Tražio sam na netu, nema je više, skinuta je, postoji DEBELI RAZLOG za toPostoji jedna kontraverzna studija, zaboravio sam psihologu ime, koja iz nečijih crta lica može predvidjeti koja je osoba, ako već ne pokuša samoubistvo, onda bar veći dio života intenzivno razmišljati o tome, znači neki splet neurona koji ga čini drugačijim od drugog, i koji se kao takav očitava nekom karakteristikom na licu
Ako se slučajno sjetiš studije, možeš li napisati?
Ili ako možeš skonati način na koji mogu doći do linka o toj studiji?
Naime sa razvojem AI, softvera koji vrše facijalnu rekognizaciju ( u Kini je to već normala, ljude identifikuju i razvrstavaju po crtama lica pomoću kamera na ulici, VELIKI JE TABU razvoj softvera koji samo snimkom nečijeg lica može reći sve o njemu, i njegovim preferencijama u različitim životnim sferama, jer to je kao otkrivanje nečije intime bez njegove dozvole
Psiholog koji je prije par godina objavio studiju da se na osnovu facijalnim karakteristika mogu prepoznazi pedofili i budući serijske ubojice ( koliko se sjećam, za pedofile je karaktertističčna zakržljala ušna školjka, za serijske ubojice se ne sjecam koja facijalna karakteristika je u pitanju) je u potunosti izopćen iz psihijatrijske struke, ne zato što možda govori istinu, već konsenkvence onog što iz toga proizilazi, a to je, da npe pedofili i serijski ubojice nisu krivi što su ono što jesu, jer su se takvi rodili, te samim tim ne snose kosekvence za svoje postupke.
Međutim, postoji velika razlika između nagona da se nešto uradi i postupanja po tom nagonu
Uglavnom skrenuh ja sa teme samoubistva, ali dosta psihologa, mada ih dosta to ne smije jasno reči zbog gore navedenog, smatra , da kao što je neko mentalno sklon da ga privlače isključivo debele žene, tako je neko sklon suicidalnim mislima od rođenja, jednostavno mu takav mentalni sklop i povezani neuroni, čovjek koji to nema ne može shvatiti taj tok svijesti, i jedino teška medikacija lijekovima koji otupe sve osječaje može pomoći toj osobi da ne razmišlja o samoubistvu, ali to pomaže samo dok traje taj osjećaj otupljenosti, ni to nije sretno rješenje, koliko ste puta pročitali da je neko počinio samoubistvo, a u nus noti navedeno da je u medjuvremeno samostalno prekinuo medikaciju pod kojojm je bio godinama, jer mu je dosadilo da je osjeca kao zombi bez emocija
To je to, usamljenost, tj. osjećaj samoće/neshvaćenosti, nevezano za to koliko ljudi je oko tebe ili "s tobom".
