Postmodernizam?

[kicky]

Odlučih otvoriti temu vezanu uz moju struku, odustajući od političkh naklapanja na itoimenom forumu. Student sam komparativne književnosi u Zagrebu i trenutno pišem seminarski rad o žanrovima postmodernizma koji će mi postati uža specijalnost. Međutim nailazim na dileme. Da li postmodernizam kao književna epoha uopće postoji (ima razloga i pro i contra) ili je riječ o dijelu velikog modernističkog razdoblja. O d profesora sam očekivo odgovor međutim oni su se radikalno podjelili na one koje odobrabvaju postojanje postmodernizma, dok ga drugi nazivaju, doslovno bezveznim. Neki dan sam imao konstruktivnu raspravu sa svojim profesorom kojeg smtram genijem. Čovjek od svojih tridesetak godina je već dr.sc., najbolji prevoditelj u hrvatskoj i veliki stručnjak za teoriju književnosti, i naravno, modernizam. Njegovi argumenti su da književni postupci koji se deklariraju kao postmodernistički su zapravo postupci nastali davno u književnoj povijesti, tek se sad našlo shodno da ih se masovno koristi. Kolega postmodernizam je bezveze, zavržšava svoju argumentaciju. Ja ko posran sjedim i gledam i nemam argumenta koji bi pobio njegovu tezu. Pa vas, poznavatelje književnosti pitam, da li postoji modernizam ili je to čisto produkt kulturalnih studija i sličnih tedencija koji ruše ''kovencionalne'' granice među književnim djelima.

[rashomon]

Wolfgang Welsch - Naša postmorna moderna > preporučujem knjigu, jako je interesantna

Nešto što iznosi suštinu te knjige i način na koji on vidi odnos između postmodernizma i moderne, i da li ih ima ili su iluzija, i tako to:

"U individualnom životu može doći do ključnih situacija u kojima se život niti završava, niti se nalazi nova forma. Poneko mora da se oslobodi stare sheme koja bi ga ugušila. On to čini pomoću jedne druge vizije u kojoj jedino može nadalje da živi. Analogno je i u kolektivnom životu. I ovdje se može desiti da naslijeđeni obrasci proizvode još samo bijedu i vode u komu. Moderna je to iskusila na sebi. Kao postmoderna ona nastoji da se toga oslobodi. Vizija na koju se odnosi njezina nada je pluralnost. Niko ne može garantovati za njen uspjeh."

Ne baš da će stvari biti potpuno čiste kada pročitaš, ako već nisi...pošto stvari sa postmodernizmom inače nikada nisu i neće biti koncizno definisane...

Bar meni je TO TAKO postalo jasno....postoji mnoštvo uglova iz kojih možeš posmatrati tu temu i, naravno, postoji čitav niz odgovora na tu temu...Kao što je to slučaj i sa svim drugim kriznim područjima u ovoj "stvarnosti"...

Kada kažu da je dobar, ne vjeruj im...kada kažu da je užasno loš, ne vjeruj im...Ovisno o rasnim, klasnim i ideološkim preferencama odgovori se drastično razlikuju...

[black]

mrsko mi i ovde naklapati (vec znam ko ce se javiti) ..

postmodernizam (ne samo u knjizevnosti vec i drugim granama umjetnosti) je u vecini slucajeva samo pokrivanje nedostatka talenta

[rashomon]

Talenti ne postoje, samo radnici...

[danas]

mozda... a mozda i ne...
nema tog rada koji bi od mene napravio, npr. dobru opernu pjevacicu... ili bacacicu kladiva

sad nastavite...

[rashomon]

Spominješ stvari koje te vjerovatno nikada nisu interesovale!

[danas]

ne, vec hocu reci da nema tog rada koji ce nadomjestiti totalni nedostatak talenta; kao sto nema tog talenta koji ce postici vrhunske rezultate bez rada...

a sad, da ne miniramo covjeku temu...

[lady midnight]

mrsko mi i ovde naklapati (vec znam ko ce se javiti) ..

postmodernizam (ne samo u knjizevnosti vec i drugim granama umjetnosti) je u vecini slucajeva samo pokrivanje nedostatka talenta

da, i ja sam uvijek mislila da su si salman rushdie, michel houellebecq, michel foucault, jacques derrida, paul auster, orhan pamuk i ostali....polomili prste pokushavajuci da sakriju nedostatak talenta.

[lady midnight]

mrsko mi i ovde naklapati (vec znam ko ce se javiti) ..

postmodernizam (ne samo u knjizevnosti vec i drugim granama umjetnosti) je u vecini slucajeva samo pokrivanje nedostatka talenta

da, i ja sam uvijek mislila da su si salman rushdie, michel houellebecq, michel foucault, jacques derrida, paul auster, orhan pamuk i ostali....polomili prste pokushavajuci da sakriju nedostatak talenta.

Jeste, isto tako imaš nepregledno krdo onih sasvim bezvrijednih, koji, eto, nisu sranje već su postmoderni, nego mi ne kontamo

Čast svaka izuzecima, of kors

ma joj, to shto neko ne zna pisati pa se vadi na postmodernizam je jedna stvar; loshih pisaca je bilo i bice, i to nema veze sa postmodernom, sa modernom, klasikom il ostalim epohama.
ali zbog takvih osporaviti talenat cijeloj generaciji izvanrednih pisaca (ne samo pisaca nego i ostalih umjetnika, i to chak "u vecini sluchajeva") u zadnjih 40-50 pa i vishe godina koji se tu i tamo prema ovoj ili onoj definiciji svrstavaju u postmoderniste mi je bash bezze.
u muzici se tako razlichiti tipovi kao gustav mahler i phlipp glass ubrajaju u postmoderniste; ne zato shto bi se oni "furali" na to da su postmodernisti (za razliku od tih koji bi pisali, ali im se ne da...), nego zato shto se u njihovim djelima prepoznaju odredjeni elementi toga shto se kasnije definiralo kao "postmodernizam".

[black]

slabo kontate smajlije i brzo se primate

[black]

slabo kontate smajlije i brzo se primate

Ma, ne dolazim pod tvoj pendžer, niti imam namjeru...

...kad god dodjem babo tvoj drzi me na snajperu.....

cisti postmodernizam

[lady midnight]

slabo kontate smajlije

shta cu kad sam modernista, pa me taj skoro pa neogranicheni izbor mogucih znachenja pravo zbuni

i brzo se primate

a poshto sam mlada i neiskusna primam se ko poklon; ne mogu ja tu nishta, to je jache od mene

[kicky]

Ove argumentacije da sve loše možemo staviti pod postmodernizam ne stoje, jer koliko se god rušile granice između tzv trivijalne i visoke književnosti, i dalje postoji čisto objektivno razlikovanje lošeg i dobrog, samo što u postmodernizmu tu objektivnost i analitičnost može da ispoljava svatko, a ne samo ''eksperti za književnost''. Sad upravo čitam Ecov komentar uz Ime ruže koji se bavi tom problematikom, povezujući to sa osobnim aganžmanom u Grupi 63. koja je bila zraz neoavangardbih težnji talijanske postratne književnosti oštro se suprostavljajući novom romanu, i predstavnicima istog u Italiji. On se drži (djelomice) teze o avangardnoj prirodi postmodernizma (kao i Hassan), i analogno Curtiusovoj tezi o manirizmu kaže da svako razdoblje u književnosti ima svoju avangardu - vrijeme kada se ruše ustaljene norme. No i sam Eco kao da se sukobljuje sa onim starim Ecom iz šezdesetih, revalorizirajući svoje postavke, među ostalim čitatelj mu postaje mjerilo avangardnosti nekog teksta. Ono što ljudi prihvaćaju sa sablazni jest avangarda, međutim u trenutku kada avangarda prestaje i kada se ljude više ne može iznenaditi nastaje postmodernizam.

[shtula]

neke od glavnih razlika su modernisam - metafizicko, posmodernisam - povrsinsko, postmodernisam je karakrerisovan sa schicofrenic like, Hitler je prije rata sakupio posmodernisam i napravio izlozbu "retarded art" , svaka umjetnost je refleksija svog vremena, posmodernisam prepoznaje disorder

[juli84]

Zamrla tema davno, al da ne otvaram novu, ovu ćemo malo "dići".
Šta je za vas postmodernizam? Da li vam je previše jednostavan? Neki kažu smeće i šund, neki misle da je to vrh umjetnosti, posebno književnosti. Ja sam negdje u svemu ovome pomalo, a najviše sam
Ustvari, mislim da sam ostala davno negdje u romantizmu pa mi treba još mnoooogo da stignem postmoderniste

[JoseMujica]

prije svega nemojte se truditi datirati postmodernizam jer je to nemoguće. Djela koja tendiraju da budu nazvana postmodernim mogu se naći i prije sto godina.

Razlika između modernizma i postmodernizma je u strukturi i u prihvatanju ili ne prihvatanju velikih narativa. Dok moderna teži jasnoj strukturi, formi, pravilima i normama i kroz taj struktirani pristup nadograđuje svoj narativ, postmoderna je protiv toga i postupa po principu: svako za sebe i nek svak priča svoju priču, znači odbacuje i razbija strukturu, formu, izaziva normative i pravila, kritikuje lažno izkristalisane narative...jednostavno u postmoderni nema varijacija na zadatu temu. Postmodernu možemo okarakterisati kao slobodu izričaja dovedenu do krajnosti.

Nešto najbolje što sam pročitao o postmodernizmu glasi : Da postmodernizam nije odbacivanje "normalnog" već zahtjev da i "nenormalno" bude prihvaćeno.

sad da li je nešto šund ili ne...mislim da je to stvar ukusa...meni ima sranja i u moderni a i u postmoderni

[breuer]

gustav mahler postmodernista:D postmoderna prije drugog svjetskog rata:D

postmodernizam sadrzi sve aspekte moderne u sebi sto naziv i svjedoci, uz ogromnu razliku prihvatanja trivijalnog, dekadentnog i sl i to bez jasne pretenzije da mu se odupre već da ga istakne, preispita i baci u kantu za smeće

ako ćemo se truditi datirati ga onda nam malo dublje pracenje propadanja camp-a kao zadnje faze cistog modernizma i pocetka pop-a kao prve faze oslobadjanja u navedeno smisu - moze pomoci

p.s. ako se postmoderna vraca klasicnim uzorima, temama, historicizmu, eklektici, kichu i ostalom to ne znaci da su prijasnja vremena imala odlike postmodernizma...tako da gustav mahler ne da nije postmodernista vec ga boli k....sta je bio jer je bio veliku umjetnik

[juli84]

prije svega nemojte se truditi datirati postmodernizam jer je to nemoguće. Djela koja tendiraju da budu nazvana postmodernim mogu se naći i prije sto godina.

Razlika između modernizma i postmodernizma je u strukturi i u prihvatanju ili ne prihvatanju velikih narativa. Dok moderna teži jasnoj strukturi, formi, pravilima i normama i kroz taj struktirani pristup nadograđuje svoj narativ, postmoderna je protiv toga i postupa po principu: svako za sebe i nek svak priča svoju priču, znači odbacuje i razbija strukturu, formu, izaziva normative i pravila, kritikuje lažno izkristalisane narative...jednostavno u postmoderni nema varijacija na zadatu temu. Postmodernu možemo okarakterisati kao slobodu izričaja dovedenu do krajnosti.

Nešto najbolje što sam pročitao o postmodernizmu glasi : Da postmodernizam nije odbacivanje "normalnog" već zahtjev da i "nenormalno" bude prihvaćeno.

sad da li je nešto šund ili ne...mislim da je to stvar ukusa...meni ima sranja i u moderni a i u postmoderni

Jeste rušenje svih pravila, al ja kao čitalac ne mogu da svarim taj "izričaj doveden do krajnosti". Sad ne znam jel to posljedica tradicionalnog učenja i shvatanja književnosti il jednostavno nisam spremna za "ogoljenje" i spuštanje na najniži, najjednostavniji nivo nečega što bi trebalo biti "uzvišeno" u književnosti.
Zanima me, ne tako šta je i kad počinje postmodernizam, koliko vaš doživljaj istog, da li se "pronalazite" u tome il vam bolje "leže" neke druge epohe?

[JoseMujica]

pa ne znam šta bih ti rekao...opet je to stvar ukusa i isto tako iskustva pojedinca pa će neko u određenom djelu naći nešto njemu vrijedno dok će nekome, ko ne posjeduje određeno iskustvo, isto djelo biti bezveze.

Naravno lakše je čitati nešto unutar okvira jednog narativa, gdje je simbolizam jasan i za šta smo društveno "naoružani" da razumijemo, nego nešto što djeluje fragmentirano, nepredodređeno i kaotično, kao nečija noćna mora.

Sad ja ću reći da često ne volim posmoderna djela gledati ili čitati, ali ih cijenim zbog autentičnosti, hrabrosti i probijanja granica malograđanskih dogmi.

[fatamorgana]

pa ne znam šta bih ti rekao...opet je to stvar ukusa i isto tako iskustva pojedinca pa će neko u određenom djelu naći nešto njemu vrijedno dok će nekome, ko ne posjeduje određeno iskustvo, isto djelo biti bezveze.

Naravno lakše je čitati nešto unutar okvira jednog narativa, gdje je simbolizam jasan i za šta smo društveno "naoružani" da razumijemo, nego nešto što djeluje fragmentirano, nepredodređeno i kaotično, kao nečija noćna mora.

Sad ja ću reći da često ne volim posmoderna djela gledati ili čitati, ali ih cijenim zbog autentičnosti, hrabrosti i probijanja granica malograđanskih dogmi.

Znači onda ovo što se u Bosni događa spada u postmodernizam?

[JoseMujica]

da ...ima i jedan naučni rad na tu temu...doduše ne vezan za umjetnost i kulturu već sociološko-politološki.

i ako pogledaš na nivou ideja i narativa koji ideje proizvode Bih je posmoderna u svakom smislu čak i kao država bez osnovnog atributa državnosti: suvereniteta. A društvo smo potpuno oslobođeno bilo kakvih ideja i vrijednosnih sistema npr. komunisti nisu komunisti već birokrate u Armani odjelima sa crvenim karanfilom naoražani frazeologijom neoliberalizma, muslimani nisu muslimani već gimnastičari koji vježbaju pet puta dnevno, a između vježbanja piju pive itd. da ne nabrajam beskonačno. Nek se niko ne vrijeđa na moje observacije, zadržavam pravo na svoj subjektivitet posmatrača, a kome smeta neka me razuvjeri da nije tako kako ja vidim.

[Truba]

ima li bolje slike


e jesam se ismijao

[MaD_ProfessoR]

1973. konceptualni umjetnik Michael Craig-Martin je čašu vode izložio na jednostavnu staklenu policu fiksiranu za zid, uzdignutu od poda 2 i po metra. Bio je to jedini predmet u izložbenoj prostoriji, a djelo je nazvao Hrast.
Posjetiocima izložbe dijeljen je nepotpisan list papira sa tekstom:

Pitanje: Jeste li vi naprosto odlučili ovu čašu vode nazvati hrastom?

Odgovor: Nipošto. To više nije čaša vode. Ja sam joj promijenio stvarnu supstancu. Ne treba je više nazivati čašom vode. Čovjek bi mogao to nazivati kako god hoće, ali to neće izmijeniti činjenicu da se radi o hrastu.


Eto 1 plastičan primjer postmodernizma

[piupiu]

Postmodernizam je mrtav, živjela metamoderna!

[zijancer]

zivio istok