Salmir Kaplan

[karanana]

izmet je kriv za sve nedace kod nas.
nije kaplanov sda.

[biske]

izmet je kriv za sve nedace kod nas.
nije kaplanov sda.

fali ti apostrof na početku posta. il' je do mene?

[kamen spoticanja]

izmet je kriv za sve nedace kod nas.
nije kaplanov sda.

Cudoh od nekih abija da ce sve cetri institucije koje je kaplan nabrojao u CD-u ( Burch, Koledz, Fidan i Novo Vrijeme) tuziti istog za klevetu i nadoknadu stete...tako da ce mladjahni ministar ipak na sud

[MuaDib]

Kako vidim Salmir Kaplan je ovim intervjuom u Danima i na FACE TV skrenuo pažnju na pojavu koja dolazi iz političko - vjerskih struktura Republike Turske koja bi mogla imati uticaja i na naše društvo. Pojava da Bosanci i Hercegovci zastupaju tuđe interese, bez bilo kakvog kritičkog promišljanja, je duboko raširena i do sada je nanijela našem društvu popriličnu štetu. Posebno je sve to izraženo kada se začini sa lijepim obećanjima i malo ili malo više novca. Izreka "za sto lira u sto vira" je ipak naša domaća (bez obzira radilo se o talijanskim lirama ili sada turskim ). Ovo sigurno nije razlog da Kaplan bude predmet ismijavanja, bez obzira sviđao se nekome ili ne. Podatke koje je iznio ili nešto slično, davno su trebali objaviti bajni novinari, umjesto da nas zatrpavaju trivijalnim temama. Kome nije jasno da nas godinama sistematski zbunjuju "medijski magovi" po instrukcijama nekog iz Saudije, Irana, Amerike i Evrope nije nikakva tajna i u ovoj sferi bi svakako trebalo puno više informiranosti da znamo zašto neko ima stavove kakve ima itd. U dobroj mjeri smo postali ljudi koji se za siću prodaju, pa nam je mrsko bilo šta o tome čuti.

Upravo je njegova partija največi rasadnik njegovanja podaničkog mentaliteta, začinjenog panislamističkim iluzijama...
I sada kada im ne ide u prilog to, na sva zvona, bez konkretnog imena, konkretne organizacije, konkretnih tokova, u fazonu rekla kazala, što unosi veliku dozu sumnje, da je posrijedi nešto treće. Ja ciljam na SDA dovoravanje AKP-u, da im ponovo finansira kampanju, kako je to bilo 2010. godine. Što je samo novi vid, još drastičnije manipulacije, koja je opasna jer podanički mentalitet, transformiše u interesni podanički mentalitet prožet elitizmom.

[empirers]

Vidim izasao je u Turskim novinama

[Nero Histrion]

Gdje ima dima ima i vatre, Kaplan nije takva inteligencija da izmišlja ovakve priče...

Tacno, nije Kaplan takva inteligencija da moze ovo izmisliti.
Kad covjek cita ono sto Gulen pise, sve je ok. Pise covjek o toleranciji, miru, razumijevanju, ljubavi medju ljudima. A kad se malo udubis u sve to i istraziz sa vise strana cijeli pokret, skontas, htio ne htio, kako nesto tu ne stima.

Pitam se samo sto je Kaplan tek sada sve to provalio, sta je cekao ovolike godine?! Pa jos plasira da ih ima i u manjem entitetu, kaze ne biraju vjeru. Zna imena, ali nece da kaze, ili je nacuo pa nije siguran. Sad je za ocekivati reakcije od tamo, naravno. Sto tek sada o ovome, Kaplane?

[biske]

Gdje ima dima ima i vatre, Kaplan nije takva inteligencija da izmišlja ovakve priče...

Tacno, nije Kaplan takva inteligencija da moze ovo izmisliti.
Kad covjek cita ono sto Gulen pise, sve je ok. Pise covjek o toleranciji, miru, razumijevanju, ljubavi medju ljudima. A kad se malo udubis u sve to i istraziz sa vise strana cijeli pokret, skontas, htio ne htio, kako nesto tu ne stima.

Pitam se samo sto je Kaplan tek sada sve to provalio, sta je cekao ovolike godine?! Pa jos plasira da ih ima i u manjem entitetu, kaze ne biraju vjeru. Zna imena, ali nece da kaze, ili je nacuo pa nije siguran. Sad je za ocekivati reakcije od tamo, naravno. Sto tek sada o ovome, Kaplane?

bliži se kraj radnog angažmana u ministarstvu...

[Nero Histrion]

izmet je kriv za sve nedace kod nas.
nije kaplanov sda.

Cudoh od nekih abija da ce sve cetri institucije koje je kaplan nabrojao u CD-u ( Burch, Koledz, Fidan i Novo Vrijeme) tuziti istog za klevetu i nadoknadu stete...tako da ce mladjahni ministar ipak na sud

Cuuuuuj, tuzit ce ga?! Ovo postaje sve zanimljivije i zanimljivije. Sta oni smatraju" klevetom" u ovom slucaju, ako se smije znati?

[kamen spoticanja]

izmet je kriv za sve nedace kod nas.
nije kaplanov sda.

Cudoh od nekih abija da ce sve cetri institucije koje je kaplan nabrojao u CD-u ( Burch, Koledz, Fidan i Novo Vrijeme) tuziti istog za klevetu i nadoknadu stete...tako da ce mladjahni ministar ipak na sud

Cuuuuuj, tuzit ce ga?! Ov psotaje zanimljivije i zanimljivije. Sta oni smatraju" klevetom" u ovom slucaju, ako se smije znati?

Odkud ja znam...mada bio bi red da mi ministar na sudu dokaze gdje se to djeca odvode, kako ce srusit nasu domovinu, kako potkupljuju ministre, sudije, inspektore, kako su zatvorili onu kliniku za oplodnju i sta sve jos nije kazao Kaplan
Pa da onda i mi imamo konkretne dokaze i shvatimo o cemu se radi...kad ih je vec "provalio" da imamo to crno na bijelo

[Nero Histrion]

Odkud ja znam...mada bio bi red da mi ministar na sudu dokaze gdje se to djeca odvode, kako ce srusit nasu domovinu, kako potkupljuju ministre, sudije, inspektore, kako su zatvorili onu kliniku za oplodnju i sta sve jos nije kazao Kaplan
Pa da onda i mi imamo konkretne dokaze i shvatimo o cemu se radi...kad ih je vec "provalio" da imamo to crno na bijelo

Kaplan sa svojim "kapacitetima" je prica za sebe, no ne mozemo poreci da Gulenov pokret aktivno ucestvuje u rusenju Erdoganovog rezima. To je cinjenica o kojoj bubaju svi mediji u svijetu. Cudno malo za pokret koji tvrdi da radi za dobrobit covjecanstva kroz obrazovanje, sirenje razumijevanja, kroz interreligijski dijalog i td., da se tako uvuce u politiku u maticnoj drzavi, a uz sve to im duhovni vodja u Americi! Bizarno sve skupa, najblaze receno.

[nurris]

Odkud ja znam...mada bio bi red da mi ministar na sudu dokaze gdje se to djeca odvode, kako ce srusit nasu domovinu, kako potkupljuju ministre, sudije, inspektore, kako su zatvorili onu kliniku za oplodnju i sta sve jos nije kazao Kaplan
Pa da onda i mi imamo konkretne dokaze i shvatimo o cemu se radi...kad ih je vec "provalio" da imamo to crno na bijelo

Kaplan sa svojim "kapacitetima" je prica za sebe, no ne mozemo poreci da Gulenov pokret aktivno ucestvuje u rusenju Erdoganovog rezima. To je cinjenica o kojoj bubaju svi mediji u svijetu. Cudno malo za pokret koji tvrdi da radi za dobrobit covjecanstva kroz obrazovanje, sirenje razumijevanja, kroz interreligijski dijalog i td., da se tako uvuce u politiku u maticnoj drzavi, a uz sve to im duhovni vodja u Americi! Bizarno sve skupa, najblaze receno.

Svjetski mediji kazu ono sto zele da mi ovdje cujemo, a sustina price je malo drugacija. I tu niko nikoga ne rusi...

[kamen spoticanja]

Odkud ja znam...mada bio bi red da mi ministar na sudu dokaze gdje se to djeca odvode, kako ce srusit nasu domovinu, kako potkupljuju ministre, sudije, inspektore, kako su zatvorili onu kliniku za oplodnju i sta sve jos nije kazao Kaplan
Pa da onda i mi imamo konkretne dokaze i shvatimo o cemu se radi...kad ih je vec "provalio" da imamo to crno na bijelo

Kaplan sa svojim "kapacitetima" je prica za sebe, no ne mozemo poreci da Gulenov pokret aktivno ucestvuje u rusenju Erdoganovog rezima. To je cinjenica o kojoj bubaju svi mediji u svijetu. Cudno malo za pokret koji tvrdi da radi za dobrobit covjecanstva kroz obrazovanje, sirenje razumijevanja, kroz interreligijski dijalog i td., da se tako uvuce u politiku u maticnoj drzavi, a uz sve to im duhovni vodja u Americi! Bizarno sve skupa, najblaze receno.

Mozda je to sve fakat tako, a posto je ministar ipak u poziciji da ima dobre informacije onda mu nece biti tesko da na sudu , jel, dokaze ono sto je izrekao

[Nero Histrion]

Odkud ja znam...mada bio bi red da mi ministar na sudu dokaze gdje se to djeca odvode, kako ce srusit nasu domovinu, kako potkupljuju ministre, sudije, inspektore, kako su zatvorili onu kliniku za oplodnju i sta sve jos nije kazao Kaplan
Pa da onda i mi imamo konkretne dokaze i shvatimo o cemu se radi...kad ih je vec "provalio" da imamo to crno na bijelo

Kaplan sa svojim "kapacitetima" je prica za sebe, no ne mozemo poreci da Gulenov pokret aktivno ucestvuje u rusenju Erdoganovog rezima. To je cinjenica o kojoj bubaju svi mediji u svijetu. Cudno malo za pokret koji tvrdi da radi za dobrobit covjecanstva kroz obrazovanje, sirenje razumijevanja, kroz interreligijski dijalog i td., da se tako uvuce u politiku u maticnoj drzavi, a uz sve to im duhovni vodja u Americi! Bizarno sve skupa, najblaze receno.

Svjetski mediji kazu ono sto zele da mi ovdje cujemo, a sustina price je malo drugacija. I tu niko nikoga ne rusi...

Ne radi se o tzv. MSM (zvanicni mediji) , o ovome pricaju i obicni ljudi u Turskoj, a i alternativni mediji. Na nama je da istrazujemo sve strane i donesemo zakljucke na osnovu toga, a ne na osnovu onoga sto nam servira jedna od strana. Cinjenica je da Gulenovih ljudi ima u politici i da su vrlo visoko pozicionirani, te da veza Gulen-Erdogan puca. Pristalice jednih optuzuju pristalice drugih ... cista politika.

[Lakat Jebić]

ko je ima doticaja sa nasim studentima u turskoj, zna da sve sto je kaplan rekao ima neku poentu. al je on toliko glup da se ne zna izrazit i ne zna o cemu treba pricat. a najgore je sto konta da je neki faktor. kad rece, u fazon: "eto dosad su radili, nisu znali pa im ne zamjeram, al evo ja sam im sad objasnio i nacrtao, pa ako ne poslusaju onda cu se ja pozabavit malo njima"

[silm]

Tuesday, December 31, 2013U TURSKOJ RASKOL IZMEĐU AK PARTIJE I HIZMETA: Početak kraja Erdoganove ere?


Naveći skandal u toku protekle decenije na površinu izbacio pritajeni sukob između Erdogana i utjecajnog imama Gulena.

Piše: Osman Softić

Korupcionaška afera koja potresa Tursku izazvana je navodnim nezakonitim poslovanjem Halkbanke, jedne od najmoćnijih turskih državnih finansijskih institucija, zbog sumnjivih transakcija sa Iranom.

Turska je, navodno, zlatom isplaćivala Iranu milijarde dolara potraživanja i to posredstvom jedne iranske kompanije sa sjedištem u Dubaiju i putem fiktivnih turskih kompanija registriranih u Kini.

U policijskim izvještajima se, također, spominje da je Sulayman Aslan, generalni direktor Halkbanke, primao mito u milionskim iznosima od iranske kompanije Sarraf.

U ovoj aferi uhapšeno je i nekoliko moćnih poslovnih ljudi, uključujući i sinove trojice ministara u turskoj Vladi. Ministar ekonomije Zafer Caglayan osumnjičen je za nezakonito primanje 49 miliona dolara provizije (mita) tokom nekoliko godina.


Gulen se dvije decenije nalazi u dobrovoljnom egzilu u Americi, a u Turskoj ima više miliona pristalica.

Ovaj najveći skandal u Turskoj je u toku protekle decenije na površinu izbacio pritajeni sukob, koji više od godinu dana tinja unutar vladajućeg bloka islamista u Turskoj, tačnije između premijera Recepa Tayyipa Erdogana i njegovog užeg kruga najlojalnijih pristalica u redovima vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP) i sljedbenika utjecajnog islamskog pokreta Hizmet (Džemat), lojalnih Fethullahu Gulenu, karizmatičnom turskom imamu i nekadašnjem disidentu, koji se dvije decenije nalazi u dobrovoljnom egzilu u Americi, a koji u Turskoj ima više miliona pristalica.

Smjene zvaničnika

Ovaj politički sukob prijeti ne samo ozbiljnim rascjepom u redovima vladajućeg AKP-a i destabilizacijom, a moguće i padom premijera Erdogana i njegove Vlade, već i kolapsom kompletnog demokratskog liberalnog islamskog političkog projekta u Turskoj.

U slučajevima upletenosti visokih Vladinih funkcionera u krupne korupcijske afere poput ove u Turskoj, u nekim drugim demokratskim zemljama vjerovatno bi došlo do ostavke premijera ili pada kompletne Vlade. To se u Turskoj neće desiti, barem ne do narednih izbora, zbog dominantne većine AKP-a u turskom Parlamentu, velike popularnosti AKP-a i, naravno, zahvaljujući personalnoj karizmi premijera Erdogana.

Umjesto da preispita rad svojih najodgovornijih ministara, čiji se sinovi dovode u vezu sa korupcijom, Erdoganova Vlada je povukla niz poteza koji se čine kontraproduktivnim sa stanovišta zaštite vladavine prava.


Turski premijer tvrdi da je čitava afera podmetnuta, te da se radi o perfidnom pokušaju diskreditacije njegove Vlade i njene desetogodišnje uspješne vladavine

Erdogan je naredio smjenu velikog broja policijskih zapovjednika koji su se drznuli uhapsiti biznismene bliske njegovoj partiji, kao i smjenu tužilaca koji su podigli optužnice protiv osumnjičenih za korupciju.

Turski premijer tvrdi da je čitava afera podmetnuta, te da se radi o perfidnom pokušaju diskreditacije njegove Vlade i njene desetogodišnje uspješne vladavine od unutrašnjih neprijatelja, koji su se uvukli u institucije turske države (policije, pravosuđa i birokratije) u sprezi sa njihovim moćnim međunarodnim saveznicima.

Demokratizacija društva

Naravno, AKP je pod vodstvom Erdogana Tursku izvela na put, doduše još nesavršene demokratije i ekonomskog prosperiteta, pozicionirajući je kao respektabilnu regionalnu silu, koja ima ambicije da do kraja 2020. godine postane jedna od deset najjačih svjetskih ekonomija.

Zahvaljujući AKP-u došlo je do stanovite demokratizacije turskog društva, o čemu svjedoči eliminacija vojske iz politike i počinjanje pregovora sa Kurdima u cilju pronalaska trajnog rješenja kurdskog pitanja.

Uprkos tome, Erdogan u zadnje vrijeme sve više pokazuje autoritarne tendencije. Njegovi kritičari bi to nazvali "diktatorskim" sklonostima. Drugi bi to, vjerovatno, ocijenili karakteristikama sposobnog lidera.

Tokom desetogodišnje vlasti AKP-a Erdogan je uspio, gotovo u potpunosti, marginalizirati utjecaj ultrasekularističkog kemalizma.

To je učinio uz pomoć pristalica Gulenovog pokreta Hizmet (Džemat), koji su se uspješno infiltrirali u najosjetljivije pore državnog aparata, pravosuđa, tužilaštva, te obavještajnih i policijskih struktura.


Sada, kada je prijetnja od ultrasekularističkog kemalizma konačno odstranjena strpljivim i metodičnim mjerama tokom više godina, dva tabora vladajuće turske islamske elite otvoreno su počela međusobni obračun za političku prevlast.

Stoga neki analitičari Gulenov pokret s pravom nazivaju ‘vrškom koplja’, kojim je Erdoganova Vlada zadala posljednji smrtni udarac nekoć moćnim kemalistima, koji su decenijama uz pomoć vojske kontrolirali najznačajnije strukture turske države (deep state).

Sada, kada je prijetnja od ultrasekularističkog kemalizma konačno odstranjena strpljivim i metodičnim mjerama tokom više godina, dva tabora vladajuće turske islamske elite otvoreno su započela međusobni obračun za političku prevlast.

Radi se o sukobu dugogodišinjih prirodnih saveznika u vlasti. Prvi tabor koji je odan premijeru Erdoganu i njegovom užem krugu svoje korijene ima u ranijem radikalnijem političkom projektu ‘Refah partiji’ svrgnutog bivšeg premijera, rahmetli Necmettina Erbakana i inspiriran je idejama transnacionalnog islamističkog pokreta Muslimanska braća.

Tradicionalni karakter

Drugi pak, znatno liberalniji tabor, predstavlja Hizmet, tajnoviti islamski reformski pokret odan turskom disidentu Fethullahu Gulenu. Ovaj pokret ima specifično turski tradicionalni karakter, budući da ne djeluje u vidu političke partije koja se nadmeće za vlast, već svoj utjecaj prvenstveno ostvaruje djelujući u okviru civilnog društva i putem mreže nekoliko hiljada privatnih škola, pritom pružajući izbornu podršku AKP partiji, kao i djelovanjem iz moćnih struktura države koje smo ranije pomenuli.

Hizmet raspolaže sa više od 3.000 privatnih škola i univerziteta u Turskoj, Bliskom Istoku, Srednjoj Aziji, SAD-u, Evropi, Africi pa čak i Australiji. U BiH također postoje obrazovne institucije ovog pokreta i to od osnovne škole do Međunarodnog univerziteta Burch u Sarajevu.

Ovaj sistem škola također predstavlja izvor velike finansijske moći.


Iako AKP i Hizmet nikada nisu imali identične stavove u pogledu mnogih društvenih i političkih rješenja a posebno ne u domenu vanjske politike, uloge Turske na Bliskom istoku i odnosa sa Izraelom, ujedinjavala ih je zajednička opredijeljenost ka tradicionalnim islamskim vrijednostima

Osim toga, list Zaman na turskom kao i Today Zaman na engleskom jeziku, u sastavu su medijske imperije ovog pokreta koji posjeduje i veliki broj profitabilnih kompanija. Hizmet zapošljava više od 100.000 ljudi u svom privatnom obrazovnom sistemu. Kvaliteta ovih škola je puno bolja od javnih/državnih škola, tako da su one sve češći izbor studenata koji se žele pripremiti za univerzitetski studij.

Iako AKP i Hizmet nikada nisu imali identične stavove u pogledu mnogih društvenih i političkih rješenja a posebno ne u domenu vanjske politike, uloge Turske na Bliskom istoku i odnosa sa Izraelom, ujedinjavala ih je zajednička opredijeljenost ka tradicionalnim islamskim vrijednostima, ekonomskom liberalizmu i želja da tursko društvo oslobode od sekularističkog utjecaja vojnog establišmenta i ideologije kemalizma, kojim je sve do kraja prošlog stoljeća indoktrinirano inače tradicionalno muslimansko tursko društvo. U tom procesu skoro da je došlo do fuzije ova dva islamska trenda, tako da ih se ponekad moglo teško identificirati.

Do njihovog sukoba prvi put je došlo prošle godine, kada su specijalni tužioci odani Hizmetu na odgovornost pozvali čak i samog šefa turske centralne obavještajne službe (MIT) Hakana Fidana, zbog njegovog navodnog šurovanja sa radničkom partijom Kurdistana (PKK).

Budući da je Fidan jedan od najodanijih ljudi premijeru Erdoganu, premijer je ovaj čin shvatio kao otvoreni napad Hizmeta na njega samog.

Druga optužba Hizmeta na račun Erdoganovog prvog obavještajca jeste da je Fidan objelodanio imena iranskih državljana koji su, navodno, špijunirali za izraelsku obavještajnu službu Mosad, što je prijetilo da nanese ozbiljne probleme Izraelu i SAD-u.

Pored toga, navodnu podršku Hizmeta učesnicima nedavnih protesta u Gezi Parku AKP je, također, doživio kao objavu rata premijeru Erdoganu.

Od dugogodišnjih saveznika u vlasti AKP i Hizmet iz dana u dan postaju neprijatelji. Premijer, naravno, nije eksplicitno imenovao Hizmet, ali je aludirao na to da se radi o "prljavim i tajnim silama u vezi sa moćnim međunarodnim faktorom, koje su se "uvukle u sami trbuh turskog državnog aparata".

Pristalice AKP-a su ovakvu Erdoganovu retoriku razumjele kao djelovanje jevrejskog lobija i samog Izraela, koji, navodno, u savezu sa pristalicama Fethullaha Gulena i pokreta Hizmet iznutra nastoje oboriti demokratski izabranu vlast AKP-a sa svojih moćnih pozicija u najosjetljivijim strukturama državnog aparata, tužilaštava, policije i birokratije.


Prije nekoliko mjeseci mediji Hizmeta objavili su navodne tajne dokumente koje je potpisao premijer Erdogan, a kojima se preporučuju mjere obračunavanja sa Gulenovim pristalicama.

Teško je predvidjeti do koje granice su Gulenove pristalice spremne ići u svom obračunu sa Erdoganom kada je u pitanju korupcijski skandal. Da li time tek od Erdogana žele iznuditi neke ustupke ili ga u potpunosti žele srušiti sa vlasti u znak odmazde za niz Vladinih mjera kojima je, kako vjeruju, oslabljen utjecaj Hizmeta u turskom društvu i politici.

Prije nekoliko mjeseci mediji Hizmeta objavili su navodne tajne dokumente koje je potpisao premijer Erdogan, a kojima se preporučuju mjere obračunavanja sa Gulenovim pristalicama.

Turskog premijera proteklih nekoliko mjeseci, pored marginalizirane i slabe parlamentarne opozicije, sve više kritiziraju i opozicioni mediji i međunarodni utjecajni centri, optužujući ga za preveliku koncentraciju moći, autoritarni karakter vladanja, populizam, netolerantnost prema kritičnim medijima i štampi (broj zatočenih novinara u Turskoj jedan od najvećih u svijetu) i, dakako, geopolitički avanturizam u vanjskoj politici na Bliskom istoku.

Svjesna ogromne moći Hizmeta, turska Vlada je nedavno predložila zakon kojim želi regulirati rad pripremnih škola koje se nalaze u organizaciji Hizmeta. Gulenove pristalice su to doživjele kao otvoreni napad na njihov pokret, izvor prihoda i sistem obrazovanja uopće.

Za ovakav potez Erdogan nema uporišta u masama, budući da su ove škole popularne među građanima. Dakle, radi se o nepopularnom potezu Erdoganove Vlade, kojim se želi oslabiti utjecaj Hizmeta koji iz dana u dan predstavlja sve veću prijetnju Erdoganovoj vladavini.

Neslaganje premijera Erdogana i znatno umjerenijeg predsjednika Republike Abdullaha Gula se, također, može promatrati kroz prizmu sukoba na relaciji AKP-Hizmet. Očito je da Hizmet preferira Gula za predsjednika.

Stoga se hapšenja u vezi sa korupcijom, a u koju je, navodno, upleten i sami vrh AKP-a, može tumačiti i kao tempirana bomba u cilju eliminacije Erdogana ne samo iz predsjedničke utrke, već i politike uopće.

Erdogan je odmah za podmetanje korupcijskog skandala optužio Izrael, s obzirom na upozorenja izraelske Vlade da se preko Halkbanke već nekoliko godina odvijaju sumnjive transakcije sa Iranom, kojima se nastoje izbjeći međunarodne sankcije koje su nametnute ovoj zemlji od čega, pribojavaju se, profitira iranski nuklearni program.

Osim toga, Halkbanku preferira i Indija u svom poslovanju sa Iranom. Ovakav razvoj situacije svakako iritira moćne finansijske barone u Americi i Zapadu, koji bi se u drugačijim okolnostima sigurno obogatili, tako da Erdoganove optužbe nisu neosnovane.

Naravno, miješanje Izraela u politike drugih zemalja, kako bi osigurao povoljan ishod, nije ništa novo.

Ozbiljne posljedice

Ova afera neće imati ozbiljne posljedice samo po unutrašnju politiku Turske, nego i šire, a pogotovo bi mogla narušiti dobre odnose sa SAD-om. O ozbiljnosti situacije svjedoči i najnovija posjeta Ankari Davida Cohena, američkog podsekretara za terorizam i finansijski intelligence u američkom Ministarstvu trezora.

Ako sukob na relaciji AKP-Hizmet preraste u otvoreni rat, značit će to početak kraja briljantnog ekonomskog, kulturološkog i geopolitičkog projekta, preporoda i emancipacije Turske kao primjera uspješnog spoja liberalnog kapitalizma i umjerene islamske demokratije, koji je čak i SAD isticala kao model koji bi trebale slijediti arapske zemlje na putu demokratizacije, kao alternativu revolucionarnom islamskom projektu šiitskog Irana i radikalnom redukcionističkom razumijevanju političkog uređenja države i društva, koje zagovaraju radikalniji islamisti u redovima sunitskog islama.

To ne bi bilo u interesu turskih građana, AKP-a ili, pak, Hizmeta, niti bi išlo u prilog stabilizacijskoj ulozi Turske na Balkanu i Bliskom istoku.

Stoga je najbolje kompromisno rješenje uspostava dijaloga i zaštita pravne države. Sve drugo značilo bi haos i destrukciju. Turski narod to nije zaslužio.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera




Tuesday, January 14, 2014
ŠTA JE POZADINA SUKOBA IZMEĐU AK I HIZMETA

Fethullah Gulen i Redzep Erdogan
Posljednjih dana, turskog premijera Redžeba Tajjiba Erdogana i njegovu Vladu potresa velika kriza, nakon što je nekoliko ministara iz njegove vlade dalo ostavke, dok su neki raspušteni. Smjenjeni ministri, kako se tvrdi, povezani su sa korupcijom, a naručito u poslovanju turske, državne Halk banke, preko koje je Turska, navodno, plaćala isporuke iranskog prirodnog gasa i nafte. Podsjetimo se da je već prije određenog vremena, američka administracija nametnula sankcije Iranu na izvoz nafte.

Erdogan, za zavjeru protiv njega i Vlade, optužuje imama, vjerskog autoriteta Fethulllaha Gulena, koji je već dugo u egzilu u SAD-u, inače, čovjeka koji je poznat po svojim širokim poznanstvima i uticajima širom svijeta. Gulen je vođa pokreta „Hizmet“, čije pristalice broje oko milion članova, a među njima su neki od visokih dužnosnika u policiji i sudstvu i drugim važnim državnim organima. Po Erdoganu, Gulen je u koordinaciji sa nekim stranim silama koje nisu zadovljne turskim napretkom i njenim određenim relacijama i stavovima po nekim regionalnim i međunarodnim pitanjima.

Gulenov pokret je do sada ubrajan u saveznike Erdoganove AK Partije i od izbora 2002. godine podržavaju ovu stranku koja je donijela velike pozitivne promjene u turskom društvu.

Međutim, šta je ono što je dovelo do velikog zaokreta u politici ovog pokreta, postajući odjednom veliki protivnik turskoj vladi, proizvodeći tako najtežu političku krizu još od vojnog udara protiv Vlade Nedžmudina Erbekana 1997. godine? Još važnije pitanje, kako će utjecati ovaj sukob na tursku političku scenu, pogotovo ako uzmemo u obzir da smo na pragu općinskih izbora, koji se održavaju u martu ove godine? Ovome dodajmo i to da Gulen i njegov pokret kontrolišu veliki broj medijskih subjekata u zemlji, te imaju mnogo pristalica u poslovnoj zajednici i javnim funkcijama u Republici Turskoj.

Od savezništva do neprijateljstva

Kao rezultat pritiska turskog sekularnog režima na pokrete i struje sa islamskim predznakom, pogotovo u prvim decenijama nastanka Republike Turske, došlo je do toga da je najveći dio takozvanih islamskih pokreta djelovalo kao humanitarne organizacije, ili kao sufijski tarikati kojima je bilo dozvoljeno djelovanje od 1950., kada je tadašnju vladu preuzeo Adnan Menderes, predstavnik Demokratske stranke (DP). Te iste godine je prestala vladavina Ataturkove radikalno-sekularističke, Republikanske narodne stranke (CHP), koja je nastala samim osnivanjem Republike, 1923. godine. Dakle, od dolaska Demokratske stranke, rad humanitarnih i nekih vjerskih organizacija, više nije bio toliko ograničen i vremenom, njihovo djelovanje se proširilo na odgojne i uslužne aktivnosti u društvu. Ne samo to, nego su polahko ulazile i u političke aktivnosti u smislu da stvarale određene saveze sa političkim strankama i snagama, a pogotovo u predizborno vrijeme, kada su podsticali svoje članove i simpatizere da glasaju za određenu stranku, kako bi zauzvrat, u slučaju da njihova politička struja pobijedi, dobivali određene kontrausluge.

Najupečatljiviji primjer ovih saveza je svakako onaj između AK Partije i pokreta „Hizmet“. Nakon što je Erbekan svrgnut vojnim udarom, njegovi učenici, na čelu sa Erdoganom osnivaju AK Partiju i to na temeljima koji poštuju tadašnji sekularni ustav, kako bi na taj način izbjegli bilo kakav sukob sa vojnim strukturama. Od onih koji su blagoslovili ovaj potez Erdogana je bio i sam Gulen i njegovi učenici, pogotovo nakon što su uvidjeli, tada je to bilo izvjesno, da će AKP osvojiti izbore koji su slijedili, prvenstveno zbog teške političke i ekonomske situacije u zemlji, te velikih neuspjeha sekularnih stranaka koje su bile izložene velikoj korupciji.

Nećemo pretjerati ako kažemo da je Gulen i njegov pokret doživio svoje zlatno doba upravo za vrijeme Erdoganove vladavine. Gulenovci su bili primljeni i podržani, od strane Vlade, u svim sferama društva i od svih državnih sektora. Erdogan je išao dotle da im je dozvolio ulazak u Ministarstvo obrazovanja, unutrašnjih poslova (obavještajni sektor), pravde i vanjskih poslova, te je Pokret promovisao i van granica Turske, gdje je Premijer bivao posrednik između njih i vodećih ljudi u mnogim zemljama, kako bi pomogli u osnivanju raznih školskih i univerzitetskih ustanova širom svijeta. Zauzvrat, Pokret je podržavao Stranku na svim izborima, od kako je AKP došla na vlast.

Sigurno da je ova suradnja značajno pomogla Erdoganu i njegovoj partiji u periodu od 2002. do 2010. godine, kada je Turska imala mnogo izazova, bilo na vanjskopolitičkom planu, u pogledu velikih transformacija mnogih susjednih zemalja, ili i po pitanju nekih unutrašnjih problema, kao što je na primjer pitanje turskih Kurda. Ovo pitanje je je ujedinilo mnoge vjersko-političke struje sa AKP-om, a među njima se svakako isticao Gulenov „Hizmet“.

Razilaženja na vanjskom i unutrašnjem planu

Prva razilaženja između Gulenovaca i Erdoganove vlade pojavila su se kao rezultat određivanja turskih vanjskopolitičkih ciljeva i njihovih tumačenja. Još od incidenta vezanog za turski humanitarni brod „Mavi Marmara“, maja 2010. godine, kada je Fethullah Gulen uputio oštre kritike na račun turske vlade, optužujući je da nije smjela dopustiti uplovljavanje broda u tamošnje vode, bez odobrenja izraelske vlade, vidjelo se da je sukob na pomolu. Ovaj Gulenov potez je izazvao čuđenje mnogih, obzirom da je za odgovornost izraelskog napada na brod i smrt devetorice turskih državljana, optužio upravo Erdogana. Kao rezultat ove njegove izjave, vidjeli smo mnoge verbalne sukobe i optuživanja unutar Turske, a i van njenih granica. U biti, Gulenovo neslaganje sa pitanjem Marmare i njenog slanja u pojas Gaze, nije bio pravi razlog njegovog kritičkog odnosa prema AKP-u, iako Erdogan nije bio taj koji je dao dozvolu brodu da isplovi. Poslije će se ispostaviti da je pravi razlog njegovog ne slaganja sa Erdoganom bio kritički odnos turske vlade, usklađen sa politikom nekih arapskih zemalja, prema izraelskoj politici. Eto dovoljno jakog razloga za potpuno suprotstaljanje stavova ove dvije struje. Fethullah ovim potezom, ne samo da nastoji izgraditi dobre odnose sa SAD-om, nege to čini i prema Erdoganovom neprijatelju, Izraelu. Na taj način Gulenovci pokazuju svoje suprotstavljanje AK Partiji na vanjskom planu, prije nego li na unutrašnjem.

Što se tiče sukoba prouzrokovanih unurašnjim pitanjima, vidimo da je prvi takav bio kada je Vlada AKP-a osnovala posebne sudove, koja su imala zaduženja suditi desetinama generala, optuženim za planiranje vojnog udara 2007. godine. Međutim, neočekivano, suđenja su trajala jako dugo, a što je još zanimljivije, suđeno je i nekim ljudima koji su bili jako bliski AK Partiji. Erdogan je bio jako nezadovljan, što zbog brzine precesa, što zbog suđenja njegovim ljudima, te je počeo osjećati opasnost i prijetnju koja mu dolazi iz policijskih i sudskih organa u vlastitoj državi.

Drugi unutrašnji sukob se desio kada su otkriveni audio snimci tajnih pregovora u Oslu, između Vlade i Kurdistanske radničke stranke- PKK, koje je vodio šef obavještane službe Turske. Ovi pregovori su predstavljali vladine napore za rješavanje kurdskog pitanja. Gulenovci, koji itekako imaju utjecaja na kurdskom području, nisu podržavali Erdoganove metode u rješavanju ovog problema, što ih je natjeralo da preko jednog od svojih tužioca objave tajnu misiju predvođenu Hakanom Fidanom, šefom turske obavještajne službe. Fidan je tada optužen za pregovaranje sa neprijateljima države i za prekoračenje svojih ovlasti, te je pokrenuta mogućnost istrage protiv njega. Premijer Erdogan je tada direktno stao na stranu svoga bliskog suradnika Fidana i ukazao da ovo pitanje nije ulazilo u političko neslaganje dvije strane, nego da je ciljano upereno lično protiv njega. Sumnje protiv Gulenovaca su otišle toliko daleko, da se pretpostavlja, da su upravo oni učinili da audio snimak sa pregovora procuri u javnost, a neki mediji su čak tvrdili da su Gulenove snage instalirane u policijske organe, „zaslužne“ za sigurnosni propust koji je doveo do eksplozije u Rejhanliju, u maju 2013. godine. Podsjetimo da je policijski načelnik ove regije tada smjenjen, kao i mnogi drugi policijski službenici. Ovaj bombaški napad je donio mnogo nevolja turskoj vladi na unutrašnjem, kao i na vanjskom niovu.

Sukob Stranke i Pokreta nastavljen je u junu prošle godine, prilikom održavanja demonstracija na trgu Taksim, kada je Gulen, implicitno, podržao demonstrante. Tada su u operaciju krenuli mediji pod uticajem „Hizmeta“, osuđujući Erdogana, zbog načina njegovog odnosa prema tadašnjim dešavanjima na Taksimu, dok je jedan od najčitaniji turskih listova „Today`s Zaman“, na engleskom jeziku, konstantno narušavao sliku vladajuće Stanke pravde i razvoja- AKP, na međunarodnom nivou.

Sve je naravno eskaliralo nedavno, kada je sukob postao otvoren i jasan. Policijski organi, odani Gulenu, bez znanja viših vlasti, uhapsili su sinove nekih ministara Erdoganove vlade optužujući ih za korupciju. Savršeno je jasno koliko ovako teške optužbe za financijski i moralni kriminal, mogu naštetiti sadašnjoj Vladi i to samo tri mjeseca pred općinske izbore. Erdoganu nije preostalo ništa drugo nego da traži ostavku od trojice ministara, i to ministra unutrašnjih poslova, ekonomije i prostornog uređenja, zbog navodne umješanosti njihovih sinova u nečasne radnje, kako na istragu ne bi uticao politički položaj njihovih očeva.

Kao što to biva, na svaki neprijateljski korak „Hizmeta“, Vlada je uzvraćala, pa je tako zatvorila privatne škole, među njima one koje posjeduje Pokret, a sve to kao odgovor na stav koji je „Hizmet“ zauzeo na spram dešavanja na Taksimu. Neki mediji čak tvrde da korupcijska afera nije ništa drugo do odgovor Gulena na zatvaranje njegovih škola. Slijedeći takav niz događaja, Vlada zatvara na desetine policajaca, državnih službenika, sljedbenika „Hizmeta“, uključujći i načelnike istanbulske policije.

Opozicija u liku islamskoga pokreta

Ovakvi sukobljeni stavovi između „Hizmeta“ i AKP-a, učinili su da najveće protivljenje Erdoganovoj vladi dolazi upravo iz istih interesnih krugova, kombinovanih od klasičnog Sufizma pa do političkog pragmatizma. Previranja ove vrste, bila ona opravdana ili ne, idu samo na korist sekularnoj opoziciji, bilo liberalnoj ili nacionalnoj, a na štetu islamskih pokreta i islamskih političkih stranaka. Karakteristično samo za turske društveno-političke prilike. Ovu specifičnost ćemo bolje razumjeti kada pogledamo da Fethullah Gulen, trenutno, saveznika traži u opozicionim strankama koje dolaze iz sekularnih političkih usmjerenja, i tako ide istim putem kao 1996.-1997. godine, kada je ustao protiv Erbekana i njegove vlade. To znači da Gulen daje opoziciji jasan i nedvosmislen program i plan, kojim treba da idu kako bi bili uspješni u borbi protiv AK Partije. Njegov stavovi pokazuju i udvaranje vojnom vrhu, te njegovu spremnost da se čak odrekne imovine pokreta, za eventualne potrebe turske vojske.

Postavlja se pitanje, zašto je Gulen napravio veliki zaokret, te se okrenuo protiv svojih dojučerašnjih saveznika? Da li je „Hizmet“ dosegao toliku snagu, utjecaj i veličinu da je zaključio da mu nastavak suradnje sa Partijom koja mu je otvorila sva vrata, više nije potreban? Ili Gulen misli da je Erdoganova zvijezda počela nestajati, te da su njegove šanse za nastavak vladavine relativno male, zbog problema sa kojima se suočava posljednje dvije godine, bilo na unutrašnjem ili vanjskom planu? Da li je već sada počeo da gradi mostove sa onima koji će, po njegovoj procjeni, naslijediti AK Partiju, pogotovo što je Gulen poznat po svojoj sposobnosti da procjeni promjene na međunarodnom planu, te da izvuče korist iz političkih promjena unutar zemlje? Da li želi da ponovo primjeni iskustva koje je stekao u njegovom odnosu sa AK Partijom, ali sa nekom drugom političkom strujom?

Nema sumnje da će predstojeći izbori biti jedan od najvećih ispita za AKP, te će dati jasne pokazatelje o tome, da li je izgubila popularnost među turskim glasačima. Čini se da Erdogan i njegova partija smatraju da na političkoj sceni ne postiji ozbiljnija stranka koja ih trenutno može ugroziti, uprkos problemima sa kojima se sučeljavaju, što se definitivno pokazalo za vrijeme dešavanja na Taksimu i nekim drugim događajima.

Osim toga, čini se da je AKP uvjerena da turski narod, na općinskim izborima, neće glasati za političke subjekte, nego za subjekte koje su u službi naroda. Na tom polju, vladajuća stranka je svjesna da ne postoji takmac koji ih može ugroziti, jer od izbora 2002. godine, nije se pojavila politička struja koja im je mogla parirati na općinskim, pa ni na parlamentarnim izborima. Međutim, neki islamski humanitarno- društveni pokreti, kao što je „Hizmet“, sa svim svojim uticajima i vezama, između ostalih i sa SAD-a, može da nanese više štete vladajućoj partiji, nego sve opozicione stranke zajedno. Ipak, teško je povjerovati da će opozicija uspješno suprotstaviti, ipak jakoj AK Partiji koja je na svim predhodnim izborima lahko pobjeđivala, zahvaljujući programu koji ima veliku težinu kod običnog turskog čovjeka.

Autor: grupa analitičara pri Doha institutu

Izvor: dohainstitute.org

/Akos.bA/

[oakville]

Kakva stabilizacijska uloga Turske na Balkanu, o čemu oni pričaju? Šta je to tačno Turska stabilizirala samostalno, mimo njenog uticaja preko NATO-a, što je na kraju krajeva američki uticaj i odluka?

[ultima_palabra]

Sve je to od neguženja... djeco, pazite dobro gdje se hranite.

[sumirprimus]

citajuc zadnjih 7 stranica u svoj svojoj konfuziji ipak skontah jednu stvar...
ime mu je saLmir...

[Styling]

Kaplan sa svojim "kapacitetima" je prica za sebe, no ne mozemo poreci da Gulenov pokret aktivno ucestvuje u rusenju Erdoganovog rezima. To je cinjenica o kojoj bubaju svi mediji u svijetu. Cudno malo za pokret koji tvrdi da radi za dobrobit covjecanstva kroz obrazovanje, sirenje razumijevanja, kroz interreligijski dijalog i td., da se tako uvuce u politiku u maticnoj drzavi, a uz sve to im duhovni vodja u Americi! Bizarno sve skupa, najblaze receno.

Iluminatska ujdurma za rusenje proislamske (citaj neposlusne) vlade u Turskoj. Jasno kao dan.

[Nero Histrion]

Kaplan sa svojim "kapacitetima" je prica za sebe, no ne mozemo poreci da Gulenov pokret aktivno ucestvuje u rusenju Erdoganovog rezima. To je cinjenica o kojoj bubaju svi mediji u svijetu. Cudno malo za pokret koji tvrdi da radi za dobrobit covjecanstva kroz obrazovanje, sirenje razumijevanja, kroz interreligijski dijalog i td., da se tako uvuce u politiku u maticnoj drzavi, a uz sve to im duhovni vodja u Americi! Bizarno sve skupa, najblaze receno.

Iluminatska ujdurma za rusenje proislamske (citaj neposlusne) vlade u Turskoj. Jasno kao dan.

Zanimljiva opservacija. Ima li negdje posebna tema o Gulen pokretu na forumu? Vrijedilo bi to malo izanalizirati, sagledati sa svih strana.

[kamen spoticanja]

ev malo i pogled iz drugog ugla...jes da je od Somuna ali nije budalasto:


PIŠE: Hajrudin SOMUN

Iako je jučer premijer Recep Tayyip Erdogan prvi put imenom i prezimenom prozvao modernog islamskog propovjednika Fethulaha Gulena glavnim nosiocem krize koja je zahvatila Tursku, ne bih se poveo za onima koji kažu da se radi o borbi za vlast te dvije ličnosti.
Prije nego što pokušam objasniti zašto mislim da je to borba za prevlast dvije koncepcije vlasti u okviru istog sistema, začudio bih se kako premijer Erdogan vrtoglavo mijenja protivnike i samouvjereno nastavlja svojim putem održanja na čelu zemlje. Kada je shvatio da ne idu dalje optužbe protiv Amerike, Izraela i drugih vanjskih neprijatelja – baš kao da je posudio terminologiju autoritarnih vladara arapskog, pa čak i nekadašnjeg socijalističkog svijeta – obrušio se na pravog protivnika svog shvatanja vlasti. Pri tome je išao postepeno. Demonstrante u Gezi parku prošlog ljeta nazivao je alkoholičarima koji vrše nemoralne radnje po džamijama, da bi poslije izbijanja korupcionaške afere u decembru vidio "virus unutar države", "paralelnu državu" i "organizovanu huntu unutar policije i sudstva". Tu istu policiju, sudstvo i tužiteljstvo hvalio je za vrijeme demonstracija, a kada su mu pohapsili ministre, svrstao ih je u „bandu", dok je svakom Turčinu i Turkinji i u najudaljenijoj Anadoliji bilo jasno da cilja na Gulenov pokret Hizmetlija, ili Džematlija.

A tek kakve su frustracije morale nastati u pokretu gulenista, kako bih ih radije kraće nazvao, kada im je lidera prošlog ponedjeljka uporedio sa hašašinima, ili asasinima, kako se u zapadnim jezicima kaže za okrutne ubice. Ti su hašašini bili ekstremni sljedbenici šiitske sekte ismailita, koji su u 12. i 13. vijeku sijali strah i trepet po Perziji i Siriji, a glavni cilj im je bila vlast seldžučko-turskih dinastija. U muslimanskom svijetu se misli da su vršili teror pod uticajem hašiša, ali prije će biti da su ih Marco Polo i krstaši tako nazvali po vođi Hasanu al-Sabahu, čije su sjedište na planini Alamutu tek Mongoli uspjeli osvojiti i spaliti. Hasanovi sljedbenici su toliko slijepo vjerovali i služili svom vođi, da bi se, kaže legenda, dobrovoljno bacili niz litice Alamuta kad bi rijetkim gostima želio da pokaže njihovu hrabrost.

Što je previše, previše je, čak i od Erdogana. Susretao sam se s Erdoganom još dok je bio gradonačelnik Istanbula, pretkazivao mu i lično veliku karijeru, koju je i ostvario i poveo Tursku među najrazvijenije zemlje svijeta. Bio sam i kod Fethulaha Gulena, prije nego što je pod pritiskom vojnih struktura napustio Tursku i nastanio se u američkoj Pensilvaniji. Posjećivao sam njegove koledže u kojima vladaju pruska disciplina i islamski moral, prije nego što ih je na stotine podizao naširoko po svijetu, od Kavkaza, preko Bosne do Amerike. A danas mi preostaje da se složim s mnogim Turcima kojima se zavrtjelo u glavi od Erdoganovih optužbi. Među njima su i oni koji su iz protesta napustili Erdoganovu stranku, poput Haluka Ozdalge, mog starog prijatelja, koji je u Oslobođenju prošle subote takve korake nazvao apsurdnim. Ili bivšeg ministra kulture Ertugrula Gunaya, koji kaže: "Mislim da premijer pati od ozbiljne konfuzije". U Erdoganovom obrazloženju poređenja gulenista sa hašašinima ("Vidjeli smo ovakvu istoriju za vrijeme Seldžučkog carstva, ali Turska nikad neće dozvoliti takve podmukle sile da paralizuju državu") mogao bih tražiti konotaciju na današnje sunitsko-šiitske podjele i konfrontacije. Hasan al-Sabah je optuživao Seldžuke za simpatije prema krstašima, znači tadašnjem Zapadu. A Fethulah Gulen je – i da nije njegove filozofije usklađivanja islamskih principa s obrazovanjem, naukom i drugim dostignućima savremene zapadne civilizacije – odabravši stalni boravak u Americi, a ne u jednoj Saudijskoj Arabiji ili Egiptu, na primjer, jasno pokazao gdje su njegove simpatije.

Radije ću se, koliko to novinski prostor pruža, vratiti na pojednostavljenu formulu dviju različitih koncepcija vlasti koju zastupa Fethulah Gulen i one koju provodi Tayyip Erdogan. Gulen, na tragu učenja reformističkog sufijskog mislioca Saida Nursija, već nekoliko decenija vodi pokret čiji je prioritet obrazovanje mladih, posebno talentovanih i siromašnih muslimana, i koji se oslanja na saradnju sa Zapadom i dijalog među religijama, a nije mu stran ni turski, odnosno panturski nacionalizam. Za razliku od njegovih sljedbenika, često obrazovanih na Zapadu i još češće obrijanih, islamisti koje je okupio Erdoganov duhovni i politički prethodnik Necmettin Erbakan su više konzervativni, i po mektebima i imam-hatib lisejima obrazovani na učenjima egipatske Muslimanske braće. Gulenistima nije do vlasti, nego da se ona temelji na njihovim učenjima, a Erbakanovoj Refah partiji i kasnije Erdoganovoj AKP je, kao i Muslimanskoj braći općenito, primaran cilj da uzmu vlast i uspostave sistem na temeljima Šerijata. Na zajedničkoj platformi protiv sekularnog, u turskom slučaju kemalističkog sistema, našli su se kada je AKP došla na vlast 2002. Erdoganu je bila neophodna, ako ne i ključna podrška gulenista koji su već bili spremni da uđu u svaku poru sistema, po savjetu svoga vođe s videosnimka jedne hutbe 1999. koji su vlasti otkrile i optužile ga za kovanje zavjere: "Morate ući u arterije sistema, a da niko ne primijeti vaše postojanje dok ne stignete do svih centara moći".

Tu već stižemo do naših dana. Poslije decenije tijesne saradnje, iako ne velike ljubavi, i poslije uklanjanja i hapšenja armijskog vrha kao glavnog neprijatelja, Erdogan je krenuo u ofanzivu uspostavljanja pune kontrole AKP, i svoje lične, nad pravosuđem, pošto je već imao u vladi i parlamentu. Gulen je počeo da šalje poruke upozorenja da se takav kurs mora zaustaviti. Poslije demonstracija prošlog ljeta, ton poruka postajao je oštriji, a čašu njegovog strpljenja prelilo je otkrivanje korupcionaške afere usred vlade nevjerovatnih dimenzija: preko 100 miliona dolara podmićivanja, i još nevjerovatnijih detalja: da direktor državne Halkbanke čuva kod kuće 4,5 miliona dolara u kutiji za cipele, a da ga Erdoganovi ljudi pravdaju kako je jadni čovjek samo filantrop.

Do ovog petka ne popuštaju ni Erdogan ni Gulenovi ljudi. Dalju krizu može zaustaviti predsjednik Gul s vetom na zakon kojim Erdogan hoće da vrhovno sudstvo i tužilaštvo potpuno podredi svojoj kontroli. Erdogan je već izgubio dosta od svog ugleda, ali Turska još više gubi ako se sukob nastavi.

[Nero Histrion]

ev malo i pogled iz drugog ugla...jes da je od Somuna ali nije budalasto:


PIŠE: Hajrudin SOMUN

Erdoganu je bila neophodna, ako ne i ključna podrška gulenista koji su već bili spremni da uđu u svaku poru sistema, po savjetu svoga vođe s videosnimka jedne hutbe 1999. koji su vlasti otkrile i optužile ga za kovanje zavjere: "Morate ući u arterije sistema, a da niko ne primijeti vaše postojanje dok ne stignete do svih centara moći".Tu već stižemo do naših dana. Poslije decenije tijesne saradnje, iako ne velike ljubavi, i poslije uklanjanja i hapšenja armijskog vrha kao glavnog neprijatelja, Erdogan je krenuo u ofanzivu uspostavljanja pune kontrole AKP, i svoje lične, nad pravosuđem, pošto je već imao u vladi i parlamentu. Gulen je počeo da šalje poruke upozorenja da se takav kurs mora zaustaviti. Poslije demonstracija prošlog ljeta, ton poruka postajao je oštriji, a čašu njegovog strpljenja prelilo je otkrivanje korupcionaške afere usred vlade nevjerovatnih dimenzija: preko 100 miliona dolara podmićivanja, i još nevjerovatnijih detalja: da direktor državne Halkbanke čuva kod kuće 4,5 miliona dolara u kutiji za cipele, a da ga Erdoganovi ljudi pravdaju kako je jadni čovjek samo filantrop.

Do ovog petka ne popuštaju ni Erdogan ni Gulenovi ljudi. Dalju krizu može zaustaviti predsjednik Gul s vetom na zakon kojim Erdogan hoće da vrhovno sudstvo i tužilaštvo potpuno podredi svojoj kontroli. Erdogan je već izgubio dosta od svog ugleda, ali Turska još više gubi ako se sukob nastavi.

Hvala za ovaj post, promakla mi je Somunova analiza. Boldirao sam recenicu koja mi je narocito privukla paznju, a na istu sam naisao nedavno, pregledajuci portale na ovu temu. To je izvadak iz Gulenovog obracanja sljedbenicima. Ovaj pokret je usao u BiH na pocetku rata. Jos mi nije jasna stvarna uloga Gulenovog pokreta , ne samo u Turskoj nego i sire. Ako je to duhovni pokret, cemu onda uplitanje u politiku? Nisam pro-Erdoganista, a nisam ni pro-Gulenista, samo mi je sve to zanimljivo jer imam utisak da je ogledalo sveopceg trenda na ekonomsko- politickoj sceni u svijetu.

[MoHiKaNaC]

Evo intervujao koji je Gulen nedavno dao za The Wall Street Journal

http://realtime.wsj.com/turkey/2014/01/ ... n-english/

[silm]

Evo intervujao koji je Gulen nedavno dao za The Wall Street Journal

http://realtime.wsj.com/turkey/2014/01/ ... n-english/

pa ja, i ovaj mase zastavama: demokratija, univerzalna ljudska prava, slobode....

[haalm]

Unapred se izvinjavam zbog dugog teksta i gramatickih gresaka (nemam placenog lektora )

Tekst koji sam procitao na Al-Jazeera kao da je prepisan iz Turskih novina "Yeni Akit", "Yeni Safak" ili "Sabah" koje su u direktnom vlasnistvu pristalica Turske vlade i Tayipa Erdogana. Nije potrebno ni spomenuti da su navedene novine u posljednje vrijeme u vise navrata morale platiti odstetu pojedincima i institucijama zbog klevete i iznosenja ne istina.

U navedenom tekstu pokret Hizmet se spominje kao jedan pokret koji je nastao u posljednjih 15-20 godina, medzutim potrebno spomenuti da je pokret Hizmet nastao sredinom 1960-tih godina na podrucju Turske.

Takodze u navedenom tekstu se navodi da je 2000 godine gospodin Fethullah Gulen osudzen i da je AKP ta koja je oborila presudu 2006 godine.
Ne istina je je da je 2000 godine gospodin Fethullah Gulen osudzen, 2000 godine je podignuta optuznica protiv gospodina Fethullaha Gulena a proces je trajao 6 godina. Na kraju procesa gospodin Fethullah Gulen je proglasen nevinim i utvrdzeno je da nepostoje nikakvi dokazi za navode iz optuznice.



Generalno vezano za pokret Hizmet I AKP:

Pokret Hizmet je na izborima 2002 godine podrzao AK Partiju na indirektan nacin i mozemo reci da je zasluzan za njen dolazak na vlast. U vise navrata u proteklih 12 godina trenutna vlada je bila u problemima sa vojnim rezimom i sudstvom gdje je uvjek nasla podrsku kod pokreta Hizmet. To potvrdzuje i referendum iz 2009 godine kada su na stotine hiljada pristalica pokreta Hizmet iz raznih zemalja dosle na referendum da bi dale podrsku trenutnom premijeru i AK Partiji. Takodze to mozemo vidjeti iz govora premijera Tayipa Erdogana odrzanog 2013 godine na "Olimpijadi Turskog Jezika" u Istanbulu (nisam u prilici da prevodim govor, ali radi se o govoru hvale I podrske za pokret Hizmet).

Razilazenje u misljenju izmedzu AKP i pokreta Hizmet postoji jos od 2009 godine od kada Tayip Erdogan pokusava da stavi pod svoju kontrolu sve drzavne institucije i da marginalizira stanovnistvo koje ne podrzava njegov rezim. Kao i svaka druga civilna organizacija pokret Hizmet se neslaze sa ovakvim nastupom I ovom idejom. Razilazenje u misljenju u tom periodu je bilo izrazeno privatnim kritikama od strane intelektualaca simpatizera Hizmeta, medzutim ovo razilazenje i upucene kritike nikad nisu bile javne.

Od 2009 godine trenutna vlast u Turskoj pocinje da diskredituje sve simpatizere Hizmeta i da ih iskljucuje iz vlasti i smjenjuje sa svih bitnih pozicija u drzavi. Posmatrajuci ovo sa strane pokret Hizmet se nije javno oglasio po ovom problemu vec je i dalje nastojao da problem rijesi na jedan miran nacin na principu lijepih medzuljudskih odnosa. Zato mi u jvnosti nikad nismo primjetili postojanje razilazenja u misljenju izmedzu pokreta Hizmet i AK Partije.

Razilazenje u misljenju eskalira u sukob sredinom 2013 godine kada turski dnevni list Zaman koji je blizak pokretu Hizmet iznosi u javnost plan trenutne Turske vlade na celu sa premijerom Tayipom Erdoganom da preko noci takozvanim "Zakon iz Torbe" zakonski zabrani djelovanje svih privatnih obrazovnih institucija koje se bave dodatnim obrazovanjem u Turskoj (Dershane). Ova vjest u javnosti stvara veliku pometnju i biva kritikovana iz svih aspekata drustva. Izmedzu ostalog EU upucuje kritiku Turskoj da navedeni zakon nije u skladu sa principima EU i demokratskim principima.

Nakon burne reakcija javnosti trenutna vlada povlaci prijedlog zakona iz parlamentarne procedure medzutim javno pocinje da kritikuje i napada pokret Hizmet optuzujuci ih za pokusaj zavjere protiv vlade.

U isto vrijeme prodemokratske nezavisne novine "Taraf" iznose tajni dokument Turske vlade na celu sa premijerom Tayipom Erdoganom koji je usaglasen i potpisan 2004 godine na sjednice nacijonalnog vjeca sigurnosti Republike Turske. Dokument sadrzi detaljan plan kako unistiti pokret Hizmet i razjediniti njegove pristalice i simpatizere.

Nakon ovog na vidjelo izlazi “prljavi ves” trenutne vlasti u Turskoj. U javnost izlaze dokazi koliko je trenutna vlada korumpirana. U mjesecu Decembru bivaju uhapseni visoki funkcioneri Turske vlade, sinovi ministara i drugi birokrati optuzeni za korupciju i pronevjeru drzavnog novca. U kuci generalnog direktora Turske Narodne Banke u kutijama od cipela pronadzeno je 4,5 miliona americkih dolara u gotovini. U kuci sina Ministra Unutrasnjih Poslova RT pronadzeno je sedam sefova i 1,5 miliona americkih dolara. Sa Istanbulskog aerodroma je nestao teretni avion koji je zaplijenila Turska carina koji je bio natovaren zlatom, nije utvrdzena destinacija aviona, predpostavlja se da je zlato bilo namjenjeno Iranu. U javnost izlaze dokazi koji pokazuju da je ministar prostornog uredzenje i urbanizma u posljednji nekoliko godina za usluge raznim biznismenima bliskim trenutnoj lasti primio 110 miliona eura mita. Izmedzu ostalogi jos razne stvari kojenije potrebno nabrajati.

Nakon dogadzaja iz Decembra, trenutna vlast smjenjuje sve funkcionere ministarstva unutrasnjih poslova i tuzioce koji su bili sastavni dio tima koji je otkrio ovako veliku prevaru unutar institucija republike Turske. Mjenja zakon o izvrsavanju sudskih I tuzilaskih naloga tako da o svakom nalogu tuzilastvo mora obavjestiti ministarstvo pravde a policija svoje nadredzene. Naravno za sve ovo pravdajuci se kako je ovo teorija zavjere protiv trenutne vlade.

Ujedno valdajuca partija stavlja u proceduru prijedlog zakona kojim se mjenja struktura visokog sudskog i tuzilaskog vijeca i kojim se vjece stavlja pod okrilje ministarstva pravde a sve ovlasti prenose na ministra pravde. (Sto je u suprotnosti sa principima demokratskog drustva, principima EU i u suprotnosti sa ustavom Republike Turske)

Poslije gore navedenih dogadzaja drzavno tuzilastvo i sud nalaze pokretanje drugog vala hapsenja osoba umjesanih u pronevjeru i korupciju. Jedna od osoba koje trebaju biti uhapsene je i sin Turskog Premijera Tayipa Erdogana, Bilala Erdogana. Ministarstvo unutrasnjih poslova odbija da izvrsi nalog suda i tuzilastva obrazlazuci ga kao protivzakonitim. Ministarstvo pravde smjenjuje tuzioce koji su vrsili istragu u ovom slucaju.

U ovom drugom slucaju, nakon navedenih smjena I zaustavlnaja procesa u javnost izlaze snimci umjesanih osoba. Izmedzu ostalog u javnosti se pojavljuje snimak Bilala Erdogana zajedno sa Yasinom El Kadi u jednom od hotela u Turskoj. (Yasin El Kadi je jedan od najvecih financijera i clanova teroristicke organizacije El-Kaida za kojim je raspisana interpolova potjernica i kome je u Tursku zabranjen ulaz – snimak mozete pogledati na YouTube).

Na istoku tuzilastvo vrsi raciju protiv teroristicke organizacije El-Kaida, hapsi vise osoba I pristalica El-Kaide koji su radili pod krinkom humanitarne organizacije IHH (prisutna takodze u Bosni, u proteklim godinama u Njemackoj bila umjesana u prljave afere). Na osnovu obavjestajnih podataka u gradu Adana policija i zandarmerija zaustavljaju 10 slepera natovarenih oruzjem koje je namjenjeno El Kaidi (Ogranak el-Nusra – koji ratuje na strain Sirijskog rezima protiv opozicije). Medzutim obavjestajna sluzba RT (MIT) preuzima slucaj u svoje ruke i svi tuzioci, policajci i vojnici koji su zaustavili kamione bivaju smjenjeni. Tayip Erdogan ovo obrazlaze na sljedeci nacin: "bez moje dozvole niko nemoze da procesuira sluzbenike obavjestajne agencije MIT, niko nema pravo da pita sta se nalazi u kamionima, ja kazem da se u kamionima nalazi humanitarna pomoc". (Pristizu snimci iz Sirije u kojima se vidi kako el-Nusra djeli pomoc svojim pristalicama iz paketa sa oznakama IHH)

Za sve navedeno trenutna vlada na celu sa premijerom Recepom Tayipom Erdoganom tereti pokret Hizmet navodeci kako je ovo zavjera organizovana sa njihove strane uz pomoc stranih sila. Iz istog razloga, vlada je otpustila ili smjenila 5000 policajaca i sluzbenika ministarstva unutrasnjih poslova iz razloga sto ih bez ikakvih dokaza smatra pristalicama pokreta Hizmet. Takodze sluzbenici ministarstva pravde, obrazovanja, finansija su smjenjeni pod istim obrazlozenjem.

Na posljednjem sastanku sa svim ambasadorima republike Turske, Tayip Erdogan javno daje nalog svim ambasadorima da u zemljama u kojim obavljaju duznost izvrse lobiranje i predstave dogadzaje u Turskoj kao zavjeru protiv trenutne vlade Republike Turske i da za to optuze pokret Hizmet. Tako da gore navedenu vjest i izjavu ministra Kaplana mozemo smatrati posljedicom navedenog naloga.