Prijedor 92: Ostaće istine dvije, jedna da ničeg bilo nije

[Henry Chinaski]

Prijedor je ostao bastion fašizma, šovinizma i odbijanja da se prihvati stvarnost.
Čudi me da im Referendum nije do sad napravio autoput Banjaluka - Prijedor.

Možda zato što se javi po neka NVO grupica koja proža otpor. Postoje još Višegrad, Trebinje, Bijeljina i drugi ali Prijedor je neprejebiv.

[julisiz es grant]

Pa sad' ... Mrđa je na primjer dobio 17 godina za priznati zločin nad oko 150 žrtava na području Vlašića, odležao je veći dio kazne. Ovo je nova i zasebna optužnica i, koliko ja kontam stvari , ako mu se dokaže onda bi dobio i novu kaznu.

Pa bi, nego hoću da kažem da u Hagu se može, ovisno o djelu i dokazanosti, dobiti puno više od 20 godina, a naši sudovi i koga osude na više od toga, ta odluka može pasti na Ustavnom sudu, jer u vrijeme vršenja djela nije bilo kazne veće od 20 godina. Tako je bilo sa onima iz Srebrenice koji su prvobitno dobili preko 40 godina, i sa Novakom Đukićem.
Vjerujem ako i Batko podnese apelaciju, i njegovih 42 godine će otići u vjetar.
A Mrđa se već naležao, i još će po svoj prilici, i neka će.

[julisiz es grant]

Kontam... po meni je vrlo bitno što se sa svakom dokazanom optužnicom za bilo kojeg pojedinca, pa i onim odbačenim, povećava ukupan broj sudski dokazanih činjenica o onom šta nam se stvarno desilo.

Jedan od načina da se bude '' u toku'' je i praćenje sudskih procesa akterima tog vremena na određenom području Bosne i Hercegovine, i objava tih informacija na namjenskim temama, ma kakve te informacije bile.

Ja zadnjih mjesec dana čitam transkripte iz Haga...prvo sa suđenja Lukićima, a sada Popoviću, Beari i ostalima. I jasno mi je da je prava vrijednost tih suđenja i dostupnosti dokumenata sa njih ta što je u njima, bolje nego igdje drugo, zapisana istorija prošlog rata. I to je to. Ko htjedne da istorijski objektivno proučava 1992-1995, samo transkripte iz Haga neka čita.

[banjaluka078]

[banjaluka078]

Srđan Puhalo: Djeca su djeca, predsjedniče

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je 20. maja najavio “da će sljedeće godine na dan kada je umrla prva od 12 banjalučkih beba u svim školama u Srpskoj jedan školski čas biti posvećen tom stradanju.” Potom je naglasio “da se sjećanju na ovaj događaj mora pristupiti na posebno osjetljiv način, da to ne bude samo dan okupljanja pred spomenikom, već da mlade generacije saznaju o strašnim danima za cijeli jedan narod.”

Nekoliko dana kasnije, tačnije 25. maja, mogli smo pročitati informaciju da su lokalne novine iz Prijedora “Kozarski vjesnik” odbile da objave plaćeni tekst tj. sjećanje Centra za mlade „KVART“ za 102 ubijena djeteta u tom gradu tokom poslednjeg rata. Obrazloženje je bilo kratko i jasno „tekst je neprimjerenog sadržaja“.

Zašto se Republika Srpska ne odnosi podjednako prema srpskoj, bošnjačkoj i hrvatskoj djeci stradaloj u ratu?

Složiću se sa vama predsjedniče Dodik da mlade generacije moraju da znaju o stradanjima svog naroda, ali oni moraju da znaju i o zločinima koji su počinjeni u ime njihovog naroda. Žrtva je žrtva, predsjedniče.

Kao što rekoste predsjedniče Dodik ovakvim događajima moramo „pristupiti na posebno osjetljiv način“ a to svakako nije samo podsjećanje na 12 umrlih beba u Banjaluci i ignorisanje i nespominjanje ubijene djece u Prijedoru.

Zapitajmo se da li takvim ponašanjem danas spremamo našu djecu za neke ratove sutra?

Kako predsjedniče objasniti djeci u Kozarcu, u Hambarinama ili Prijedoru zašto pričamo o stradanju srpske djece, a ne i o stradanju bošnjačke i hrvatske djece? I dok budemo na času djeci objašnjavali okolnosti zbog kojih su bebe u Banjaluci umirale, bilo bi pošteno objasniti im i zašto su ubijena djeca u prijedorskom selu Zecovi. Kako objasniti učenicima, predsjedniče da u Banjaluci postoji spomenik za 12 banjalučkih zvjezdica, a u Prijedoru ne dozvoljavaju podizanje takvog spomenika za 102 djeteta.

Zapitajte se predsjedniče Dodik, a i svi mi ostali u Republici Srpskoj i BiH, da li je ljudski, da li je pošteno, da li je pristojno govoriti o smrti 12 banjalučkih beba, a pritom ne spomenuti i 102 djeteta ubijena u Prijedoru?

Djeca su djeca, predsjedniče!

http://www.6yka.com/novost/105905/srdan ... dsjednice-

+ http://www.klix.ba/vijesti/bih/kozarski ... /160525094

[Drvosjeca iz Dejcica]

Ima li kraja?

Hartmann u Prijedoru: U kafiću su odbili da me usluže jer sam nosila bijelu traku

"Doživjela sam da mi odbiju narudžbu u obližnjem kafiću jer sam nosila bijelu traku. Ovdje sam bila kao ratni izvještač i vidjela sam zločine za koje smo mislili da se nikada više neće desiti. Proces zločina koji je opisan u detalje tokom Drugog svjetskog rata ponavljao se pred našim očima. Bijela traka je bio prvi korak kriminalne politike koja je dovela do genocida na ovim prostorima", rekla je u Prijedoru Florence Hartmann.

[Patriotska_Liga]

Nema. Negatori istine će negirati istinu sve dok mogu.

[asurbanipal]

Stotinu hiljada ljudi u Prijedoru šuti o onome što se dogodilo


Ako je to bitno naglasiti, na obilježavanju "Dana bijelih traka" među organizatorima imamo osobe različitih nacionalnosti. To nam govori o određenim pomacima prema onome što nazivamo "suočavanje sa prošlošću", barem kada je riječ o Prijedoru. Međutim, šta je sa ostalima koji žive u gradu koji broji skoro 100.000 stanovnika? Primjetna je pasivnost prema tim pitanjima, istakao je u intervju za Vijesti.ba, historičar i autor knjige Genocid u Prijedoru, Jasmin Medić.


Link cijelog intervjua http://vijesti.ba/clanak/311640/stotinu ... e-dogodilo

[Medo-NO]

Zna li neko, ko je prva zrtva u Prijedoru? To je bilo u Brezicanima kada su covjeka skinuli sa traktora i ubili? Prezivao se Kuckovic, imena se ne sjecam. Ima li neko da je ubijen prije?

[argyle]

[bach]

SDA...Sjeme im se zatrlo

Ne očekujem da će ovaj tekst prenositi prijedorski portali i grupe na društvenim mrežama, kao što nisu ni ranije kada sam otišao malo dalje u analizi događaja iz 1992.godine od pukog upiranja prstom u zločince iz ratne prijedorske SDS. Vrijeme je da razmotrimo sve aspekte nevolje koja nas je zadesila u ratu, bez obzira što ogromna većina Prijedorčana još nije pročitala ni presudu Milomiru Stakiću, a tamo je detaljno utvrđena odgovornost i hijerarhija zločina protiv čovječnosti.

DAN PREDAJE – 30.APRIL

30.april 1992.godine je datum kada je SDA prepustila SDS-u vlast u Prijedoru. To je dogovoreno mnogo ranije u rasporedu interesnih zona među strankama pobjednicama na prvim višestranačkim izborima. Operacionaliziranje tog dogovora postalo je očigledno kada su visoki dužnosnici SDA predvođeni Fikretom Abdićem na sastanku održanom 21.aprila 1992.godine u Bosanskoj Krupi dogovorili sa srpskom stranom da zona razdvajanja muslimanskog i srpskog naroda bude rijeka Una. Sve što je ostalo na desnoj obali Une, uključujući i naselja u dolini rijeke Sane prepušteno je SDS-u.

To je kasnije potvrdio i Mirza Mujadžić, predsjednik Regionalnog odbora SDA za banjalučku regiju: «Pregovori koji su vođeni u Bihaću i pad Krupe, potpuno su učinili besmislenim plan odbrane Krajine na Sani i ostavili su nas faktički na cjedilu» (Novo Ogledalo, august 1999.godine).

Prijedorski SDS je mjesecima prije 30.aprila formirao paralelnu vlast u Prijedoru. 7.januara 1992.godine proglasili su Skupštinu srpskog naroda opštine Prijedor u čiji sastav su imenovali 28 odbornika SDS-a iz postojeće Skupštine te još 41 predsjednika mjesnih odbora SDS-a. Dakle, formirali su u potpunosti jednostranačko tijelo iako su postojali i odbornici Srbi iz drugih, opozicionih partija u Skupštini opštine Prijedor. Time je SDS preuzeo potpunu odgovornost za kasnije progone nesrpskog stanovništva, etničko čišćenje i zločin koji je, prema navodima ICTY-a u Hagu, dostigao razmjere genocida u Prijedoru.

Prijedorska SDA je i dalje držala neke od najvažnijih funkcija u opštini, gradonačelnik, šefovi policije, sud i druge. Formalno su bili u koaliciji sa SDS-om i HDZ-om i u trenutku kada je ozvaničen rat u Bosni i Hercegovini 6.aprila 1992.godine. Događaj u noći 30.aprila 1992.godine je bio neminovan jer je situacija u Prijedoru bila apsurdna. Širom zemlje se već uveliko ratovalo a u Prijedoru su se funkcioneri zaraćenih nacionalnih stranaka sretali u hodnicima, ponegdje djeleći i iste kancelarije. Pogrešno je tvrditi da je SDS 30.aprila 1992.godine preuzeo vlast u Prijedoru jer je vlast i do tada dijelio sa SDA i HDZ. Da budemo precizni, SDS je tada istisnuo iz vlasti svoje koalicione partnere.

Gradska zona je bila presudna za pokušaj pružanja ozbiljnog otpora planovima SDS-a da opštinu Prijedor u potpunosti zauzme, priključi Autonomnoj regiji Krajina i etnički očisti. U takvom odnosu snaga, kada je samo jedna od strana bila naoružana artiljerijskim naoružanjem i oklopnim vozilima, jedino se u gradskoj zoni mogla ostvariti kakva takva ravnopravnost u oružanoj borbi. To pokazuju brojni primjeri, od Sarajeva do Gornjeg Vakufa, gdje se u gradskim borbama mogla nadomijestiti inferiornost u ratnoj tehnici. Otpor koji je pružen u Vukovaru je također dobar primjer jer je na branioce tog grada udarila najveća JNA sila, neuporedivo jača od bilo čega upotrebljeno kasnije u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije. Pa i slučaj Kotor Varoši je ilustrativan. Otpor koji je pružilo tamošnje nesrpsko stanovništvo ostao je nedovoljno poznat široj javnosti. Tamo su se vodile borbe do novembra 1992.godine i branioci su pružali jak otpor iako su bili izloženi i napadima srpske avijacije koja je u to vrijeme neometano djelovala. Kao i Prijedor i područje Kotor Varoši je tenkoprohodno, u blizini je Banja Luke i bilo je u planovima SDS-a obilježeno kao srpska teritorija.

Pokazatelj da se u gradskim zonama može anulirati vojna premoć je i jedina vojna akcija koju je u Prijedoru izvela druga strana. To je akcija tzv. «Kurevske čete» kada je 110 pripadnika, od kojih je tek oko 70 njih bilo naoružano pješadijskim i lovačkim naoružanjem, pokušalo osloboditi Prijedor. U ranim jutarnjim satima 30.maja 1992.godine oni su pregazili rijeku Sanu, ušli u grad i uspjeli zadržati kontrolu puna četiri sata nad skoro polovinom područja uže gradske jezgre. U borbama su uspjeli nanijeti neprijatelju ozbiljne gubitke u ljudstvu, ali bez ikakvog pojačanja, opskrbe municijom i podrške iz naselja u kojima su Muslimani još bili većina morali su se povući.

Gradska zona Prijedora se morala odbraniti 30.aprila 1992.godine i to je bila jedina šansa da se u Prijedoru pruži otpor i sačuva stanovništvo od tortura, zatočavanja, silovanja i masovnih ubijanja koja su uslijedila. Postojali su svi preduslovi za otpor. Ključne funkcije izvršne, sudske i policijske vlasti u gradu držala je SDA. Vlast su imali više od godinu i pol dana, što je sasvim dovoljno vremena da se vojno organizuje stanovništvo koje je već bilo obučeno službovanjem u JNA. Na raspolaganju su imali više od petnaest hiljada vojnosposobnih muškaraca. Prigradska naselja sa muslimanskom većinom su bila teritorijalno povezana sa većim koncentracijama nesrpskog stanovništva na području Kozarca i ljubijskog kraja. SDS je na sastanku u Čirkin Polju, koji su održali nekoliko sati prije preuzimanja vlasti, procijenio da im za to ne treba vojska već da cijelu akciju mogu izvesti sa 400 lojalnih policajaca. Računali su na nesposobnost SDA kadrova i da neće biti nikakvog otpora kao što ga nije ni bilo. Naročito ga nije bilo od strane policije u kojoj je SDA držala najvažnije funkcije.

SDA je bila podozriva prema kadrovima iz vremena socijalizma pa je na funkcije imenovala podobne ali zato ljude bez ikakvog prethodnog iskustva i znanja u struci. I sam načelnik Muhamed Čehajić na to mjesto je izabran kao rezultat kompromisa različitih frakcija u SDA. Gradska frakcija je podržavala Ilijaza Musića dok su Kozarčani insistirali na imenovanju Čehajića jer je bio porijeklom iz Sanskog Mosta pa time i neutralan među frakcijama. Čehajić je u vrijeme kada je ozvaničen rat u BiH zagovarao pružanje gandijevskog otpora a ne oružanog. Kada su došli po njega to mu nije pomoglo, skapao je u mukama u logoru Omarska.

Gradska zona je bila poveznica okolnim naseljima sa muslimanskom i hrvatskom većinom i tačka gdje se jedino imalo smisla braniti u Prijedoru. Kada je grad pao bez ispaljenog metka izolovane okolne enklave su postale prelaka meta za srpske snage. Selo Hambarine su pripadnici srpske vojske zauzeli bez ikakvih gubitaka, uz upotrebu nekoliko oklopnih vozila i jednom pješadijskom četom, jačine 80 ljudi. U višednevnim napadima na Kozarac i njegovu okolinu imali su dva poginula vojnika, a u okupaciji Puharske, Ćele, Čejreka i drugih naselja nisu ni morali upotrebljavati teško oruđe.
Lokalna SDA je predala olako grad Prijedor i prepustila narod nemilosti SDS-a. Narod koji im je dao najviše glasova na prvim višestranačkim izborima, koji je slijepo slijedio preporuke da se ne odazove u rezervu JNA i da izađe na referendum, ostavljen je prvo od političkog Sarajeva i Bihaća a potom i od lokalne SDA.

30.april 1992.godine stoga nije tek nasilno preuzimanje vlasti od strane SDS-a nego i dogovorena podjela zemlje na stranačke nacionalne interesne zone. Dogovorena još onim čuvenim vezanjem stranačkih zastava da se sruše komunisti i uvede krupni kapital, u našem slučaju njegov najgori oblik - feudalizacija zemlje i njenog stanovništva. Lokalni genocidi, gdje prijedorski ne zaostaje mnogo za dokazanim srebreničkim, bili su najbolje sredstvo da svako zadrži svoje interesne zone na duge staze.

Edin Ramulić

[Zokipfc]

Zna li neko, ko je prva zrtva u Prijedoru? To je bilo u Brezicanima kada su covjeka skinuli sa traktora i ubili? Prezivao se Kuckovic, imena se ne sjecam. Ima li neko da je ubijen prije?

Prije toga je ubijen Radenko Djapo, policajac.


Tomasica, prije dvije sedmice




Kao da niceg nije bilo...

Prve kuce, rekao bih oko 300-400 m od grobnice.

[LBVIEW]

Zna li neko, ko je prva zrtva u Prijedoru? To je bilo u Brezicanima kada su covjeka skinuli sa traktora i ubili? Prezivao se Kuckovic, imena se ne sjecam. Ima li neko da je ubijen prije?

Prije toga je ubijen Radenko Djapo, policajac.


Tomasica, prije dvije sedmice




Kao da niceg nije bilo...

Prve kuce, rekao bih oko 300-400 m od grobnice.

Upravo, "kao da niceg nije bilo", niti obiljezja, niti spomenika kao sto nema ni u Omarskoj. Kaze gradonacelnik
Pavic: "moramo prvo ispitati sta se tu zaista desilo", uzalud presude, grobnice, svjedoci...

[So What!]

Svaki zločin, svaki grad u kome su se dešavali zločini u BiH ima neku svoju priču. Ima i do ljudi u njegovoj okolini. Recim meni su ljudu Posavini fascinantni. Prema zadnjem popisu u Šamcu je procentualno više Bošnjaka nego što ih je bilo 1991. godine, mada brojačano nije.

Tu ima zasluge i samog povratka rahmetli Sulejmana Tihića koji se vratio u Šamac, potezao veze, zapošljavao Bošnjake gore i sam po sebi bio neki garant sigurnosti gore. Zločina je bilo, ali zanimljivo u tom području bilo je Bošnjaka u VRS-u, bile su čitave muslimanske jedinice (jedinica Meša Selimović), bilo ih je i u HVO-u, a gore u Posavini ljudi si mi pitomi pa imam osjećaj da se puške latio onaj koje morao i nije puno gledao na obilježja već se se mobilisao. Bio sam iznenađen kada sam ugledao da na gradskom spomeniku civilnih žrtava Šamca ima dosta imena Bošnjaka, ali i kao poginulih pripadnika VRS-a.

S druge strane u Podrinju, genocid je išao u više epizoda, a mene najviše boli Višegrad. Logori za silovanje, samoubistva žena u istom, žive lomače i bacanje ljudi u Drinu. Na svu sreću povuče se ono vještačko jezero 2010. (ja mislim), pa započe ekshumacija, ali nije pronađeno mnogo ljudi. Brojčano ih je poginulo manje, ali svirepost koja je tamo korištena me najviše boli. Boli i činjenica da je 1993. godine Armija imala položaje iznad Višegrada, ali nažalost nije uspjela te su sredinom 1993. godine morali prepustiti to područje VRS-u jer nisu imali resursa.

Mene isto boli činjenica da vlada u Sarajevu nije znala pripremiti narod za zločine i klanja, pa im reći da izbjegnu i grupišu se gdje treba. Iznenađuje činjenica koliko ljudi nije pobjeglo još ni 1993. iz gradova u kojima se odvijao genocid, a kako mi reče jedan čovjek koji je bio tamo, to je sve bilo zbog stava "Neće mene".

Kako primjetim u Prijedoru se izgleda desilo nešto slično kao i u Doboju, ali još više tragično. Dobojlije su uspjele izbjeći zbog obližnjeg Tešnja, ali činjenica koliko su ljudi dole vjerovali u ideju bratva i jedinstva, da je to bio jedan od gradova sa najviše miješanih brakova. Naravno ništa protiv toga nemam, ali kada je VRS napao, nije štedio nekoga što mu je majka Srpkinja, a često i tata Srbin. Način na koji su ljudi otjerani i na koji su vjerovali komšijama je nevjerovatan, ali i činjenica koliko se ljudi vratilo u Doboj. To je grad koji ima neki iole prosperitet i Bošnjaci moga kraja vjeruju da će kad tad opet biti "naš".

Ali i zbog Prijedora duša boli. Boli jer ne razumijem kako nije postojalo jaka inicijativa na sudovima da se dokaže genocid jer s obzirom kako smo to izučavao na fakultetu, Prijedor ima mnoga obilježjea genocida. Tuga je i što bi tja grad bio oslobođen do kraja 1995. da se rat nastavio. Tuga je što bez obzira što tamo SDS ili SNSD nisu na vlasti, politika poricanja je ogromna, a ljudi su doživjeli kolektivnu amenziju. Imam osjećaj SDS da je na vlasti, da bi se lakše nekako to obilježavalo. S godinama, sve su jače inicijative, poput Dana bijelih traka, a marketing obilježavanja tog zločina je sve jači. Gledam Kozarac je opet lijepa čaršija, a osnovna škola tamo bez problema izvodi nastavu po bosanskom planu i programu. I dalje duša boli za tim ljudima, svirep način na koji su otišli i pitanja ko je bio inžinjer tog zločina. Jer kao što sam naveo iznad, svako mjesto je imalo svoju priču i način na koji se zločin izvodio. Negdje su komšije spašavali jedni druge, negdje zločina skoro da nije ni bilo, a negdje su bili tako brutalni, da se zapitaš šta je to toliko tinjalo u tim ljudima da su jedva dočekali anarhiju.

I zaista, pitanje Prijedorčanima, šta je to tinjalo toliko u Prijedorčanima srpske nacionalnosti da su bijes na takav način iskalili. Šta ih je natjeralo na to, da li je bilo varnica u komunizmu. Potkozarje je bilo slavno po svom antifašizmu, kako se desilo u pedeset godina da se tu nakote toliki fašisti. Sanski Most i Ključ se sreća u našim rukama, pa je mnogo lakše i održati sjećanje, bojim se da će sjećanje na Prijedor izblijediti tokom generacija, jer spomenika zločinu nema. Kao što neko reče, Priejdor nema svoje Munire, Suljagiće, Ahmetoviće i sl. Ljudi poput hrabre Bakire koja svakim danom život rizikuje u Višegradu, bori se, diže spomenike, objavljuje spiskove ljudi koji su učestovali u zločinu. Željko Lelek je na Sudu tvrdio da je uhapšen samo zato što je Bakira rekla da je kriv.

[desni]

Zna li neko, ko je prva zrtva u Prijedoru? To je bilo u Brezicanima kada su covjeka skinuli sa traktora i ubili? Prezivao se Kuckovic, imena se ne sjecam. Ima li neko da je ubijen prije?

Prije toga je ubijen Radenko Djapo, policajac.


Tomasica, prije dvije sedmice




Kao da niceg nije bilo...

Prve kuce, rekao bih oko 300-400 m od grobnice.

Upravo, "kao da niceg nije bilo", niti obiljezja, niti spomenika kao sto nema ni u Omarskoj. Kaze gradonacelnik
Pavic: "moramo prvo ispitati sta se tu zaista desilo", uzalud presude, grobnice, svjedoci...

Dehumanizacija o tome se radi.

Izgrađena je svijest da žrtve nisu ljudi vrijedni sentimenta bilo kakvog.Ima i na forumu ovom tema o muslimanima koji kao po definiciji ne mogu biti umjereni Znači za da se ne zavaramo takvima je jednak i onaj ko pije alkohol i jede krmetinu ko i onaj što ne izlazi iz džamije.

Glad za zemljom onih koji po svojoj krvi nisu vrijedni da žive na istoj.Teorija krvi i tla u verziji velikosrpske politike.Zguraj komšije u grobnicu.Ne obraćaj pažnju dok ne zasmetaju smradom.

http://www.radioglasdrine.com/vijesti/b ... sutjeli-su

Kao što je svjedočio Zulfikarpašić za vrijeme Drugog svjetskog rata fočanski Srbi su pobili komšije Bošnjake a jedino su se brinuli zbog eventualne zaraze koje bi mogli izazvati njihovi leševi po potocima.

http://www.avlija.me/stari-tekstovi/adi ... -focu-1957

Stari Latini bi rekli da je historija učiteljica života.Do Bošnjaka je hoće li ponavljati još jednom lekciju...

[Us and them]

Ako bi se ikad snimao bosanskohercegovački patriotski ratni film u duhu onih "partizanskih" to bi trebao biti film o Slavku Ećimoviću i "Kurevskoj četi". Jedna od najinspirativnijih priča naše borbe.

[Neregistrirani]

A kako i cime objasniti ovog Sabahudina "Sasu" koji je paradirao s dugom kosom u srpskoj uniformi s kokardom na glavi i osudjen je za ratni zlocin za ubistvo Bosnjaka civila?! Koji je to kompleks, koji klik u glavi, jbt?!

http://www.justice-report.com/bh/strukt ... -i-stavovi

http://detektor.ba/person/lice-rokvic-sreto/

[Gojeni H]

A kako i cime objasniti ovog Sabahudina "Sasu" koji je paradirao s dugom kosom u srpskoj uniformi s kokardom na glavi i osudjen je za ratni zlocin za ubistvo Bosnjaka civila?! Koji je to kompleks, koji klik u glavi, jbt?!

http://www.justice-report.com/bh/strukt ... -i-stavovi

http://detektor.ba/person/lice-rokvic-sreto/

Ovakve i ne treba pokusavati shvatiti. Gmizavci i poluljudi.

Ali, o njima treba pisati i govoriti.

[lotPi]

Ako bi se ikad snimao bosanskohercegovački patriotski ratni film u duhu onih "partizanskih" to bi trebao biti film o Slavku Ećimoviću i "Kurevskoj četi". Jedna od najinspirativnijih priča naše borbe.

[bach]

smrdim/vijest/prijedorcani-i- ... ina-249863

[SanskiBiser]

smrdim/vijest/prijedorcani-i- ... ina-249863

[banjaluka078]

Sa FB stranice inicijative "Jer me se tiče":

"U ovom broju Kozarskog Vjesnika je objavljena čitulja za 102 ubijene djece u Prijedoru tokom proteklog rata."

[Neregistrirani]

https://www.radiosarajevo.ba/vijesti/bo ... ani/270707

[argyle]

[degenek]

https://www.youtube.com/watch?v=fCS2FUVx188&t=2647s