Protiv Dragana Vikića i drugih podignuta optužnica

[pici]

ja da sam dezertirao iz vojske tokom rata, izbjegavao bi komentarisanje ratnih tema...cisto onako kazem

ja znam par omladinaca koji su bili u JNA i pucali po dubrovniku i vukovaru a onda tokom rata bili u ABiH i isto radili al kontra

[Banksy]

Nekako sam očekivala da će danas pred Sud doći i pokoji Vikićev ratni drug, onako, kao podrška u teškim trenucima. Ili koje boračko udruženje. Nije da se moralo, ali običaj je, obično se skupe, a ovdje, nigdje nikog.

https://www.klix.ba/vijesti/bih/dragan- ... 70227031#1

[Dozer]

Ne sekirajte se. Ovo je bilo samo izjasnjavanje o krivici. Polako.
Karte se nikad ne otkrivaju u startu, zar ne?
A od tih karata - mnoge bi mogla zaboliti glava

[amko761]

Vikić je odlično unovčio to što je ostao da bude naš Hrvat. Sve samo daj njemu, hebo ostale.

Evo reci ovome nek ide da ga podržava

http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/ ... sku/195044

[Dozer]

Zivo me zanima kako bi narod reagovao kada bi sutra bivsi VIkicevi zauzeli Predsjednistvo i Parlament, pohvatali sve unutra i zatvorili u podrume, i proglasili novu vlast....

[pemanapemani]

Zivo me zanima kako bi narod reagovao kada bi sutra bivsi VIkicevi zauzeli Predsjednistvo i Parlament, pohvatali sve unutra i zatvorili u podrume, i proglasili novu vlast....

Većina bi podržala iz svega srca.

Lično bih odmah izašao sa posla da vam pružim bar moralnu podršku.

[Haris.ba]

Vidim spominje se službena zamilješka koju je navodno VIkić napravio i proslijedio dalje u vezi sa ubistvom vojnika. Kome ju je mogao proslijediti?

[Dozer]

Cegar je to sve objasnio. Proslijedjena u CSB Centar, koji i jeste bio nadlezan za daljnje postupanje, hapsenje, pritvaranje, prosljedjivanje tuzilastvu i sudu. Specijalna, sistemski, nije bila nadlezna za to.

[Haris.ba]

Cegar je to sve objasnio. Proslijedjena u CSB Centar, koji i jeste bio nadlezan za daljnje postupanje, hapsenje, pritvaranje, prosljedjivanje tuzilastvu i sudu. Specijalna, sistemski, nije bila nadlezna za to.

Znači "sumnjiva" osoba sa inicijalima B.A. ?

[KENJAC]

Pred ocima pobise ljude a on zabiljeske pravi pa ih u CSB centar salje ... Kod Sude Karisika
Daj ba , od svega zajebanciju pravite !
....spavajte mirno. SuDZenja neČe biti !

[Dozer]

Pred cijim ocima?
Vikicevim? Cegarovim? Netacno. Niko iz Specijalne nije bio prisutan u momentu ubijanja.

[KENJAC]

Pred cijim ocima?
Vikicevim? Cegarovim? Netacno. Niko iz Specijalne nije bio prisutan u momentu ubijanja.

A sine dragi.... Bukvalnog celjadeta. Da ti nisi bio drot slucajno ?

[Dozer]

Pa, napisati "pred ocima" nije nikakva dvosmislenost, nego neka direktnost.

[shake69]

Oni koji ne znaju kakav je heroj Dragan Vikic, evo sjajnoga teksta. Nisam ni ja znao puno podataka iz ovoga teksta.


- Sude mu jer je obranio Sarajevo. Leđa mu je okrenula sarajevska čaršija, bačen je u ralje pravosuđa bez obzira na to što se u Sarajevu dobro zna da nije kriv za zločine iz aprila 1992. za koje ga terete. A da nije bilo Dragana Vikića, ratna sudbina Sarajeva vjerojatno bi bila posve drukčija. Grad bi pao u ruke Srba. Vikićevi saborci htjeli su prosvjedovati u Sarajevu zbog podizanja optužnice i početka sudskog procesa, međutim, pod političkim pritiskom “povukli su ručnu” i stali. - piše u tekstu.

Autor je podsjetio na to ko je zapravo Dragan Vikić, opjevani heroj Sarajeva.

S očeve strane Vikić je porijeklom iz Kreševa, a na Mati Vikiću, djedu Dragana Vikića, još uvijek se vode zemljišne parcele u Tarčinu. Vikićev otac Anto rođen je 1905. Prije Drugog svjetskog rata u Sarajevu je radio u drvnoj industriji za Italijane. Slovio je za jednog od najboljih inženjera. U Drugom svjetskom ratu, 1942. Vikićev otac otišao je u partizane. Nakon rata zaposlio se u Šipadu, međutim, nije mogao napredovati jer je odbijao članstvo u Partiji. Umro je 1977. Majka mu je rođena Zagrepčanka, završila je Ekonomsku školu i radila je u nekadašnjoj Veleformaciji. Umrla je 1986.
Osvajao zlato za državu

Roditelji su Dragana Vikića dobili relativno kasno, rođen je 1955., a kršten u sarajevskoj katedrali u oktobru 1955. Vikić ima dvije sestre. Starija je umrla, a mlađa živi u Sarajevu. Odrasli su na Vasinu Hanu, iznad Vratnika, oko dva kilometra od Baščaršije, gdje je živjelo nacionalno izmiješano stanovništvo: Muslimani, Srbi, Hrvati, Slovenci.

Vikić je studirao na Fakultetu za fizičku kulturu (DIF) i trenirao u karate-klubu Bosna. Karateom se počeo baviti slučajno, a stipendiju republičkog Sekretarijata unutarnjih poslova (SUP) dobio kao državni reprezentativac. Budući da je bio stipendista, rečeno mu je vrlo izravno da se mora upisati u Partiju.

Bio je 15 godina aktivan kao karatista, od toga je sedam godina nastupao za reprezentaciju Jugoslavije, od 1977. do 1984. Kao sportista bio je poznati majstor karatea, 5. dan. Osvajao je državna prvenstva i medalje za reprezentaciju. Prvu zlatnu medalju za Jugoslaviju osvojio je 1978. u Beogradu, potom u Bruxellesu.

Poslije završetka fakulteta počeo je raditi kao profesor u policijskoj (milicijskoj) školi na Vracama u Sarajevu. Nakon završetka studija otišao je na odsluženje vojnog roka u Pančevo, kao diverzant. Svih 12 mjeseci imao je tešku obuku, nije mu bilo dopušteno trenirati u karataškom klubu u Pančevu. Po povratku iz vojske još se tri godine bavio karateom. Trenirao je minimalno dva puta dnevno jer, prema njegovu mišljenju, “jednim treningom dnevno ne možeš ništa”.

Nakon Titove smrti, najprije se na saveznoj, a potom 1982. i na republičkim razinama formiraju specijalne pjedinice MUP-a. Specijalci su se u Sarajevu okupili u februaru 1982., a Vikić im se priključio po povratku iz vojske. Godine 1988. bio je zapovjednik bataljuna (bojne) specijalne policije na Kosovu. Bataljun je imao tri čete (satnije), dvije iz BiH i jednu iz Slovenije. Nakon smjene u trajanju od 50 dana Slovenci više nisu odlazili na Kosovo.

– Mi smo sve građane dolje na Kosovu tretirali isto. Sjećam se nekih Srba i njihovih negodovanja na punktovima: “Što ste mene zaustavili, ja sam Srbin?” Dolje se osjetilo da se nešto događa, pogotovo u jedinicama koje su dolazile iz Srbije, Makedonije i Crne Gore. To sam ja osjetio i u vojsci kad smo bili na logorovanju u Šumadiji – prisjeća se Vikić.

Među zapovjednim kadrom u policiji, pa i u MUP-u BiH, osjetilo se “komešanje” tek nakon Miloševićevog govora na Gazimestanu 1989. Srbi su, naime, i u BiH počeli s pripremama za rat puno prije i planski. U to vrijeme Specijalna jedinica MUP-a Sarajevo, kojom je zapovijedao Vikić, počinje u BiH presretati vojne kamione s oružjem zbog čega je kazneno prijavljivan. JNA je, naime, već dijelila oružje Srbima po BiH. Tako je specijalna policija jednom zaustavila puna četiri TAM-a s 1113 pušaka.

Vozači tih kamiona bili su odjeveni kao noćni čuvari. Imali su izgovor da je riječ o vojnom konvoju za Visoko.

– Visoko je imao garnizon od nekih 50 vojnika. Što će tamo 1.113 pušaka? Znači, to je išlo za Knin – govorio je Vikić.

Od tog trenutka Vikić se zamjerio JNA.

Kako je policija presrela jedan kamion s oružjem koji se nije htio zaustaviti i koji je odvezen put Bileće, Vikić je 30. aprila 1991. dobio težak zadatak. S policijskim konvojem preko Foče, Tjentišta i Gackog otišao je prema vojarni u Bileći. U Gackom je sreo zapovjednika policijske postaje Ratka Popovića.

Umalo stradao u Gackom

Na tom putu zamalo da nije došlo do krvoprolića. Vikića i njegove specijalce u Gackom i Bileći dočekalo je 50.000 razjarenih Srba. Nekako se izvukao, ali oružje nije vratio. Štoviše, Srbi su ga ucijenili da ostavi sve, cijeli policijski konvoj s vozilima i oružjem, i da se tako vrati u Sarajevo. Međutim, Vikić je to odbio i pod cijenu da svi njegovi specijalci izginu.

Pa ipak, policija u BiH do kraja 1991. ostala je “jedinstvena”, ma što to značilo. Tako je bilo sve do prvih barikada koje su Srbi postavili 1. marta 1992., dan nakon referenduma o nezavisnosti BiH kojem su se Srbi protivili. Bila je to uvertira u krvavi rat, a položaj specijalne jedinice MUP-a bio je takav da je samo ministar odbrane mogao narediti njeno djelovanje. Međutim, takvog naloga od ministra Delimustafića nije bilo. Sarajevska policija i njezin zapovjednik Kemal Šahović također nisu reagirali i uklonili prve barikade. Uklonili su ih građani. Događaji su se počeli strahovito brzo odvijati, piše "Večernji list".

U specijalnoj policiji bilo je oko 36 posto Srba, 20 posto Hrvata, a ostalo su bili Muslimani te desetak Slovenaca. Na Bajram 4. aprila održan je sastanak na kojem su, uz ostale, bili ministar Delimustafić te Branko Kvesić, šef Službe državne sigurnosti, a sastanak se ticao sudbine Vikićeve Jedinice za specijalne namjene MUP-a BiH. Saopćenje za medije nakon sastanka bilo je da Specijalna jedinica republičkog MUP-a ostaje nedjeljiva, što nije odgovaralo istini. Srbi su se već premještali iz baze u Krteljima i željeli su iznijeti jednu trećinu materijalno-tehničkih sredstava, oružja, vozila, oruđa. Srbe je predvodio Milenko Karišik koji je vrlo brzo postao zapovjednik Srpskih specijalnih jedinica. Ostali, predvođeni Vikićem, nisu dopuštali iznošenje oružja, streljiva i vozila iz baze u Krteljima. Vikić im je odgovorio da mogu iznijeti samo svoje osobno naoružanje. Nekoliko sati nakon toga počeli su gađali Vikićev stan.

Sljedećeg dana, 5. aprila 1992., Srbi koji su bili specijalci u zajedničkoj jedinici napadaju Školu unutrašnjih poslova na Vracama jer je već bila donesena odluka da se srpska specijalna policija stacionira u školi Vrace. S druge strane Vikić i njegovi specijalci donose odluku da zaštite oko 200 kadeta u školi na Vracama. Formirana je borbena kolona, Vikićevi specijalci idu preko Vrbanja mosta gdje se već gine. Na mostu su već poginule Hrvatica Olga Sučić i Muslimanka Suada Dilberović, što se dogodilo 5. aprila oko 15 sati. Zanimljivo, ministar Delimustafić specijalcima je izdao zapovijed da idu deblokirati školu tek kad su je Srbi zauzeli. Kad su došli pokraj Židovskog groblja, Vikićevi specijalci htjeli su bestrzajnim topovima, pancirnim zrnom, gađati tenkove, smještene u Spomen-parku na Vracama, ali je ministar Alija Delimustafić naredio da se ne puca.

Kad su Srbi osvojili školu na Vracama i zarobili kadete i odveli ih na Pale, između njih i republičkih snaga MUP-a pojavljuje se JNA kao tampon-zona.

Nakon tih događaja povratka više nije bilo. Vikić je u Skupštini BiH, ispred TV kamera, pozvao građane da se odupru JNA i brane svoj grad. “Poštovani građani, ja sam Dragan Vikić, komandant Specijalne jedinice MUP-a BiH”, tako je počeo svoj govor.

– Pozvao sam sve da brane grad: rudare, sportiste, radnike, domoljube, Srbe, Hrvate, Muslimane... – prisjećao se Dragan Vikić mnogo godina poslije.

Njegov poziv za odbranu grada bio je prijelomni trenutak. Kolebljivost građana pretvorila se u odlučnost za otporom. Njegov javni poziv građanima da brane grad urodio je plodom. Budući da sustav za mobilizaciju nije postojao, a Teritorijalna odbrana bila je rasturena, Vikić je jedinice popunio javnim pozivom. Odaziv je bio velik, a u najvećem broju odazvali su se sportisti. U prvih sedam dana specijalcima se pridružilo oko 500 ljudi. Osim njih, rezervni sastav policije, ljudi iz policijskih postaja, dao je svoj obol u ljudstvu. Kako je ratni sastav Specijalne jedinice MUP-a BiH brojio 1.200 ljudi, Vikić je, uz aktivni sastav, brzo popunio svoju jedinicu. No, prije toga, prvi zadatak bila mu je odbrana Televizije Sarajevo i zgrade Skupštine BiH.

– Nisam spavao pet dana i pet noći. Kod nas su dolazili ljudi sa svih strana koji su željeli braniti grad, pogotovo s rubnih dijelova Sarajeva - kazao je Vikić.

Tako je popunjavan sastav jedinice, ljudi su obučavani i slani na prvu crtu odbrane, a ostali su uništavali tenkove, snajperiste, itd. U Sarajevu je početkom rata bilo jako puno srpskih snajperista. Stoga je Vikić organizirao antisnajperske timove. Organizirao je i dvije velike akcije, ulazak na Grbavicu i na Ilidžu, međutim, MUP ih je vratio.

– Zašto su nas ovi iz MUP-a vratili, to samo oni znaju - rekao je on.

No, kad se 18. aprila 1992. odrađivala akcija “Pretis”, Vikićeve ljude MUP nije opozvao. Iz firme Pretis izvukli su oružje, streljivo, granate, a posebno su bila važna protivoklopna sredstva. Sve su to bile pretpostavke za ključni događaj za Sarajevo, 2. maja 1992., kada je zapravo odbranjen grad. Vikić je isticao da su, uz specijalnu policiju i Teritorijalnu odbranu, i druge policijske stanice također odradile dobar dio posla: blokirane su sve vojarne JNA u gradu.

Srbi su krenuli u frontalni napad kako bi presjekli grad na dva dijela. Htjeli su osvojiti i zgradu Predsjedništva BiH, međutim, da se to ne dogodi, ključnu su ulogu odigrali Vikićevi specijalci.

– Negdje iza ponoći od Munira Alibabića dobivam informaciju da će oni krenuti negdje oko 4 ujutro, da će biti oštar napad. Ukrcali smo ljude na te pozicije iz kojih će pravaca krenuti napad. Presjekli smo ih i nanijeli im velike gubitke – govorio je Vikić.

Alija Izetbegović toga je dana, 2. maja bio zarobljen. Upravo zato što Srbi nisu uspjeli, moglo je doći do njegove razmjene, a general Milutin Kukanjac sa svojom je svitom napustio grad.

Ne treba zaboraviti da su, kad je Sarajevu bilo najteže, zapovjednici borbenih jedinica u Vikićevoj jedinici bili Hrvati Vinko Šamarlić, Željko Jandrić, Ivan Čičak, Ivica Šutalo, Dejanović i drugi. Oni su vodili ozbiljne i stvarne bitke.

– Srbi očito nisu bili sinkronizirani, usklađeni. Da jesu, imali su dovoljno snage da osvoje grad – procjenjuje danas Vikić.

Sarajevo je, dakle, odbranjeno zahvaljujući policiji koju je vodio Hrvat. Armija BiH formirana je tek u junu 1992., a 15. aprila izmišljeni je datum njena formiranja. Zanimljiva je priča iz februara 1993. kada su Bruno Stojić, Milivoj Petković i Slobodan Praljak poslali Vikiću pun kamion oružja i materijalno-tehničkih sredstava, unatoč tome što je u Srednjoj Bosni počeo muslimansko-hrvatski rat. Naime, Mate Stojić, brat haaškog uznika Brune Stojića, prije rata u Sarajevu imao je poznatu konobu “Šentada” i bio veliki prijatelj s Bošnjakom Nedžadom Čengićem koji se naslušao priča da Vikićevi ljudi nemaju određena materijalno-tehnička sredstva. Posve legalno dobio je i oružje i streljivo, granate i rakete, i uspio ih dovesti u Sarajevo. Uvjet je bio samo da taj kamion “ne završi kod Muslimana u Srednjoj Bosni”, nego u Sarajevu. To su oružje, dakle, generali HVO-a poslali u Sarajevo na ime Dragana Vikića i njegove specijalne policije.

U posjeti predsjedniku

Dragan Vikić smijenjen je 6. januar 1994., nakon vrlo konkretnih prijetnji iz političkih i obavještajnih krugova, s mjesta zapovjednika Jedinice za specijalne namjene MUP-a BiH. Jedinica je preimenovana u Specijalnu jedinicu Bosna. Svejedno, i nakon njegova odlaska, specijalce su zvali “vikićevcima”. Zanimljivo, Ivo Komšić i Stjepan Kljujić, hrvatski članovi Predsjedništva BiH, nisu ni pisnuli kad je Vikić smijenjen. I da su govorili, vjerojatno bi on bio smijenjen, međutim, besramno su šutjeli, piše "Večernji".

Nakon završetka rata i potpisivanja Washingtonskog i Daytonskog sporazuma Hrvati su optužili Vikića da je zapovijedao specijalcima koji su počinili zločin 9. januara 1994. u hrvatskom selu Šantićima, u zaselku Buhine Kuće.

– Ja sam otišao ‘94., 6. januara – izjavljivao je Vikić tvrdeći da jedinica, dok je on njome zapovijedao, nije ratovala protiv Hrvata.

Nakon što je smijenjen, odlazi na mjesto načelnika Sektora za istraživanje i borbu protiv terorizma MUP-a BiH. Poslije je bio imenovan zapovjednikom Specijalne policijske jedinice MUP-a Federacije BiH. Zanimljivo, Alija Izetbegović na samrtnoj je postelji imao potrebu vidjeti Dragana Vikića. On se dan prije Izetbegovićeve smrti, s nekoliko suboraca, zadržao kod Izetbegovića punih 45 minuta. Kad su ušli na vrata, Izetbegović je počeo pjevušiti ratnu pjesmu Mladena Vojčića Tife “Ponesi zastavu, Dragane Vikiću”.

- Možda sam ti rekao, možda nisam... Znaš, bio sam dolje u Emiratima, pitao me jedan šeik, valjda su oni vidjeli na CNN-u: ‘Kako to da ti onaj komandant nije musliman? Kakva ti je to vojska?! Diraju li te?’” – rekao je Izetbegović Vikiću u razgovoru.

- Diraju, otkad znam za sebe, ja sam u nekom kuršlusu s tim nekakvima na vlasti – odgovorio mu je Vikić.

- Ti si za mene najveći borac za Bosnu i Hercegovinu. Ostani takav kakav jesi - uzvratio mi je Izetbegović.

Unatoč tome što su iz osiguranja stalno tražili da napuste bolesničku sobu, Izetbegović nije dao Vikiću da ode.

Pa ipak, Tužiteljstvo BiH nedavno je podiglo optužnicu protiv Vikića. Ta optužnica njega i Jusufa Pušinu, pomoćnika ministra za uniformiranu policiju BiH, Nermina Uzunovića Šoka i Mladena Čovčića, kao pripadnika rezervnog sastava Specijalne policije, tereti da su u aprilu 1992. u svojstvu zapovjednika policijskih snaga i izvršitelja “postupali protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti ratnih zarobljenika”, odnosno da su znali i bili informirani o zarobljavanju osam pripadnika JNA srpske nacionalnosti iz transportera u kvaru, na području Dobrinje. Zarobljeni vojnici potom su ubijeni u Velikom parku, a njihova su tijela sklonjena zbog skrivanja dokaza.

Optužnica tereti Vikića da je znao sve o zločinu i da je propustio uhapsiti i sankcionirati zločine. On je samo još jedan i nizu Hrvata protiv kojeg je podignuta optužnica po zapovjednoj odgovornosti. Takve optužnice dosad su u Sarajevu bile “rezervirane” za pripadnike HVO-a, ali one su se proširile na sve Hrvate, bez obzira pod kojom su se zastavom borili, piše "Večernji list".

[Dozer]

Vecernji list "pumpa" nacionalisticku suplju bez ikakve veze.

Nije sve ovo radi toga sto je Vikic nekakav Hrvat, nego radi toga sto se Specijalnoj nikada nije mogao prisiti ni jedan jedini zlocin. Razlog je jasan - jer ih ta jedinica nije nikada i nigdje ni pocinila.
I sad su iskopali ovu budalastinu kojom zele popljuvati najjacu jedinicu koja je srbocetnicima pomrsila konce u Sarajevu, a i kasnije im je to radila na svim ratistima u BiH.

Pa to je jedina jedinica za koju cak i Srbi imaju respekta i za koju i oni sami kazu da im nije bilo svejedno kad bi znali ko im je s druge strane. Pricao sam s puno njih, a oni koji su se nekada nasli ispred Vikicevih, manje-vise kazu ovako: "Nije bilo nimalo svejedno kad znamo da su oni s druge strane, jer smo znali da se oni ne povlace ni pod artiljerijom ni pred pjesadijom, i uvijek su nas nagrdili gdje god smo se sreli."

Nazalost, sve u ovoj zemlji polako, ali sigurno, ide prema mirnom razdruzivanju. Koliko god bilo ko srao o tome da to nije tako - jeste.
To je bio Alijin san - muslimanska drzavica na tlu Bosne, kao i Slobin i Franjin - da podijele gro BiH izmedju sebe, a onda, kada im svima to nije poslo za rukom ratom, danas to odradjuju mirnim putem.

Taktika je vise nego vidljiva i jasna - odrzavajmo stalne etno-nacional-vjerske tenzije, drzimo narod pod stalnom krizom, do momenta dok narodu ne dodije "braniti svoje". Dakle, uvesti narod u totalno letargicno stanje svijesti (sto je dobrim dijelom vec uradjeno), tako da u momentu kada se konacno kaze da se "ovako ne moze dalje i da je najbolje da se mirno razdruzimo", narod samo klapi usima i kaze - ma, idite se vise u pi*ku materinu, radite sta hocete.

Ali, da bi se sve to postiglo, potrebno je prije toga oblatiti svakoga ko bi mogao biti "kamen spoticanja" na tom zacrtanom pravcu. Vikic je samo jedna od karika, koja im svima smeta, jer bi se sutra moglo desiti da on opet bude remetilacki faktor planova i da narod krene za njim.
A vrlo su svjesni da bi tada bilo svega. Samo sto ne bi bas licilo na ono iz '92 jer bi se sad prvo cistila vlastita avlija.

[Edin H.]

Odgodjeno sudjenje

https://www.klix.ba/vijesti/bih/odgodje ... /170313038

[Edin H.]

Mozda bi trbalo hapsiti i Tifu za sirenje ratnohuskacke propaganda voznjom na transporteru?

[malakh]

kada ce biti novo sudjenje i ja pratim ovaj slucaj, ali jednostavno ne mogu upratiti kada su mu sudjenja. rado bi otisao i pruzio podrsku nasem heroju, a jos par ratnih kolega ali nikakve informacije u datuma sudjenja nema. Je li se nesto krije ili ja ne znam naci to?

[pirpa]

Tužilaštvo BiH o zločinu u Velikom parku: Vojnike ubili ​Uzunović i Čovčić sa Herendom i Jusićem


Pred Sudom BiH u toku je suđenje Draganu Vikiću, Jusufu Pušini, Nerminu Uzunoviću i Mladenu Čovčiću koji se terete za zločin protiv ratnih zarobljenika na području Sarajeva.



Pomenuti su, kako ih tereti Tužilaštvo BiH, kao pripadnici policijskih i sigurnosnih struktura, u vrijeme oružanog sukoba između Armije BiH i Teritorijalne odbrane i rezervnog sastava Jugoslovenske narodne armije (JNA) koja je bila pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS) u aprilu 1992. godine znali i bili informirani o zarobljavanju osam vojnika.

Opstužnica navodi kako je, dana 22. aprila 1992. godine, osam vojnika Vojske Republike Srpske (VRS), među kojima su bili Dragomir Đerić i Vlajko Golubović zarobljeno nakon što je pukla guma gusjenice transportera koji se nalazio na području sarajevskog naselja Dobrinja. Nakon toga su sprovedeni u stanicu policije na Dobrinji, a Tužilaštvo BiH navodi da su maltretirani.

Nadalje, navodi se da su zarobljenici prebačeni u Stanicu javne bezbjednosti (SJB) Novi Grad, gdje su fizički maltretirani, a potom po naređenju načelnika, zbog njihove bezbjednosti, prebačeni vozilima pod pratnjom u Dom policije, gdje je bila smještena Specijalna jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP-a) Republike Bosne i Hercegovine pod komandom Vikića.

Uz Vikićevo znanje, kako se navodi u optužnici, zarobljenici su sprovedeni u podrum Doma, a potom u Veliki park, nakon prethodnog maltretiranja, gdje su ih optuženi Uzunović i Čovčić sa njima poznatim osobama među kojima su bili Nedžad Herenda i Nermin Jusić ubili pucajući iz vatrenog oružja.

Po naredbi Vikića i uz znanje Jusufa Pušine, kao pomoćnika ministra uniformisane policije, Tužilaštvo BiH smatra da su tijela odvežena na Darivu u Sarajevu i bačena u Miljacku. Dan kasnije, tužiteljica je kazala da su tijela polivena benzinom i zapaljena.

Kako je navela tužiteljica Ilić, Vikić je kao nadređeni znao ili mogao znati za uklanjanje tijela, ali nije preduzeo nužne mjere da to spriječi, prijavi nadležnim organima i kazni počinioce, a Pušina se složio s uklanjanjem tijela i propustio da učini sve da počinioci budu kažnjeni. Prema optužnici, u krizni štab VRS-a je javljeno da su zarobljenici nakon ispitivanja pušteni na slobodu.

Djelimični posmrtni ostaci dvojice ubijenih su pronađeni, a za ostalima se još uvijek traga.

Dok odbrana negira krivnju svojih zastupnika, Tužilaštvo BiH 13. aprila ove godine planira izvesti prve svjedoke.

[pirpa]

Saglasnost za izgradnju spomenika bh. specijalcima uručena na dan suđenja Draganu Vikiću


Saglasnost za izgradnju spomenika bh. specijalcima uručena na dan suđenja Draganu Vikiću

Načelnik Općine Centar Nedžad Ajnadžić uručio je danas urbanističku saglasnost za izgradnju spomenika veteranima Odreda policije Bosna. Saglasnost je uručena, simbolično, na dan kad je počelo suđenje Draganu Vikiću i drugima.
Veterani Odreda policije Bosna dobili su danas urbanističku saglanost za izgradnju spomenika bosanskim specijalcima. Urbanističku saglasnost sekretaru Udruženja veterana odreda Bosna Željku Paniću, lično je uručio načelnik općine Centar Nedžad Ajnadžić

"Spomenik će se nalaziti u srednjem dijelu parka iza Druge gimnazije, odnosno preko puta bivše Američke ambasade", kazao je Ajnadžić u kratkoj izjavi za Klix.ba.

Na pitanje da li je saglasnost uručena kao svojevrstan odgovor na suđenje Draganu Vikiću i ostalim optuženim za zločine protiv ratnih zarobljenika, Ajnadžić je rekao da nema komentar.

"Što se mene lično tiče, Dragan Vikić je veliki patriota i veliki heroj. I to je sve", dodao je.

Idejno rješenje za spomenik bosanskim specijalcima uradio je, i to besplatno, poznati konceptualni umjetnik Nebojša Šerić Šoba.

Život za odbranu BiH dao je 81 pripadnik odreda.

[Banksy]

Zarobljeni agresorski tenk u parku kod Druge gimnazije u Sarajevu:
Bosanski specijalci dobijaju spomenik





Bosanski specijalci, konačno će dobiti spomenik koji će zauvijek sjećati na njihovu hrabrost i borbu protiv neprijatelja u prošlom ratu. Udruženje veterana Odreda policije Bosna odabralo je idejno rješenje po kojem će se napraviti spomenik ovim herojima u parku kod Druge gimnazije.

Pobjednik konkursa je Nebojša Šerić Šoba, poznati umjetnik iz Sarajeva, s trenutnom adresom u New Yorku, koji se bavi fotografijom, instalacijom i skulpturom.

– Prema idejnom rješenju Šerića, tim bh. specijalaca se nalazi na uništenom neprijateljskom tenku, tenku srpske vojske i proslavlja pobjedu. Uništenje tenka od strane specijalaca pokazuje na simboličan način nemogućnost osvajanja Sarajeva, a samim time i Bosne i Hercegovine, te pobjedu nad neprijateljem – kazao je za Faktor Muhamed Gafić iz Udruženje veterana Odreda policije Bosna.

Grozno.
Prošla sam opsadu, čestitam, treba spomenik, al' trpati ovo u park kod Druge gimnazije je baš niđe veze. K-a-t-a-s-t-r-o-f-a.

[Ned071]

kada ce biti novo sudjenje i ja pratim ovaj slucaj, ali jednostavno ne mogu upratiti kada su mu sudjenja. rado bi otisao i pruzio podrsku nasem heroju, a jos par ratnih kolega ali nikakve informacije u datuma sudjenja nema. Je li se nesto krije ili ja ne znam naci to?

ne krije se, jednostavno je.

http://www.sudbih.gov.ba/raspored/sudjenja.

tu pratis dan ranije sta je zakazano i pise ti kada je termin i u kojoj sudnici. moze se uci bez problema.

[kakonako]

Vala,Banksi,cijenim tvoju elokventnost i razboritost,bar na temi politika,ali,ovo u vezi sa spomenikom specijalcima,ti nije trebalo.Eto,meni se dopada poruka,i sta cemo sad?

[Dozer]

Iskreno...meni je tenk visak...
Puno bolje, i preciznije, bi bilo da se pravi nesto u stilu ljudi u borbenim pozama s OSA-ma i puskama u rukama, usmjerenim negdje... Nismo imali tenk, jbg...
Ili, ako je vec tenk osnova, onda da se prikazuje njegovo unistavanje, a ne jahanje na njemu...

[Banksy]

Nije do poruke, poruke se uče u školi, u knjigama, već do nezgrapne i neprimjerene realizacije plemenite ideje spomeničkog obilježavanja doprinosa kojeg su bosanski specijalci dali u ratu protiv agresora.

Na tako lijepu lokaciju, i rijetku oazu zelenila u centru grada, i još djeci pod prozore, trpati poluraspadnuti ''zarobljeni agresorski tenk'' je baš neviđena budalaština.