Načelno si u pravu, ali pojednostavljuješ stvari i namjerno ili ne iskrivljuješ zaključak. Pici možda nije računovodstveno obrazovan ali koristi zdravu logiku.TRANCE wrote:Evo da pokušam objasniti zdravoseljačkim jezikom, da svi razumiju:
- Dionički kapital - Osoba ili skupina ljudi osnovali osnovali kompaniju, uložili npr. milion KM i taj iznos upisali pod 10 hiljada udjela, što izađe 100 KM po dionici. To je nominalna vrijednost dionice. Tih milion KM se računovodstveno evidentira na dva računa: žiro računu kompanije i računu dioničkog kapitala. Svaka dalja transakcija (kupovina mašina, zgrada, plaćanje dobavljača i sl.) nema uticaja na dionički kapital, već se mijenjaju žiro račun i računi imovine, obaveza i sl. Tako kompanija može tih milion KM kapitala potrošiti na gluposti, propale projekte, zastarjelu opremu i sl., pa kasnije vrijediti 10 hiljada, a može i postati novi Google, pa vrijediti 10 milijardi, svejedno je što se tiče dioničkog kapitala, jer se on neće mijenjati, osim u slučaju da kompanija emituje nove dionice.
- Neraspoređena dobit (sinonimi: zadržane zarade, akumulirana dobit) - Neka kompanija u prvoj godini poslovanja ostvarila npr. 10 miliona KM neto dobiti. Od toga odlučila da isplati 3 miliona dioničarima u vidu dividendi, a 7 miliona zadrži za sebe, odnosno za dalje investicije. Tih 7 miliona će se evidentirati na računu neraspoređene dobiti. Kasnije taj novac kompanija može potrošiti na propale investicije i doći pred bankrot, a i na odlične investicije, pa postati novi Google, svejedno je što se tiče neraspoređene dobiti, jer ona se neće mijenjati u bilansu stanja. Jedino će se mijenjati u narednim godinama kada kompanija opet ostvari neto dobit ili gubitak, tako da se iznosi dodaju na iznos neraspoređene dobiti iz prethodne godine. Tako opet ako naredne godine ostvari 10 miliona neto dobiti, 3 isplati dioničarima, 7 zadrži za sebe, sada će iznos na računu neraspoređene dobiti biti 14 miliona KM. I tako nakon 10 godina dođemo do iznosa od 70 miliona KM neraspoređene dobiti, što ne znači da kompanija ima taj novac na računu, jer je kompanija u većini slučajeva taj novac potrošila za nove investicije, obaveze i sl. Koliko uspješno ih je potrošila, to pokazuju neki drugi pokazatelji (prihodi, sredstva, obaveze, novčani tokovi i sl.).
Cilj mi je bio pomoći raji da se ne hvataju tih pokazatelja prilikom investiranja kao pijan plota, jer oni nisu toliko bitni, međutim likovima poput ovog "picija" je nemoguće pomoći, jer oni izgleda sve znaju najbolje sa svojim mahalskim doskočicama i postavljanjem slika nekakvih vampira. Sve sami CFA investicijski analitičari i ACCA certificirane računovođe, obrazovali se pišući 20 hiljada postova po Klixu Tako da možete nastaviti s doskočicama, meni vala ni iz džepa ni u džep
Dakle, ako firma iz tvog primjera ima 70 mil neraspoređene dobiti i ako nije lažirala svoje knjige, NE MOŽE da nema tu vrijednost, tj. tih 70 mil. Ako je ulagala u propale projekte, to se moralo reflektovati kroz gubitak, pa ne bi imala neraspoređenu dobit. Ali ako ima netaspoređenu dobit, a nema akumuliranog gubitka, kontra stavka toj neraspoređenoj dobiti su gotovina, oročenja, imovina, ulaganja.
Konkretno, u slučaju FDS, bilo je neraspoređene 52 mil, dioničkog 128 mil i plus zakonskih rezervi. S druge strane u aktivi je bilo 60 mil gotovine i oročenja, 5-6 mil obveznica ratnih potraživanja, ulaganja u banke, fondove i firme preko 100 mil. Pare i obveznice vrijede koliko iznose, a ova ulaganja neka vrijede upola od onog iskazanog iznosa (što bi značilo da je uprava lagala dioničare), ponovo je država mogla izvući bar nominalnu vrijednost prilikom prodaje, dakle 100 umjesto onih 83,5 KM. Ali, to se nikada nije ni planiralo. Možda se i dobro prošlo u svemu tome, s obzirom da su ovi hoštapleri htjeli to završiti po najviše 60 KM po dionici...