove osobine se ubraja i to da je bio lahak poput perke,
- njegove pristalice su se krstile u njegovo ime,
- u njegov spomen svake godine su njegove pristalice priređivale Svetu večeru.
Iz navedenog vidimo da se postavke ove vjere potpuno podudaraju sa postavkama kršćanske vjere i učenja. Ova vjera se iz Perzije proširila i na prostore Rimskog Carstva, sve dok se njena temeljna učenja nisu stopila sa kršćanstvom.
Ono što nije spomenuto: kult Mitre je bio raširen diljem Rimskog carstva i bio je jako popularan. Stoga ne iznenađuje što «ga ima» i u kršćanstvu. Problem je što ni Mitra nije prvi ni posljednji koji dijeli neke osobine sa Isusom, koje su gore navedene. Isto što je rečeno za Mitru važi i za, ne samo Baala (koji je feničko božanstvo) nego i za mnoga druga božanstva/božije sinove: Adonisa, Apolona, Hesusa, Sarapisa, Horusa, Osirisa, Odina, Krišnu, Thora, Tamuza Prometeja, Zoroastera i druge. Svi se oni podudaraju, barem u većem dijelu, sa Isusom Kristom.
O tome zašto je to tako ne želim pisati sada, jednostavno bi bilo previše. Kratko ću samo reći da se radi o jasnoj simbolici: Mitra je bog Sunca i sin Sunca, koje je štovano još od pradavnih vremena. Tako je i bog ali i Božiji Sin. On će umrijeti za grijehe ljudi i donijeti im svijetlost. Interesantno je nešto što nije stavljeno gore, možda zato što se to spominje i Islamu, pa je autor izostavio. Mitra, Krišna i a i dr. su na svijet došli bezgriješnim začećem.
Gore je spomenut i krst, što naravno opet govori da autor o historiji religije nema bas jasnu predstavu – krst je prastari simbol. Evo na pr. ko je «razapet» (na križu): Orfej, Diozije, Atis, Mitra, Serapis, Osiris, Horus, Balder, Odin, Rama, Krisna, Quetzalcoatl, pa i Prometej i dr.
Dakle, posmatrajući iz jedne «naučne» perspektive, kršćanstvo je produkt prethodnih vjera. Uostalom tko je uobličio katoličku dogmu? Rimski car Konstantin; zamislite, isti je bio na čelu rimskog Sol Invictus kulta. U Rimu, hramovi su samo promijenili imena – na pr. svetište Isis (Izide, egipatske božice), preimenovano je, tj. postalo je svetište Bogorodice (Marije). Opet, zanimljivo je što je i Izida/Isis bila Bogorodica (majka Horusova).
Boujloud (doslovno "otac koža"; u standardnom arapskom abu julud). To je festival paganskog porijekla koji se održava u Maroku. On se spojio sa Kurban-bajramom. Boujloud je ime osobe koja se obuče u kožu svježe zaklanih ovaca i trči kroz selo udarajući u kuće ili šatore štapom. Smatra se da se na ovaj način "blagoslovi" domaćinstvo. Jasan je psihološki značaj, i paralele se mogu naći u mnogim kulturama: osoba obilježi sebe kao nečistu, u ovom slučaju krvavim životinjskim kožama, i na taj način "na sebe privlači nečist" - ili psihološki osjećaj krivice - s drugih, baš kao što se u Evropi kada se vidi dimnjačar smatra da on donosi sreću. Boujloud podsjeća na praksu koja je bila prisutna u biblijska vremena, kada se žrtvena životinja pusti u pustinju, a prije toga sveštenik je nad njenom glavom priznavao grijehe naroda.
Sve skupa uzevši, ovo je jedan primjer karnevalskog festivala kakav se može sresti u većini kultura. Njegov ekvivalent je rimska Luprecalia, ili, u kršćanskim zemljama, Korizmeni festival i ponekad Noć sredine ljeta (ili Sveti Ivan). Tokom ovih događaja zanemaruju se vjerski propisi na određeni period, a na površinu izbijaju mračne i buntovne strane ljudske prirode, koje se istroše i dadnu oduška dnevnim napetostima uzrokovanim svakodnevnim povinovanjima, društvenim ili vjerskim odredbama. Zarad društvene ravnoteže, vjerski autoriteti nemaju puno izbora, s obzirom na ljudsku prirodu, nego da ignorišu nešto što naraste do obuzdane pobune.
Smatra se da je Boujloud ostatak sjećanja na paganskog boga Pana, bez sumnje zbog sličnosti nošenja jarećih koža u antičkim grčkim tragedijama, gdje je slična katarzična funkcija ostvarivana dramskom izvedbom. Boujloud je karakterističan za sjevernu Afriku, ali karnevalski festivali nisu. Jedna od glavnih kapija na zidinama marokanskog grada Fes zove se upravo Bab boujloud (Plava vrata).