Bilo bi lako - naravno - identificirati tri očita, prvoloptaška krivca za ovu upalnu infekciju iracionalizma. Prvi od njih je internet, koji je izoliranim idiotima dao oruđe da se lakše povežu, te demokratizirao “istinu” na način da su i pravorijek tehnokrata i “alternative truth” tek artikli na Googleovoj polici. Drugog krivca predvodi upravo prije spomenuti Bozanić. Riječ je o hrvatskoj katoličkoj hijerarhiji, jednoj moralno indiferentnoj, sebičnoj i otupjeloj oligarhiji umjesto koje se mi moramo stidjeti, jer se ona sama očito ne stidi ničega. Treća je - naravno - vladajuća ideologija koja je tu oligarhiju smjestila na položaj duhovnog politbiroa: pri tom - da se razumijemo - ta “vladajuća ideologija” nipošto ne podrazumijeva samo HDZ.Banksy wrote:Globalni poraz prosvjetiteljstva...
http://www.jutarnji.hr/komentari/jurica ... u/5911896/
Ali, svim tim kontekstualnim faktorima sigurno je pomogla i sama “struka”. Štamparovski ideal obrazovane tehnokracije kao “učitelja naroda” sigurno ne bi ovako s treskom propao da tome nije pripomogla i sama tehnokracija. Ona je - nažalost - u ovih 27 godina profesionalno znanje koje joj je kroz besplatno školstvo zajednica platila zajednica prečesto koristila tako što bi ga okretala protiv svoje zajednice. Nepovjerenje u prosvijećenu tehnokraciju raslo je, krupnilo i kvasalo, svaki put kad bi se to dogodilo: svaki put kad bi diplomirani arhitekt podvalio urbanistički plan koji maskira klijentizam, svaki put kad bi biolog potpisao studiju utjecaja koja ide na ruku onom ili ovom, svaki put kad bi novinari prešutjeli temu jer iza nje stoji oglašivač, ili kad liječnici dobiju poklon od firme čiji lijek prepisuju. To je točka na kojoj građanin prvo prestane vjerovati arhitektima, pa biolozima, pa prestane vjerovati novinarima i novinama, a onda prestane vjerovati i liječniku. To je trenutak kad se društvo opet transformira u močvaru iz “Zakona rieke”.
Taj se pomak, međutim, nije dogodio sam po sebi. Nisu obrazovani ljudi iz čista mira postali gori i gramziviji, nisu iz čistog, apstraktnog razvrata potonuli u kal moralne erozije. Taj krah prosvijećene tehnokracije rezultat je sustavnog “rada” ideologije, koja nas je naprosto ustrajno učila da su javno dobro i javni interes socijalističke floskule, da smo svi akteri na tržištu i da djelujemo u svom partikularnom interesu. “There is no such a thing as a society”, rekla je davno mama roditeljica svijeta u kom živimo, Margaret Thatcher. Jednom, kad tu ideologiju dovedete do kraja, onda dobijete ovo. Dobijete trijumf praznoglavog iracionalizma.
