Prica Stojana Kesara

[Hanna81]

Interesantna ispovijest Stojana Kesara


Odrastao sam u jednom selu u okolini Prijedora. Selo kao i svako drugo u ovim krajevima reklo bi se, ali ipak nije. Par kuca kraj puta, nekih dvadesetak, a ostale rastrkane po brezuljcima sa desne strane puta. Na vrh jednog brezuljka, velika i lijepa bijela crkva. Sa one lijeve strane, prema Ahmetovom brdu, zbijene jedna uz drugu, nalazi se par niskih kucica sa uskim prozorima kroz koje su uvijek virila natmurena i prerano izborana lica zena sa sarenim maramama na glavama. Buljile su u nas dok smo se igrali po svojim prostranim dvoristima i nerijetko bismo vidjeli kako im se usta cudno krive dok nas posmatraju kao da mrmljaju neku nama nepoznatu molitvu, ili kletvu, ko zna. Jednom sam pitao djeda zasto nikad ne pricamo sa njima i zasto nikada nismo prolazili kroz njihovo selo kada bismo isli u varos? I zasto je stric tada jos sasvim mlad ukrao pistolj od mog tate i otisao kod njih u kafanu da u doba poslijeratnog komunizma i ‘cvrstog’ bratstva i jedinstva popije pice u ‘bratskoj’ kafani? I zasto je poslije pricao da su mu prvo prosuli piće, a onda su potegli cakije na ‘pregambera’ i tek kad je izvadio pistolj, razbjezali su se i on se vratio kuci? Djed je dugo bio ljut, a tata je rekao da bratstva i jedinstva sa njima nikada ne moze biti i da se medju njih bez oruzja nikada ne treba ici i podsjetio da su oni u ratu napadali zajedno sa Ustasama. Djed mu je rekao da cuti. I onda sam saznao istinu. Od strica. Djed je htio da se o tome ne prica i da mu bar unuci ne budu optereceni prosloscu. Tata je rekao saznacu kad porastem, ali moj stric nije dijelio njihovo misljenje. Ispricao mi je ubrzo gledajuci kako se u kucu kraj dzamije skupljaju cudni ljudi sa bijelim ‘kapicama’ na glavama. Sve mi je rekao. Rekao mi je da smo nekada bili iste vjere i nacije. Mi, i nase komsije sa vjecno oborenim pogledima prekoputa. Prezimena su nam bila skoro ista, Kovač i tamo i ovamo, Puskar takodje, Kesar i jos neka.

Kada sam rekao djedu da znam sve, nije se puno iznenadio. Podigavsi obrvu prosaputao je da je mozda tako i najbolje. Ozbiljnim glasom mi je ponovio pricu. Kaze, njemu je njegov djed pricao kako se pronio glas po selu da Srbi u gradu uzimaju novu vjeru i tako ne moraju placati ogromne poreze, a zemlju koju su im oduzeli vracaju, njihovoj djeci dozvoljavaju da idu u skole. Vec se znalo da su veleposjednici bili medju prvima koji su prihvatili tudju vjeru sa prvim konjanicima tudjinske vojske na vidiku. Ali ovo sada je bilo nesto novo. Ljudi, cije su porodice trpile turski jaram vijekovima, povlacili se u zabacena sela da bi se sklonili od turskih zulumcara i begova, poceli su da primaju tudju vjeru gubeci svaku nadu da ce ikada vise doci vrijeme kada ce biti slobodni. Govorilo se da ce Turska ostati ovdje dovijeka i ko zeli dobro svojim porodicama treba da prihvati njihovu vjeru. I tako su se lagano i u nasem selu pocele vidjati zamotane zene, a njihovi muzevi i ocevi bi samo oborili pogled u stranu pri prolasku kraj nas koji nismo nista mijenjali. Neke od nasih njiva odjednom postadose njihovo vlasnistvo. Malo, pomalo, nice i prva dzamija u nasem selu a zlokobni glas na nerazumnjivom jeziku je unosio nemir i strepnju u preostalo srpsko stanovnistvo. Nas pradjed je otisao kod komsije Mirka da vidi sta se desava, da ozbiljno porazgovaraju o problemu i da ga upita kakva je to nova vjera zbog koje je sklonio ikonu krsne slave Sv. Nikole, Sv. Save i cak uklonio raspetoga Hrista sa istocne strane na zidu sobe u kojoj su se cesto okupljali uvece da pricaju o kosovskim junacima i buducnosti bez tudjinske cizme i konja. Nije ga dugo bilo, a kada se vratio, plakao je. Kaze, moracemo i mi. Rekli su da ce sve pripasti njima. Postacemo kmetovi na svojoj zemlji i robovi po svojim oranicama. I Mirko nije vise Mirko nego Safet, a njegova Jelena je Dzemila. Rekao je i to da se zavjetovao pred cijelom porodicom da ce obicaje i ikone sacuvati i da ce kad dodje nasa vlast ponovo biti ono sto i jesu i cega se nikada nece istinski ni odreci. Rekao je, sta ces, Dusane, mora se, vidis da nam sve oduzese. I djecu i zemlju i svo imanje. Zar ces gledati svoje sinove kako umiru od gladi, svoje kceri kako ih napadaju turski vojnici, a mozes da ih spasis? Nego, ajde prijatelju da mi to prihvatimo, ali ne srcem, nego samo onako jer se mora, a svoje da ne zaboravimo.

I tako je starina Dusan potpisao nekakav papir i iz nase kuce se sklonila ikona, Jovanka je obukla neke cudne halje, a ostatali ukucani su mogli bez straha da se krecu po varosi.

Starac, mnogo pregrmio preko pleca, nije dugo pozivio poslije toga. Bog da mu dusu prosti. Djed je stekao porodicu. Ozenio je djevojku sa kojom se igrao dok su bili djeca. Ne znam jesu li imali i po 18 godina. Ocekivali su cetvrto dijete kada se vec uveliko govorilo da je Turska na izmaku. Pricao je da su sve rijedje zalazili u nase selo turski vojnici, a i po varosi su se lagano kupili i negdje odlazili. Vijesti su sporo pristizale, ali se pricalo da je Srbija sve jaca, o bunama protiv Turaka i da ce Rusija i Austrija otjerati turskog cara. Gledao je ozarena lica prvih komsija, ali i zabrinuta lica onih koji su bili blize dzamiji. Donio je odluku i otisao u crkvicu koja je bila u zaseoku na brezuljku. Sat hoda od nasih kuca. Drugi dan je odveo djecu i krstio ih, a baka je povadila ikone koje su drzali u ormaru. Vidio je da su i komsije uradile isto. Ponovo su se poceli skupaljati uvece uz gusle i bilo ih je svaku vece sve vise. Komsije uz dzamiju su zatvarali kapije kad ih ugledaju, a njihove zene su ih cudno gledale kroz prozor i nesto mrmljaje.
Turski zeman je prosao, osjetilo se to i vidjelo na svakom koraku, ali neki od komsija su i dalje klanjali namaz, zene su im bile umotane i djeci su zabranjivali da se igraju sa djecom iz nasih kuca. Skupilo se nekoliko djedovih komsija koji su im bili najblizi i zaputili se kod Mirkovih potomaka. Nisu im otvorili. Viknuli su iza zatvorene kapije da ce se turski zeman opet vratiti i da ne zele nista vise sa Srbima da imaju. Dzaba podsjecanje na rijeci pokojnog djeda Mirka da ce sve svoje obicaje sacuvati i povratiti ih cim dodje vrijeme za to. Nije odrzao rijec? Nije je prenio na svoje potomstvo? Ili su oni pljunuli na starceve rijeci?
“I tako”, zavrsi moj djed pricu,”Kako Mirkov unuk Ismet rece djedu tada, tako se ponasaju njegovi nasljednici i sada, nakon toliko godina i cini mi se da nas mrze sve vise i vise jer ih podsjecamo na ono sto su oni nekada bili”. I jos rece, “Vidis cedo, tamo u onim kucama zive neki od nasih daljnjih rodjaka i rodjaci nasih komsija Topalovica i rodjaci…” Tu zastade, nije bilo potrebe. Pogledao sam u nisku kucu sa uskim prozorima tik uz dzamiju. Iz nje istrca bosonogo dijete. “Safete”, viknu ga zena grubog lica u podvrnutim dimijama do koljena…
Nakon par godina, umro je djed. Ja sam se obreo u Prijedoru. Stekao porodicu. Zaposlio se. Ne mogu a da ne spomenem jednog starog muslimana iz okoline Foce koji je dugo radio kod nas u Prijedoru. Cesto bih mu tutnuo stogod jer je stedio od svojih usta da prehrani sedmero djece. Jednom uz moju krsnu slavu, Sv. Nikolu, donio sam mu svega sa nase bogate sofre, a on mi je u povjerenju ispricao da oni sve nase svece postuju. Kaze da po nasem Bozicu gledaju hoce li im godina biti rodna, a na Sretenje odredjuju kakvo ce vrijeme biti u prvoj, a kakvo u drugoj polovini godine. Rano ustaju na Djurdjevdan da se umiju u rosi radi zdravlja. A zena na Mitrovdan potajno pali svjecu za dobrobit porodice, kaze valja se, zemlja nas duzi. Nisam se iznenadio. Oni znaju, ali kriju. Neki poput porodice kukavca iz Foce ponesto jos uvijek cuvaju.
Protutnjao je i ovaj zadnji rat. Vec odavno su vecina mojih vrsnjaka otisli dolinom smrti. Neki su mi govorili da sam taj sramotni cin svog pretka trebao pokopati zajedno sa sobom i prepustiti zaboravu taj dio nase tuzne istorije.Ali ja sam ispricao pricu svojim unucima, a i praunuci su mi vec poodrasli. Svake godine uz krsnu svijecu prvo se pomolim za gresnog Dusana koji je u jednom trenutku pokleknuo i prihvatio tudje i u isto vrijeme zahvaljujem Bogu sto je bio milostiv i vratio nas na put pravoslavlja.
Ponekad se zapitam da li neko iz onih kuca kraj dzamije u malenom selu prica svojim potomcima davno zapocetu pricu nasih predaka? Da li nekoga od njih u najskrivenijim djelovima duse progoni zavjet djeda Mirka?

[Brunello]

bolest, ludilo, anarhija, kretenluk, sizofrenija, idiotizam, pranje mozga, laz...........citirano iz bukvara rs za prvi osnovne skole......bem ti kretene.....

[Topla voda]

aj nigdje logike u vremenima
pa kolko je djed imo godina...u turskoj vladavini se ozenio u 18-oj godini i imo cetvero djece,a stric je jos bio mlad dok je u doba bratstva- jedinstva s pistoljem ulazio u kafanu??

[Nosferatu]

Prva greska - tj. laz je da je u Bosni bilo Srba prije nego sto su Turci dosli.

Turci su doveli Srbe. Doveli ih da popune "rupe u stanovnistvu" nastale bjezanjem Sokadije, tj. bjegom katolika koji nisu htjeli da zive pod Turcima. Ti isti su bjezali na Zapad, u Hrvatsku ali i Madjarsku, pa cak su neki dosli i do Italije kao npr. kraljica Katarina.

To je prva laz.

Druga laz je po pitanju nicanja dzamija.

U Bosni je bilo katolickih crkava ali ne i pravoslavnih, dok nisu Turci dosli.

Posto su Srbi naseljeni tek nakon sto je uspostavljena Turska vlast, i tek nakon sto su prve dzamije vec izgradjene, pravoslavne crkve su mogle samo biti podignute poslje dzamija, a ne i nikako prije istih.

Ko ne vjeruje - neka mi kaze gdje je i kad izgradjna prva pravoslavna crkva u Bosni - i koje godine.

Na kraju ovoga, prica moze biti istinita samo za mali dio Hercegovine u kojem su zivjeli Vlasi, a ne Srbi.

I prica moze mnogo biti istinita za region Sandzaka tj. istorijski region Raske. Taj isti region su Srbi velikom vecinom napustili tokom Velike Seobe, kad su presli na stranu Austro-Ugara.

Na kraju evo jedan mali isjecak knjige "Rat u BiH" - Dr. Muhamed Borogovac.

Etnička struktura Bosne i Hercegovine
Srbi
Rat u bivšoj Jugoslaviji je počeo još 1988. godine, dolaskom Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji.
Miloševića je u najviše rukovodstvo Srbije doveo liberalni srpski komunista Ivan Stambolić smatrajući
ga dobrim bankarom. Stambolić je maštao da će se Srbi poslije očekivanog pada komunizma okrenuti
ekonomiji. Prevario se. To je platio na istorijskoj 8. sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije
smjenjivanjem sa svih funkcija. Nije dobro poznavao svoj narod. Pokušajmo ukratko sagledati gdje se
Stambolić prevario, tj. u čemu su Srbi toliko drugačiji od ostalih naroda.
Najvažnija karakteristika Srba je nastrana srpska kolektivna svijest. Zašto sam upotrijebio atribut
"nastrana"? (Prava riječ bi bila engleska riječ "biased".) Zato što osnov srpstva nije ljubav prema srpskoj
kulturi i srpskim vrijednostima, nego mržnja prema susjednim narodima. Da to objasnim.
Glavnina srpske narodne kulture se sastoji iz nekoliko ciklusa deseteračkih pjesama u kojima se slave
srpski "junački" napadi iz busija na "turske svatove" i klanje svatova, ili, kako Srbi "raspevano" kažu
"posecanje kićenih svatova". O srpskom nacionalnom biću i kulturi ipak najbolje govori "Gorski vijenac"
Petra Petrovića Njegoša u kojem se "obrazlaže" i slavi genocid nad muslimanima za vrijeme vladike
Danila. Srbi su "Gorski vijenac" uzeli kao inspiraciju za sve kasnije genocide nad muslimanima. Srbi su se
konstituisali kao narod na idejama genocida opisanim u "Gorskom vijencu". "Gorski vijenac" je opšte
prihvaćeni srpski narodni ustav. Zbog takvog odnosa Srba prema "Gorskom vijencu" srpska društvena
misao smatra Njegoša ocem srpstva, bez obzira što on potiče iz Crne Gore.
U tradicijama drugih naroda je da junak izaziva junaka na dvoboj. Za Srbe je junaštvo kada naoružana četa
ubije junaka na spavanju. To srpsko "junaštvo" je opisano u spjevu "Smrt Smail Age Cengića". Prošla
su dva stoljeća od tog gnusnog ubistva iz mraka, a Srbi ga još uvijek bez imalo stida slave kao junaštvo.
Postavlja se pitanje: kako Srbi uspijevaju razviti tako snažan kolektivizam kod svojih mladih? Postoje četiri
stuba srpske kolektivne svijesti. O jednom sam već govorio - mržnja prema "Turcima", tzv. kosovski mit.
Riječ "Turci" je u navodnim znacima zato što u srpskoj mitologiji riječ "Turčin" označava omrznutog
muslimana bilo koje nacionalnosti u svijetu. Dakle, srpska mržnja prema "Turcima" je najstariji i
najvažniji temeljni stub srpstva. Drugi i treći stub su mržnje prema Hrvatima i Nijemcima. U srpskoj
"kulturi" su u posljednjim decenijama formirani "jasenovački mit" i "kragujevački mit" koji služe za
raspirivanje mržnje prema Hrvatima i Nijemcima. Svi državni praznici u jugoslovenskim školama bivali su
obilježavani recitacijama iz "Jame" Ivana Gorana Kovačića, u kojoj se opisuju ustaška zvjerstva nad
Srbima, i stihovima iz "Krvave bajke" Desanke Maksimović, koji govore o masovnom zločinu njemačkih
vojnika za vrijeme Drugog svjetskog rata u Kragujevcu. Četvrti temeljac srpstva je ljubav prema
pravoslavnim Rusima. Posljednjih decenija, kao rezultat konfrontacije Rusa sa Zapadom, izrasla je mržnja
prema "trulom Zapadu". Zato su npr. srpski snajperi tokom rata u BiH ubili 35 Francuza, vojnika UN,
mada su Francuzi, iz samo njima poznatih razloga podržavali Karadžićeve Srbe. (Ubistvo snajperom nije
slučajnost nego svjestan zločin.) Zbog tolikih mržnji, susjednim narodima Srbi izgledaju paranoidni.
S druge strane, srpski saveznici iz 1. svjetskog rata, Englezi i Francuzi, Srbe pogrešno nazivaju "velikim
patriotima", ispuštajući iz vida da osnov srpskih kolektivnih osjećanja nije ljubav prema kulturi i
vrijednostima svoga naroda, što je patriotizam, nego mržnja prema susjedima.
8
Snažna srpska kolektivna svijest izvire iz Srpske pravoslavne crkve, koja je oduvijek brinula, ne samo za
duše svojih vjernika, nego se aktivno miješala u politiku. Posljedica toga je da su Srbi i u crkvi uvijek više
pričali o Svetom Savi nego o "Isusu 'Ristu", o "srpskome junaštvu i srpskim vojevanjima i istragama
poturica" nego što su se molili Bogu. To se događalo i pred ovaj rat. Sjetimo se npr. prenošenja "mosti cara
Lazara" po "vekovnim srpskim zemljama zapadno od Drine". To je bilo srpsko-pravoslavno ritualno
obilježavanje granica Velike Srbije i podgrijavanje genocidne mržnje prema komšijama uoči samoga
rata.
Kako se ispoljavala ta kolektivna svijest u "bratstvu i jedinstvu"? Uzeću primjer iz svoga života. Radeći na
raznim univerzitetima u Bosni i Hercegovini primijetio sam da su većina zaposlenih Srbi, mada su medu
studentima Srbi bili u manjini. Kako je dolazilo do toga? Kada bi se pojavio prosječan student Srbin svi
nastavnici Srbi su ga "kovali u zvijezde" i gledali kako da ga ostave za asistenta. Profesoru Srbinu je bila
normalna stvar da odvoji, ako treba, i dio svojih časova da bi "svoga" asistenta ugurao na fakultet. Važno je
bilo zaposliti što više Srba i tako ovladati fakultetom. S druge strane profesori Bošnjaci i Hrvati su najčešće
gledali kako da zadrže što više časova za sebe kako bi bolje zarađivali. Tako se događalo da smo imali
većinski srpski nastavni kadar sastavljen od diplomaca sa prosječnim ocjenama dok su mnogi diplome!
Bošnjaci s odličnim ocjenama tavorili po provincijskim firmama.
Srpska kolektivna svijest učinila je da je Srbima najmiliji predmet Istorija, i to uglavnom ona "istorija" koja
se bavi srpskom nacionalnom "slavom". Srbe naročito interesuje deseteračka, guslarska književnost u kojoj
se glorificira "srpsko čojstvo i junaštvo". Izražen je interes Srba za državu, vojsku i sve drugo što bi moglo
biti sredstvo ostvarivanja srpske nacionalne hegemonije nad susjednim narodima. Individualnost je kod
mnogih Srba zakržljala. Tamo gdje se individualne karakteristike, kao što su moral, milosrđe, poštenje i
savjest sukobljavaju sa srpskim nacionalizmom kod ogromne većine Srba će "srpski nacionalni interes"
prevladati individualne vrline. To je uzrokovalo tragedije srpskih komšija. Vjekovima je Srbija bila
mješovita sredina dok je njome vladala Otomanska imperija i muslimani slavenskog porijekla. Oni su
osnovali sve srpske gradove i u njima bili većina. Pod gradom podrazumijevam naselje u kojem se
trgovalo, a ne srednjovjekovnu utvrdu, kakvih je bilo nekoliko i prije pokoravanja Srba od strane
Otomanske imperije. U gradovima je živjelo i dosta Turaka, Bosanaca, Jevreja, Grka, Jermena, Cigana i
svih ostalih naroda tadašnje Otomanske imperije. Na primjer, poznati turski putopisac Evlija Čelebija,
čiji su podaci poslužili za mnoge doktorate, kao što je npr. doktorat Ive Andrića, piše 1660.: "Beograd je
luka na Savi i Dunavu sa 38 muslimanskih mahala, 3 grčke, 3 srpske, 3 ciganske mahale i sa po
jednom jevrejskom i armenskom mahalom." ("Urban Development in the Western Balkans, by
Francis Čarter, London, 1977.) Čim su Srbi preuzeli vlast 1812. oni su protjerali ili pobili sve nesrbe i
napravili "etnički čistu" Srbiju. Protjerani muslimani iz Srbije su tada došli uglavnom u Bosnu.
Međutim nikakava odmazda nad bosanskim pravoslavcima se nije dogodila. Slično se ponavlja i
danas. Masakrirani Srebreničani, Zvorničani, Vlaseničani, Janjarci, Bijeljinci itd. ne čine nikakvo zlo
Srbima u Tuzli, Sarajevu, Zenici i ostalim mjestima pod kontrolom Armije BiH. To Bošnjaci nazivaju
merhametom. Ostali civilizovani svijet to naziva "individualizacijom krivice". Za razliku od Bošnjaka,
Srbi u sličnim situacijama uvijek djeluju kao kolektiv, kao jedno biće iz više komada. Naime, ako
srpski vojnici izginu na Bihaću, četnici se svete na Bošnjacima u Prijedoru. Kada Srbi izgube u
Hrvatskoj, četnici se osvete Hrvatima u Banja Luci. Bezbrojni su takvi primjeri, a široj javnosti je
poznata srpska odmazda nad Hrvatima u Banja Luci zbog gubitka zapadne Slavonije. Tim događajima
je poklonjeno nešto više pažnje u svjetskim medijima jer je banjalučki biskup gosp. Franjo Komarica
tada štrajkovao glađu.
Vratimo se događajima iz istorije. Poslije 2. srpskog ustanka, kako se Srbija širila tako su Srbi
"etnički čistili" nove "srpske" teritorije od svih nesrba, ne samo od muslimana. To se vidi i na primjeru
današnje Vojvodine. Vjekovima je Vojvodina bila mješovita sredina dok je njom vladala Austro-
Ugarska, tj. "genocidne Švabe" kako Srbi kažu. Otkako je Vojvodina došla pod Srbiju 1918. do danas
gotovo svi vojvođanski nesrbi su nestali. Temeljito su iskorijenjeni Nijemci, a velikim dijelom i Hrvati,
Mađari, Slovaci itd.
9
Samo se Srbima može dogoditi tako nešto kao stoje bio miting od milion ljudi na Kosovu u ljeto
1989. Okupili su se na mjestu najvećeg srpskog poraza da se naoštre za još jednu "osvetu" nad
"Turcima", svojim mitskim neprijateljima. Poslije dva dana putovanja i polusatnog "srbovanja" sa
svojim vođom "Slobom" vratili su se u "Krajine" psihološki spremni da krenu u novu epopeju na
srpski način: krvoločna ubistva nenaoružanih komšija, pljačka njihove imovine, silovanje žena i
"posecanja dece". Bošnjaku se ne ide na trosatni put od Tuzle do Sarajeva, ako ne mora. Srbinu nije
mrsko na dvodnevni put od Knina do Kosova da bi "srbovao". Srbovanje na Kosovu Polju je
pokrenulo strašne stvari. Četnici ubijaju s užitkom: nožem, žicom za klanje, maljem, kundakom...
uživajući u mukama žrtava. Četnici su nadmašili naciste u svireposti prema žrtvama. Zato će Srbi, koji
su već vjekovima opsjednuti hajdučko-četničkim genocidom protiv svojih susjeda u sljedećim
decenijama nositi štafetu srama.

http://www.hdmagazine.com/bosnia/RatPol ... spekti.pdf

Knjigu imas besplatnu za download na gornjem linku.

A ima opis i Hrvata, kao i muslimana u istoj...

[Bosanac sa dna kace]

sto ovo jednostavno nist izignorisali?

[Hanna81]

Knjiga Is_meta_ Smailovića Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini (Sarajevo 1977) daje, pored spiska imena, podatke o procesu islamizacije, koja u Bosni počinje još krajem 15. veka. Smailović se poziva i na jedan turski rukopis iz 1585. godine, u kom piše: „Svaki jednostavno svoje ime prevede na turski jezik. Kome je bilo ime ,Živko', prozove se ,Jahja', kome je bilo ime ,Vuk', uzme ime ,Kurt', a kome je bilo ime ,Gvozden', uzme ime ,Timur'. Čim se prozovu muslimanskim imenima, yizja (desetak) bude ukinuta” (str. 50). Činjenica je, dakle, da se uz usvajanje islama „moralo obavezno uzeti i novo lično ime kao formalno obilježje pripadnosti novoj religiji” (str. 49). U ovoj knjizi nalazimo i potvrde o porodicama čiji je samo jedan deo prešao u islam (str. 50), odnosno o prvoj generaciji islamiziranih žitelja tuz Ălanske oblasti u 16. veku, što se vidi iz primera o sinu s muslimanskim i ocu s našim narodnim ili hrišćanskim imenom: Ahmed, sin Vukosava.. Ajas, sin Milutina.. Alija, sin Vukca... Alija, sin Nikole... Balija, sin Božidara... Balija, sin Vukoja... Yafer, sin Radosava... Ferhad, sin Boška... Firuz,s sin Radoja... Hamza, sin Đure... Hizir, sin Radivoja... Imran, sin Vuksana... Mesuh, sin Ranka i sl. (str. 52-54).

Orijentalna imena, kao što je već rečeno, i danas čine osnovu imenskog fonda našeg muslimanskog stanovništva. NJihovo značenje njihovi nosioci najčešće ne znaju (što se može reći i za nosioce imena dobijenih preko hrišćanstva ili u novije vreme iz raznih jezika u pravoslavnim i katoličkim sredinama). Biće, zato, zanimljivo izložiti značenje nekoliko orijentalnih imena iz pomenute Smailovićeve knjige: Adil = pravedan, pošten, čestit; Ahmed = mnogo pohvaljen; Akif = ustrajan, neumoran, uporan; Azra = djevica, nevina djevojka; Bahir = lijep, divan, krasan; Behyet = ljepota, sjaj, radost; Esed =lav; Edib = dobro odgojen, uljudan, fin; Emir = vladar, vođa, naredbodavac... Abdulah = božji rob, sluga; Sejfudin = mač vjere; Rejhan = bosiljak itd„ (str. 79).

Smailovićev rečnik, dakle, donosi imenoslov orijentalnog porekla na tlu Bosne i Hercegovine, ali se osvrće i na stara narodna imena iz vremena pre islamizacije, kao i na antroponime stranog (neslovenskog i neorijentalnog) porekla i domaće neogizme. Našeg čitaoca će, verovatno, posebno interesovati domaća narodna imena kod muslimanskog življa - ona, dakle, koja su odolela islamizaciji i koja čine most s ostalim stanovništvom srpskog jezika.
-------
Zbog cega negirati? Meni ovo ne smeta niti bih mijenjala prezime zbog toga.

[slavkoimamodilera]

Druga laz je po pitanju nicanja dzamija.

U Bosni je bilo katolickih crkava ali ne i pravoslavnih, dok nisu Turci dosli.

Posto su Srbi naseljeni tek nakon sto je uspostavljena Turska vlast, i tek nakon sto su prve dzamije vec izgradjene, pravoslavne crkve su mogle samo biti podignute poslje dzamija, a ne i nikako prije istih.

Informisi se malo na vise strana, a ne samo uzimati izvore koji potkrijepljuju tvoju pricu... Crkva Sv. arhangela na Bascarsiji (poznatija i kao stara pravoslavna crkva) je po mnogim relevantnim istrazivanjima postojala prije dolaska Osmanlija (btw. a ne Turaka, jer je to pogresan naziv)... iako tacan datum izgradnje nije utvrdjen, uzevsi u obzir ostale relevantne dokaze (prije svega gledajuci crkvu sa stanovista istorije arhitekture - dispozicijski i oblikovno, te postojanje 100-tinjak kršćanskih kuca na Atik Varosi, tj. lokalitetu crkve i spominjanje popa u prvim defterima, a sta ce pop bez crkve?, kao i uzevsi u obzir da se u prvih par stoljeca osmanske vladavine, prije reforme Carstva, nove krscanske bogomolje nisu smjele graditi, vec su samo smjele biti obnavljane one koje su postojale tu prije itd. itd....)...

I to je samo primjer u Sarajevu...

[seln]

Ustani, Risto, SRNA te zove.....

[testament]

Druga laz je po pitanju nicanja dzamija.

U Bosni je bilo katolickih crkava ali ne i pravoslavnih, dok nisu Turci dosli.

Posto su Srbi naseljeni tek nakon sto je uspostavljena Turska vlast, i tek nakon sto su prve dzamije vec izgradjene, pravoslavne crkve su mogle samo biti podignute poslje dzamija, a ne i nikako prije istih.

Informisi se malo na vise strana, a ne samo uzimati izvore koji potkrijepljuju tvoju pricu... Crkva Sv. arhangela na Bascarsiji (poznatija i kao stara pravoslavna crkva) je po mnogim relevantnim istrazivanjima postojala prije dolaska Osmanlija (btw. a ne Turaka, jer je to pogresan naziv)... iako tacan datum izgradnje nije utvrdjen, uzevsi u obzir ostale relevantne dokaze (prije svega gledajuci crkvu sa stanovista istorije arhitekture - dispozicijski i oblikovno, te postojanje 100-tinjak kršćanskih kuca na Atik Varosi, tj. lokalitetu crkve i spominjanje popa u prvim defterima, a sta ce pop bez crkve?, kao i uzevsi u obzir da se u prvih par stoljeca osmanske vladavine, prije reforme Carstva, nove krscanske bogomolje nisu smjele graditi, vec su samo smjele biti obnavljane one koje su postojale tu prije itd. itd....)...

I to je samo primjer u Sarajevu...

Majke ti po KOJIM TO "relevantnim" izvorima NAVEDI IH????!!!
NE postoji niti JEDAN dokaz da je na mjestu stare pravoslavne crkve na čaršiji,postojala starija pravoslavna crkva,ali po tvojoj logici onda šta ćemo sa srbijom bez kosova,jer činjenica je da na teritoriji srbije(bez pokrajina,i koliko ja znam) ne postoji crkva starija od ove na čaršiji-znači srbi u srbiji su "doseljeni"??? Nije postojalo pravoslavlje sjevernije od kosova do dolaska turaka???
A ova priča je jedan najobičniji četnički pamflet koji opravdava genocid u zadnjem ratu-nešto kao protokoli sionskih mudraca,koji su poslužili kao opravdanje za genocid nad jevrejima.

[slavkoimamodilera]

Majke ti po KOJIM TO "relevantnim" izvorima NAVEDI IH????!!!
NE postoji niti JEDAN dokaz da je na mjestu stare pravoslavne crkve na čaršiji,postojala starija pravoslavna crkva,ali po tvojoj logici onda šta ćemo sa srbijom bez kosova,jer činjenica je da na teritoriji srbije(bez pokrajina,i koliko ja znam) ne postoji crkva starija od ove na čaršiji-znači srbi u srbiji su "doseljeni"??? Nije postojalo pravoslavlje sjevernije od kosova do dolaska turaka???
A ova priča je jedan najobičniji četnički pamflet koji opravdava genocid u zadnjem ratu-nešto kao protokoli sionskih mudraca,koji su poslužili kao opravdanje za genocid nad jevrejima.

A da malo promuckas prije upotrebe? Kada i gdje sam napisao da je na mjestu stare pravoslavne crkve postojala starija crkva?
Sta pricas ti? Kakva srbija bez kosova? kakvo pravoslavlje sjevernije od kosova?! I kakve to ima veze sa cinjenicom da sam samo osporio besmislenu tvrdnju da prije dolaska Osmanlija u BiH nije bilo pravoslavnih bogomolja?

Sto se tice Crkve Sv. Arhangela na Bascarsiji da obrazlozim...

S obzirom da se ne zna tacan datum njene izgradnje, postoji nekoliko stvari na osnovu kojih se moze utvrditi relativna starost gradjevine... prva i osnovna se odnosi na arhitektonski stil, te materijalizaciju i nacin gradnje...
Crkva na carsiji je gradjena kao starokrscanska (srednjovjekovna) sa centralnom dispozicijom i bizanstkim (vizantijskim) krstom, kao jedna od rijetkih crkava takve vrste na nasim prostorima... nacin slaganja kamena (nepravilan) i vrsta kamena koji su jos uvijek vidljivi u donjem pojasu zidova crkve (gornji dijelovi zidova su obnavljani kasnije i to u nekoliko navrata, zbog pozara izmedju ostalog) govori od vremenu 13., 14. ili 15. stoljeca...

Druga stvar koja je znacajna, jeste historijski kontekst nastanka stare pravoslavne crkve... Osmanlije su zakonima zabranjivali podizanje sasvim novih kršćanskih bogomolja, ali su dozvoljavali obnovu, ukoliko su te crkve postojale prije njihovog dolaska...

U brojnim kanun-namama postoje odredbe koje strogo zabranjuju podizanje crkvi tamo gdje ih za "starog nevjerničkog vremena" nije bilo. To su kanun-name za bosanski sandžak iz 1516., 1530. i 1542. godine, te kanun-name za bosanski, hercegovački i zvornički sandžak iz 1539. godine

- Kanuni i kanun - name za bosanski, hercegovački, zvornički, kliški, crnogorski i skadarski sandžak, Monumenta Turcica historiam slavorum meridionalium illustrantia, Tomus primus, Serija I, Zakonski spomenici, Sv. 1, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1957, str. 31, 43, 56, 66 (Monumenta Turcica I...)

Pa kaze zakon iz 1516. godine:

Podignute su crkve u nekim mjestima u kojima one nisu postojale od starog nevjerničkog vremena. Neka se takve novopodignute crkve dadu porušiti... A onaj kadija u čijem se kadiluku to dogodi pa to ne zabrani i ne spriječi, to će biti razlog da se svrgne.

- Monumenta Turcica I..., str. 31

Kada se uzme u obzir da je prva nova pravoslavna crkva koju je Osmansko carstvo dozvolilo izgraditi u Sarajevu bila Saborna crkva 1860 ili 70 i neke (ne mogu tacno da se sjetim) - dakle tek poslije reforme Carstva - jasno je da je Stara pravoslavna crkva postojala u Sarajevu, na Bascarsiji (tadasnji lokalitet Atik Varosi) prije dolaska Osmanlija...

To je sto se tice Sarajeva...
Kada se k tome doda cinjenica da je Srpska pravoslavna crkva dobila samostalnost 1200 i neke godine(da ne trazim sad) , te da je jedna od najstarijih pravoslavnih crkava izgradjena u Dobrunu (pokraj Visegrada) 1380 i neke godine, onda tek tad padaju u vodu tvrdnje da pravoslavaca u BiH nije bilo prije dolaska Osmanlija i da su ih oni ovdje naselili...

Sto se tice teksta iz prvog posta i tvog komentara na njega, u tome se slazemo u potpunosti... tekst je nebulozan i u isto vrijeme vrlo opasno zavodljiv...

[Bosanac sa dna kace]

Knjiga Is_meta_ Smailovića Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini (Sarajevo 1977) daje, pored spiska imena, podatke o procesu islamizacije, koja u Bosni počinje još krajem 15. veka. Smailović se poziva i na jedan turski rukopis iz 1585. godine, u kom piše: „Svaki jednostavno svoje ime prevede na turski jezik. Kome je bilo ime ,Živko', prozove se ,Jahja', kome je bilo ime ,Vuk', uzme ime ,Kurt', a kome je bilo ime ,Gvozden', uzme ime ,Timur'. Čim se prozovu muslimanskim imenima, yizja (desetak) bude ukinuta” (str. 50). Činjenica je, dakle, da se uz usvajanje islama „moralo obavezno uzeti i novo lično ime kao formalno obilježje pripadnosti novoj religiji” (str. 49). U ovoj knjizi nalazimo i potvrde o porodicama čiji je samo jedan deo prešao u islam (str. 50), odnosno o prvoj generaciji islamiziranih žitelja tuz Ălanske oblasti u 16. veku, što se vidi iz primera o sinu s muslimanskim i ocu s našim narodnim ili hrišćanskim imenom: Ahmed, sin Vukosava.. Ajas, sin Milutina.. Alija, sin Vukca... Alija, sin Nikole... Balija, sin Božidara... Balija, sin Vukoja... Yafer, sin Radosava... Ferhad, sin Boška... Firuz,s sin Radoja... Hamza, sin Đure... Hizir, sin Radivoja... Imran, sin Vuksana... Mesuh, sin Ranka i sl. (str. 52-54).

Orijentalna imena, kao što je već rečeno, i danas čine osnovu imenskog fonda našeg muslimanskog stanovništva. NJihovo značenje njihovi nosioci najčešće ne znaju (što se može reći i za nosioce imena dobijenih preko hrišćanstva ili u novije vreme iz raznih jezika u pravoslavnim i katoličkim sredinama). Biće, zato, zanimljivo izložiti značenje nekoliko orijentalnih imena iz pomenute Smailovićeve knjige: Adil = pravedan, pošten, čestit; Ahmed = mnogo pohvaljen; Akif = ustrajan, neumoran, uporan; Azra = djevica, nevina djevojka; Bahir = lijep, divan, krasan; Behyet = ljepota, sjaj, radost; Esed =lav; Edib = dobro odgojen, uljudan, fin; Emir = vladar, vođa, naredbodavac... Abdulah = božji rob, sluga; Sejfudin = mač vjere; Rejhan = bosiljak itd„ (str. 79).

Smailovićev rečnik, dakle, donosi imenoslov orijentalnog porekla na tlu Bosne i Hercegovine, ali se osvrće i na stara narodna imena iz vremena pre islamizacije, kao i na antroponime stranog (neslovenskog i neorijentalnog) porekla i domaće neogizme. Našeg čitaoca će, verovatno, posebno interesovati domaća narodna imena kod muslimanskog življa - ona, dakle, koja su odolela islamizaciji i koja čine most s ostalim stanovništvom srpskog jezika.
-------
Zbog cega negirati? Meni ovo ne smeta niti bih mijenjala prezime zbog toga.

bilo prije 50 godina.....

[Jazz_Junkie]

Pravoslavci jesu u BiH zivjeli u Podrinju i istocnoj Hercegovini. Poznato je da je na teritoriju kojim su upravljali Pavlovici bilo pravoslavaca. No, pravoslavaca nije bilo u srednjoj Bosni, Posavini (koja je iovako bila slabo naseljena) i banjaluckom regionu te cijeloj zapadnoj i jugozapadnoj Bosni. Ako govorimo o Posavini, tu mahom zive "dosle" iz reda sva tri danasnja naroda. Pravoslavci su naseljavani u Posavini u banjaluckom kraju, koji je inace bio nastanjen katolickim zivljem. Dobar broj Hrvata u Posavini je npr. hercegovackog porijekla, a Bosnjaci su se naseljavali iz Hrvatske, Srbije i eventualno drugih dijelova BiH.
Nosferatu ocigledno iznosi jednu tendencioznu tezu: govori da u BiH nije bilo pravoslavaca i ono "malo" pravoslavaca u istocnoj Hercegovini naziva Vlasima. To cak nije toliko pogresno, ali vlaske utrese itekako imaju i tamosnji Bosnjaci i Hrvati, ako prosirimo fokus na siri region Hercegovine. No, htio sam da kazem nesto drugo. On spominje Sandzak (Rasku) i veli da su Srbi napustili taj region, zeleci nam reci da tu zive Bosnjaci. Sto ako se radi o Srbima/Vlasima/Crnogorcima islamske vjeroispovijesti? To je naime veoma moguce pogotovo kada uzmemo u obzir danasnji koncept naroda na prostoru bivse Jugoslavije.

[uozo]

Stojan?
Novi oera linda obozavatelj!
Ma, mamu im fasisticku!

[Drvosjeca iz Dejcica]

Interesantna ispovijest Stojana Kesara

Na jednoj od pobrisanih tema sam rekao da su Srbima mitovi i legende pogonsko gorivo da mrze druge i drugacije. Ova interesantna ispovjest je samo jos jedan u nizu tih mitova od kojeg se prosjecno srpsko celjade danas duhovno hrani. Koji danas Srbin moze sa 100% sigurnoscu reci da u njegovim venama tece cista sprska krv? Nije li nedavno objavljena analiza gena naroda sa podrucija bivse YU pokazala da Srbi imaju najmanje razloga za nekakvim pozivanjem na starosjedioce? Naravno, zasto vjerovati nauci i dokazima izvan razumne sumnje kada mozemo mitovima lijeciti vlastite frustracije. I koja je poenta ovog posta? Pozvati Turke vjeri pradjedovskoj? Znas li legendu slavkoimamodilera na koju se pozivaju i pravoslavni svestenici, po kojoj su Turci odobrili gradnju crkve na Bascarsiji ali na povrsini ne vecoj od volovske kozice. Legenda nadalje govori da je tadasnji pop uzeo volovu kozu i isjekao je na tanke komadice i tako nadmudrio Turke. Koliko ima istine u ovome provjeri sam i raspitaj se kod pravoslavnih svestenika u Sarajevu.

[zgembo_sa]

A zasto je crkva ukopana u zemlju? Jesi li Slavko razmisljao o tome? Hajde raspitaj se malo. Iznosis nebuloze.

Druga stvar, pravoslavci nisu iskljucivo srbi, takvo izjednacavanje je stvarno i naivno i smijesno i moze ga iznjeti samo neozbiljna ili totalno neuka osoba. Po toj logici koliko danasnjih srba uopste nisu srbi nego posrbljeni katolici? Zapitaj se...

[krivorijek]

Pa dobro ljudi, zasto je to toliko (izgleda) od zivotne (nacionalisticke) vaznosti vracat se toliko godina unazad, isto kao da bi se s takvom pricom dalo lakse probaviti dogadanja od prije 15-ak godina, kao, pa normalno (zbog Stojana) da su toliki 'turci' i 'osmanlije' (isto kao da su nastradale generacije krive zato sto su se rodile sa 'pogresnim' imenom) morali biti ubijeni, silovani, osakaceni, razbastinjeni, opljackani, itd...(eh sad je na tebi da malo pogledas tuzne statistike), pa se nekakvi 'obrazovani' ovdje osjecaju pozvanim srat meni i drugima po glavi sa pricama o islamizaciji Bosne u srednjem vijeku.

Kao, to je presudno za razumijevanje!? I kao, ko je ostao na kraju krajeva jos i danas ljudina: Stojan!?

A ovi kofol nekakvi Bosnjaci (komunjare, osmanlije, udbasi, poturice, zatucanci i turci), a u stvari drevni, prastari, iz prastarih familija, obicni i bogobojazljivi Srbi, danas nisu cak niti u stanju posumnjat (valjda zbog uticaja neprirodnih istocnjackih religija i obicaja) da bi zapravo mogli biti u krivu, jer svima vama tamo je jasno da se oni ne daju na fin nacin nauciti pameti, pa ste naravno, pozvani da ocistite svijet od neznanja, i sto je jos vaznije, pod pritiskom logickog rasudivanja, silom morali probati iskorijeniti prastaru zabludu da Bosna nije srpska.

Razumijes!?

[slavkoimamodilera]

Znas li legendu slavkoimamodilera na koju se pozivaju i pravoslavni svestenici, po kojoj su Turci odobrili gradnju crkve na Bascarsiji ali na povrsini ne vecoj od volovske kozice. Legenda nadalje govori da je tadasnji pop uzeo volovu kozu i isjekao je na tanke komadice i tako nadmudrio Turke. Koliko ima istine u ovome provjeri sam i raspitaj se kod pravoslavnih svestenika u Sarajevu.

"Legendi" oko izgradnje Stare pravoslavne crkve ima nekoliko... sto nista ne znaci... kada postoje naucni dokazi za nesto (kao sto u ovom slucaju postoje) mene legende ni najmanje ne interesuju...

A zasto je crkva ukopana u zemlju? Jesi li Slavko razmisljao o tome? Hajde raspitaj se malo. Iznosis nebuloze.

Prvo ja nisam nikakav Slavko, nego slavkoimamodilera... dakle kolega od ranije spomenutog... Drugo, sta je sporno sa cinjenicom da je djelimicno ukopana u zemlju? Arhitektonski gledano, puno je zanimljivija cinjenica da je crkva sira nego duza, sto je puno veca rijetkost ili da nema istaknute oltarske apside... ja ne iznosim nikakve nebuloze vec sam za svaki svoj argument iznio reference... ti ako imas neke koji proturjece, molim iznesi... ako ne, ne optuzuj druge za iznosenje nebuloza...

Druga stvar, pravoslavci nisu iskljucivo srbi, takvo izjednacavanje je stvarno i naivno i smijesno i moze ga iznjeti samo neozbiljna ili totalno neuka osoba. Po toj logici koliko danasnjih srba uopste nisu srbi nego posrbljeni katolici? Zapitaj se...

Zgembo, Zgembo... a gdje sam ja to spomenuo da su pravoslavci iskljucivo srbi? Ako se uopste odnosi ovo na moj komentar...
Pri tome ne znam odakle ti teza o "posrbljenim" (sta god to znacilo) katolicima?

[Van Halen]

Valerijan Žujo spominje u svom serijalu o gradu Sarajevu da je crkva na Baščaršiji izgrađena u 16 vijeku, neposredno nakon dolaska Osmanlija.

[danas]

meni je ipak najjace kako je glas sa dzamije 'zlokoban' a da ne govorimo o zeni 'grubih crta lica' u dimijama -- jer, valjda se nasem stojancetu podrazumijeva da je jelena iste sekunde 'ogrubjela' cim se 'poturcila', sto danas vidimo i na svim njenim potomcima... a od toga je valjda samo korak ka logoru za te zlokobne i grube ljude, o cemu nam stojan -- iz prijedora -- gle cuda, zaboravio da kaze koju. tu 'istoriju' od prije 15-ak godina, on eto ne pamti -- ali zato 'dobro zna' sta mu je deda pricao...

da nije zalosno i tragicno, i da nije uzrokovalo sta je uzrokovalo, sve ovo bi bilo -- smijesno... i ovakve 'istorije' a tek oni koji nas istima 'uce'...

[sesalmir]

meni je ipak najjace kako je glas sa dzamije 'zlokoban' a da ne govorimo o zeni 'grubih crta lica' u dimijama -- jer, valjda se nasem stojancetu podrazumijeva da je jelena iste sekunde 'ogrubjela' cim se 'poturcila', sto danas vidimo i na svim njenim potomcima... a od toga je valjda samo korak ka logoru za te zlokobne i grube ljude, o cemu nam stojan -- iz prijedora -- gle cuda, zaboravio da kaze koju. tu 'istoriju' od prije 15-ak godina, on eto ne pamti -- ali zato 'dobro zna' sta mu je deda pricao...

da nije zalosno i tragicno, i da nije uzrokovalo sta je uzrokovalo, sve ovo bi bilo -- smijesno... i ovakve 'istorije' a tek oni koji nas istima 'uce'...

Definitivno najjaci dio texta, sto je najtragicnije ovo su price koje se i pricaju u pravoslavnim porodicama u ruralnim podrucjima i manjim gradovima, i kako da ocekujemo da zivimo u miru kao drugi narodi u evropi, kada je i dalje najbitnije sta su turci uradili prije 500 godina i nikako ne mogu da se odlucim sta je bolje: otici sa ovih prostora i ne zamarat se time hoce li neko opet krenut u osvetu ''turcima'' ili bas u inat ostati i pokazati da nas nikakvi primitivci kojima su ovakve price vodilje i smisao zivota, ne mogu otjerati samo zbog toga sto smo muslimani. Ipak uvjek pomislim kad smo predeverali '90. mozemo i sve ostalo, jer gore od onoga ne moze

[slavkoimamodilera]

Valerijan Žujo spominje u svom serijalu o gradu Sarajevu da je crkva na Baščaršiji izgrađena u 16 vijeku, neposredno nakon dolaska Osmanlija.

Da si malo pazljivije citao sta sam ranije pisao, ne bih se morao ponavljati, ali eto... da probam pojednostaviti...

1. arhitektonski stil nikako ne pripada vremenu dolaska Osmanlija, dakle druga polovina 15. stoljeca, jer tada u sakralnoj arhitekturi srpske pravoslavne crkve dominira moravski stil, crkve u obliku trikonhosa, vec gotovo iscezla upotreba kamena (osim u dekorativne svrhe) itd. da ne sirim pricu dalje /profesor Deroko (inace projektant crkve na Pofalicima) se bavio sakralnom srednjovjekovnom arhitekturom srpske pravoslavne crkve, u njegovim se radovima moze vise citati o arhitektonskim stilovima/... samo podsjecanja radi, Stara crkva je centralne dispozicije upisanog kriza (krsta), sa zidovima od kamena (debeli preko 1 metar!!) sa sirokim fugama na vanjskim zidovima, iznutra dvostruko malterisana itd...

2. u vrijeme dolaska Osmanlija, pa sve do reforme Carstva (19. stoljece, tj. vrijeme izgradnje Saborne crkve - stil je vec barok), nije bila dozvoljena gradnja novih krscanskih crkva...

Osmanlije su zakonima zabranjivali podizanje sasvim novih kršćanskih bogomolja, ali su dozvoljavali obnovu, ukoliko su te crkve postojale prije njihovog dolaska...

U brojnim kanun-namama postoje odredbe koje strogo zabranjuju podizanje crkvi tamo gdje ih za "starog nevjerničkog vremena" nije bilo. To su kanun-name za bosanski sandžak iz 1516., 1530. i 1542. godine, te kanun-name za bosanski, hercegovački i zvornički sandžak iz 1539. godine

- Kanuni i kanun - name za bosanski, hercegovački, zvornički, kliški, crnogorski i skadarski sandžak, Monumenta Turcica historiam slavorum meridionalium illustrantia, Tomus primus, Serija I, Zakonski spomenici, Sv. 1, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1957, str. 31, 43, 56, 66 (Monumenta Turcica I...)

Pa kaze zakon iz 1516. godine:

Podignute su crkve u nekim mjestima u kojima one nisu postojale od starog nevjerničkog vremena. Neka se takve novopodignute crkve dadu porušiti... A onaj kadija u čijem se kadiluku to dogodi pa to ne zabrani i ne spriječi, to će biti razlog da se svrgne.

- Monumenta Turcica I..., str. 31

Iznimka su (iz ranije spominjanih strateskih razloga) podrucja dalmatinske Zagore i nesto sjeveroistocne Bosne gdje su Osmanlije dopustale gradnju novih sakralnih objekata krscanima (prije svega pravoslavcima) cak i prije obnove Pecke patrijarsije u 16. stoljecu, ali Sarajevo svakako tu ne spada...

Pitanjem vremena nastanka Stare crkve na Bascarsiji su se bavili (i jos uvijek se bave) puno strucniji ljudi od jednog Valerijana Zuje, tako da njegove izjave bas i ne bih uzimao bez rezerve...

Kad vec izgleda da konstantno vodim paralelnu raspravu unutar rasprave, samo da se vratim ontopic i da ponovim sto se samog teksta tice:

Sto se tice teksta iz prvog posta i tvog komentara na njega, u tome se slazemo u potpunosti... tekst je nebulozan i u isto vrijeme vrlo opasno zavodljiv...

[10101010101]

Oni to preko Drine i u sadasnjoj RS ponavljaju kao mantru. Udare se rakijom u glavu, odguslaju mantru na instrumentu sa jednom strunom, i naravno, nemoguce im je da krenu naprijed, da se ukljuce u normalni (pro)tok vremena. Zato od njih takvih, postoji clear and present danger, koja nece prestati ni ulaskom balkanskih zemalja u EU.

[bosan]

E ,sto Dusan zna usrat komisiju

[Bumbar]

meni je ipak najjace kako je glas sa dzamije 'zlokoban' a da ne govorimo o zeni 'grubih crta lica' u dimijama -- jer, valjda se nasem stojancetu podrazumijeva da je jelena iste sekunde 'ogrubjela' cim se 'poturcila', sto danas vidimo i na svim njenim potomcima... a od toga je valjda samo korak ka logoru za te zlokobne i grube ljude, o cemu nam stojan -- iz prijedora -- gle cuda, zaboravio da kaze koju. tu 'istoriju' od prije 15-ak godina, on eto ne pamti -- ali zato 'dobro zna' sta mu je deda pricao...

da nije zalosno i tragicno, i da nije uzrokovalo sta je uzrokovalo, sve ovo bi bilo -- smijesno... i ovakve 'istorije' a tek oni koji nas istima 'uce'...

[pojedinac]

12.kviz takmičenja učenika osnovnih škola „Istina o Srbima“ iz nacionalnih predmeta:vjeronauke,istorije i srpske književnosti.

…….„Cilj njegovanja ovih nacionalnih predmeta jeste da sačuvamo pismo,jezik i kulturu pod plaštom pravoslavlja, jer u ovoj najezdi globalizacije,trebamo biti umni i sposobni kako bismo sačuvali svoj identitet i sa svojim osobenostima ušli u Evropsku zajednicu, istakao je Mirko Milisavić, predsjednik OO SPKD „Prosvjeta“ Gradiška.



http://www.gradiska.com/vijesti/index.s ... 08-05-02_1

kviz takmičenja učenika osnovnih škola pod plaštom pravoslavlja

Žalosno