ioannes wrote:interesantan clanak novinara Jürgena Buxbauma u Njemackom tjedniku "Der Freitag" pod naslovom "kraj lazi i samoobmani"
o teritorijalnoj buducnosti BiH i o mogucim scenarijima buduceg odvijanja situacije
clanak je stvarno dugacak,pa ko hoce prevod nek plati na sate
https://www.freitag.de/autoren/jbuxbaum ... lbstbetrug
Da, interesantan tekst...evo vam prvi dio kojeg sam preveo
đabalame
u drugom dijelu ekskluzivno samo za vas neo
ćekivani preokret.....vise o tome kad se pretplatite...
Kraj lazi i samoobmane
1.Dio
Bosna i Hercegovina Dejtonski mirovni sporazum je propao. Bosna istrajava u podjeli i agoniji i njena sudbina je pod uticajem konflikta izmedju zapada i Rusije.
Pise Jürgen Buxbaum
Scenariji za buducnost BiH
Buducnost BiH ce principijelno biti drugacija nego ona koja je u Dejtonu 1995 ugovorena.
Sudbina ove zemlje ce nanovo imati uticaj na desavanja na balkanu i u Evropi; bice pod uticajem hrvanja zapada i Rusije i imace retroaktivno dejstvo kako na odnos izmedju navedenih sila tako i na odnos izmedju muslimanskog i nemuslimanskog svijeta.
Republika Srpska ce se otcijepiti
Prije smo mislili, nacionalisticka mrznja i politicka agonija Bosne i Hercegovine ce biti prevazidjena kada se moc nacionalistickih politickih partija SDS, HDZ i SDA slomi gubitkom vecine glasova Srba, Hrvata i Bosnjaka. To se vec odavno dogodilo i sada znamo, koliko smo dubinu problema podcijenili. Danas je gore nego onda.
Udvaranje Bosnjaka kod nekadasnjih ratnih protivnika za suzivot u jednoj multietnickoj drzavi je besmisleno i nedostojanstveno. Politicke partije, koje Srbe i Hrvate zastupaju, opstruiraju i dalje svaki zajednicki napredak, a BiH istrajava u politicko-privredno-socijalnom smrznucu i – iako poneko to ne zeli da prizna – ipak svako osjeca, da ovako kako jeste ne moze ostati.
Niko ozbiljno ne sumnja, da bi jednom referendumu u RS-u o odvajanju od BiH velika vecina srpskih glasova bila sigurna.
Pitanje nije, da li ce se jedna takva secesija desiti, nego samo kada.
Nebitno je, da li nam se ova cinjenica i njena konzekvencija, naime preostajanje jednog ostatka bosanske drzave, svidja ili ne. Za realiste se radi samo o tome, sta se pod tim okolnostima treba raditi. I to sad!
Razmotrimo prvo odvajanje RS-a sa jednog uzvisenog gledista. Imaju li gradjani, recimo Quebec-a ili Katalonije ili Baskije ili Skotske ili Kosova prinicipijelno pravo, sami da odrede, da li hoce da jednoj strano dozivljenoj vladi podlijezu ili jednu „sopstvenu“ vladu, jednu sopstvenu drzavu, preferiraju? Cak i kad se slozimo, da, kada pitanje „sloboda“ zvuci, odgovor samo vrlo rijetko „nova drzava“ moze biti - tim se gradjanima iz opstih demokratskih promisljanja sopstvena odluka nece moci uskratiti.
„Stoj!“, povikace vecina Bosnjaka, „slucaj Republike Srpske je potpuno drukciji. Srbi su, za razliku od navedenih primjera, zemlju, sa kojom se od BiH zele da otcijepe, ubistvima, silovanjima i etnickim ciscenjem oteli. Zemlja, sela i gradovi, koje za sebe reklamiraju, su do prije 20 godina velikim dijelom bili nama samima nastanjeni i mi polazemo pravo na njih (insistiramo na nasem pravu). Ako hoce da pripadaju Srbiji, mogu rado ici – ali bez zemlje koja im ne pripada.“
To je tacno, RS, kakav danas egzistira (49% teritorije BiH), je nepravdom i ratom nastao, nepravdom, koju je „internacionalna zajednica“ Dejtonskim sporazumom fakticno sankcionirala. Je li time pitanje referenduma o odvajanju RS-a rijeseno?
U 19. stoljecu SAD su skoro polovinu meksickog teritorija nasilno prisvojile (koji je prethodno od spanskih osvajaca starosjediocima otet). U istom stoljecu su Prusi i Austrija Danskoj danasnji Schleswig-Holstein oduzeli. Regija Elsass i Lothringen je izmedju Francuske i Njemacke vise od jednog puta mijenjala „vlasnika“, uvijek ratom. Oko trecine Njemacke je 1945 Poljskoj i Sovjetskom Savezu dodijeljeno a njemacko stanovnistvo protjerano (nakon sto je ovo podrucje od njemackog reda (bratstva) slavenskom stanovnistvo na grozan nacin otrgnuto). Izrael do danas vrsi eksproprijaciju palestinske zemlje i protjeruje njene naseljenike. Nabrajanje se da proizvoljno nastaviti i na druga vremena i prostore prosiriti.
Opravdava li to nepravdu, nasilje, bezimenu patnju toliko ljudi? Naravno ne! Ovdje nas treba jedna druga cinjenica interesovati: Nekada, prije ili kasnije, oteta zemlja postade domovina drugih ljudi, domovina za potomke osvajaca. Djeca i unucad bijase rodjena, unisteno nanovo izgradjeno, utociste, hrana, drustvo opet stvoreno. Ko nekoc potpuno unisteni Gdanjsk danas posjeti, ne moze osporiti, da su Poljaci svoju, a nekada njemacku zemlju,
stekli.
Ko nove ratove i beskrajne ratove ne zeli, mora – ma kako bolno za nasilno protjerane to bilo – da jednog dana kao cinjenicu prepozna, da je iz prosle nepravde legitimna domovina za druge ljude postala. Inace bi se moralo akceptirati, kad ultra-ortodoksni kazu:“ Mi smo odabrani narod Boga, nasi pretci su prije 2000 godina bili tu, sad smo mi opet tu, a vi palestinci bjezite bolje.
Nastanak legitimne domovine, koji korijeni u nepravdi, je proces, koji ce i u RS-u teci, i koji je vec u toku. Kao i svuda, jedan dio ljudi koji tamo zive su oni, koji su sami prethodno sve izgubili i u cijoj domovini drugi zive.
Samo sanjar bi mogao tvrditi, da je odrzavanje referenduma o nezavisnosti RS-a za sva vremena nelegitimno. Jedino dozvoljeno bi u vrh glave bilo pitanje, kada se bespravno osvojena zemlja preobrazava u legitimnu domovinu kasnijih generacija. U prvoj generaciji nakon osvajaca, drugoj, trecoj? Nakon 50 godina, nakon 100 ili 1000? Ovo pitanje ne odgovara nijedna sveta knjiga i nijedan internacionalni zakon. Ono se odgovara, ovisno o historijsko-politckom stanju, razlicito i cesto samo od sebe.
Milorad Dodik, predsjednik RS-a i bivsi predsjedavajuci internacionalne allianse nezavisnih socialdemokrata je na ovo pitanje zajedno sa svojim sljedbenícima vec kratko nakon rata i od tada svako malo odgovarao. On u RS-u biva bez sumnje ne uprkos, nego zbog njegove nacionalisticke hajke protiv zajednicke drzave BiH izabran. On je odbacuje, opstruira, sabotira i blokira svaki napredak u zemlji, cak i onda, kada njegovi srpski zemljaci u RS-u hitno poboljsanje svog bijednickog zivota trebaju, koje je bez funkcionirajucih demokratskih struktura iluzorno.
Svidja se Dodiku Sarajevo namjerno „Teheran“ nazivati. On i vlada RS-a su iznova i iznova prekoracavali crvenu liniju i krsili pravila, koja su BiH od „internacionalne zajednice“ bila nametnuta. Prije je OHR u takvim slucajevima bio konzekventan, nametao sankcije, politicare otpustao. To je ocigledno proslost, jer mu se to sada odobrava.
Nezavisni politicki promatraci dolaze do ne bas cudnovatog i pogresnog zakljucka, da je RS nesluzbene signale morao primiti, da odlucujuce strane sile jednom kursu, koji na kraj BiH u ovoj formi cilja, vise ne stoje na putu.
Za ovu pretpostavku bi sa jedne strane moglo da govori to, sto mnogi zapadni politicari, koji se od 1992 na Balkanu angaziraju (sa svim greskama, za koje nose odgovornost), ne samo odnedavno gube nadu, da se sa politickom klasom i sa njom vodjenim stanovnistvom u BiH moze supstancijalni progres ostvariti. Vec preko 20 godina su ogromne svote direktno ili indirektno u zemlju upumpavane, privreda uprkos tome lezi na tlu, drzava ne funkcionise, njene strukture egzistiraju samo rudimentarno, korupcija i hrdjavo upravljanje haraju, nacionalisticka samodefinicija kuje vecinu Srba, Hrvata i Bosnjaka jos uvijek vise nego zelja drzavljana za buducnoscu, dobrim zivotom za sebe i svoju djecu.
EU, koja jedva uspijeva da sa samostvorenom krizom izadje na kraj, cija sredstva nisu dovoljna, da svojim mediteranskim zemljama clanicama pomogne iz nevolje, koja je finansijski i politicki sa problemima istocnih i juznih susjednih drzava preopterecena, djelovala je nevoljna, da dosadasnji angazman na Balkanu nastavi.
I konacno, ko se jos interesuje za BiH? Sile, koje njenu sudbinu kroje, vec odavno imaju vaznija posla: Ratovi u Ukraini i Palestini, Libiji, Siriji, Iraku i Afganistanu, raspadajuca atomska sila Pakistan, napetosti sa Rusijom, razgovori o nuklearnoj energiji sa Iranom, uspon BRICS-drzava (skracenica za Brazil, Rusija, Indija, Kina, Juzna Afrika) , pomicanje snaga u Aziji u sklopu sa novom samosvijescu Kine, islamski terorizam u Africi, Bliskom Istoku i drugdje, financijske krize i globalno zagrijavanje klime.....a ne moze se ni iskljuciti da zapad ustupke napravi kod srpskog pitanja Rusiji, cija je kooperacija u Ukraini, Siriji ili negdje drugo neophodna. S druge strane, odnedavno pojacano hrvanje EU i SAD-a sa Rusijom zbog zona uticaja na Balkanu, bi moglo raspad BiH, kakva danas postoji, poticati.
Opadajuci interes zapadnih politicara za BiH djeluje, kao da, u svakom slucaju od pocetka oruzanih sukoba u Ukraini, jednom novom geostrateskom pogledu na Balkanu otvara vrata.
Kada je se na sjednici UN-Vijeca sigurnosti 11. novembra radilo o produzetku mandata, u BiH stacioniranog EUFOR-a, Rusija je po prvi put prijetila time da ce glasati protiv produzetka mandata. Prema novinarskim izvjestajima, ruski UN-Ambasador Curkin je izjavio, da je Rusija protiv bilo kakvih internacionalnih trupa u Bosni, jer one stimulisu integraciju zemlje u EU i NATO. Nakon prijetnji Velike Britanije da ce, ukoliko Rusija glasa protiv produzetka mandata, trupe NATO-a biti postavljene, Rusija je se po prvi put suzdrzala glasa. Rusija je i prije u odboru za implementaciju mira dala do znanja, da egzistenciju drzave u njenim sadasnjim granicama nece garantovati, Par godina ranije, Rusija je odobravala integraciju bivsih jugoslovenskih drzava u EU.
Nije tesko definirati, gdje aktualne zone uticaja na zapadnom Balkanu teku. Slovenija, Hrvatska, Kosovo zasigurno nisu cilj ruskih teznji ka usponu. Srbija naprotiv, krstari jasno. Privredni uticaj Rusije je velik, on kontrolise posebno srpski energetski sektor, i od 2013 postoji sporazum o strateskom partnerstvu sa Rusijom.
A BiH? S obzirom na jasno podijeljene simpatije politicara i stanovnika oba entiteta u drzavi, bice tesko moguce, kako Rusiji tako i zapadu, citavu zemlju kao cjelinu jednoj zoni uticaja dodjeliti.
Milorad Dodik, predsjednik RS-a, koji je je takodjer protiv EUFOR-trupa u drzavi, tvrdi, da sa svojih cestih putovanja za Moskvu nosi jamstvo, da ce Rusija u svim internacionalnim tijelima interese RS-a zastupati. Osim toga je informisao medije o ruskom kreditnom odobrenju u visini od 270 miliona Eura.
Sazeto: U siromastvu, neprestanim napetostima i disfunkcionalnosti potonulo stanje BiH nemoguce moze neograniceno trajati. Jedan demokratski uspon, a kamoli u multietnickoj kooperaciji, nije nigdje na vidiku. Strani interesi, povecavajuce napetosti u Evropi izmedju zapada i Rusije, pojacavaju interne centrifugalne snage u BiH i potpomazu im mozda ka njihovom ubzanom i odlucujucem usponu.
Odvajanje RS-a je prvi korak, koji ce balkanski cvor razbiti.
To ne znaci da ce separacija RS-a glatko i bez sukoba proteci. Mnogim Bosnjacima ce biti vise nego tesko da Srbima Srebrenicu i grobove svojih bliznjih, koje su Srbi pobili, prepuste. Geografski oblik RS-a je nepovoljan i vodice k zahtjevima za razmjenu teritorija. Neodredjena kostrukcija distrikta Brcko, koji RS dijeli na dva dijela je predestinirana za izazivanje novih nemira kada se budu nove zemljopisne karte crtale. Oko pitanja podjele drzavnih dugova i drzavnog vlasnistva ce biti svadje, Ipak, problemi ove vrste separatiste nikada nisu zaustavljali........
2. Dio under construction....
