Promjena 'etnicke slike' Bluke od 1969-1991?

[Orbini]

Opis grada Banjaluke u XXVII-om vjeku. (Evlija Celebija)

Evlija Celebija Stara varos i seher Seher se stere od jugoistoka prema sjeveru u duzini jednog sata s obje strane rijeke Vrbasa, ali s jedne i s druge strane uzak. Pored toga sto pokraj svih kuca tece ziva voda, svaka bolja kuca (handan) ima vinograd, bascu i ruzicnjak, civan kao zemaljski raj. S jedne strane sehera na drugu prelazi se na tri mjesta preko drvenih mostova na rijeci Vrbasu.
Ima svega cetrdeset i pet mahala, a najnaseljenije su: Ferhad-pasina i Saraj mahala. U svemu ima tri hiljade sedam stotina lijepih ceremitom i shindrom pokrivenih kuca u dobrom stanju. Od visokih dvorova(saraj) istice se kajmakamski dvor, koji je vrlo lijep. Ferhad-pasin dvor je na lijepom glasu.

Djamije

Muslimanskih bogomolja(mihrab) ima cetrdeset i pet. Izmedju svih djamija istice se poput carske Ferhad-pasina djamija. Svi su joj dijelovi pokriveni olovom. Lijepa je takodjer i Stara djamija(Careva). Medrese Ferhad-pasina je glasovita.

Mektebi

Ima ih jedanaest. Najpoznatiji su Ferhad-pasin mekteb i mekteb nekog Dzevri-zadea.

Javna kupatila(hamami) Lijep je i poznat Ferhad-pasin hamam. Njegova vruca voda ilidza je ljekovita, a zgrada joj nije tako lijepa. U svakoj boljoj kuci postoje kucna kupatila s pecima(sobali hamam).

Carsija

Ima tri stotine ducana, jedan bezistan, koji je sagradjen od tvrdog materijala. U njemu je i sada na kapijama s obje strane provucen gvozden lanac. On se sastoji od stotinu ducana.

Javne kuhinje
Tu se nalazi Gazi Ferhad-pasin imaret, veledusnu sofru i danas besplatno uzivaju putnici i namjernici, a upravitelj(muteveli) mu je njegov sin Mehmed-beg.

Klima i stanovnistvo
Buduci da je klima vrlo prijatna, ovdje zive starci i mladici, velikasi i prvaci, iskusni ljekari i ekonomi, dobri i pobozni ljudi, sejhovi, pisci i pjesnici, zanatlije i razni vjestaci. Ima vise cesama, sebilja i crkava.

Poljoprivredni proizvodi
Sije se mnogo krupne psenice, zobi, prosa, jecma i heljde. To je vrlo bogat seher. Za jedan bakari penjez dobije se oka odlicna hljeba, a oka govedjeg mesa staje tri penjeza, kablica jogurta jedan penjez, a sam Bog zna koliko ima masla i meda.

Zanati
Od gvozdenog alata izradjuju se vrlo dobri cekici, sjekire, gvozdja na plug i razne vrste kopalja.

Jelo, voce i pice

Specijaliteti su im bijeli katmer-cureci i bijela pogaca u pepelu, a kajmak baklava u Ferhad-pasinom dvoru je takva da joj nema ravne na nastanjenom dijelu zemlje. Ona je toliko socna da na nju metnes tepsiju utonula bi. To je slatka i ukusna baklava. Od voca, medjutim, tresnje budu toliko slatke, socne i ukusne da ime nema ravnih u Rumeliji, Arabiji i Persiji. Svi smo se divili ovim socnim tresnjama. Ona je po ukusu vrlo slatka i socna, a djeluje dobro i na probavu. Poznate su takodjeru tom kraju dunje i jabuke. Kupus, koji zovu "kopuska", ima glavu veliku kao kazan, a listovi su mu socni kao tanki listovi nisheste.
Bosnjak za ovaj kupus kaze: "Allah mi je din(vjera), a kupus imam(vjerovanje)" - i jede ga do crkavanja.
Od pica im je glasovito kozje mlijeko, surutka, medovina, sok od visanja, hardalija, ramazanija(vrsta rakije), eksrakt od pelina i estrakt od nane(nane rakisi).

Izletista
Na sedamdeset mjesta imaju izletista. Od svih najglasovitija je Ferhad-pasina basca.

Zanimanja i nosnja stanovnistva

Jedan dio stanovnistva su trgovci. Oni dolaze i odlaze i u Beograd, Skoplje, i Solun. Drugi dio su opet gazije i borci za vjeru. Jedan stalez su sluzbenici casnog serijata, jedni su bastovani, jedni su ulema, a drugi stalez su privrednici i zanatlije. Svi stanovnici nose krajisko cohano odijelo, cohane dolame, uske caksire s kopcama i pletene opanke, a na glavu stavljaju zelene krajiske kalpake. Sve im zene nose cohane feredje, a na kape stavljaju jasmake od tankog bijelog platna i idu vrlo uljudno.

Jezik i frazeologija Jezik im je bosanski.
Oni svoja imena skracuju, pa Hasanu kazu Haso, Musau - Muso, Memiji - Memo, itd.

[Orbini]

Zapis dr. Augusta Heimera 1903 god. - Banja Luka

Iz Jajca vodi izvanredan put prvog reda duzinom Vrbasa prema sjeveru do skoro najveceg bosanskog grada Banjaluke. Banjaluka moze vaziti kao tip muslimanskog balkanskog grada sredje velicine u niziji. Svaka kuca je ustvari cjelina za sebe koju unutar visoke ograde okruzjuje jos jedan visoki vocnjak. Kao sto orjentalac ne racuna s vremenom, tako on ne racuna ni sa prostorom, pa se zato Banjaluka, favorizirana prilikama, protegla kilometrima dugo. Gradske cetvrti leze medjusobno razdvojene bascama, s puno sunca, mirisa i tekuce vode.

Banjaluka je prvobitno bila rimska kolonija i zvala se Servitium. Ostaci jednog rimskog kupalista kao i sedraste pecine kraj Vrbasa, koje su, ocigledno, koristili Rimljani kao javna kupalista, jos su uvijek svjedocanstvo o tim starim vremenima. U vrijeme bosanske kraljevine Banjaluka je imala neznatno znacenje - bila je samo jedna mala cvrsta tvrdjava izmedju Jajca i Berbira(B.Gradiska). Prvi su Turci uocili taj odlicni polozaj i ucinili mjesto gradom viseg ranga. Mnoge borbe i pokolji izvrseni su u ravnici kod Banjaluke i ispred gradskih zidova, a 14. Avgusta 1878 polozio je taj narod posljednji test od roditelja naslijedjene hrabrosti.

Sadasnje predgradje Gornji Seher je taj stari turski grad - zanosni haos od sakrivenh kuca u gustim bascama, grobalja sa oborenim kamenovima neobicnog oblika, vodenicnih tockova, vodene huke i obalnih pecina. Na jednom ogradjenom travnjaku stoji pod vedrim nebom mimber od kamena - to je prekrasno molitveno mjesto Sulejmana. Tokom svojih mnogih ratnih pohoda prema Becu, pravio je veliki sultan ovdje predah da se moli. S turskim nagrobnim spomenicima nasijane livade posreduju prijelaz od Gornjeg Sehera prema srednjim dijelovima grada koje presijeca Vrbas.
Sve je zeleno u ovom gradu - basc, pa i rijeka je cak zelena sa svojim visokim obroncima obale pokrivenim travnatim tepihom.
Carsija sa svojim karakteristicnim ducanima, koji su osim toga radionice i magacini, daje, narocito u vrijeme pijacnih dana zivu sliku. Posebno je interesantno posmatrati seosko stanovnistvo u njihovim nacionalnim nosnjama. Nigdje se ne moze vidjeti toliko lijepih, sarenolikih nosnji, lanenog platna i pregaca, kao u seoskih zena ovdje u Banjaluci. K tome dolaze i razne frizure, neobicne pokrivace na glavama, divni zlatni i srebrni nakit, veseli osmijesi, pa premda i nisu uvijek takodjer uvijek lijepa lica - sve je jedna slika koja odgovara licnoj radosti. Na ulicama smo takodjer vidjeli i Jevrejke - Spanjolke - cesto s lijepim licima, crnim sijevajucim ocima i ponosnim drzanjem. One su cinile najostriju suprotnost prema muslimanskim zenama, koje se plasljive i pokrivene kradu duz kuca, kao da su pripadale pariji(pleme, kasta robova).
U ducanima se kupuju posebno lijepi zlatni, srebrni i filigranski radovi, kao i bosanske pojasne kopce. Oko carsije se siri krug muslimanskih cetvrti u kojima otmjeniji dio banjaluckog muslimanskog zivlja ima svoje stanove. Od 15 000 stanovnika oko polovina su muslimani, a ostali pravoslavci, katolici i jevreji.
Konak, raniji stan turskog pase, sada kotarska rezidencija, kao i Ferhad-pasina djamija, cine centar ovog dijela grada. Banjaluka ima vise od 30 djamija. Pored djamije nalazi se i muslimanska citaonica - sada ne samo zdanje s citaonicama, nego i kasino s klupskim lokalima za sastanke, predavanja itd.

Iz te tihe muslimanske cetvrti dolazimo u evropski dio grada, gdje dame nose suknje s dugim dodatkom pozadi i sesire, sto izaziva uzas kod domicilnog zivlja. Tu imamo obje zeljeznicke stanice, moderne hotele, butike, fabrike, skole, bolnicu, kasarne, kao i lijepe zasade. U jednoj kafani smo sjeli i citali najnovije novine iz Beca i Budimpeste. Pored nas je prolazio jedan sprovod s vostanicama i zastavama, sa opaticama i djecom iza lijesa. To nas je podsjetilo da je Banjaluka takodjer i katolicki centar, da ima biskupa i dvije rimokatolicke crkve, jedan ortodoksni tempel, i jedan veliki trapisticki samostan - Marija Zvijezda. Trapisti se vrlo cesto vide na banjaluckim ulicama. Gologlavi sutljivci u svojim sivobijelim mantijama s kapuljacama puno podsjecaju na dervise. Njihova stroga pravila sutnje jedno su im otvorili Bosnu i zastitili ih od narodnog fanatizma. Protjerani iz oblasti Rhen 1868 trazili su uzalud ovi monasi da se nastane u krscanske zemlje. Na kraju im je sultan dao utociste u blizini Banjaluke, gdje su kupili plac na desnoj obali Vrbasa i osnovali svoj samostan. U tom samostanu vladaju pravila sutnje u njihovoj punoj strogoci. I mozda je bas ta strogoca, koja impresionira stanovnistvo tako jako, da su sve vjeroispovjesti gajile beskrajno postovanje prema trapistima. Ukljucujuci i najstrozije dervise, nko nije vodio tako strog nacin zivota kao oni.

[Panasonic]

Ja, kao protjerani Bosnjak iz Banja Luke, koji sad zivi u Sarajevu, cu reci sljedece:

*Banja Luka je *oduvijek* bila vecinsko bosnjacki grad. Treba se uzeti u obzir da su se za vrijeme Jugoslavije Bosnjaci morali izjasnjavati kao Srbi ili Hrvati.
Sela izvan Banja Luke su bila naseljena sa Srbima, i tako se neki pametan Srbin politicar dosjetio da banjalucku opcinu prosiri i na ta sela. (zbog toga je na izborima pred agresiju u banjaluckoj opcini pobijedio SDS).

I jos nesto za one izmanipulisane popise stanovnistva u BiH koje je neko postirao: ni Srbi ni Hrvati nisu nikad bili u vecini u odnosu na Bosnjake brojeci od godine 1860.! Pazite, 1844. godine su napisane Nacetanije, a Petranovic i braca Radic nakon toga kao placenici srbijanske/hrvatske vlade pocinju medju bosnjackim katolicima/pravoslavcima siriti hrvatstvo/srpstvo! Ovo je odavno poznato, ali je za vrijeme Jugoslavije ova cinjenica zatirana. Cak su i srpski i hrvatski historicari dokazali ovu historijsku cinjenicu, i to oni koji nisu opsjednuti nacionalizmom. Cak se u tajnosti cuvaju i dokumenti u kojima bosnjaci-katolici preko noci postaju Hrvatima!(ali sam ja ipak imao uvid u par njih, jedan iz okoline Tuzle) A isto vrijedi i za Aleksa Santica, koji u svojoj pjesmi "Pjesma Srbiji" kaze:

...
Mi pristupamo i Tvoje, Srbijo, ljubimo skute!
Sada smo deca Tvoja, pa duše dece obuci
U tvoju lepotu zore!
...

(Obratite paznju na boldirano)
Ova pjesma je upucena Zivojimu Misicu, propagatoru srpstva u Dalmaciji, placeniku vlade Aleksandra Karadjodjevica!

[Panasonic]

"Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine" - propagatorska knjiga Teofila (Bogoljuba) Petranovica, napisana u vrijeme Nacertanije! Pazite, sve godine se poklapaju!

Izvor citata: Bogoljub Petranović kao sakupljač narodnih pjesama, koju je objavila Srpska akademija nauka i umetnosti u "Zborniku istorije književnosti", knj. VIII za 1974. godinu.

Ideološko-političke pobude osnovni su usmjerivači književnog rada Bogoljuba Petranovića. Buđenje nacionalne svijesti i veličanje srpske prošlosti doslovno znače tematsku strukturu njegovog originalnog književnog rada - pjesama, eseja, rasprava i polemika. Zbirkama narodnih pjesama iz Bosne i Hercegovine htio je da ukaže na duhovnu snagu srpskog pravoslavnog življa u tim turskim oblastima.

Zapravo, radilo se o sirenju srpstva medju pravoslavnim Bosnjacima. Splet dogadjaja je vrlo kompleksan, a osnova srpske propagande je bila kako ce "Srbi u Bosni" imati finansijsku i svaku drugu pomoc, te da je za njih (Bosnjake) pravoslavce toboze opasno biti u (tadasnjoj) Bosni pod turskom vlascu! Svaki nepismen seljak je tada naravno u ovo povjerovao.

Petranović je u Sarajevu bio na čelu odbora koji je imao cilj da se iskorjenjuje pogrdni naziv Vlasi, a da se populariše ime Srbin. Fra Grga Martić, koji je živio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranović, sjeća se 1906, u svojim Zapamćenjima, da je Teofil Petranović bio glavni organizator srpske propagande u Bosni. Vladislav Skarić, odličan poznavalac sarajevske prošlosti, veli da je Teofil bio duša srpskog pokreta u Sarajevu i da je rukovodio srpskim odborom koji je imao »revolucionarnih ciljeva«. Jovan Skerlić dokazuje da je Omladinsko društvo u Sarajevu osnovano 1866. godine, kada i Spomenica u Temišvaru i Srbenda u Pragu. Javno se zvalo Društvo za kupljenje narodnih umotvorina, a u stvari bilo je središte omladinskog pokreta u Bosni.

Petranović se odmah po dolasku u Sarajevo zauzeo da suzbija austrijsku propagandu koju su najviše širili franjevci. Ocijenio je da se mlađi franjevci mogu vještom propagandom, zauzimanjem i novčanom potporom iz Beograda okrenuti na srpsku stranu, pa je uspio da stvori neslogu između starih i mladih fratara. Srpska vlada je cijenila predloge Bogoljuba Petranovića, pa je svoje političke poteze prema franjevcima planirala na osnovu njegovih izvještaja i sugestija. Arhiepiskop Mihailo pribavljao je Petranovićeve predloge i podnosio ih srpskoj vladi.
Romantičarski uzbuđeni Bogoljub Petranović nastojao je da se što više populariše Rusija kao moćna slovenska i pravoslavna carevina i zaštitnica Srba u Turskoj. Istovremeno je preduzimao mjere da Rusija što više pomogne materijalno Srbe u Bosni. Ovo njegovo nastojanje imalo je vrlo praktičan značaj - trebalo je bosanskom nepismenom svijetu, koji se priprema za oružani ustanak protiv Turaka i fanariota, predstaviti Rusiju kao slovensku zemlju koja ima svoju nezavisnu crkvu i koja preko novčane pomoći izliva ljubav prema bosanskim Srbima. Svaki bosanski seljak kome je objašnjena veličina Rusije mora da je osjećao ponos što je, kao Sloven, dio jednog moćnog naroda. Učitelj i jeromonah Teofil sačekivao je pazarnim danom seljake na sarajevskim prilazima i objašnjavao im šta su i ko su Srbija i Rusija. Morao je ubjedljivo djelovati kao čovjek na čiju je preporuku Rusija poslala novčanu pomoć od po pedeset dukata godišnje na dvadeset novih škola u Bosni.

Jos jednom ponavljam, tadasnjim pravoslavnim Bosnjacima (najcesce su to bili seljaci koji su obradjivali zemlju muslimanskim Bosnjacima, prema tome bili su nepismeni, kako se u tekstu iznad i navodi) je turska vlast predstavljena kao opasnost po njih! Propagirano je srpstvo i pomoc Rusije koja je predstavljena kao sila. Upravo zbog toga su se "novopeceni Srbi" bunili protiv AU okupacije! Htjeli su zemlju sa Srbima na celu (tako im je utureno u glavu), tako je i Gavrilo Princip rekao:"Franc Ferdinand i AU su bili prepreka za stvaranje zemlje sa Srbima na celu.". Ta zemlja sa Srbima na celu je bila, pogadjate, Jugoslavija! Taj svoj karakter je pokazala i 1992. godine. (Jugoslaviju inace neki historicari nazivaju i podrugljivo "Srboslavijom").

[TvinPiks]

joj kako je glupo trositi se o teorijama tipa da bosanski srbi su bili u stvari bosnjaci pravoslavci ili danasnji bosnjaci su bili u stvari nekad Srbi, koji su preuzeli islam s druge strane. Sve tri strane imaju svoje teorije i u stvari vjerovatno je istina negdje izmedju te tri ili pak nesto deseto.Cinjenica je da su danas tri naroda: Bosnjaci, Hrvati i Srbi i to se nece jos dugo,dugo,dugo promijeniti.Danas se cak muslimanski Sandzaklije zovu Bosnjaci, a ne Muslimani ili Srbi islamske vjere, kako bi to bilo po principu "bosanski pravoslavci" logicno. Bezze je to sve,veliki je to bullshit,od kojeg glava boli.

[Panasonic]

joj kako je glupo trositi se o teorijama tipa da bosanski srbi su bili u stvari bosnjaci pravoslavci ili danasnji bosnjaci su bili u stvari nekad Srbi, koji su preuzeli islam s druge strane. Sve tri strane imaju svoje teorije i u stvari vjerovatno je istina negdje izmedju te tri ili pak nesto deseto.Cinjenica je da su danas tri naroda: Bosnjaci, Hrvati i Srbi i to se nece jos dugo,dugo,dugo promijeniti.Danas se cak muslimanski Sandzaklije zovu Bosnjaci, a ne Muslimani ili Srbi islamske vjere, kako bi to bilo po principu "bosanski pravoslavci" logicno. Bezze je to sve,veliki je to bullshit,od kojeg glava boli.

Ne valjaj gluposti. Sandzaklije se ne mogu zvati Srbi islamske vjere, jer su oni Bosnjaci islamske vjere.

A istina o nacijama o BiH nije "negdje izmedju", nego je dokazano da je istina ono sto je u prethodna dva posta napisano.

Postoje na hiljade dokaza.

[Maksim]

joj kako je glupo trositi se o teorijama tipa da bosanski srbi su bili u stvari bosnjaci pravoslavci ili danasnji bosnjaci su bili u stvari nekad Srbi, koji su preuzeli islam s druge strane. Sve tri strane imaju svoje teorije i u stvari vjerovatno je istina negdje izmedju te tri ili pak nesto deseto.Cinjenica je da su danas tri naroda: Bosnjaci, Hrvati i Srbi i to se nece jos dugo,dugo,dugo promijeniti.Danas se cak muslimanski Sandzaklije zovu Bosnjaci, a ne Muslimani ili Srbi islamske vjere, kako bi to bilo po principu "bosanski pravoslavci" logicno. Bezze je to sve,veliki je to bullshit,od kojeg glava boli.

Ne valjaj gluposti. Sandzaklije se ne mogu zvati Srbi islamske vjere, jer su oni Bosnjaci islamske vjere.

A istina o nacijama o BiH nije "negdje izmedju", nego je dokazano da je istina ono sto je u prethodna dva posta napisano.

Postoje na hiljade dokaza.

daj ne provaljuj se i ovdje panasonic, na temi u politickom sektoru si dobio po usima od zlate, to je dovoljno za danas. upali panasonic i opusti se malo

[Bosstech]

Stide se svog "bosnjackog" porijekla jer nije cool biti Bosnjak i imati veze sa muslimanima,ipak su muslimani "zaostali" a hriscani "moderni".

Do dolaska AutroUgarske u Bosni nije bilo ni Hrvata ni Srb,jedini Srbi su u istocnoj Hercegovini.

Banjaluka je 1969 imala 67% muslimana u gradu a po selima su zivjeli Srbi tj mjesavina Bosnjaka pravoslavaca i Vlaha naseljenih od strane Turske.
Popis stanovnistva BiH je neispravan jer izmedju 1961 i 1971 broj muslimana se uduplao a broj Srba/Hrvat i Jugoslovena smanjio za isto sto znaci da do tada mnogi muslimani su pisani kao Srbi/Hrvati/Jugosloveni.
Dodajte na to iseljavanje oko 300,000 Bosnjaka u Tursku i naseljavanje Srba i Srbije od strane jugoslovenskih vlasti (samo u Banjaluku je doslo 30,000 Srba) i dobit ce te pravu sliku stanja u BiH kroz 20 vijek.

[NNneko]

Popisi do 1971 se ne mogu uzeti za ozbiljno jer se veliki broj muslimana izjasnjavalo kao Srbi ili Hrvati. Neke sam licno upoznao i to bas iz Banja Luke koji su se i na popisu 1991 izjasnjavali vecinom kao Jugoslaveni, ali bilo je i onih koji su se izjasnjavali kao Hrvati, a nesto manje Srbi. Kod mog oca u vojnoj knjizici pise da je po nacionalnosti Srbin. Ja ga pitam zasto bar ne pise neopredjeljen, on mi kaze da ga niko nije ni upitao sta je po nacionalnosti, nego upisali svojom voljom. Srbi su dominirali Jugoslavijom sve do 70-ih godina, i bilo je "in" izjasnjavati se kao Srbin da bi dobio svako razne povlastice i ugled u drustvu, pa se zbog toga i Mesa Selimovic izjasnio kao Srbin.

[NNneko]

Ono u vezi Mehmed Pase Sokolovica da je odveden u Tursku kao janjicar je cista glupost. Podrinje je nekih pedesetak godina prije uslo u Osmanlijsko carstvo nego ostatak Bosne. Sokolovicu su presli na islam prije nego sto se Mehmed rodio, a on je rodjen 1506 godine, znaci nekih 40 godine poslije potpunog pada Bosne.

Evo nasao sam pa da dodam i ovaj link koji govori nesto o Mehmed Pasi Sokolovicu.

http://www.geocities.com/famous_bosniak ... OVICH.html

[Fratris]

Jesul i Svabe lazirali popise ili samo Srbovi?

Grad Banja Luka po vjeri, 1910. Zadnji A-U popis.

6,588 muslimana, 3,694 pravoslavaca, 3,990 katolika, 528 ostalih. Sve skupa 14,800 dusa,

Grad Banja Luka po vjeri, 1921. Prvi popis u KSHS.

7,201 musliman, 5,325 pravoslavaca, 4,858 katolika, 618 ostalih. Sve skupa 18,001 dusa.

Da su muslimani bili vecina u gradu stoji. Da su bili iznad 50% je zesca bajka.

A sto se tice zemljotresa, postoji jos jedan vazan faktor koji je zanemaren. Izmedju popisa 1961. i 1971. Banjoj Luci se u administrativnom smislu prikljucuju mnoga naselja. Petricevac, Vrbanja, Madjir, Delibasino Selo...itd.

Karta iz 1955. koja prikazuje tadasnje stanje: http://img142.imageshack.us/img142/5179/blukabs3.jpg

A sto se popisa iz 1961. i 1971. tice, kad su vec lazirani, tko ovdje posjeduje te popise pa zna to?

[Idun]

Narodi se ne isparavaju.

Ova, i u najprimitivnoj laboratoriji za fiziku lahko dokaziva cinjenica, nekako je izgleda "promakla" svim našim "etnogeneškim tezaistima" koji od puke zelje da riješe svoje stambeno pitanje ili redovno naplate topli obrok, baciše pod noge najjednostavniju logiku koja je stravicno nametljivo lahka za svariti: Bošnjaci su zapravo Iliri- I l i r i .

Ne "Slaveni". Razlika je uocljiva i obicnim vizuelnim eksperimentom: antropološki definisane crte lica u Bošnjaka i srbijanaca/hrvatijanaca daleko su i od slicnog! Ove su razlike najjasnije kod djece u dobi 2-6 godina, a nešto slabije izrazene (usljed fizioloških faktora) kod starijih osoba.

Od Rimskog Carstva, preko Tartara, Vatikana pa sve do Napoleona -- svi nazivahu Bosnu isto: Iliricum. Svi osim -- Srba.

Danas znamo i zašto. To jest, trebali bismo znati, nakon Genocida 1992-1996.

Niti jedan, AMA BAŠ NITI JEDAN od poznati nam historicara, sav zajampuren i obraza rumenih od silnog objašnjavanja ljudima koji ama baš nešto i ne kontaju što li nas to "oni" toliko vec vijekovima hoce istrijebiti, kad smo baš eto -- (Slavensko c)isti (?), ne sjeti se usput objsniti i šta se to desilo sa "prastanovnicima Balkana" (sjecate se ovog iz križaljki, cesto pradeno i dopunskim "Teutini podanici")?

Takvim historicarima koji napuniše biblioteke za buducnost djece nam potpuno bezvrijednim bibliografijama, valjda licna ljudska sudbina bješe draža od sudbine nacije koja je investirala u njihovo obrazovanje i podarila im lagodan život da izucavaju, njeguju i budu joj cuvari tradicije i putokazi u buducnost.

Umjesto toga, najbolje što su im naši hajvani "historicari", rijetko recenzirani u inostranstvu, bili u stanju podariti bio je najobicniji -- slavenski falsifikat.

Ako vjerujete u X-files-e, povjerovacete i pro-slavenskim "historicarima". Po njima vjerovatno, ako se vec nisu "isparili", onda je Ilire u najmanju ruku otela neka izvanzemaljska viša inteligencija, koja eto nije nešto bila raspolozena izdavati saopštenje za štampu u kojem bi pobliže objasnila razloge za ovaj nesvakidašnji cin...

I dok se mi moramo stidjeti po bijelom dunjaluku što imamo historicare koji se stide što su pripadnici malog i žilavog pra-evropskog plemena Ilira, nego bi radije da za rad "mira u kuci" (koji je sve osim mira!) pod noge bace ono što im toliko malo znaci -- istinu, ipak postoje i casni izuzeci koji i te kako dobro znaju za ovu vezu, i spremni su vam potvrditi kako su "Bošnjaci u 60%+ svoje etno-genetske strukture Iliri, koji su usljed kulturološko-fenomenoloških uticaja (trgovina, vojska itd.) sasvim uobicajenih u srednjevjekovnoj Evropi, prihvatili jezik ali i ništa više od okolnih Slavenskih plemena." Sve ovo nalaz je antropologije, tj. one grane historije koja mjeri velicinu i oblik kostiju, lobanje itd., i povezuje takve cinjenice proizašle iz analize eksperimentalne etnogeneze sa poznatim historijskim faktima, u cilju projektovanja nepoznatih detalja i momenata iz historije pojedinih nacija.

To se zove - nauka. I postoji, cuvajuci cinjenice, uprkos Aliji Izetbegovicu i njegovim "Vijecima intelektualaca" s izvjesnima Purivatrama i sl. gubitnicima na celu, za vakat kad njih i njihove pro-srpske izdaje više ne bude, i kad svi pa i glavni vozdovi budu sjedili u Hagu a armije špijuna im i uljeza što i bez rata rasturaju Bosnu kriminalom, švercom droga, oruzja i ljudskih organa, bude zauvijek zbrisana s lica zemlje.

Tada æe Bošnjacka nacija napokon moci progledati svojim ocima i prozboriti ustima svojih historicara. Tada ce nastupiti razdoblje uspona nove Tvrtkove Bosne.

Tada ce Bošnjaci pisati Bošnjacku historiju, Bošnjacka djeca biti odgajana na Bošnjackom jeziku, Bošnjaci oruzjem braniti Bošnjacku zemljicu.

Krvavo kolo kakvim jeste, historija je sve osim vrtuljak ljubavi.

Ko to zna bolje nego mi sami? I još poneko: "nama toliko draga, zla nam maceha Evropa..."

*********************************************************************************************************

KORJENI BOSNE I BOSNJASTVA

Prije pet vijekova pojam bosnjastva je imao jedno znacenje, znacenje nekoga ko ne pripada ni istocnom ni zapadnom krscanskom carstvu, ali ni islamskom vec je "jeretik". Nekoga ko ima svog kralja, svoju vjeru, svoje pismo, nekoga ko je svoj na svojemu, danas taj pojam podrazumjeva nesto drugo. Prije stotinjak godina imenom Bosnjak nazivan je i katolik i pravoslavac i musliman i jevrejin iz Bosne, danas se to ime zeli vezati uz nesto drugo. Kompleksnost i Bosne i Bosnjastva pokusavala su da dokuce mnoga pera, mnoge zelje i razlicite namjere. I danas u najsudbonosnijim danima i Bosne i Bosnjaka mnogo toga je u isto vrijeme i znano i nedokucivo. Namjere i ovog kazivanja nisu vece vec da budu slovo, da budu sumnja, podsticaj i traganje za istinom. U Bosnjaka se napokon uvukla sumnja, dobar predznak za dobar ishod. Bosnjak je napokon krenuo od sebe, oslonio se na sebe, sve nagovjestava da bi mogao doci sebi.

Pritjesnjen tjeskobom unutrasnjeg nemira, Mesa Selimovic tu sumnju rece a nedorece: "Vode ima da isparit ne moze, al' je nema da jezero bude". Odzvanja mi u usima poruka za redoslijed rijeci nisam siguran. Ali sam siguran u rijeci jednog novog Bosnjaka lahke i lijepe rijeci Hadzema Hajdarevica sto odrazavajuci silinu jezerske praznine prozbori:"...Bosnjaci tada nisu imali svoju nacionalnu zastavu, (govori o periodu prije izbora 1991 god. S.K.) nemaju je ni danas. Imaju vjersku, drzavnu, imaju stranacku oni sto su u SDA, ali eto nemaju svoju nacionalnu zastavu."

U odredjenju identiteta bosnjastva, nekoliko uticaja ima neizostavnu ulogu: vrijeme bosnjackog bogumilstva, vrijeme na silu ili na silu prilika katolicizacije, pravoslavizacije, islamizacije ali i ateizacije dijela Bosnjaka. Svakako dio tog identiteta je i integracija i medjusobni uticaj i povezanost civilizovanog svijeta danas.

A sto se tice banjalucana u Banja Luci, vecinsko stanovnistvo je bilo muslimansko i katolicko do 1969. Govorim o gradu a ne o okolnim selima. Ti sto postavljaju neke text-ove na eng i sa nekakvim izmisljenim brojkama ....nece nista umanjiti cinjenicu ili promjeniti istoriju, kako se radilo zadnjih 150 - 200 godina.

Idemo putem logike.
Do 1969. godine Banja Luka je imala ca 75-80 000, vecinsko stanovnistvo je bilo muslimansko i katolicko, kao sto rekoh. Ako se uporedi sa brojem protjeranog stanovnistva u periodu izmedju 1992 - 1995. godine koji iznosi ca 100 000, stvar je sasvim jasna. Ili ako jos nije, do 1969 Banja Luka je bila: Novoselija, Seher, Hiseta, Mejdan, Pobrdje i uzi centar. Dijelovi grada u kojima su zivjeli muslimani i katolici. Djelovi grada, kojima RS mijenja ime u periodu 1992 - 1995. godine kako bi promjenila i istoriju grada, kao, Srpske Toplice, Obilicevo...kao sto citavo vrijeme rade na mijenjanju istorije.
Ostali dijelovi kao Borik, Starcevica itd se grade nakon 1969. godine kao i kasarne u Banja Luci a samim tim i naseljavanje oficira bivse JNA te.....
Malo jasnije?

[Zah]

Nemam vremena da procitam sve komentare, ali zelim prezentirati neke podatke uz jedan vazan komentar.

IZ TURSKOG VAKTA
prema turskim sluzbenim podatcima 1528. u danasnjoj BH bilo je

Muslimana...cca 220,000 ili oko 34%
Katolika......cca 360,000 ili oko 57%
Pravoslavnih cca 55,000 ili oko 9%.

Godine 1624. bilo je

Muslimana .....cca 300,000 ili 67%
Katolika..........cca 100,000 ili 22%
Pravoslavnih....cca 50,000 ili 11%.

Popis stanovnistva

Popis stanovnista za vrijeme Austro-Ugarske. To zapravo nisu bili popisi stanovnista kakvi se vrse danas. To su bile procjene broja stanovnika, temeljene na registriranom broju domacinastava, te procjene sluzbenih osoba, kao sto su:imami, dzemati, drzavni cinovnici, ucitelji i svestena lica. Popisi su vrseni po razlicitim kriterijima i metodama, pa njihovi rezultati nisu kompatibilni, tako da na temelju njih, tesko mozemo nesto tvrditi bez dodatnih proucavanja. Ovi se popisi uzimaju iskljucivo kao indikacija, a nikako egzaktan izraz postojeceg stanja.

Banja Luka kao grad do zemljotresa imala je muslimansku vecinu. Poslije zemljotresa to se mijenja iz razloga koje su naveli neki komentatori, dolazak Srba sa Manjace, davanje besplatnih placeva, jer se pustare Manjace uzimaju za poligon JNA,a u Banja Luci se otvaraju veliki garnizoni JNA.Znano je da su Srbi cinili vecinu oficirskog kadra. Kasnije se u opstinu Banja Luka ukljucuju i neka okolna sela sa srpskom vecinom, tako da se nacionalna struktura stanovnista jako promijenila, da bi u poslednjem ratu svi Bosnjaci i Hrvati bili iseljeni, a njihovi vjerski objekti poruseni, itd.

[sheilak]

Banja Luka kao grad do zemljotresa imala je muslimansku vecinu. Poslije zemljotresa to se mijenja iz razloga koje su naveli neki komentatori, dolazak Srba sa Manjace, davanje besplatnih placeva, jer se pustare Manjace uzimaju za poligon JNA,a u Banja Luci se otvaraju veliki garnizoni JNA.Znano je da su Srbi cinili vecinu oficirskog kadra. Kasnije se u opstinu Banja Luka ukljucuju i neka okolna sela sa srpskom vecinom, tako da se nacionalna struktura stanovnista jako promijenila, da bi u poslednjem ratu svi Bosnjaci i Hrvati bili iseljeni, a njihovi vjerski objekti poruseni, itd.

Ovo je tipicno za cijelu Bosnu ( I Hrvatsku ) , samo mi je Banja Luka najbolnija. Ko je na ovo ukazivao - mogao je zavrsiti u Crnoj Kuci ( kao sto je kod nas to bio slucaj! ).I sad Seher zovu Srpskim Toplicama. A sebe Banja Lucanima. Meni je ovo samo dokaz da se " srbizacija " Jugoslavije vrsila sistematski, planski, kao priprema za nesto vece.

Sorry, ako sam otisla off topic.

[WizzardFromBOZ]

i sh'a ima u banja luki?

[Bosanac_21]

Samo da spomenem Banja Luka pocela je drasticno mjenjati svoj izgled i stanovnistvo nakon potresa Tadasnja vlast je pravila zgradurine i naseljavala Banja Luku najvise Srbima. To je vrijeme kad se Banja Luka pocela siriti od taricionalne carsije. Nema otkud ljudi nisu dolazili da bi stanovali u vagonima dok nebi dobili stan ili kucu. Takvim promjenama Banja Luka postaje od gradica, drugi grad po velicini u Bosni i Hercegovini.
Pogledajte stare djelove Banja Luke i vidjet ce te da da su Srbi bili manjina, po gradu ih nije ni bilo toliko, vec najvise po selima i nakon zemljotresa pocinje masovno naseljavanje Banja Luke.

[sheilak]

Evo sta sam nasla na stranici HKD " Banja Luka "




" Povijest Banja Luke

Banja Luka, kao malo koji grad u Bosni, ima duboke povijesne korijene. Iz svoje antičke jezgre koja se oblikovala uz Vrbas, a na prostoru koji je danas poznat kao Gornji Šeher, širila se Vrbasom prema sjeveru sve do današnjih naselja Budžak, Predgrađe i Trapisti. U Gornjem Gradu-Šeheru bili su poznati sumporni izvori s termalnim lječilištem još za vrijeme Rimskog Carstva.

Dugu povijest ovog grada moguće je podijeliti u tri veća vremenska isječka:
- srednjovjekovni
- Banja Luka u vrijeme Turskog Carstva
- suvremena povijest (od Austro-ugarske okupacije 1878. do velikog potresa
1969. i genocida nad Hrvatima i Muslimanima-Bošnjacima u ratu za
veliku Srbiju, 1991.-1995.godine)

U današnjoj topografiji većih gradskih cjelina moguće je prepoznati kako se ovaj grad širio prateći Vrbas od juga prema sjeveru. Daleko na jugu Banja Luke, južnije od današnjeg Gornjeg Šehera, ležalo je naselje Novoselija, nastalo uzvodno od Gornjeg Šehera početkom 18.stoljeća. Šireći se nizvodno tokom Vrbasa razvit će se, osobito u vrijeme osmanske vladavine, Donji Šeher (Grad) koji ne prelazi rijeku Crikvenu. Na susretu Crikvene i Vrbasa podignuta je srednjovjekovna i predturska tvrđava “Kaštel” koja će stoljećima biti jedan od glavnih biljega Banja Luke.
Početak moderne Banja Luke pada svakako u vrijeme druge polovice 19. stoljeća. Želim reći prije Austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. Prvi izdanci početka modernizacije poniknuli su već 1872. kada je puštena u promet prva željeznica u Bosni na pravcu Banja Luka – Prijedor - Dobrljin na granici s Hrvatskom. Od Dobrljina mogli su Banjalučani brzo dokučiti Kostajnicu i Sisak, a od Siska su već 1862. kretali brzi vlakovi za Zagreb, Beč i Budimpeštu. Prvi putnički vlak iz Banja Luka krenuo je na Badnji dan (24.prosinca,1872., vozeći do Ravnica, granice s Hrvatskom na Uni. Istog dana vratio se u Banja Luku

Koliko god to na prvi pogled bilo neobično ipak su počeci industrijske privrede, kao jakog modernizacijskog pokretača, vezani uz dolazak trapista. Oni su osim svoga samostana, sagrađen gotovo u isto vrijeme (1872.-1873.) kada su franjevci na Petrićevcu podigli svoj samostan, sagradili veliki mlin (1872.), zatim pivovaru (1876.), ciglanu (1877.) te tvornicu tkanina (1878.). Svoje pogonske komplekse zaokružili su dodatnom izgradnjom poznate sirane, tvornice tijesta i podizanjem električne hidrocentrale na Vrbasu, koja je davala struju i za veći dio Banja Luke.

Poslije austrijske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. počinje brži rast banjalučkog stanovništva. U godini okupacije grad je imao samo 1741 kuću i 9650 stanovnika. Sljedeća tabela pokazuje rast stanovništva od okupacije do pred Drugi Svjetski rat.

Godina Broj stanovnika
1895. 13.566
1910. 14.801
1921. 18.001
1931. 22.165





U religijskom reljefu Banja Luke moguće je iskazati sljedeće podatke za vrijeme 1895. – 1931.

Godina Muslimana Katolika Pravoslavnih Židova
1895. 55,46% 21,20% 20,46% ?
1910. 44,50% 26,50% 24,90% 2,84%
1931. 36,20% 29,20% 30,50% 1,60%




Statističko kretanje banjalučkog stanovništva gledano iz perspektive nacionalne strukture pruža vrlo zabrinjavajuću sliku koju će biti teško objasniti, bilo kojem razumnom čovjeku. Naime, prema dostupnoj statističkoj građi najviše iznenađenja i neprirodnih pojava moguće je zamijetiti u kretanju gradskog stanovništva poslije II. svjetskog rata.

Iz tabele koju donosimo, držeći se statističkih rezultata “Saveznog zavoda za statistiku FNRJ-SFRJ” moguće je i onaj drugi zaključak, koji bi imao predznak poruge: u Banja Luci su Hrvati najblesaviji narod, njih 50 godina proganja neka opaka epidemija! Drugim riječima sustavan progon Hrvata iz ovog grada nije od jučer. Zato pogledajmo što kaže službena, državna statistika.

Godina Ukupno Hrvati Muslimani Srbi Jugoslaveni, neopredijeljeni i ostali
1948. 31.233 8.662 9.951 10.861 1.749
1953. 38.135 10.810 9.800 15.299 1.482
1961. 60.950 ? ? ? ?
1971. 90.831 ? ? ? ?
1981. 132.937 16.314 20.916 51.839 32.372
1991. 143.079 15.700 27.689 70.155 29.595




I na slučaju ove tablice možemo se prisjetiti one poznate pučke uzrečice: brojke sve kazuju. Dok broj Srba u Banja Luci od 1953.-1991. porastao za 400,58 %, tj. za 4 i pol puta, dotle je broj Hrvata rastao za manje od jedne polovice ili 0,45 % u 40 godina !?

Ne možemo se ponašati poput nojeva, gurajući glavu u pijesak. Time se u ljudskom životu ne rješava nijedan problem. Pa koliko god stalni pad starosjedilaca Hrvata u Banja Luci bio katastrofalan i nedopustiv gledajući taj pad prije svega u relaciji prema Srbima s kojima smo sve do II. svjetskog rata bili gotovo izjednačeni, kao što pokazuje naša tablica o nacionalnoj strukturi 1895.-1931., mora se i ovom prilikom snažno i otvoreno postaviti sljedeće pitanje: koliki je danas broj Hrvata u Banja Luci? Prema zadnjim pouzdanim obavijestima koje imam (ožujak 2003.) samo 3000-4000. Usporedimo taj broj s brojem Srba danas! Kako nazvati tu činjenicu? Nije li to rijedak primjer i sraman čin etničkog čišćenja? Nestankom Hrvata i genocidom nad njima svi su izgubili a Banja Luka, vjerujem, najviše. "


Mislim da statisticki podaci do kojih su oni dosli dosta toga govore.

[Fratris]

Banja Luka kao grad do zemljotresa imala je muslimansku vecinu. Poslije zemljotresa to se mijenja iz razloga koje su naveli neki komentatori, dolazak Srba sa Manjace, davanje besplatnih placeva, jer se pustare Manjace uzimaju za poligon JNA,a u Banja Luci se otvaraju veliki garnizoni JNA.Znano je da su Srbi cinili vecinu oficirskog kadra. Kasnije se u opstinu Banja Luka ukljucuju i neka okolna sela sa srpskom vecinom, tako da se nacionalna struktura stanovnista jako promijenila, da bi u poslednjem ratu svi Bosnjaci i Hrvati bili iseljeni, a njihovi vjerski objekti poruseni, itd.

1. Zemljotres je bio 1969. Srba je 1961. bilo 45%, Hrvata 24%, Muslimana 13% i neopredijeljenih 13%. Srbi su bili relativna vecina.

2. Nakon zemljotresa se gradu priljucje Vrbanja(1961. sa relativnom vecinom Muslimana) i jos neka hrvatska sela. Nikakva srpska sela nisu mogla biti prikljucena gradu jer je grad bio okruzen hrvatskim selima.

[Fratris]

Na kraju krajeva, evo svih naselja koja su nakon zemljotresa pripojena gradu i njihovog stanovnistva po popisu 1961. Plus jos popis za sam grad 1961. Ispod je i karta koja pokazuje kako je sve to izgledalo prije potresa.

[gradska toplana]

Sve je to dragi moji sistematski pravljeno.Do zemljotresa Banja Luka je bila nastanjena vecinom muslimanima i katolicima ,a manjim brojem pravoslavaca.Poslije '69 dolazi do eksplozije slijevanja ruralnog stanovnistva u grad te se prave:Borik,Starcevica,Nova Varos,.. . da bi isti dobili krov nad glavom ,a odradili su ga '92 za zahvalu.Banjalucki katolici ili Hrvati (kako kome pase) se vecinom okrecu Hrvatskoj i odlaze tamo kao da vec znaju sta se priprema.Muslimani(bosnjaci)nemaju kud i polako se utapaju u YU folk sto im se lomi od glavu '92.Ruralno stanovnistvo,a fol raja odradjuje "noc vjestica" i Banja Luka gubi svoje pravo lice da bi grad poceo preko noci da dobija ime banjoooluka i pretvara se u najvece selo na zemaljskoj kugli.Ako bi mi ko dokazao da postoji vece selo bilo gdje ima neograniceno.

[Orbini]

Pa po svemu sudeci u najnovijoj promjeni etnicke slike ucestvuju i sami Bosnjaci. Odziv na izborima je bio toliko mali da sad nema niti jednog predstavnika Bosnjaka u gradskoj skupstini - ili kako se vec zove. Nije ni velika fajda ako ima, ali ovako je jos gore. Hajd, znamo onu pricu "sta me briga, ionako ne mogu nista promjeniti,...", ali zar je bilo toliko tesko odvojiti 10-tak minuta i prijaviti se ne izbore. Ljudi previse gledaju samo na svoje nekretnine, ali zaboravljaju da gradska vlast moze da oduzme zemlju kome hoce zbog radi "zelene povrsine" ili asfaltiranog puta. Ionako je vec problem pravljenje setalista uz Vrbas koji slucajno ide preko bosnjackih basti.
Malo je porazno da Bratunac, Teslic, Derventa, Foca,... imaju svoje bosnjacke predstavnike u politici a grad sa nekih 40 000 Bosnjaka prije rata sto je vise od svih navedenih opstina nije mogao izglasati makar jednog predstavnika.

[Jazz_Junkie]

U Banjoj Luci zive lazni "Lesinari".

[Bosstech]

Banja Luka kao grad do zemljotresa imala je muslimansku vecinu. Poslije zemljotresa to se mijenja iz razloga koje su naveli neki komentatori, dolazak Srba sa Manjace, davanje besplatnih placeva, jer se pustare Manjace uzimaju za poligon JNA,a u Banja Luci se otvaraju veliki garnizoni JNA.Znano je da su Srbi cinili vecinu oficirskog kadra. Kasnije se u opstinu Banja Luka ukljucuju i neka okolna sela sa srpskom vecinom, tako da se nacionalna struktura stanovnista jako promijenila, da bi u poslednjem ratu svi Bosnjaci i Hrvati bili iseljeni, a njihovi vjerski objekti poruseni, itd.

1. Zemljotres je bio 1969. Srba je 1961. bilo 45%, Hrvata 24%, Muslimana 13% i neopredijeljenih 13%. Srbi su bili relativna vecina.

2. Nakon zemljotresa se gradu priljucje Vrbanja(1961. sa relativnom vecinom Muslimana) i jos neka hrvatska sela. Nikakva srpska sela nisu mogla biti prikljucena gradu jer je grad bio okruzen hrvatskim selima.

Koga ti ba folirash sa tim popisima????

Od 1948 do 1961 broj Srba se UDUPLAO.
Kinezi su amateri u pravljenju djece za vas "banjalucke" Srbe.

Do 1969 godine vecina U GRADU Banjaluka su bili Bosnjaci muslimani pa tek onda Bosnjaci katolici pa Bosnjaci pravoslavci.

[Kinder]

U Banjoj Luci zive lazni "Lesinari".

[navratiponekad]

Pa po svemu sudeci u najnovijoj promjeni etnicke slike ucestvuju i sami Bosnjaci. Odziv na izborima je bio toliko mali da sad nema niti jednog predstavnika Bosnjaka u gradskoj skupstini - ili kako se vec zove. Nije ni velika fajda ako ima, ali ovako je jos gore. Hajd, znamo onu pricu "sta me briga, ionako ne mogu nista promjeniti,...", ali zar je bilo toliko tesko odvojiti 10-tak minuta i prijaviti se ne izbore. Ljudi previse gledaju samo na svoje nekretnine, ali zaboravljaju da gradska vlast moze da oduzme zemlju kome hoce zbog radi "zelene povrsine" ili asfaltiranog puta. Ionako je vec problem pravljenje setalista uz Vrbas koji slucajno ide preko bosnjackih basti.
Malo je porazno da Bratunac, Teslic, Derventa, Foca,... imaju svoje bosnjacke predstavnike u politici a grad sa nekih 40 000 Bosnjaka prije rata sto je vise od svih navedenih opstina nije mogao izglasati makar jednog predstavnika.

NEĆE NAŠ NAROD DA GLASA-ONI ZA TO NEMAJU VTEMENA,A KAD BI SVI IZIŠLI NA GLASANJE SVE BI BILO DRUGAČIJE,NOVOSELIJA,ŠEHER.HISETA,MEJDAN,CENTAR,MALA ĆARŠIJA I JOŠ MNOGI DJELOVI BANJALUKE SU VEČINOM MUSLIMANSKI I DA GLASAJU BAŠ SVI PROMJENILO BI SE MNOGO TOGA,OVAKO PREPUŠTENI SMO NJIMA DA RADE SANAMA ŠTA HOĆE-ŽALOSNO-