GaRGa wrote:
e na ovo se sve svodi na kraju
Upravo tako. Evo ovo što reče Trocadero, nabrojao je svu silu jedinica, specijalaca, dobro opremljenih i naoružanih ... nas je deseterica (bilo nas je jedanaest, ali je jedan puk'o usput od panike kad smo shvatili u šta idemo i pobjegao je nazad, zatim je puk'o još jedan ali sam mu dao tabletu Demetrina pa se usvejednio i sve mu postalo veselo) otišlo na tu armadu.
I bruke njihove, zamajavali smo ih pola dana, a sve oko nas je bilo pusto.
Na hotelu Mrazište sam bio sa četvericom, ostale smo razvukli sa jednom zoljom na makadamski put od hotela Igman, a dvojicu sa jednim RPG-om na glavnu cestu. Između nas je mogao bataljon proći da ga ne primijetimo.
Ti specijalci sa kornjačama su nam se podvukli ispod ceste ali nisu napadali, čekali su podršku "praga".
Neko je rekao da idu tri prage na nas, valjda su nas htjeli razbucat'.
I uzmem motorolu i k'o fol pričam odnekle sa nekim na Velikom polju, a nas dvojica stojimo jedan pored drugog:
- Kosa 26 zove Kosu 25, čujem da imaš problem, poslaću ti tri Strijele da ti to riješe (kakve Strijele, sretni smo bili da prvi puta imamo po četiri puna okvira i par ručnih bombi ...
).
- Kosa25 Kosi 26, ne šalji nikoga, neka idu kako smo planirali, uhvatićemo ih u "potkovicu" neće znati šta im se desilo!"
... i čuješ prage se povlače ...
Palo mi je tad na pamet da se moramo maknuti odatle i riješio sam da ih obiđemo i napadnemo sa desnog krila ... nisam pio Demetrine nego mi je prirodno falila koja daska u glavi.
I pošaljem upit komandi na Malom polju, a onaj glupan u eter kaže:
- Ne povlačite se, znam da vas je malo ..." - i tad navale na nas. Sreća stigoše i četverica iz Šklapa ... malo krhanja, i izvlačenje ... za nama se čuje buka kamiona, tenkova, aviona i Transformera ... i opet trik sa motorolama ... pustimo u eter sljedeće:
- Vraćam glavninu snaga, ostavljam ekipu za zasjedu i za zaprečavanje, spremite doček glavnini."
... i odjednom se pogasiše vozila iza nas, pada prvi mrak, stala armada ...
... ne trebam govoriti da je Malo polje bilo napušteno i put do Golog Brda prazan.
Nisu smjeli krenuti do zore.
A nas šaka jada, ne znamo po šumi ni koračati, a ne da se borimo.
E ja bih se na njihovom mjestu objesio od sramote.