Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
archi_a wrote: ↑20/07/2023 15:27
Opanak jedan, u postu prije u kojem filozofski promišljaš o čovjeku kao jedinki, centru svega, pravima jednakih bez obzira na vjeru i etnicitet.... Ja sam pisao prije nego su tebi priključili internet.
Vezano za prvog predsjednika Izetbegovića, branim ga, da, ne dozvoljavam da se širi neistina i defetizam, jer ne napadaju oni Izetbegovića zbog njega samog, napadaju sve ono što simbolizira borba za opstanak Bosne i Hercegovine u godinama agresije. Napadaju svakog borca pojedinačno, minimiziraju borbu i žrtvu. Pokušavaju da izjednače jer im ništa drugo nije ostalo, jer su svi njihovi završili na robiji, jer je dokazan i naum i plan i cilj njihovih političkih i vojnih struktura. E, zato je i "dedo" i francuzica nešto u šta ne smije da se dira. Jer je i svijet to prepoznao i priznao. I to ove jade boli. A to nema nikakve veze sa sda ili još manje sa bakirom, koja nikad nije bila moja opcija.
Klasicno SDAovsko botovsko Alija=borci koji su nas branili od ustasko-cetnicke agresije.
Poput onoga "napad na SDA je napad na Bosnjake".
Pa ako napadnes Aliju i SDA napao si sve borce.
Sta ima profesionalni botu? Ta prica jos moze proci medju krezubim SDA hadaljima sa kupljenim diplomama.
Istina je da je iste one koji su se istinski borili za ovu drzavu izvarala skupina uhljupa kojima je Alija dao pozicije i moc. Kasta krezubih lopova koji su docekali svojih pet minuta da postanu begovi.
SDA nikad vise
Upravo to
SDA botovi tumace napad na Aliju kao napad na sve bosnjake. Dakle, u njihovim zaluđenim glavama Alija = bosnjaci i borci ARBIH.
A napad na SDA je zapravo napad na Bosnu. SDA = BIH kakvi fanatici.
Pa takvu ostarsceosti za jednom strankom i predsjednikom iste nisu pokazivali ni jugoslovenski komunisti sa KPJ i Titom, kojem su obiljezavali rođendane noseci stafete u njegovo ime
SDA botovi bi to isto radili da mogu- nosali bi stafete na Alijin rođendan.
Pa naravno da nema Hrabrosti jer to u srpskom jeziku ne postoji, ali ima 'rabrost
Bilo je u Vukovo vrijeme da se izbaci J iz srbskog jezika pa im vuk rece imali iko Jovan da se zove, kaze jedan ima ja, e dobro od sad Jovan bit ces Ovan.
laik1981 wrote: ↑20/07/2023 15:50
Klasicno SDAovsko botovsko Alija=borci koji su nas branili od ustasko-cetnicke agresije.
Poput onoga "napad na SDA je napad na Bosnjake".
Pa ako napadnes Aliju i SDA napao si sve borce.
Sta ima profesionalni botu? Ta prica jos moze proci medju krezubim SDA hadaljima sa kupljenim diplomama.
Istina je da je iste one koji su se istinski borili za ovu drzavu izvarala skupina uhljupa kojima je Alija dao pozicije i moc. Kasta krezubih lopova koji su docekali svojih pet minuta da postanu begovi.
SDA nikad vise
Upravo to
SDA botovi tumace napad na Aliju kao napad na sve bosnjake. Dakle, u njihovim zaluđenim glavama Alija = bosnjaci i borci ARBIH.
A napad na SDA je zapravo napad na Bosnu. SDA = BIH kakvi fanatici.
Pa takvu ostarsceosti za jednom strankom i predsjednikom iste nisu pokazivali ni jugoslovenski komunisti sa KPJ i Titom, kojem su obiljezavali rođendane noseci stafete u njegovo ime
SDA botovi bi to isto radili da mogu- nosali bi stafete na Alijin rođendan.
Fanatizam i idolatrija !
Identican sistem djelovanja kao kod Dodikovih i Vucicevih botova. Vidi se da ih je ista sluzba i akademija spremala.
archi_a wrote: ↑20/07/2023 15:34
Jok, fikret abdic, al mu Alija oteo pobEdu.
pa i jeste mu oteo pobjedu ako se gledaju rezultati izbora prevarom je fini i posteni deda aljo uzeo pobjedu fikretu koji je imao 300 milja glasova vise, to su historijski fakti i cinjenice a ne romanticna patriotska verzija
deda aljo zacetnik izborne kradje a i to nije on kriv nego su ga drugi navratili na to
Opet lazes! Prema rijecima osudjenog rating zlocinca Fikreta Abdica, dvije fotelje u Agrokomercu su mu bile prece of Predsjednistva.
pa i jeste mu oteo pobjedu ako se gledaju rezultati izbora prevarom je fini i posteni deda aljo uzeo pobjedu fikretu koji je imao 300 milja glasova vise, to su historijski fakti i cinjenice a ne romanticna patriotska verzija
deda aljo zacetnik izborne kradje a i to nije on kriv nego su ga drugi navratili na to
Opet kazes! Prema rijecima osudjenog rating zlocinca Fikreta Abdica, dvije fotelje u Agrokomercu su mu bile prece of Predsjednistva.
Treba se i upitati: Za koga bi mogli glasati?
Evo, da sa današnjoj pameti opet morate dati glas na prvim višestranačkim izborima: Koga biste zaokružili?
Ne zna se.
Zapravo, sa današnjoj pameti, ne biste ni izašli na izbore, već direktno i kroz barikade do tadašnje njemačke ambasade u Beogradu.
Ovo treba da stoji na pocetku svake stranice, da napacenim bosnjacima uđe konacno u glavu kakva veleizdajnicka familija ih je decenijama razvlacila od nemila do nedraga.
Ali tesko da bi i to pomoglo, poprilicno tup i neobrazovan narod, sklon samoobmanjivanju.
Zbog chega sad Nikshi, Konakovic i Forto takodje ne izadju pred TV kamere i kazu da ovo shto je Bakir govorio ne vazi i da ce BiH u NATO bez obzira shta u manjem entitetu mislili? Rijech njih trojice je teza od Bakirove valjda. I napokon da se rijeshi pitanje ulaska u NATO.
Znači, DF u 8 i Komšić u 14 godina nisu imali nikakvu moć u vlasti, a recimo, SDP za 6 godina (Alijansa i Platforma) jeste, i ti ih trpaš u isti koš sa SDA, HDZ i SNSD.
Je li DF bio 8 godina u državnoj vlasti? Jeste.
Da li su od tih osam godina u vlasti, tri godine bile u zakonskom roku za podnošenje revizije presude? Jesu.
Da li je Komšić 14 godina u Predsjedništvu, koje je glavno za vanjsku politiku? Jeste.
Koliko Komšić ima relevantnih prijatelja u svijetu, koje je skupio za 14 godina, a koji mogu pomoći Bosni i Hercegocini? Nijednog.
Znači, po tebi su oni bili vlast, ali nisu imali bilo kakvu moć za promjenu postojećeg stanja i zaustavljanje separatizma.
Zašto su onda ulazili u vlast kada nemaju nikakvu moć i uticaj?
Opet, to se kosi sa Komšićevim izjavama koje je konstantno ponavljao - mi smo ušli u vlast da promijenimo stanje i da kontrolišemo SDA. (pod kontrolom DF, Izetbegović je potpisao Mostarski sporazum i pristao na tal sa Dodikom oko sredstava MMF u kafani u Istočnom Sarajevu)
Komšić je srušio Vladu KS, kako bi Podžić postao ministar odbrane. U neku ruku potpuno legitimno i razumljivo, samo opet dolazimo do Podžićevih rezultata u Ministarstvu, kojih bukvalno nema ili su minimalni. Umjesto ANP, dobili smo Program reformi i komisiju za suradnju sa NATO, umjesto komisije za članstvo, mada je Radmanović još 2009. godine potpisao NATO put.
Više je Helez uradio za tri mjeseca u MO, nego čitav DF, kojemu je NATO sveto slovo, za dva mandata od kojih su u jednom imali i Ministra odbrane.
Od 27 godina poslije agresije, Komšić je više od pola vremena član Predsjedništva, a DF blizu trećinu tog vremena u vlasti. Rezultati =?
SDP je ima priliku a Lagundzija je govori da ne ce u vlast pa sta bi, gle cuda bas kao i Trojka a rezultat znamo zakon o prebivalistu a sa Trojkom od najavljenih reformi imamo najvecu krizu od Dejtona .Da Dodik je natjeran da potpise Program Reformi i to na svakoj stranici, ANP i program reformi NATO stavlja u isti ravan, a koliko se meni cini Bosna i Hercegovina je u MAP-u, sta li ono M u MAP-u znaci? Dosli nekavi novi helikopteri i tako. U ku**u od politickog sistema kakvo imamo malo je? Sad usporedimo politicku moc svih ovi stranaka na vlasti sa DF sta su oni to postigli?
Pa moraju jadni jer je Bakir na TV reko da se ne moze u NATO bez volje manjeg entiteta. Ta bar nije to izgovorio pred kamerama.
Pretpostavljam da misliš na bivšu stranku Dodika i Nenada Kecmanovića?
Potpuno krivo pretpostavljaš.
I zlonamjeran si i pišeš bezvezarije.
Izvinjavam se, nisam to tako mislio.
Jednostavno, ne vidim nikoga ko je od onih koji su nastupali na tim izborima imao snagu da se izbori za nešto bolje. Stvarno bi me interesovalo čuti za koga ti misliš da je mogao postupati pozitivnije.
Jedino komunisti sa Durakovićem.
Ali opet, ako je zapad tada nešto imao protiv Bošnjaka zato što su muslimani, kako bi tek reagovao kada bi u pitanju bili muslimani komunisti?
Last edited by sehohari on 20/07/2023 17:20, edited 1 time in total.
LSD wrote: ↑20/07/2023 01:22
Ovo treba da stoji na pocetku svake stranice, da napacenim bosnjacima uđe konacno u glavu kakva veleizdajnicka familija ih je decenijama razvlacila od nemila do nedraga.
Ali tesko da bi i to pomoglo, poprilicno tup i neobrazovan narod, sklon samoobmanjivanju.
Odlican prijedlog i podrzavam ga od sveg srca. Od cetri jahaca apokalipse (Alija, Haris, Zlaja i Bakir) koja su u crno zavila BiH i bosnjacki narod zadnji tj. lik sa fotografije je apsolutno najveca stetocina koja je hodala i hoda ovim prostorima. Sto je najgore on bi jos vladao da se sam nije zajebao ukljucujuci svoju zenu u politiku. On jos nije svjesan sta je uradio nasem/svom narodu niti je nas narod svjestan kakvog smo mi nitkova imali na vlasti. Na nasu zalost mi kao narod jos nismo postali svjesni da smo mi drzavotvoran narod i da moramo drukcije razmisljati i ponasati se. Nigdje osim u BiH ovakvi ljudi ne bi bili na slobodi vec iza resetaka. Sto prije clanovi SDA shvate koji olos i izdajnik ih je vodio te ga se rjese na slijedecem kongresu mozda nesto i bude od njih u buducnosti.
Dakle ovom slikom treba da pocne svaka stranica kako bi mi svi poceli shvacati ko je zlo nas je vodilo sve ove godine. Zivjeli.
Bakir je ovom izjavom javno priznao i potvrdio da su Izetbegovići i SDA prekodrinski SANU projekat koji je decenijama planiran i podvaljen Bosni i Bošnjacima uoči agresije na RBiH sročenom u Memorandumu-SANU-a i planom RAM. https://bs.wikipedia.org/wiki/RAM_Plan
Izetbegović Junior je amater i političko nedonošče svoga oca koji je samo nastavio očevim stopama slugovanja prekodrinskim gazdama koje su ga decenijama pripremale i pravovremeno pred agresiju na Bosnu pustili prijevremeno iz zatvora i postavili na čelo predsjedništva Republike BiH da je ukine i bi tako, on je bio prvi i posljednji predsjednik RBiH kojeg nije izabrao narod već Karadžićevci Plavšićka i Koljević.
Govor Alije Izetbegovića na osnivačkoj skupštini SDS-a u Nevesinju.
Izražavam dobrodošlicu Srpskoj demokratskoj stranci u Bosni i Hercegovini. Neki koji prate štampu, vidjet će da sam ja ovu dobrodošlicu dozivao ima dva ili tri mjeseca. Dakle, smatrajte da je ovo moja želja danas vrlo iskrena”.
“Moram vam reći da malo kasnite, jer smo vas čekali malo ranije, jer ste potrebni Bosni i Hercegovini. Potrebna je jedna istinska, srpska, demokratska stranka ovoj zemlji”.
Alija Izetbegovic-Kako sam postao predsjednik
Oči u oči sa KOS-om
Tokom izdržavanja kazne u KPD Foča, gdje je bio smješten sa
ubicama, s njim je nastavio „raditi“ Munir Alibabić Munja sa zadatkom da ga
„slomi“ da pod „određenim uvjetima“ pristane na suradnju. Supervizor cijele akcije
bio je Rešid Musić, pomoćnik Duška Zgonjanina, šefa SDB-a za BiH.
Negdje 1984, kako mi je priznao moj izvor iz SDB-a, Alija je
„leg'o na rudu“. Obećali su mu olakšice u KPD-u, ranije puštanje iz zatvora, stan,
zaposlenje i vraćanje građanskih prava, a to je značilo vraćanje putnih isprava
i pasoša. Ovo su znala samo trojica funkcionera SDB-a: Zgonjanin, Musić i
Alibabić.
Naravno o svemu je morao biti obaviještan i Beograd.
Vjerovatno je zato bez znanja SDB-a Aleksandar Vasiljević, tadašnji šef KOS-a,
doputovao u Foču i tajno, mislim da je to bilo 1987. godine, posjetio Aliju.
Predstavio mu se kao službenik SDB-a iz Beograda. Razgovaralo se o uvjetima
zatvorenika, odnosu policajaca prema njima itd. Uslijedila su tri takva
razgovora „u četiri oka“.
Vjerujem, a to mi je potvrđeno u samom Beogradu, da postoje
snimci tih razgovora pohranjeni u arhivima Saveznog SDB-a, kojeg danas kontrolira
BIA. Čak mi je preko posrednika nuđena prodaja istih po basnoslovnoj cijeni.
Navodno je Vasiljević dogovorio sa direktorom KPD Foča da
„zatvorenika“ uvuče u „zamku“. S obzirom da je „zatvorenik“ radio u
administraciji „KPD ekonomije“ koja je sedmično isporučivala i 3000 kokošjih
jaja nekim hotelima na Jadranu, nastala je neka kjigovodstvena malverzacija po
kojoj je netačno prikazana isporuka od 5000 jaja. Nije jasno ko je napravio
malverzaciju, ali sumnje i optužbe su pale na zatvorenika.
Ulovljen u stupicu, nije imao izlaza pa se pokajao pred
Vasiljevićem, a ovaj mu je ipak zaprijetio da neće izići iz zatvora do kraja
života. Nakon te posjete dogovor je „pao“ – surađivat će sa KOS-om i to samo po
nalogu Vasiljevića. Služba (SDB) ga više nije kontaktirala. Poslije toga je
Vasiljević još dolazio u Foču i navodno izvodio zatvorenika „na
janjetinu“. Tako se tvrdi da je to „poslovno“
sastajanje preraslo u prijateljstvo. Neki svjedoci su to uočili kada je vojna
delegacija JNA pregovarala u zgradi Predsjedništva BiH o povlačenju vojske iz
kasarni kad se predsjednik Izetbegović vrlo prijateljski obraćao Vasiljeviću riječima:“Aco,
šta ti misliš o ovome“.
„Slobodna Bosna” je
1996. godine u tri nastavka ekskluzivno objavila neke od najzanimljivijih
dijelova knjige Munira Alibabića Munje, nekadašnjeg načelnika Centra službi
bezbjednosti (CSB) Sarajevo, te direktora bivših tajnih službi Agencije za
istraživanje i zaštitu (AID) i Federalne obavještajne službe (FOSS), pod
naslovom „Bosna u kandžama KOS-a“. Prvi dio feljtona objavljen je pod naslovom:
„Šta sam rekao generalu Vasiljeviću i kako je spašen Izetbegović”.
Mislim da se Alibabić sustezao ovako otvoreno govoriti o
suradnji predsjednika Izetbegovića i Vasiljevića, ali da mu je primarni cilj
bio ukazati na taj problem.
Udba prati Seku
Tako je Alibabić dao samo natuknicu da je Alija preko njega poslao
pismo Bakiru (vidjeti stranu 135) u kojem mu sugerira da „posluša drugove“.
Vjerovatno Alibabić posjeduje kopiju tog pisma.
Jedan penzionirani radnik DB-a mi je ispričao da se bavio
izradom profila delikvenata, disidenta i drugih Službi zanimljivih osoba, bar
sma ga tako razumio, te da je radio na profilu Sebije Građević, tadašnje
studentice medicine. Tad je uočio da se radi o izrazito ambicioznoj osobi. Ali,
njemu je zanimljivije bilo da je Služba nadzirala vezu Sebije i Bakira. Tako je
ustvrdio da je bilo došlo do nekih vrlo dramatičnih turbulencija u njihovoj
vezi, a on se nije mogao sjetiti kakvih, te da je stoga Služba bila vrlo
uznemirena. „Očito im je bilo stalo da ta veza uspije“, zaključio je.
Otac Sebijin, zvao se Islam, iz sela Golubovci kod
Podgorice, jeste bio uposlenik JNA, ali kao indedant, valjda krojač. Stoga ga nije
smatrao razlogom interesa Službe za vezu njegove kćerke.
To je bilo vrijeme kad je u Bakirovom životu bilo puno
alkohola, što sam priznaje da se alkoholizirao do 1987. godine.
Jedan od vrlo prisnih Bakirovih prijatelja iz tog vremena,
čija se djevojka tada družila sa Sebijom, priznao mi je da je on osobno
isposlovao kod Duška Zgonjanina da primi Bakira u njegovu vikendicu.
Malo šta me rasrdilo u životu kao to saznanje. Jer, dok sam
ja sa grupom žena kao familijama osuđenika tzv. muslimanskih intelektualca,
sivarao od nemila do nedraga, od Beograda do Zagreba i Ljubljane, angažirao
advokate, učestvovao na tribinama, kontaktirao strane novinare i aktiviste za ljudska
prava, sastajao se sa disidentima i štrajkovao građu pred Saveznim SUP-om
protestirajući što me neće primiti na razgovor šef SDB-a Stane Dolanc, pa zbog
svega toga bivao hapšen i maltretiran od strane Udbe, Bakir je pio kahvu sa
Zgonjaninom.
Stoga sam pokušao doći do dosjea operacije kodnog imena
„Behar“ po kojoj je montiran proces 82. i saznati eventualne zakulisne radnje
nekih od osuđenika. Ni papirića našao nisam! Sve je uklonjeno. Kad i kako?
Mislim da se to desilo kad je Mušan Topalović Caco bio uhapsio Amira Salihagića,
šefa istrage u tom procesu. Salihagić je oslobođen na osobnu intervenciju Alije
Izetbegovića. Neki „papiri“ koji su bili dostupni AL Jazeeri radi snimanja
serijala o tom procesu pozajmljeni su od samog Salihagića. Ali, u njima nema
ništa osim pukih formalija i generalija osuđenika.
P.S.
Potpuno savjestan rizika po sopstveni život iznosim ova
saznanja, ne da bih kompromitirao Izetbegoviće, već da bih otvorio raspravu o
tome. Čak osobno imam razumijevanja za Aliju da je proživio golgotu i spašavao
živu glavu.
Ali, veći strah me obuzima kad slušam Aleksandra Vučića kako
onako benevalentno tvrdi da će dobiti svaku partiju sa Bakirom, šahovsku ili
političku! Šta ako Vučić ne blefira i ima ovog „keca u rukavu“?! https://thebosniatimes.ba/13722/zastras ... ceg-punca/
Spoiler
Show
GOVOREĆI o uspostavljanju Velike Srbije Garašanin njeno proširenje vidi na račun prije svega “muslimana”. Pod njima podrazumjeva sve ljude koji su u doba Otomanske imperije, oponašajući vlast, primili islam kao njen politički imidž. Tako u istu kategoriju ubraja i pripadnike sopstvenog naroda koji su primili islam kao vjeru ali i Bošnjake, kao narod druge države, ali i Albance muslimane. Garašanin, ali i kasniji nastavljači iste ideje poput Gašinovića, predlaže: “da se sa Turskom napravi sporazum kako bi ih primila na svoju teritoriju, na domaćem planu predlaže da se Turska kod muslimana veliča kao “obećana zemlja” i na kraju predlaže da se oni organizuju oko ekstremnog vjerskog pokreta kako bi to poslužilo kao izgovor da se prognaju sa svojih prostora ili u krajnjem unište.?
U situaciji pada socijalizma u svijetu i stvaranja bauka “islamskog fundamentalizma”, kao propagandnog slogana u očuvanju postojećih aparata sile, Milošević za slučaj legalizacije podjele Bosne, odnosno proširenja Srbije na taj prostor aktualizira “Načertanije” davno umrlog Garašanina. On i u Bosni “oživljava” famu straha od islamskog fundamentalizma kao izgovor za agresiju i genocid koje joj je namijenio.
Mnogo ranije je već stvorena fama “Mladih muslimana” kao balans velikosrpskoj ideji u liku Aleksandra Rankovića i MAS-pokretu u Hrvatskoj. “Mlado muslimani” su vjerski pokret koji je tražio više vjerskih sloboda za vjernike islama bez ikakvih nacionalnih pa i državnih aspiracija. Glavno optuženi na tom procesu bio je Alija Izetbegović. Boraveći dugo godina po zatvorima napisao je i svoje viđenje stanja u islamskom svijetu sa mjestom bosanskih muslimana u tom svijetu. Da li je to sam nazvao “deklaracijom” ili ne, to je pitanje za sebe ali je činjenica da je taj materijal u Beogradu sedamdesetih godina objavljen pod nazivom “Islamska deklaracija”.
Peticiju za puštanje Izetbegovića iz zatvora su kasnije potpisala najznačajnija imena SANU-a (Ćosić, Bećković, ali i Šešelj i dr.)
Kasnije je “Islamska deklaracija” prevedena na sve svjetske jezike i poslata na najznačajnije adrese u svijetu.
Tako je u Beogradu “lider Bosanskih muslimana” već bio rođen i trebalo ga je ponuditi Bosni i Bošnjacima. Problem je bio što je u Bosni svega 15% stanovništva, tvrdilo da su religiozni, što u njoj niko nije htio štampati “Islamsku deklaraciju” i što je narod odbijao i svaku pomisao da se okupi oko vjersko nacionalnih zastava.
Posebno Bosanci “muslimani” su znali šta bi za njih značilo da ih neko okupi, izdvoji pa i izolira pod zelenu zastavu. Sin reisa »Čaušević, dr. Halid Čaušević kao čovjek koji je dao negativnu recenziju tekstu u Sarajevu, po pisanju sarajevskog Svijeta je pitao samog Izetbegovića: “Jesi li ti pametan, hoćeš da nas istjeraju i sa ovog komadića zemlje na Balkanu”? Problem je bio što Bosance skoro da niko nije ni pitao.
Organizujući stranku u Srbiji u Sandžaku, (prije promocije u hotelu “Holidej in” u Sarajevu 1990. god.) Izetbegović je okupio “Mlado muslimane”, islamske vjerske službenike i male privrednike – privatnike. Ideja je bila okupiti interesno i politički muslimane na prostoru cijele Jugoslavije, ali im i braniti to ime kojom su se nastojali suprotstaviti ideji Bošnjaštva.)
Programski se SDA opredijelila da čuva i štiti interese “muslimanskog kulturno-povijesnog kruga”, očigledno računajući tada na čitav jugoslavenski prostor gdje žive muslimani (BiH, Hrvatska, Sandžak, Kosovo, Makedonija). To je bio i način da se ipak iz Srbije u Bosnu uveze proislamski pokret što jeste SDA stranka i njen lider, koliko je u tome i uloga Miloševića je pitanje za sebe.
Strategijski gledano, SDA i intelektualna elita okupljena oko Izetbegovića poduprta Islamskom vjerskom zajednicom i reisom Cerićem, odlučila se tada za kontinuitet i ideje muslimanstva kao nacionalne identifikacije a to dalje znači zadržavanje na nivou vjerske skupine bez prostornog određenja.
Nasuprot njih bila je manjinska grupa predvođena Zulfikarpašićem i Muhamedom Filipovićem, koja je smatrala da se nema vremena za takav eksperiment i da je pitanje bošnjaštva pitanje svih pitanja. Ta razlika u političkom pristupu Bosni i Bošnjaštvu je kasnije kulminirala političkim udaljavanjem ali i sukobom Izetbegovića i Zulfikarpašića a onda i Filipovića sa njima dvojicom, te sukobom sa Fikretom Abdićem nešto kasnije.
Koliko su Alija Izetbegović i njegova grupa bili značajni u velikosrpskom projektu postaje jasno kada se sagleda koliko su se SANU akademici (Srpske akademije nauka i umetnosti) trudili oko Izetbegovićeve grupe dok su ovi bili u zatvoru. Navedimo samo dva primjera te brige za “muslimanske intelektualce”, kako ih srpski akademici nazivaju.
Primjer 1. – U knjizi koju je 1987. izdao Bosanski institut (kasnije Bošnjački institut) o Sarajevskom procesu (1983.) Aliji Izetbegoviću, Džemalu Latiću, i ostalima iz njihove grupe, na stranicama 271 i 272 nalazi se cijelo pismo/peticija kojega su članovi “Srpske akademije nauka i umetnosti” (SANU) uputili Predsjedništvima SFRJ i SRBiH. Pismo (naslovljeno “Predstavka”) se sastoji od dvije stranice teksta u kojem Akademici SANU-a traže hitno pomilovanje (oslobađanje iz zatvora) svih osuđenih na Sarajevskom procesu 1983. Koliko važnu ulogu u projektu SANU-a ima Izetbegović i njegova grupa najbolje se vidi iz činjenice da je na prvom sastanku SANU-a poslije usvajanja “Memoranduma” stavljena na dnevni red “Predstavka” kojom se traži puštanje iz zatvora Izetbegovićeve grupe.
U “Predstavci” SANU-a iz 1986. godine, između ostalog se kaže, citiram:
“Ono što je učinjeno Sarajevskim procesom ne može se povući. Ali, dalje patnje i stradanja Džemala Latića mogu se odmah prekinuti. Predlažemo vam da aktom o pomilovanju odmah obustavite dalje izdržavanje kazne i pustite na slobodu Džemala Latića.
Činjenice koje smo naveli da bismo ilustrovali sudbinu Džemala Latića bacaju neotklonjivu senku na čitav Sarajevski proces i dovode u najozbiljniju sumnju opravdanost i zakonitost kažnjavanje SVIH OKRIVLJENIH. (naglasio autor) Zato vam predlažemo da pomilujete SVE OSUĐENE u Sarajevu i tako omogućite puštanje na slobodu onih koji se još uvek nalaze na izdržavanju kazne zatvora.”
U Beogradu 6. juna 1986. godine
Odbor za obranu slobode misli i izražavanja:
akademik Matija Bećković
akademik prof. dr. Dimitrije Bogdanović
dr. Kosta Čavoški
Dobrica Ćosić
prof. dr. Andrija Gams
dr Ivan Janković
prof. dr. Neca Jovanov
akademik prof. dr. Mihajlo Marković
akademik Dragoslav Mihajlović
Borislav Mihajlović – Mihiz
akademik prof. dr. Nikola Milošević
Tanasije Mladenović
akademik dr. Gojko Nikoliš
akademik prof. dr. Predrag Palavestra
akademik Mića Popović
akademik prof. dr. Radovan Samardžić
akademik Mladen Srbinović
akademik prof. dr. Dragoslav Srejović
akademik prof. dr. Ljubomir Tadić
U ime Odbora
Ljubomir Tadić
Kraj citata. Šešelj: Među prvima sam potpisao peticiju za puštanje na slobodu Alije Izetbegovića
Izetbegović i njegova struja iz tih unutar partijskih sukoba izlaze kao pobjednici zahvaljujući podršci vjerskih službenika okupljenih oko Islamske vjerske zajednice takođe ranije očišćene od neistomišljenika.
Naglašavajući svoju unutar partijsku pobjedu, vjerski službenici, kao dominantna unutarstranačka struja naglašavaju svoju profesionalnu ikonografiju kao partijsku, a to dalje poistovjećuju sa nacionalnom pa i državnom, tamo gdje imaju vlast. Jedinstvo po vjeri postaje integriraju?i faktor SDA stranke sa naglašenim anti komunizmom odnosno antiateizmom.
Tako vjerski pozdrav “eselam alejkum” iz vjerskih institucija ulazi u javni život pa i politiku, fes turskog askera, ali i profesionalna kapa vjerskih službenika (ahmedija) postaje dio te ikonografije, zelena zastava sa polumjesecom po njima postaje partijska ali i nacionalna zastava, organizuju se koncerti vjerskih pjesama “illahija i kasida”, organizuju se lokalna hodočašća i vjerski rituali klanjanja Fatihe žrtvama rata, žrtve fašističkog terora “postaju” Šehidi, obilježavaju se mjesta i bitke turske i austro-ugarske vojske u kojima su učestvovali i Bošnjaci muslimani i sl.
Predsjednik predsjedništva BiH Izetbegović u dijelu svojih radnih prostorija preuređuje dio u kojem obavlja vjerske obrede i sl.
Neko “u ime” bošnjačkih nacionalnih interesa vrši hajku na mješovite brakove proglašavajući ih “gorim od silovanja“, diže se glas protiv Djeda Mraza kao nečeg stranog Bošnjacima, na protestima protiv agresije i genocida u Bosni kliče se “Alahu ekber” i nose tabuti po uzoru na proteste arapskih naroda i sl. U kampanji “bauka islamskog fundamentalizma” ovo je više ličilo na poteze neprijatelja i Bosne i Bošnjaka nego na njihovu izvornu ideju.
Na polju antikomunizma odnosno antiateizma Milošević i Tuđman su SDA stranci, vrlo lukavo podmetnuli antibosansku parolu kao sopstvenu “Nama je važno da pobijedimo komuniste a mi ćemo se dogovoriti“.
Šta to praktično znači najbolje govori činjenica da je kompletna bošnjačka elita zadnjih pedesetak godina bila upravo uz komuništičku vlast i u njoj se daleko više i bolje prepoznala nego u bilo kojoj ranije pa i onoj turskoj.
SDA stranka je u svojim kasnijim političkim nastupima shvatajući poraz ideje muslimanstva kao nacionalne ideje, sopstvenu političku viziju zaodjenula novim imenom “bošnjaštva”. Tako je državno prostorna kategorija, pa u perspektivi izvodivo i nacionalna kategorija bošnjaštva – bosanstva, svedena na vjersku kategoriju Bošnjaštvo = muslimanstvo.
Kako to u praktičnim političkim porukama zvuči govori jedan od Izetbegovićevih bliskih saradnika Izet Serdarević* u Štokholmu 1993 godine pred samim Izetbegovićem: “Sandžaklije su takođe Bošnjaci, ista vjera ista nacija“!!? Šta on podrazumjeva pod bošnjaštvom, vjerom i nacijom nije teško zaključiti ali je očito da on iz bošnjaštva isključuje sve one koji nisu te vjere važna stvar u životu. Svi oni kojima to nije bitno su izuzeci.?
Tako je rođen lider u ličnosti Alije Izetbegovića, ali i islamski vjerski pokret u liku SDA stranke, i jedno i drugo ranije već osuđeno na neuspjeh u kršćanskoj Evropi. Evropi koja je po padu “bauka komunizma” očuvanje sopstvenog balansa sile i vlasti kapital odnosa nastojala ostvariti proizvođenjem novog bauka, “bauka islamskog fundamentalizma”. Bosna je čekala još i da se desi ono što su joj namjenili Milošević i Tuđman ali i svjetski političko-ekonomski kalkulanti.
Računica je bila jednostavna: “Bosnu nema ko da brani, uništena je svaka bosanska politička platforma. Bosanci su politički i vojnički podjeljeni i organizovani u 3 vjersko nacionalne armije od kojih dvjema komanduju predsjednici susjednih država (Tuđman i Milošević). Za ideju podjele Bošnjaci su očekivano bili beznačajna prepreka, za svjetske kalkulante agresija i genocid u Bosni su bili dovoljno veliko zlo sa mnogo krvi kojim će moći prepadati sopstvene građane i povlačiti poteze u “novom svjetskom poretku” i novoj podjeli svijeta po sferama uticaja.
* Šta znači politika SDA stranke van Bosne govori primjer Švedske gdje je još 1992. godine Izet Serdarević pod firmom BiH ambasade za Skandinaviju proigravao podjeljenu Bosnu i formirao ambasadu SDA stranke. U njoj je uposlio “13 ljudi, trinaest muslimana” kako je to prokomentarisao Stjepan Kljujić boraveći u Švedskoj. Po istom modelu je uspostavljena mreža tzv. BiH klubova kojima je povezujuća nit bio i ostao mali šićar i “islam” kao pokriće. Koliku štetu su već napravili Bosancima u Švedskoj ali i Bosni to još uvijek nije moguće sagledati.
Halid Čaušević:
Sin reisa »Čaušević, dr. Halid Čaušević kao čovjek koji je dao negativnu recenziju tekstu u Sarajevu, po pisanju sarajevskog Svijeta je pitao samog Izetbegovića: “Jesi li ti pametan, hoćeš da nas istjeraju i sa ovog komadića zemlje na Balkanu”? Problem je bio što Bosance skoro da niko nije ni pitao.
Kako su Alija i SDA uništili Bosnu
Razgovarao Nerzuk Ćurak l BH Dani
Gospodine Causevicu, svojevremeno ste bili jedan od bliskih prijatelja gospodina Izetbegovica, ali je u meduvremenu doslo do radikalnog politickog razlaza izmedu Vas i aktuelnog predsjednika bosanskog predsjednistva. Zasto?
CAUSEVIC: Vrlo jednostavno, ja sam bio i ostao prijatelj sa Izetbegovicem, iz prostog razloga sto smo bili kolege. Osim toga, vidali smo se i na sastancima, ali nikada nisam mogao prihvatiti njegova shvatanja. On je, recimo, bio ortodoksni musliman, zapravo musliman koji ide i preko ortodoksije, docim sam ja citavu stvar posmatrao dosta liberalno. Zbog toga je nase prijateljstvo bilo prilicno distancirano. Mi smo se vidali, razgovarali, ali nikada nije bilo razgovora o onome sto bi njemu bilo interesantno, a to je islamizacija Muslimana. To nije dolazilo u obzir, jer on je znao da ja u tom pogledu imam strahovito liberalna gledanja. Pogotovo kada sam vidio njegovu Islamsku deklaraciju, koja je iz temelja neprihvatljiva, pa sam mu jos prije rata rekao: Alija, pobogu brate, kuda ovo ides? Sa ovakvim postupcima mi necemo u Evropi nigdje stici. Jednostavno ce se dogoditi to da ce nas jedanput izbaciti iz ovoga komadica Evrope u kojem se nalazimo. U tome je stvar.
DANI: Kako je Izetbegovic reagirao na te Vase rijeci?
CAUSEVIC: Rekao je: ja imam to svoje gledanje i ja od njega ne mogu odstupiti. Otprilike to, ne mogu ga sada doslovno citirati, jer prosle su godine. Iza toga, kada sam od Gazi Husrev-begove biblioteke dobio njegov rukopis Islam izmedu Istoka i Zapada da recenziram, zamalo nisam pao u nesvijest. Mozda vam je poznato, njegov stav je bio da islam svoju ekonomsku doktrinu mora postulirati izmedu kapitalizma i ondasnjeg socijalizma. Sreo sam ga jedanput, bas kod Careve cuprije, i kazao: pa, Alija, je l’ ti shvacas da islam nema doktrine? Koja religija ima svoju doktrinu? Katolicka crkva je postavila svoj socijalni katolicizam, pa kako je prosao? Ekonomska doktrina ide svojim pravcima i ona nema respekta ni prema religiji, ni prema covjeku, ni prema bilo kome. Ona ima svoj pravac, a on (Izetbegovic, op.a.), jednostavno, stoji na stanovistu da izmedu kapitalizma i socijalizma treba interpolirati zekjat, to jest milostinju. Pa kazem mu: znas li, bolan, sta je zekjat? To je po islamu dva i po posto od prometnoga kapitala i tezaurisanog zlata. To bi mi gladni hodali, drzava ne bi mogla postojati. Je l’ ti to, mozda, postoji u Saudijskoj Arabiji? Taman, odgovorio mi je, mi bismo morali eksperimentirati. Nema eksperimenata u ekonomiji. Ekonomija ima svoje striktne propise i ako ti meni kazes da je zekjat ekonomija islama, neka znas da cu predloziti da se tvoja knjiga ne stampa. I nije stampana u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Za vrijeme rata izdala ju je “Svjetlost”, a da vam posteno kazem, nisam imao novaca da je kupim.
DANI: Cini mi se, gospodine Causevicu, kako se desavaju neki drustveni procesi koji su, po mom dubokom ubjedenju, kontraproduktivni. Kada to kazem, mislim na jedno neproduktivno jedinstvo nacije i vjere kod Bosnjaka. Cini mi se da je i sama sraslost Islamske zajednice i vladajuce stranke upravo na tom tragu.
CAUSEVIC: Jedno cu vam reci, malo je nacija koje nemaju svoj daleki fundament u religiji. To je sigurno. Medutim, taj se fundament prekinuo. Ovdje kod nas jos nije iskristalisano sta su muslimani kao jedna drustvena asocijacija: je li to narod, je li to nacija, ili je to vjerska zajednica? Sta je nacija? Nacija je svijest o svome postojanju na odredenom prostoru. Te svijesti kod muslimana nema. Svijest postoji samo kao vjerska veza. Dakle, muslimani jos nisu evoluirali iz stanja naroda u stanje nacije. To je ono sto je najbitnije. Prema tome, ako medu muslimanima nema osjecaja nacije, nacije ne moze ni biti.
Za naciju je potrebno vise
DANI: Da li mislite planetarno na muslimane ili samo na bosanske muslimane?
CAUSEVIC: Ja samo mislim na bosanskohercegovacke muslimane. Oni su jos uvijek jedna socioloska dilema. Oni su u prvom redu nastali apsurdno. Drugi narodi su se razvijali linearno: pleme – narod – nacija. Muslimani su se razvijali, medutim, iz ilirskoga prozelitizma u islam, dakle ne iz plemena. Oni su, iza toga, kroz citav turski period prosli kao vjerska zajednica Bosnjaka. I danas, ako bismo se promatrali, mi bismo bili u dilemi: da li smo narod ili vjerska zajednica? Narod je, kao sto znate, skup slicnih ljudi koji imaju iste ili slicne poglede na svijet i koji su nastali od zbira slicnih plemena. Mi to nismo. Muslimani imaju jedan sasvim drugi tok za razliku od Srba, Hrvata i svih drugih. Hrvati su nastali od skupine plemena, Srbi isto tako, Makedonci isto tako, ali mi muslimani smo nastali iz jedne bogumilske vjerske zajednice, presli u islamsku vjersku zajednicu i nastavili taj zivot kroz 450 godina turske administracije. Tako smo nastavili za vrijeme Austro-Ugarske i mi vidimo da citav nas politicki zivot uvijek nosi konotaciju “muslimanska organizacija” takva i takva. Sve su nam stranke muslimanske. Nemamo ni jedne koja nema epitet muslimanski. Ako je to tako, u tom slucaju mi prvo moramo socioloski razmotriti da li su muslimani jos na prijelazu iz vjerske zajednice ili su eventualno postali narod. Nacija sigurno nisu, jer za naciju je potrebno nesto mnogo vise. Za naciju je potrebna svijest o svome teritoriju, o svome narodu, o svojoj drzavi i o svome statusu na odredenom prostoru.
DANI: Da li SDA kao vladajuca bosnjacka stranka doprinosi tome da Bosnjaci jos uvijek nisu nacija?
CAUSEVIC: SDA je u tom pogledu kontraproduktivna. Iz prostoga razloga sto je SDA jedna tipicno klerikalna stranka. I kao takva nije u mogucnosti da djeluje na jednoj sirini. SDA u prvome redu nije rijesila problem: sta su muslimani? Pretvorila ih je u Bosnjake sto je jedna jos kardinalnija pogreska. To je Alija uradio protivustavno. Ustav nije dozvoljavao da se to radi na onakav nacin kao sto je to Alija uradio 1993. godine. Prvo to, a drugo, sta su Bosnjaci? Bosnjaci su regionalna oznaka.
DANI: Ne mogu se sloziti s Vama. Pa, koja je onda kodirana oznaka nase nacionalne svijesti? Sta smo onda?
CAUSEVIC: U nasoj svijesti mi smo muslimani.
DANI: Ali, muslimani nisu nacija.
CAUSEVIC: Nije bitno. Niko nas ne pita za to. Mi muslimani se jos nalazimo u jednoj dilemi – da li prelazimo iz vjerske zajednice u narod ili ostajemo jos vjerska zajednica. U tome je stvar. Pa vidite kako usko suraduje vjerska zajednica i politika. Predsjednik Republike postavlja reisul-ulemu, oni zajednicki kolaboriraju, drze zajednicke zborove i tako dalje. Tako je bilo i za vrijeme stare Jugoslavije. Spaho je apsolutno kolaborirao sa vjerskom zajednicom. Mi nismo nacisto jednu stvar, a to je, kao sto rekoh, sta su muslimani – narod ili vjerska zajednica. Nacija, sigurno, nisu.
Ordinarna politicka sljepoca
DANI: Pa dobro, sta je onda po Vama duhovna vertikala bosnjackog naroda?
CAUSEVIC: Duhovna vertikala bosanskog, odnosno muslimanskog naroda je islam. Nemojte me krivo shvatiti, da sam ja neki klerikalac. Dapace, ja sam daleko od svakoga islamizma, vrlo daleko, ali ako razgovaramo sa ljudima, mi vidimo da ih to povezuje. Rat je najbolji primjer. Jos nesto da vam kazem: ovaj rat je bio gradansko-konfesionalni. Rusile su se dzamije i crkve, unistavali svecenici svih konfesija… Rat je isao upravo tim putem, sto znaci da Bosna i Hercegovina jos nije izrasla da bude multikonfesionalna, multinacionalna i multinarodnosna drzava kao sto se govori. Mi smo jos duboko rastavljeni. Evo, pogledajte, u Federaciji BiH imamo dvije drzave. HVO drzavu i muslimansku drzavu u kojoj je Alija, kobajagi, neki suveren.
DANI: Cekajte, gospodine Causevicu! Ako Vi kazete da je ovdje bio gradansko-konfesionalni sukob, idete na ruku upravo prosrpskim tezama, odnosno, zar time ne rusite cak i jednom Rezolucijom UN-a jasno definiranu srpsku agresiju na BIH?
CAUSEVIC: Da vam reknem jednu stvar. Agresija je nesto drugo od gradansko-konfesionalnog rata. Nemojte zaboraviti sta je uzrok ovog rata: proglasavanje nezavisne BiH od strane dva naroda, Hrvata i Muslimana. Stoji cinjenica da Clan 2 ondasnjeg Ustava izricito kaze: BiH je zajednica tri naroda, Muslimana, Srba i Hrvata. Zajednica se ne moze rasturiti na taj nacin sto ce samo Hrvati i Muslimani izaci iz nje. Srbi su to prihvatili kao razlog za rat. I sto je najgore – najveca Alijina politicka pogreska – puna BiH srpskih vojnika, a on proglasava nezavisnu Bosnu. Za to je covjek trebao imati potpuno blindiranu pamet.
DANI: Vi mislite da je trebao prihvatiti historijski sporazum sa Srbima koji su pravili Zulfikarpasic i Filipovic?
CAUSEVIC: To je bio vise-manje jedan politicki potez koji nije imao nikakvu realnu podlogu. Trebalo je, bez daljnjega, po mome misljenju koje ne mora biti mjerodavno, prihvatiti nasu realnost da nastavimo egzistirati u ostatku Jugoslavije, s tim sto bi se Hrvati izdvojili iz Hercegovine. Ostali bismo mi do daljnjega, a iza toga nastupio bi jedan totalni raspad. Medutim, ovako, platili smo krvavo. Dvjesta hiljada najljepse mladosti, 70 posto unistene kulturne bastine… Je l’ se to isplatilo za nekakvu BiH koju sada imamo, a koju smo imali i sa Vance-Owenovim i Owen-Stoltenbergovim planom, jer je Alija te planove potpisao 1993. godine, kad je vidio u sto je ratom upao. Politika je umjetnost onoga sto se moze, a ne onoga sto se zeli. A mi smo upravo isli za onim sto se zeli. Htjeli smo da stvorimo nekakvu nezavisnu bosanskohercegovacku drzavu, to je apsurd. To su mogli Hrvati, koji su vec iza sebe imali Zapad. To su mogli Slovenci pogotovo, Makedonce niko nije ni bendao. Obzirom na to, mi smo morali cekati odgovarajuci momenat, pa onda, eventualno, kad postignemo sporazum i dobijemo podlogu u Evropi, izvrsiti izdvajanje.
DANI: Vi biste, znaci, prihvatili da mi ostanemo robovi unutar srpskog carstva?!
CAUSEVIC: Prvo, mi ne bismo bili nikakvi robovi. Mi bismo na taj nacin dobili prednost, s obzirom na to da bi kroz koridor Sandzaka isli skroz do Makedonije i do Crne Gore. To nije nikakvo ropstvo, vec je govor o tome najobicnija demagogija. Mi bismo jednostavno samo povecali svoj populacioni faktor u Srbiji, odnosno u Jugoslaviji, a zatim, kad postanemo narod u pravom smislu rijeci, izdvojili bismo se iz tzv. Jugoslavije. Tada ne bi bilo nikakvih problema, ali u ono doba kada je ovdje Mladic imao citavu armadu, a mi svega nekakvoga Vikica za rat sa Srbima, to je bila najordinarnija politicka sljepoca!
Publicisticki primitivizam
DANI: Prosto me navodite da Vas pitam da li je onda, po Vama, Izetbegovic pozitivna ili negativna historijska licnost?
CAUSEVIC: U svakom slucaju, ovaj potez Izetbegovica, kojeg ja, inace, smatram postenim covjekom i prijateljem, vidim kao kardinalnu pogresku. Vi znate staru Talleyrandovu mudrost koja kaze da je pogreska veca od zlocina. E, to je Alija uradio. A zasto? Oko njega su se skupili ljudi koji nemaju uopce politickih gledanja. Sta vi hocete od jednoga Behmena? Ili, ne znam, od citavog niza tih pojedinaca? Tu nije bilo ni jednoga covjeka koji ga je mogao savjetovati i kazati: Alija stani, daj da vidimo sta mozemo postici sa Srbima. Na koncu, uzmite Oslobodenje od 21. decembra 1991. godine pa cete vidjeti govor zlocinca Karadzica u narodnoj Skupstini, kad kaze: “Zar nam nije bolje da u BiH napravimo konfederaciju od tri drzave: Srbi, Hrvati, Muslimani, ili da imamo stotine i stotine hiljada mrtvih ljudi, stotine i stotine porusenih kuca.” Ako vas bude zanimalo, mogu vam donijeti fotokopiju toga. Nije to prorocanstvo, oni su to unaprijed imali smisljeno. Ja sam, uzgred, jedini covjek u BiH koji nema televizor, koji ne gleda televiziju, ali sam se, slucajno, tu noc zatekao kod sestre i vidio da je Alija sjedio kao Rodinov mislilac, sam. Hrvatski poslanici su stajali na drugoj strani – Hrvati su, sasvim razumljivo, imali svoju racunicu, ja njih sasvim razumijem – i on je odjedanput rekao neka se glasa, i svi srpski poslanici su izasli van. To je bila smrtna presuda muslimanima. To sam sestri rekao, a tu je bilo i jos nekoliko mojih prijatelja. Kazem, ovo je smrtna presuda: 21. decembar 1991. godine.
DANI: Maloprije ste izrekli jednu ozbiljnu dijagnozu – da Izetbegovic nema oko sebe ljude koji politicki misle. Ne mogu a da se u tom kontekstu ne dotaknem teksta Dzemaludina Latica o Marku Vesovicu…
CAUSEVIC: To je tipicni publicisticki primitivizam. To je tipicna nekultura koja negdje u daljini ima klerikalni uzrok, jer Latic je tipicni klerikalista. I on i citava ona njegova grupa.
DANI: Kako tumacite da poslije jednog takvog pogromaskog teksta, SDA uopce nije nasla za shodno da reagira na takav duhovni “nizlet” svog vaznog djelatnika?
CAUSEVIC: Meni nije cudno za SDA, jer jedinstveni su to stavovi, i SDA i Latica. Latic je njihov ideolog i to je meni normalno. Ali, meni ne ide u glavu sto ovi tzv. bogumili koji su se islamizirali, a to su bivsi komunisti koji su presli u islam, bosnjificirali se i postali predsjednici drustva knjizevnika, ne reagiraju, nego se jednostavno hermafroditski drze po strani i niko ne ustaje u odbranu ni jedne, ni druge strane. Tu je trebalo intervenirati. Ono Laticevo izjasnjavanje bi svagdje u Evropi bilo kaznjeno.
DANI: Ima li u takvim istupima elemenata krivicnog djela?
CAUSEVIC: Bilo je prije, ali sad nema vise krivicno-pravnog supstrata za takvo gonjenje. I s obzirom na tu cinjenicu, oni su pustili da ovaj moze pisati sta god hoce. Procitao sam ono Bas onako vlaski, pa to nisu radili nasi publicisti ni za vrijeme Austro-Ugarske, u vrijeme kada su verbalno ratovali sa Srbima. To nisu uvrede, to nisu klevete, to je de facto jedan napad na narod, ne samo na Vesovica.
DANI: Recite mi, sta mislite o Mladim muslimanima, odnosno njihovom djelovanju?
CAUSEVIC: Mladi muslimani, to je, de facto, jedna zaraza koja je dosla sa istoka. Dosla je otprilike iz Irana gdje su htjeli da stvore jednu novu generaciju mladih ljudi koji ce biti propagatori islama. To je naislo na odredeni odziv i ovdje u BiH, sto i danas ima svoje posljedice. Pa, vidite one utvare koje hodaju gradom! U 21. stoljecu posred Sarajeva sa onim dugim haljinama i bez lica. To je tipicni iranizam. Mi koji bismo kao pripadnici muslimanske narodne zajednice morali da idemo sa Evropom, mi idemo protiv Evrope. Kad su mene 1993. pitali zasto stranci ne interveniraju, bili su prisutni Alija i Silajdzic, ja sam rekao: sacekajte dok se prolije odgovarajuca kolicina krvi muslimanske, onda ce intervenirati. I to je stampano kao moje posebno predavanje: “Antiislamski sindrom Zapada protiv muslimana”. Tako je i bilo. Kasnije su mi dosli i cestitali, kazu, ti si vidio godinu i po dana ranije.
Ajvatovica je bogumilska
DANI: Pomozite mi da rijesim jednu dilemu: iako je islam univerzalan, moze li se ipak govoriti o specificnom bosanskom islamu?
CAUSEVIC: Bosanski islam, ako bi uopceno govorili, ne postoji. Islam je svugdje isti, kao sto je i krscanstvo. U bosanskom islamu ima dosta infiltrata drugih religija. Ovdje je islam u sebe jednostavno uvukao odredene komponente iz krscanstva, ili jos bolje, iz bogumilstva, iz koga smo prihvatili i Ajvatovicu i sve drugo.
DANI: Kazete da smo od bogumila prihvatili Ajvatovicu?
CAUSEVIC: Ma, normalno. To je bogumilsko molitviste.
DANI: Ali, ta se cinjenica potpuno zanemaruje u danasnjoj i politickoj i tradicijskoj i teoloskoj interpretaciji?
CAUSEVIC: Upamtite, svaka religija je totalitarna. Ona ne zeli nista tude. U tome je stvar, sve religije su totalitarne, nije samo islam. A to sto on upija stvari u sebe, pa nije ni mogao drugacije.
DANI: Da li je, po Vama, vjernik moralno superiorniji od nevjernika?
CAUSEVIC: Po mom misljenu, moral je nesto izvan religije. Moral postoji u covjeku, u odgoju, moglo bi se reci otkad se rodi. Ako sam ja odgojen pod moralnom egidom “voli svoga bliznjega bez obzira ko to bio”, meni ne treba religija u tom pogledu. Prema tome, moral i religija, uslovno receno, mogu ici potpuno paralelno. Nije religija jedini nosilac morala. I filozofija je nosilac morala. I politika, ako je prava politika, iako je malo politike koja nosi moral. Mi to znamo, jer moral i politika cesto puta idu sasvim razlicito.
DANI: Negdje sam procitao da samo bosanski muslimani imaju instituciju reisul-uleme. Da li je to tacno?
CAUSEVIC: Reisul-ulema je institucija Austro-Ugarske. Mi smo za vrijeme Turaka imali muftiju koji je bio podreden halifu u Carigradu. Medutim, Austrija je bila mnogo pametnija, ona je isla svojim putem. Trebalo je muslimane vjerski odvojiti od halife. Onda su uspostavili posebnu vjersku zajednicu na cijem je celu bio jos 1881. godine reisul-ulema. Reisul-ulema znaci glava uleme, glava ucenjaka. On je tu bio i tako je ta institucija nastavila da postoji sve do danas. To je austrougarski proizvod.
DANI: Koliko znam, Vi reis-efendiju Cerica smatrate nelegitimnim, zasto?
CAUSEVIC: Reis Ceric ima, bez sumnje, vrlo solidne kvalifikacije, on je i zapadnjacki i istocnjacki obrazovan. Ali je on, po mome misljenju, ne znam kako mu se to moglo dogoditi, dopustio da ga Alija postavi za naibu-reisa, to jest namjesnika reisovog. I to se desilo na taj nacin sto je Alija prethodno imenovao deset ljudi u Sabor Islamske zajednice. A kod muslimana postoji velika osjetljivost prema Saboru, on mora biti izabran. Alija je imenovao 10 svojih ljudi i oni su izabrali Cerica za naibu-reisa. Nije proslo ni nekoliko mjeseci, naibu-reis sazove svojih pet muftija i kaze: dobro bi bilo da vi mene sad proglasite reisul-ulemom. I na taj nacin proglasi se reis.
DANI: Ne uvazavate cinjenicu da je sami kontekst tog burnog vremena trazio neke izvanredne pravorijeke?
CAUSEVIC: Nikakve. Evo, recimo, za vrijeme prosloga rata, mi nismo imali reisa. Bio je samo naibu-reis, i to vrlo ucen covjek Salih Safvet efendija Basic, profesor Teoloskog fakulteta. On je bio naibu-reis sve do dolaska partizana, pa i jednu ili dvije godine poslije. Onda su partizani na svoj nacin obrazovali Sabor Islamske zajednice koji je, hocete ili necete, legitimno izabrao novog reisa, Fejica. I tako se nastavila citava stvar sve do danasnjega vremena, dok nije Ceric izabran. Ja se cudim Aliji da je mogao napraviti takvu pogresku. A kazem da je Ceric jedan obrazovan covjek.
DANI: Ja mislim da bi Vi kao liberalan musliman morali kritikovati inflaciju ovih, da tako kazem, antihanefijskih mesheba kojih je diljem Bosne sve vise…
CAUSEVIC: Da vam kazem jednu stvar, to je jedna izmisljotina. Antihanefijski meshebi i sve drugo, to je Ceric napravio, i ja da ga vidim, pitao bih ga kako je mogao upasti u takvu igru. Ja to ne mogu shvatiti.
DANI: Ja sam razgovarao sa starim muslimanima iz srednje Bosne koji kazu da (nije bitno koje je mjesto u pitanju) hodza u dzamiji trazi novi nacin klanjanja, potpunu zbijenost safova, kako navodno sejtan ne bi mogao proci izmedu njih…
CAUSEVIC: To je propagandna besmislica. Na koncu konca, covjek u islamu moze biti pripadnik svakog mesheba. On tom cinjenicom ne izlazi iz islama.
DANI: Sta je, po Vama, uzrok sukoba Rijaseta i Ilmije?
CAUSEVIC: Uzrok sukoba su, vjerovatno, licni odnosi. To je ono sto je najgadnije kod nas. I u strukturama Islamske zajednice pa i u politici. Ovi ljudi su pokazali da ne mogu prihvatiti ishitrene politicke poglede Cerica, te da se zele distancirati kao muslimani i nastaviti samo da rade kao vjernici. A Ceric hoce da sjedi i u prvim redovima SDA kad je Kongres. To je nevolja. On ne zna da u novinama izlaze njegove slike. U tom pogledu ja imam jedno pet takvih izrezaka. Molim vas, najbolji je primjer Ajvatovica: Alija drzi politicki govor, Ceric drzi dovu. Pitao sam Aliju: gdje ti je, bolan, pamet? – ja sam stariji od njega pa mogu i to da ga pitam – gdje ti je pamet, zar takvu glupost pravis? Ajvatovica ja molitviste i tu nije tvoje mjesto, ti mozes doci samo kao vjernik, a ne da drzis govor. A Ceric je mogao.
Drzava srpskih vojnika
DANI: Volio bih da mi odgovorite i na nekoliko pitanja pravno-politicke prirode. Ima li Bosne i Hercegovine kao drzave?
CAUSEVIC: Otvoreno govoreci protiv svih postojecih trendova u politici, Bosna i Hercegovina vise pravno ne postoji kao drzava. Ona postoji kao konfederacija Federacije BiH i Republike Srpske. Treba imati samo malo pravnickog osjecaja i to iz podrucja ustavnoga prava, pa vidjeti da je Dejtonski sporazum BiH rasjekao na dva dijela. Medutim, to nije nista strasno. Kada sam pitao pojedine Alijine pravnike, dobro, kakva smo mi drzava, rekli su: e, to cemo tek vidjeti tokom evolucije. Ne moze tako. Sta smo sada? Jesmo li carevina, kraljevina, federacija, ili nesto trece? Ako kazete konfederacija, onda nismo drzava. Konfederaciju cine dvije drzave koje imaju samo neke zajednicke poslove. Uzmite Dejtonski sporazum, ako se ne varam, Clan 2 ili Clan 3, on navodi: zajednicki poslovi BiH su, ne znam, carine. Uglavnom, sest ili sedam poslova. Sve ostalo, sto nije navedeno u tom clanu, pripada Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Znaci, to su dvije drzave. Tako je bilo i u Austro-Ugarskoj. Bilo je cetiri ili pet zajednickih poslova: car i kralj, ministarstvo vanjskih poslova, ministarstvo finansija i ne znam koje jos, a ostalo su bili austrijski poslovi i ugarski poslovi. I zajednicki poslovi nad Bosnom i Hercegovinom. Znate, Austro-Ugarska je bila klasicna konfederacija. Mi smo isto tako klasicna konfederacija, i to mogu braniti pred citavim forumom.
DANI: Plasite li se da bi i BiH mogla, poput austrougarske konfederacije, propasti kao historijska tvorevina?
CAUSEVIC: Nema te drzave koja ne moze propasti kao historijska tvorevina. Pa, prema tome, mozemo i mi propasti, a mozemo i ostati. Dayton nas je podijelio na dva dijela. To je, po mom misljenju, jedna superiorna podvala koja je na jedan elegantan nacin raspolovila BiH i za buducnost odredila njezinu propast.
DANI: Zasto ste toliki pesimista?
CAUSEVIC: Ja nisam pesimista, ja samo realno gledam situaciju kakva jeste. Nek mene neko uvjeri da ce BiH, Federacija i Republika Srpska, opstati zajedno, ja cu reci: povlacim sve sto sam govorio. Sta je RS u odnosu na Federaciju? Federacija koja ima, strasno je kazati, 10 kantona, pa to je nezamislivo, na 23.000 kvadratnih kilometara. Jedan strahoviti birokratski aparat i Republika Srpska na drugoj strani. Nisam ja ni najmanje pesimista, nek’ mene neko uvjeri da ce se sutra sve ovo spojiti, ja cu mu pruziti ruku i kazati: ja se izvinjavam.
DANI: A ako bi se uveo stvarni protektorat nad BiH?
CAUSEVIC: U tom slucaju vrlo je tesko predvidjeti koliko bi on trajao i sta bi on htio. Stvarni protektorat de facto postoji, a pravni protektorat, ako bi se uveo, to bi za sva tri naroda bilo najsretnije rjesenje, iako bi se Srbi strahovito ljutili. Hrvati bi se malo manje ljutili, mi muslimani se ne bi ljutili sigurno. Po mom misljenju, ako BiH hoce da opstane, ona moze opstati samo pod nekakvim bilo fakticnim, bilo pravnim protektoratom. Kad je BiH bila sama citava? Nikada. Turska je drzala u svojim sakama, Austro-Ugarska je drzala u svojim sakama, cim je dosla Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca, BiH se polako pocela raspadati na oblasti, da bi se 1939. raspala na dva dijela. Jedan dio je otisao prema Srbiji, drugi dio, Banovina Hrvatska, prema Hrvatskoj. Znaci, BiH se pod vlascu svoga naroda mora raspasti. To je njen imperativ. Socijalizam je Bosnu energicno drzao u rukama.
DANI: Zar Vas ne demantira politicka egzistencija srednjovjekovne bosanske drzave?
CAUSEVIC: Srednjovjekovna Bosna je bila jedinstvena Bosna. Nije bilo ni Srba ni Hrvata, ni katolika ni pravoslavaca. Bila je zemlja dobrih Bosnjana.
DANI: Mislite li, kao pravnik, da BiH moze dobiti spor protiv Srbije na Sudu pravde u Haagu?
CAUSEVIC: Ako bi dobili takav spor, tada bi Evropa i svijet skocili sami sebi u stomak. U prvom redu treba dokazati gdje je ta agresija i sta je agresija. Agresija je napad jedne drzave na drugu. Gdje je ta druga drzava?
DANI: E, sad me stvarno nervirate. Pa, Srbija nas je napala!
CAUSEVIC: Srbija je napala koga?
DANI: Bosnu i Hercegovinu.
CAUSEVIC: Bosne i Hercegovine u ono doba nije ni bilo.
DANI: Kako, kada smo sestog aprila priznati na East Riveru?
CAUSEVIC: Priznanje jos nije postojanje drzave. Drzava mora i fakticno postojati. Bosna nije fakticno postojala. Postojala je samo drzava srpskih vojnika.
DANI: Ne slazem se s Vama. U pravnome smislu BiH je 1992. bila drzava, to je objektivno dovoljno za postojanje agresije.
CAUSEVIC: U pravnom smislu BiH je mogla biti priznata od ne znam koliko drzava. I NDH je bila priznata od preko 30 drzava. Drzava, da bi bila drzava, mora imati tri osnovna elementa: teritorij, narod i vlast. BiH nije imala ni jedno, ni drugo, ni trece. Imala je Sarajevo i jos par gradova.
DANI: Vi tvrdite da nije bilo agresije na BiH?
CAUSEVIC: Ni govora. Ovo je bio gradansko-konfesionalni rat kojeg je Alija svojim nemudrim postupkom isprovocirao. Mi smo imali mogucnosti da se sporazumimo sa Srbima i Hrvatima i da Bosnu podijelimo na tri dijela. A da opet ostane nekako cijela. Kao konfederacija. Evo, sta je sad? Platili smo 200.000 mladih zivota, unistili 70 posto bastine, i na koncu, sta imamo? Rusevinu od Bosne koja je podijeljena na dva dijela.
Islam je visio u zraku
DANI: Recite mi sta znaci Vasa recenica da je konfesionalni nacionalizam osnovni faktor obrusavanja BiH?
CAUSEVIC: Mi nemamo pravog nacionalizma. Konfesionalni nacionalizam, to je vjerski nacionalizam. De facto to nije ni nacionalizam, nego jednostavno konfesionalni osjecaji, a to su najstrasniji osjecaji u sudarima. Vjerski ratovi su najstrasniji ratovi u povijesti covjecanstva. Takvi su se ratovi odrzavali u Bosni. Molim vas lijepo, zar bi smo mogli zamisliti da nam neko rusi dzamiju i da mi nekome rusimo crkvu? Dovoljno je to da vidimo i da znamo kakav je karakter tog rata. Islo se za tim da se rusi ono sto je simbol druge religije.
DANI: Bogami, kao da ste pravi frend sa Huntingtonom. Da li Vi mislite da je on u pravu sa svojom tezom o sukobu civilizacija?
CAUSEVIC: Pa, gotovo da jeste, mada nikada ne zelim neku opcu tezu prebacivati na Bosnu. Bosna je specificna u svom istorijskom razvoju. To je drzava koja ima tri religije, pa ako hocete, i tri naroda, koji su se odrzavali samo pod tajnim ili otvorenim protektoratom treceg. Socijalizam je bio protektorat nad Bosnom.
DANI: Mislite, socijalisticki protektorat?
CAUSEVIC: Nek bude socijalisticki. Ali haj’te vi pokusajte u ono doba srusiti crkvu ili dzamiju. To je predstavljalo raspirivanje vjerske i nacionalne mrznje, zakonski predvideno 10 godina robije.
DANI: Da li je islam bio bolji u komunizmu ili sada kada je SDA na vlasti?
CAUSEVIC: Jako je tesko govoriti o tome koji bi kriterij primijenio: da li je bio bolji ili gori. Stoji cinjenica da je nakon 45 godina socijalizma islam isplivao kao i krscanstvo i pravoslavlje. Ne moze se religija lako unistiti. To je nesto nadnaravno, natcovjecije. Sto je najvaznije, danas mi imamo novi slucaj islamizacije kao i 1463. godine. Onda su bogumili, kad su Turci dosli, masovno presli na islam. Danas opet imamo isti slucaj. Masovni prelaz komunista u islam.
DANI: Da li je iskorak islama iz mahala u jedan stvarni drustveni zivot donio vise stete nego koristi?
CAUSEVIC: Islam nije ni postojao samo u mahalama i u sokacima. Islam je visio u zraku. Medu intelektualcima, medu pojedincima i tako dalje. On je postojao kao tradicija i u onome najortodoksnijem komunisti. Ja znam takvih ministara, s njima sam razgovarao. Pa kad razgovarate, vidis da iz njega govori njegova tradicija, bio katolik, bio pravoslavac, bio musliman. Vjerska tradicija se ne moze unistiti. I sada, kada su popucale sve te religiozne stege, odjedanput je to sve isplivalo na povrsinu. Nije on izasao iz mahala. Kada bi mahale davale islam, on bi sutra propao. Izasao je on opet iz onih intelektualaca koji su bili nosioci neke druge ideologije, a tu su se pridruzili i obrazovani muslimanski svecenici.
DANI: Imam osjecaj da medunarodna zajednica u posljednje vrijeme, kako bi na neki nacin pomirila narode u BiH, sve vise potencira besmislenu i nepravednu teoriju o jednakoj krivici. Sta Vi mislite o tome?
CAUSEVIC: Ta ce teorija, cini mi se, izazvati jedan tripleks odbojnosti i kod Srba i kod Hrvata i kod svih drugih. Po mome misljenju, treba traziti neku drugu ideju koja bi nas, ako hocemo da se vezemo, povezala.
DANI: Mislite li da takva ideja uopce postoji?
CAUSEVIC: Ne kazem da postoji. Nju je vrlo tesko sada naci. Nakon sto je krv prosuta po Bosni, jako je tesko reci, sad opet hocemo zajedno. Treba ici sukcesivno i cini mi se da Zapad u tom pogledu, pored ove pogreske koju pravi, ide sasvim pravilno, a to znaci: drzi Bosnu pod egidom nase vlasti, moze biti i pod formalnim protektoratom, dok na koncu konca ne stasa jedna nova generacija koja ce sve zaboraviti. To je jedini put. Inace, ovakva se tragedija ne zaboravlja.
Seawolf wrote: ↑20/07/2023 17:12
Potpuno krivo pretpostavljaš.
I zlonamjeran si i pišeš bezvezarije.
Izvinjavam se, nisam to tako mislio.
Jednostavno, ne vidim nikoga ko je od onih koji su nastupali na tim izborima imao snagu da se izbore za nešto bolje. Stvarno bi me interesovalo čuti za koga ti misliš da je mogao postupati pozitivnije.
SDP je imao fantastične kandidate za sve nivoe vlasti (uključujući i kandidate za svih 7 mjesta u Predsjedništvu), od kojih su se mnogi kao pojedinci, pozitivno pokazali u vremenu koje je uslijedilo.
Povirim na forum. Vidim "radikalni liberali" opet udaraju po rahmetli Aliji koji već haman 20 godina nije među živima, u trenutku dok se u BiH dešavaju tektonske promjene i velikosrpski projekat uzima svoj zamah. To što Mile planira zajedničku sjednicu sa vladom Srbije , povodom "najnovijih dešavanja", donosi zakon po receptu najgorih staljinističkih metoda i masu drugih stvari, njih apsolutno ne tangira, ko da se sve to dešava u Zimbabveu, a ne na području dijela Bosne i Hercegovine.
Izvinjavam se, nisam to tako mislio.
Jednostavno, ne vidim nikoga ko je od onih koji su nastupali na tim izborima imao snagu da se izbore za nešto bolje. Stvarno bi me interesovalo čuti za koga ti misliš da je mogao postupati pozitivnije.
SDP je imao fantastične kandidate za sve nivoe vlasti (uključujući i kandidate za svih 7 mjesta u Predsjedništvu), od kojih su se mnogi kao pojedinci, pozitivno pokazali u vremenu koje je uslijedilo.
Nemoj se izvinjavati.
Znam, ali bi, kao što sam gore i napisao, u nekom ratu komunisti imali najlošiji položaj kada je u pitanju međunarodna zajednica.
Zapad ne voli komuniste i ne bi im ni u snu palo na pamet da ih u bilo kojem smislu podržavaju.
To se moze i moglo tvrditi sa bilo koje pozicije. Isto vazi i za nebuloze o tom kako je Sarajevo trebalo izabrati ulogu velikosrpskog vazala poput Crnogoraca pa se protiviti dekulturi razvaljivanjem gradova po Hrvatskoj.
Ako nije problem, mozemo li to malo konkretizirati. Trebamo se baviti buducnoscu, dakle sta je cilj i kako ga ostvariti? Ja sam naveo dvije prilicno konkretne stvari:
1. BiH treba biti drzava tri konstitutivna naroda i ostalih gradjana bez nametanja monoetnickog karaktera bilo kojoj od jedinica nizih nivoa vlasti
2. do tog se cilja moze doci samo pritiscima na one koji takvu BIH nece, jer ne postoji ni teoretska sansa da to oni drage volje prihvate
Dakle odmah u startu se zna sta hocu, da mi ne smeta postojanje entiteta, da mi smeta monoetnicki karakter administrativnih jedinica, da hocu eliminaciju diskriminacije. Isto tako, naveo sam kako to postici, odnosno da od dijaloga sa sovinistima nema napretka i da im treba nametati rjesenja.
Mozes li mi uciniti uslugu pa malo konkretizovati sta ti smatras pozitivnim rjesenjem i kako to ostvariti?
Ne vidim razlog zašto treba preferirati neku ili nečiju etničku - društvenu pripadnost, da bi ostvario prava ili prednost. Nije li čovjek, jedinka, osnov svega, pa i etničkih grupa, nacije...društva.
Da, ali za razliku od srpskog, bosanskog ili hrvatskog, urdu jezik nece biti sluzbeni, bar ne u sljedecih par decenija. To nije diskriminacija.
Nego, mozes li odgovoriti na pitanja? Pokazao sam ti konkretne primjere STA i KAKO ja mislim da treba, jel' problem da i ti podijelis svoje shvatanje onog sto je rjesenje sadasnjih problema i kako ga ostvariti?
Seawolf wrote: ↑20/07/2023 17:21
SDP je imao fantastične kandidate za sve nivoe vlasti (uključujući i kandidate za svih 7 mjesta u Predsjedništvu), od kojih su se mnogi kao pojedinci, pozitivno pokazali u vremenu koje je uslijedilo.
Nemoj se izvinjavati.
Znam, ali bi, kao što sam gore i napisao, u nekom ratu komunisti imali najlošiji položaj kada je u pitanju međunarodna zajednica.
Zapad ne voli komuniste i ne bi im ni u snu palo na pamet da ih u bilo kojem smislu podržavaju.
Je li to hoćeš da kažeš da birači 1990-e u BiH nisu dali većinsku podršku SDP-u, nego su je dali većinski naci-šovinističkim strankama, zbog toga što su se uplašili reakcije međunarodne zajednice?
Odlican prijedlog i podrzavam ga od sveg srca. Od cetri jahaca apokalipse (Alija, Haris, Zlaja i Bakir) koja su u crno zavila BiH i bosnjacki narod zadnji tj. lik sa fotografije je apsolutno najveca stetocina koja je hodala i hoda ovim prostorima. Sto je najgore on bi jos vladao da se sam nije zajebao ukljucujuci svoju zenu u politiku. On jos nije svjesan sta je uradio nasem/svom narodu niti je nas narod svjestan kakvog smo mi nitkova imali na vlasti. Na nasu zalost mi kao narod jos nismo postali svjesni da smo mi drzavotvoran narod i da moramo drukcije razmisljati i ponasati se. Nigdje osim u BiH ovakvi ljudi ne bi bili na slobodi vec iza resetaka. Sto prije clanovi SDA shvate koji olos i izdajnik ih je vodio te ga se rjese na slijedecem kongresu mozda nesto i bude od njih u buducnosti.
Dakle ovom slikom treba da pocne svaka stranica kako bi mi svi poceli shvacati ko je zlo nas je vodilo sve ove godine. Zivjeli.
Bakir je ovom izjavom javno priznao i potvrdio da su Izetbegovići i SDA prekodrinski SANU projekat koji je decenijama planiran i podvaljen Bosni i Bošnjacima uoči agresije na RBiH sročenom u Memorandumu-SANU-a i planom RAM. https://bs.wikipedia.org/wiki/RAM_Plan
Izetbegović Junior je amater i političko nedonošče svoga oca koji je samo nastavio očevim stopama slugovanja prekodrinskim gazdama koje su ga decenijama pripremale i pravovremeno pred agresiju na Bosnu pustili prijevremeno iz zatvora i postavili na čelo predsjedništva Republike BiH da je ukine i bi tako, on je bio prvi i posljednji predsjednik RBiH kojeg nije izabrao narod već Karadžićevci Plavšićka i Koljević.
Govor Alije Izetbegovića na osnivačkoj skupštini SDS-a u Nevesinju.
Izražavam dobrodošlicu Srpskoj demokratskoj stranci u Bosni i Hercegovini. Neki koji prate štampu, vidjet će da sam ja ovu dobrodošlicu dozivao ima dva ili tri mjeseca. Dakle, smatrajte da je ovo moja želja danas vrlo iskrena”.
“Moram vam reći da malo kasnite, jer smo vas čekali malo ranije, jer ste potrebni Bosni i Hercegovini. Potrebna je jedna istinska, srpska, demokratska stranka ovoj zemlji”.
Alija Izetbegovic-Kako sam postao predsjednik
Oči u oči sa KOS-om
Tokom izdržavanja kazne u KPD Foča, gdje je bio smješten sa
ubicama, s njim je nastavio „raditi“ Munir Alibabić Munja sa zadatkom da ga
„slomi“ da pod „određenim uvjetima“ pristane na suradnju. Supervizor cijele akcije
bio je Rešid Musić, pomoćnik Duška Zgonjanina, šefa SDB-a za BiH.
Negdje 1984, kako mi je priznao moj izvor iz SDB-a, Alija je
„leg'o na rudu“. Obećali su mu olakšice u KPD-u, ranije puštanje iz zatvora, stan,
zaposlenje i vraćanje građanskih prava, a to je značilo vraćanje putnih isprava
i pasoša. Ovo su znala samo trojica funkcionera SDB-a: Zgonjanin, Musić i
Alibabić.
Naravno o svemu je morao biti obaviještan i Beograd.
Vjerovatno je zato bez znanja SDB-a Aleksandar Vasiljević, tadašnji šef KOS-a,
doputovao u Foču i tajno, mislim da je to bilo 1987. godine, posjetio Aliju.
Predstavio mu se kao službenik SDB-a iz Beograda. Razgovaralo se o uvjetima
zatvorenika, odnosu policajaca prema njima itd. Uslijedila su tri takva
razgovora „u četiri oka“.
Vjerujem, a to mi je potvrđeno u samom Beogradu, da postoje
snimci tih razgovora pohranjeni u arhivima Saveznog SDB-a, kojeg danas kontrolira
BIA. Čak mi je preko posrednika nuđena prodaja istih po basnoslovnoj cijeni.
Navodno je Vasiljević dogovorio sa direktorom KPD Foča da
„zatvorenika“ uvuče u „zamku“. S obzirom da je „zatvorenik“ radio u
administraciji „KPD ekonomije“ koja je sedmično isporučivala i 3000 kokošjih
jaja nekim hotelima na Jadranu, nastala je neka kjigovodstvena malverzacija po
kojoj je netačno prikazana isporuka od 5000 jaja. Nije jasno ko je napravio
malverzaciju, ali sumnje i optužbe su pale na zatvorenika.
Ulovljen u stupicu, nije imao izlaza pa se pokajao pred
Vasiljevićem, a ovaj mu je ipak zaprijetio da neće izići iz zatvora do kraja
života. Nakon te posjete dogovor je „pao“ – surađivat će sa KOS-om i to samo po
nalogu Vasiljevića. Služba (SDB) ga više nije kontaktirala. Poslije toga je
Vasiljević još dolazio u Foču i navodno izvodio zatvorenika „na
janjetinu“. Tako se tvrdi da je to „poslovno“
sastajanje preraslo u prijateljstvo. Neki svjedoci su to uočili kada je vojna
delegacija JNA pregovarala u zgradi Predsjedništva BiH o povlačenju vojske iz
kasarni kad se predsjednik Izetbegović vrlo prijateljski obraćao Vasiljeviću riječima:“Aco,
šta ti misliš o ovome“.
„Slobodna Bosna” je
1996. godine u tri nastavka ekskluzivno objavila neke od najzanimljivijih
dijelova knjige Munira Alibabića Munje, nekadašnjeg načelnika Centra službi
bezbjednosti (CSB) Sarajevo, te direktora bivših tajnih službi Agencije za
istraživanje i zaštitu (AID) i Federalne obavještajne službe (FOSS), pod
naslovom „Bosna u kandžama KOS-a“. Prvi dio feljtona objavljen je pod naslovom:
„Šta sam rekao generalu Vasiljeviću i kako je spašen Izetbegović”.
Mislim da se Alibabić sustezao ovako otvoreno govoriti o
suradnji predsjednika Izetbegovića i Vasiljevića, ali da mu je primarni cilj
bio ukazati na taj problem.
Udba prati Seku
Tako je Alibabić dao samo natuknicu da je Alija preko njega poslao
pismo Bakiru (vidjeti stranu 135) u kojem mu sugerira da „posluša drugove“.
Vjerovatno Alibabić posjeduje kopiju tog pisma.
Jedan penzionirani radnik DB-a mi je ispričao da se bavio
izradom profila delikvenata, disidenta i drugih Službi zanimljivih osoba, bar
sma ga tako razumio, te da je radio na profilu Sebije Građević, tadašnje
studentice medicine. Tad je uočio da se radi o izrazito ambicioznoj osobi. Ali,
njemu je zanimljivije bilo da je Služba nadzirala vezu Sebije i Bakira. Tako je
ustvrdio da je bilo došlo do nekih vrlo dramatičnih turbulencija u njihovoj
vezi, a on se nije mogao sjetiti kakvih, te da je stoga Služba bila vrlo
uznemirena. „Očito im je bilo stalo da ta veza uspije“, zaključio je.
Otac Sebijin, zvao se Islam, iz sela Golubovci kod
Podgorice, jeste bio uposlenik JNA, ali kao indedant, valjda krojač. Stoga ga nije
smatrao razlogom interesa Službe za vezu njegove kćerke.
To je bilo vrijeme kad je u Bakirovom životu bilo puno
alkohola, što sam priznaje da se alkoholizirao do 1987. godine.
Jedan od vrlo prisnih Bakirovih prijatelja iz tog vremena,
čija se djevojka tada družila sa Sebijom, priznao mi je da je on osobno
isposlovao kod Duška Zgonjanina da primi Bakira u njegovu vikendicu.
Malo šta me rasrdilo u životu kao to saznanje. Jer, dok sam
ja sa grupom žena kao familijama osuđenika tzv. muslimanskih intelektualca,
sivarao od nemila do nedraga, od Beograda do Zagreba i Ljubljane, angažirao
advokate, učestvovao na tribinama, kontaktirao strane novinare i aktiviste za ljudska
prava, sastajao se sa disidentima i štrajkovao građu pred Saveznim SUP-om
protestirajući što me neće primiti na razgovor šef SDB-a Stane Dolanc, pa zbog
svega toga bivao hapšen i maltretiran od strane Udbe, Bakir je pio kahvu sa
Zgonjaninom.
Stoga sam pokušao doći do dosjea operacije kodnog imena
„Behar“ po kojoj je montiran proces 82. i saznati eventualne zakulisne radnje
nekih od osuđenika. Ni papirića našao nisam! Sve je uklonjeno. Kad i kako?
Mislim da se to desilo kad je Mušan Topalović Caco bio uhapsio Amira Salihagića,
šefa istrage u tom procesu. Salihagić je oslobođen na osobnu intervenciju Alije
Izetbegovića. Neki „papiri“ koji su bili dostupni AL Jazeeri radi snimanja
serijala o tom procesu pozajmljeni su od samog Salihagića. Ali, u njima nema
ništa osim pukih formalija i generalija osuđenika.
P.S.
Potpuno savjestan rizika po sopstveni život iznosim ova
saznanja, ne da bih kompromitirao Izetbegoviće, već da bih otvorio raspravu o
tome. Čak osobno imam razumijevanja za Aliju da je proživio golgotu i spašavao
živu glavu.
Ali, veći strah me obuzima kad slušam Aleksandra Vučića kako
onako benevalentno tvrdi da će dobiti svaku partiju sa Bakirom, šahovsku ili
političku! Šta ako Vučić ne blefira i ima ovog „keca u rukavu“?! https://thebosniatimes.ba/13722/zastras ... ceg-punca/
Spoiler
Show
GOVOREĆI o uspostavljanju Velike Srbije Garašanin njeno proširenje vidi na račun prije svega “muslimana”. Pod njima podrazumjeva sve ljude koji su u doba Otomanske imperije, oponašajući vlast, primili islam kao njen politički imidž. Tako u istu kategoriju ubraja i pripadnike sopstvenog naroda koji su primili islam kao vjeru ali i Bošnjake, kao narod druge države, ali i Albance muslimane. Garašanin, ali i kasniji nastavljači iste ideje poput Gašinovića, predlaže: “da se sa Turskom napravi sporazum kako bi ih primila na svoju teritoriju, na domaćem planu predlaže da se Turska kod muslimana veliča kao “obećana zemlja” i na kraju predlaže da se oni organizuju oko ekstremnog vjerskog pokreta kako bi to poslužilo kao izgovor da se prognaju sa svojih prostora ili u krajnjem unište.?
U situaciji pada socijalizma u svijetu i stvaranja bauka “islamskog fundamentalizma”, kao propagandnog slogana u očuvanju postojećih aparata sile, Milošević za slučaj legalizacije podjele Bosne, odnosno proširenja Srbije na taj prostor aktualizira “Načertanije” davno umrlog Garašanina. On i u Bosni “oživljava” famu straha od islamskog fundamentalizma kao izgovor za agresiju i genocid koje joj je namijenio.
Mnogo ranije je već stvorena fama “Mladih muslimana” kao balans velikosrpskoj ideji u liku Aleksandra Rankovića i MAS-pokretu u Hrvatskoj. “Mlado muslimani” su vjerski pokret koji je tražio više vjerskih sloboda za vjernike islama bez ikakvih nacionalnih pa i državnih aspiracija. Glavno optuženi na tom procesu bio je Alija Izetbegović. Boraveći dugo godina po zatvorima napisao je i svoje viđenje stanja u islamskom svijetu sa mjestom bosanskih muslimana u tom svijetu. Da li je to sam nazvao “deklaracijom” ili ne, to je pitanje za sebe ali je činjenica da je taj materijal u Beogradu sedamdesetih godina objavljen pod nazivom “Islamska deklaracija”.
Peticiju za puštanje Izetbegovića iz zatvora su kasnije potpisala najznačajnija imena SANU-a (Ćosić, Bećković, ali i Šešelj i dr.)
Kasnije je “Islamska deklaracija” prevedena na sve svjetske jezike i poslata na najznačajnije adrese u svijetu.
Tako je u Beogradu “lider Bosanskih muslimana” već bio rođen i trebalo ga je ponuditi Bosni i Bošnjacima. Problem je bio što je u Bosni svega 15% stanovništva, tvrdilo da su religiozni, što u njoj niko nije htio štampati “Islamsku deklaraciju” i što je narod odbijao i svaku pomisao da se okupi oko vjersko nacionalnih zastava.
Posebno Bosanci “muslimani” su znali šta bi za njih značilo da ih neko okupi, izdvoji pa i izolira pod zelenu zastavu. Sin reisa »Čaušević, dr. Halid Čaušević kao čovjek koji je dao negativnu recenziju tekstu u Sarajevu, po pisanju sarajevskog Svijeta je pitao samog Izetbegovića: “Jesi li ti pametan, hoćeš da nas istjeraju i sa ovog komadića zemlje na Balkanu”? Problem je bio što Bosance skoro da niko nije ni pitao.
Organizujući stranku u Srbiji u Sandžaku, (prije promocije u hotelu “Holidej in” u Sarajevu 1990. god.) Izetbegović je okupio “Mlado muslimane”, islamske vjerske službenike i male privrednike – privatnike. Ideja je bila okupiti interesno i politički muslimane na prostoru cijele Jugoslavije, ali im i braniti to ime kojom su se nastojali suprotstaviti ideji Bošnjaštva.)
Programski se SDA opredijelila da čuva i štiti interese “muslimanskog kulturno-povijesnog kruga”, očigledno računajući tada na čitav jugoslavenski prostor gdje žive muslimani (BiH, Hrvatska, Sandžak, Kosovo, Makedonija). To je bio i način da se ipak iz Srbije u Bosnu uveze proislamski pokret što jeste SDA stranka i njen lider, koliko je u tome i uloga Miloševića je pitanje za sebe.
Strategijski gledano, SDA i intelektualna elita okupljena oko Izetbegovića poduprta Islamskom vjerskom zajednicom i reisom Cerićem, odlučila se tada za kontinuitet i ideje muslimanstva kao nacionalne identifikacije a to dalje znači zadržavanje na nivou vjerske skupine bez prostornog određenja.
Nasuprot njih bila je manjinska grupa predvođena Zulfikarpašićem i Muhamedom Filipovićem, koja je smatrala da se nema vremena za takav eksperiment i da je pitanje bošnjaštva pitanje svih pitanja. Ta razlika u političkom pristupu Bosni i Bošnjaštvu je kasnije kulminirala političkim udaljavanjem ali i sukobom Izetbegovića i Zulfikarpašića a onda i Filipovića sa njima dvojicom, te sukobom sa Fikretom Abdićem nešto kasnije.
Koliko su Alija Izetbegović i njegova grupa bili značajni u velikosrpskom projektu postaje jasno kada se sagleda koliko su se SANU akademici (Srpske akademije nauka i umetnosti) trudili oko Izetbegovićeve grupe dok su ovi bili u zatvoru. Navedimo samo dva primjera te brige za “muslimanske intelektualce”, kako ih srpski akademici nazivaju.
Primjer 1. – U knjizi koju je 1987. izdao Bosanski institut (kasnije Bošnjački institut) o Sarajevskom procesu (1983.) Aliji Izetbegoviću, Džemalu Latiću, i ostalima iz njihove grupe, na stranicama 271 i 272 nalazi se cijelo pismo/peticija kojega su članovi “Srpske akademije nauka i umetnosti” (SANU) uputili Predsjedništvima SFRJ i SRBiH. Pismo (naslovljeno “Predstavka”) se sastoji od dvije stranice teksta u kojem Akademici SANU-a traže hitno pomilovanje (oslobađanje iz zatvora) svih osuđenih na Sarajevskom procesu 1983. Koliko važnu ulogu u projektu SANU-a ima Izetbegović i njegova grupa najbolje se vidi iz činjenice da je na prvom sastanku SANU-a poslije usvajanja “Memoranduma” stavljena na dnevni red “Predstavka” kojom se traži puštanje iz zatvora Izetbegovićeve grupe.
U “Predstavci” SANU-a iz 1986. godine, između ostalog se kaže, citiram:
“Ono što je učinjeno Sarajevskim procesom ne može se povući. Ali, dalje patnje i stradanja Džemala Latića mogu se odmah prekinuti. Predlažemo vam da aktom o pomilovanju odmah obustavite dalje izdržavanje kazne i pustite na slobodu Džemala Latića.
Činjenice koje smo naveli da bismo ilustrovali sudbinu Džemala Latića bacaju neotklonjivu senku na čitav Sarajevski proces i dovode u najozbiljniju sumnju opravdanost i zakonitost kažnjavanje SVIH OKRIVLJENIH. (naglasio autor) Zato vam predlažemo da pomilujete SVE OSUĐENE u Sarajevu i tako omogućite puštanje na slobodu onih koji se još uvek nalaze na izdržavanju kazne zatvora.”
U Beogradu 6. juna 1986. godine
Odbor za obranu slobode misli i izražavanja:
akademik Matija Bećković
akademik prof. dr. Dimitrije Bogdanović
dr. Kosta Čavoški
Dobrica Ćosić
prof. dr. Andrija Gams
dr Ivan Janković
prof. dr. Neca Jovanov
akademik prof. dr. Mihajlo Marković
akademik Dragoslav Mihajlović
Borislav Mihajlović – Mihiz
akademik prof. dr. Nikola Milošević
Tanasije Mladenović
akademik dr. Gojko Nikoliš
akademik prof. dr. Predrag Palavestra
akademik Mića Popović
akademik prof. dr. Radovan Samardžić
akademik Mladen Srbinović
akademik prof. dr. Dragoslav Srejović
akademik prof. dr. Ljubomir Tadić
U ime Odbora
Ljubomir Tadić
Kraj citata. Šešelj: Među prvima sam potpisao peticiju za puštanje na slobodu Alije Izetbegovića
Izetbegović i njegova struja iz tih unutar partijskih sukoba izlaze kao pobjednici zahvaljujući podršci vjerskih službenika okupljenih oko Islamske vjerske zajednice takođe ranije očišćene od neistomišljenika.
Naglašavajući svoju unutar partijsku pobjedu, vjerski službenici, kao dominantna unutarstranačka struja naglašavaju svoju profesionalnu ikonografiju kao partijsku, a to dalje poistovjećuju sa nacionalnom pa i državnom, tamo gdje imaju vlast. Jedinstvo po vjeri postaje integriraju?i faktor SDA stranke sa naglašenim anti komunizmom odnosno antiateizmom.
Tako vjerski pozdrav “eselam alejkum” iz vjerskih institucija ulazi u javni život pa i politiku, fes turskog askera, ali i profesionalna kapa vjerskih službenika (ahmedija) postaje dio te ikonografije, zelena zastava sa polumjesecom po njima postaje partijska ali i nacionalna zastava, organizuju se koncerti vjerskih pjesama “illahija i kasida”, organizuju se lokalna hodočašća i vjerski rituali klanjanja Fatihe žrtvama rata, žrtve fašističkog terora “postaju” Šehidi, obilježavaju se mjesta i bitke turske i austro-ugarske vojske u kojima su učestvovali i Bošnjaci muslimani i sl.
Predsjednik predsjedništva BiH Izetbegović u dijelu svojih radnih prostorija preuređuje dio u kojem obavlja vjerske obrede i sl.
Neko “u ime” bošnjačkih nacionalnih interesa vrši hajku na mješovite brakove proglašavajući ih “gorim od silovanja“, diže se glas protiv Djeda Mraza kao nečeg stranog Bošnjacima, na protestima protiv agresije i genocida u Bosni kliče se “Alahu ekber” i nose tabuti po uzoru na proteste arapskih naroda i sl. U kampanji “bauka islamskog fundamentalizma” ovo je više ličilo na poteze neprijatelja i Bosne i Bošnjaka nego na njihovu izvornu ideju.
Na polju antikomunizma odnosno antiateizma Milošević i Tuđman su SDA stranci, vrlo lukavo podmetnuli antibosansku parolu kao sopstvenu “Nama je važno da pobijedimo komuniste a mi ćemo se dogovoriti“.
Šta to praktično znači najbolje govori činjenica da je kompletna bošnjačka elita zadnjih pedesetak godina bila upravo uz komuništičku vlast i u njoj se daleko više i bolje prepoznala nego u bilo kojoj ranije pa i onoj turskoj.
SDA stranka je u svojim kasnijim političkim nastupima shvatajući poraz ideje muslimanstva kao nacionalne ideje, sopstvenu političku viziju zaodjenula novim imenom “bošnjaštva”. Tako je državno prostorna kategorija, pa u perspektivi izvodivo i nacionalna kategorija bošnjaštva – bosanstva, svedena na vjersku kategoriju Bošnjaštvo = muslimanstvo.
Kako to u praktičnim političkim porukama zvuči govori jedan od Izetbegovićevih bliskih saradnika Izet Serdarević* u Štokholmu 1993 godine pred samim Izetbegovićem: “Sandžaklije su takođe Bošnjaci, ista vjera ista nacija“!!? Šta on podrazumjeva pod bošnjaštvom, vjerom i nacijom nije teško zaključiti ali je očito da on iz bošnjaštva isključuje sve one koji nisu te vjere važna stvar u životu. Svi oni kojima to nije bitno su izuzeci.?
Tako je rođen lider u ličnosti Alije Izetbegovića, ali i islamski vjerski pokret u liku SDA stranke, i jedno i drugo ranije već osuđeno na neuspjeh u kršćanskoj Evropi. Evropi koja je po padu “bauka komunizma” očuvanje sopstvenog balansa sile i vlasti kapital odnosa nastojala ostvariti proizvođenjem novog bauka, “bauka islamskog fundamentalizma”. Bosna je čekala još i da se desi ono što su joj namjenili Milošević i Tuđman ali i svjetski političko-ekonomski kalkulanti.
Računica je bila jednostavna: “Bosnu nema ko da brani, uništena je svaka bosanska politička platforma. Bosanci su politički i vojnički podjeljeni i organizovani u 3 vjersko nacionalne armije od kojih dvjema komanduju predsjednici susjednih država (Tuđman i Milošević). Za ideju podjele Bošnjaci su očekivano bili beznačajna prepreka, za svjetske kalkulante agresija i genocid u Bosni su bili dovoljno veliko zlo sa mnogo krvi kojim će moći prepadati sopstvene građane i povlačiti poteze u “novom svjetskom poretku” i novoj podjeli svijeta po sferama uticaja.
* Šta znači politika SDA stranke van Bosne govori primjer Švedske gdje je još 1992. godine Izet Serdarević pod firmom BiH ambasade za Skandinaviju proigravao podjeljenu Bosnu i formirao ambasadu SDA stranke. U njoj je uposlio “13 ljudi, trinaest muslimana” kako je to prokomentarisao Stjepan Kljujić boraveći u Švedskoj. Po istom modelu je uspostavljena mreža tzv. BiH klubova kojima je povezujuća nit bio i ostao mali šićar i “islam” kao pokriće. Koliku štetu su već napravili Bosancima u Švedskoj ali i Bosni to još uvijek nije moguće sagledati.
Halid Čaušević:
Sin reisa »Čaušević, dr. Halid Čaušević kao čovjek koji je dao negativnu recenziju tekstu u Sarajevu, po pisanju sarajevskog Svijeta je pitao samog Izetbegovića: “Jesi li ti pametan, hoćeš da nas istjeraju i sa ovog komadića zemlje na Balkanu”? Problem je bio što Bosance skoro da niko nije ni pitao.
Kako su Alija i SDA uništili Bosnu
Razgovarao Nerzuk Ćurak l BH Dani
Gospodine Causevicu, svojevremeno ste bili jedan od bliskih prijatelja gospodina Izetbegovica, ali je u meduvremenu doslo do radikalnog politickog razlaza izmedu Vas i aktuelnog predsjednika bosanskog predsjednistva. Zasto?
CAUSEVIC: Vrlo jednostavno, ja sam bio i ostao prijatelj sa Izetbegovicem, iz prostog razloga sto smo bili kolege. Osim toga, vidali smo se i na sastancima, ali nikada nisam mogao prihvatiti njegova shvatanja. On je, recimo, bio ortodoksni musliman, zapravo musliman koji ide i preko ortodoksije, docim sam ja citavu stvar posmatrao dosta liberalno. Zbog toga je nase prijateljstvo bilo prilicno distancirano. Mi smo se vidali, razgovarali, ali nikada nije bilo razgovora o onome sto bi njemu bilo interesantno, a to je islamizacija Muslimana. To nije dolazilo u obzir, jer on je znao da ja u tom pogledu imam strahovito liberalna gledanja. Pogotovo kada sam vidio njegovu Islamsku deklaraciju, koja je iz temelja neprihvatljiva, pa sam mu jos prije rata rekao: Alija, pobogu brate, kuda ovo ides? Sa ovakvim postupcima mi necemo u Evropi nigdje stici. Jednostavno ce se dogoditi to da ce nas jedanput izbaciti iz ovoga komadica Evrope u kojem se nalazimo. U tome je stvar.
DANI: Kako je Izetbegovic reagirao na te Vase rijeci?
CAUSEVIC: Rekao je: ja imam to svoje gledanje i ja od njega ne mogu odstupiti. Otprilike to, ne mogu ga sada doslovno citirati, jer prosle su godine. Iza toga, kada sam od Gazi Husrev-begove biblioteke dobio njegov rukopis Islam izmedu Istoka i Zapada da recenziram, zamalo nisam pao u nesvijest. Mozda vam je poznato, njegov stav je bio da islam svoju ekonomsku doktrinu mora postulirati izmedu kapitalizma i ondasnjeg socijalizma. Sreo sam ga jedanput, bas kod Careve cuprije, i kazao: pa, Alija, je l’ ti shvacas da islam nema doktrine? Koja religija ima svoju doktrinu? Katolicka crkva je postavila svoj socijalni katolicizam, pa kako je prosao? Ekonomska doktrina ide svojim pravcima i ona nema respekta ni prema religiji, ni prema covjeku, ni prema bilo kome. Ona ima svoj pravac, a on (Izetbegovic, op.a.), jednostavno, stoji na stanovistu da izmedu kapitalizma i socijalizma treba interpolirati zekjat, to jest milostinju. Pa kazem mu: znas li, bolan, sta je zekjat? To je po islamu dva i po posto od prometnoga kapitala i tezaurisanog zlata. To bi mi gladni hodali, drzava ne bi mogla postojati. Je l’ ti to, mozda, postoji u Saudijskoj Arabiji? Taman, odgovorio mi je, mi bismo morali eksperimentirati. Nema eksperimenata u ekonomiji. Ekonomija ima svoje striktne propise i ako ti meni kazes da je zekjat ekonomija islama, neka znas da cu predloziti da se tvoja knjiga ne stampa. I nije stampana u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Za vrijeme rata izdala ju je “Svjetlost”, a da vam posteno kazem, nisam imao novaca da je kupim.
DANI: Cini mi se, gospodine Causevicu, kako se desavaju neki drustveni procesi koji su, po mom dubokom ubjedenju, kontraproduktivni. Kada to kazem, mislim na jedno neproduktivno jedinstvo nacije i vjere kod Bosnjaka. Cini mi se da je i sama sraslost Islamske zajednice i vladajuce stranke upravo na tom tragu.
CAUSEVIC: Jedno cu vam reci, malo je nacija koje nemaju svoj daleki fundament u religiji. To je sigurno. Medutim, taj se fundament prekinuo. Ovdje kod nas jos nije iskristalisano sta su muslimani kao jedna drustvena asocijacija: je li to narod, je li to nacija, ili je to vjerska zajednica? Sta je nacija? Nacija je svijest o svome postojanju na odredenom prostoru. Te svijesti kod muslimana nema. Svijest postoji samo kao vjerska veza. Dakle, muslimani jos nisu evoluirali iz stanja naroda u stanje nacije. To je ono sto je najbitnije. Prema tome, ako medu muslimanima nema osjecaja nacije, nacije ne moze ni biti.
Za naciju je potrebno vise
DANI: Da li mislite planetarno na muslimane ili samo na bosanske muslimane?
CAUSEVIC: Ja samo mislim na bosanskohercegovacke muslimane. Oni su jos uvijek jedna socioloska dilema. Oni su u prvom redu nastali apsurdno. Drugi narodi su se razvijali linearno: pleme – narod – nacija. Muslimani su se razvijali, medutim, iz ilirskoga prozelitizma u islam, dakle ne iz plemena. Oni su, iza toga, kroz citav turski period prosli kao vjerska zajednica Bosnjaka. I danas, ako bismo se promatrali, mi bismo bili u dilemi: da li smo narod ili vjerska zajednica? Narod je, kao sto znate, skup slicnih ljudi koji imaju iste ili slicne poglede na svijet i koji su nastali od zbira slicnih plemena. Mi to nismo. Muslimani imaju jedan sasvim drugi tok za razliku od Srba, Hrvata i svih drugih. Hrvati su nastali od skupine plemena, Srbi isto tako, Makedonci isto tako, ali mi muslimani smo nastali iz jedne bogumilske vjerske zajednice, presli u islamsku vjersku zajednicu i nastavili taj zivot kroz 450 godina turske administracije. Tako smo nastavili za vrijeme Austro-Ugarske i mi vidimo da citav nas politicki zivot uvijek nosi konotaciju “muslimanska organizacija” takva i takva. Sve su nam stranke muslimanske. Nemamo ni jedne koja nema epitet muslimanski. Ako je to tako, u tom slucaju mi prvo moramo socioloski razmotriti da li su muslimani jos na prijelazu iz vjerske zajednice ili su eventualno postali narod. Nacija sigurno nisu, jer za naciju je potrebno nesto mnogo vise. Za naciju je potrebna svijest o svome teritoriju, o svome narodu, o svojoj drzavi i o svome statusu na odredenom prostoru.
DANI: Da li SDA kao vladajuca bosnjacka stranka doprinosi tome da Bosnjaci jos uvijek nisu nacija?
CAUSEVIC: SDA je u tom pogledu kontraproduktivna. Iz prostoga razloga sto je SDA jedna tipicno klerikalna stranka. I kao takva nije u mogucnosti da djeluje na jednoj sirini. SDA u prvome redu nije rijesila problem: sta su muslimani? Pretvorila ih je u Bosnjake sto je jedna jos kardinalnija pogreska. To je Alija uradio protivustavno. Ustav nije dozvoljavao da se to radi na onakav nacin kao sto je to Alija uradio 1993. godine. Prvo to, a drugo, sta su Bosnjaci? Bosnjaci su regionalna oznaka.
DANI: Ne mogu se sloziti s Vama. Pa, koja je onda kodirana oznaka nase nacionalne svijesti? Sta smo onda?
CAUSEVIC: U nasoj svijesti mi smo muslimani.
DANI: Ali, muslimani nisu nacija.
CAUSEVIC: Nije bitno. Niko nas ne pita za to. Mi muslimani se jos nalazimo u jednoj dilemi – da li prelazimo iz vjerske zajednice u narod ili ostajemo jos vjerska zajednica. U tome je stvar. Pa vidite kako usko suraduje vjerska zajednica i politika. Predsjednik Republike postavlja reisul-ulemu, oni zajednicki kolaboriraju, drze zajednicke zborove i tako dalje. Tako je bilo i za vrijeme stare Jugoslavije. Spaho je apsolutno kolaborirao sa vjerskom zajednicom. Mi nismo nacisto jednu stvar, a to je, kao sto rekoh, sta su muslimani – narod ili vjerska zajednica. Nacija, sigurno, nisu.
Ordinarna politicka sljepoca
DANI: Pa dobro, sta je onda po Vama duhovna vertikala bosnjackog naroda?
CAUSEVIC: Duhovna vertikala bosanskog, odnosno muslimanskog naroda je islam. Nemojte me krivo shvatiti, da sam ja neki klerikalac. Dapace, ja sam daleko od svakoga islamizma, vrlo daleko, ali ako razgovaramo sa ljudima, mi vidimo da ih to povezuje. Rat je najbolji primjer. Jos nesto da vam kazem: ovaj rat je bio gradansko-konfesionalni. Rusile su se dzamije i crkve, unistavali svecenici svih konfesija… Rat je isao upravo tim putem, sto znaci da Bosna i Hercegovina jos nije izrasla da bude multikonfesionalna, multinacionalna i multinarodnosna drzava kao sto se govori. Mi smo jos duboko rastavljeni. Evo, pogledajte, u Federaciji BiH imamo dvije drzave. HVO drzavu i muslimansku drzavu u kojoj je Alija, kobajagi, neki suveren.
DANI: Cekajte, gospodine Causevicu! Ako Vi kazete da je ovdje bio gradansko-konfesionalni sukob, idete na ruku upravo prosrpskim tezama, odnosno, zar time ne rusite cak i jednom Rezolucijom UN-a jasno definiranu srpsku agresiju na BIH?
CAUSEVIC: Da vam reknem jednu stvar. Agresija je nesto drugo od gradansko-konfesionalnog rata. Nemojte zaboraviti sta je uzrok ovog rata: proglasavanje nezavisne BiH od strane dva naroda, Hrvata i Muslimana. Stoji cinjenica da Clan 2 ondasnjeg Ustava izricito kaze: BiH je zajednica tri naroda, Muslimana, Srba i Hrvata. Zajednica se ne moze rasturiti na taj nacin sto ce samo Hrvati i Muslimani izaci iz nje. Srbi su to prihvatili kao razlog za rat. I sto je najgore – najveca Alijina politicka pogreska – puna BiH srpskih vojnika, a on proglasava nezavisnu Bosnu. Za to je covjek trebao imati potpuno blindiranu pamet.
DANI: Vi mislite da je trebao prihvatiti historijski sporazum sa Srbima koji su pravili Zulfikarpasic i Filipovic?
CAUSEVIC: To je bio vise-manje jedan politicki potez koji nije imao nikakvu realnu podlogu. Trebalo je, bez daljnjega, po mome misljenju koje ne mora biti mjerodavno, prihvatiti nasu realnost da nastavimo egzistirati u ostatku Jugoslavije, s tim sto bi se Hrvati izdvojili iz Hercegovine. Ostali bismo mi do daljnjega, a iza toga nastupio bi jedan totalni raspad. Medutim, ovako, platili smo krvavo. Dvjesta hiljada najljepse mladosti, 70 posto unistene kulturne bastine… Je l’ se to isplatilo za nekakvu BiH koju sada imamo, a koju smo imali i sa Vance-Owenovim i Owen-Stoltenbergovim planom, jer je Alija te planove potpisao 1993. godine, kad je vidio u sto je ratom upao. Politika je umjetnost onoga sto se moze, a ne onoga sto se zeli. A mi smo upravo isli za onim sto se zeli. Htjeli smo da stvorimo nekakvu nezavisnu bosanskohercegovacku drzavu, to je apsurd. To su mogli Hrvati, koji su vec iza sebe imali Zapad. To su mogli Slovenci pogotovo, Makedonce niko nije ni bendao. Obzirom na to, mi smo morali cekati odgovarajuci momenat, pa onda, eventualno, kad postignemo sporazum i dobijemo podlogu u Evropi, izvrsiti izdvajanje.
DANI: Vi biste, znaci, prihvatili da mi ostanemo robovi unutar srpskog carstva?!
CAUSEVIC: Prvo, mi ne bismo bili nikakvi robovi. Mi bismo na taj nacin dobili prednost, s obzirom na to da bi kroz koridor Sandzaka isli skroz do Makedonije i do Crne Gore. To nije nikakvo ropstvo, vec je govor o tome najobicnija demagogija. Mi bismo jednostavno samo povecali svoj populacioni faktor u Srbiji, odnosno u Jugoslaviji, a zatim, kad postanemo narod u pravom smislu rijeci, izdvojili bismo se iz tzv. Jugoslavije. Tada ne bi bilo nikakvih problema, ali u ono doba kada je ovdje Mladic imao citavu armadu, a mi svega nekakvoga Vikica za rat sa Srbima, to je bila najordinarnija politicka sljepoca!
Publicisticki primitivizam
DANI: Prosto me navodite da Vas pitam da li je onda, po Vama, Izetbegovic pozitivna ili negativna historijska licnost?
CAUSEVIC: U svakom slucaju, ovaj potez Izetbegovica, kojeg ja, inace, smatram postenim covjekom i prijateljem, vidim kao kardinalnu pogresku. Vi znate staru Talleyrandovu mudrost koja kaze da je pogreska veca od zlocina. E, to je Alija uradio. A zasto? Oko njega su se skupili ljudi koji nemaju uopce politickih gledanja. Sta vi hocete od jednoga Behmena? Ili, ne znam, od citavog niza tih pojedinaca? Tu nije bilo ni jednoga covjeka koji ga je mogao savjetovati i kazati: Alija stani, daj da vidimo sta mozemo postici sa Srbima. Na koncu, uzmite Oslobodenje od 21. decembra 1991. godine pa cete vidjeti govor zlocinca Karadzica u narodnoj Skupstini, kad kaze: “Zar nam nije bolje da u BiH napravimo konfederaciju od tri drzave: Srbi, Hrvati, Muslimani, ili da imamo stotine i stotine hiljada mrtvih ljudi, stotine i stotine porusenih kuca.” Ako vas bude zanimalo, mogu vam donijeti fotokopiju toga. Nije to prorocanstvo, oni su to unaprijed imali smisljeno. Ja sam, uzgred, jedini covjek u BiH koji nema televizor, koji ne gleda televiziju, ali sam se, slucajno, tu noc zatekao kod sestre i vidio da je Alija sjedio kao Rodinov mislilac, sam. Hrvatski poslanici su stajali na drugoj strani – Hrvati su, sasvim razumljivo, imali svoju racunicu, ja njih sasvim razumijem – i on je odjedanput rekao neka se glasa, i svi srpski poslanici su izasli van. To je bila smrtna presuda muslimanima. To sam sestri rekao, a tu je bilo i jos nekoliko mojih prijatelja. Kazem, ovo je smrtna presuda: 21. decembar 1991. godine.
DANI: Maloprije ste izrekli jednu ozbiljnu dijagnozu – da Izetbegovic nema oko sebe ljude koji politicki misle. Ne mogu a da se u tom kontekstu ne dotaknem teksta Dzemaludina Latica o Marku Vesovicu…
CAUSEVIC: To je tipicni publicisticki primitivizam. To je tipicna nekultura koja negdje u daljini ima klerikalni uzrok, jer Latic je tipicni klerikalista. I on i citava ona njegova grupa.
DANI: Kako tumacite da poslije jednog takvog pogromaskog teksta, SDA uopce nije nasla za shodno da reagira na takav duhovni “nizlet” svog vaznog djelatnika?
CAUSEVIC: Meni nije cudno za SDA, jer jedinstveni su to stavovi, i SDA i Latica. Latic je njihov ideolog i to je meni normalno. Ali, meni ne ide u glavu sto ovi tzv. bogumili koji su se islamizirali, a to su bivsi komunisti koji su presli u islam, bosnjificirali se i postali predsjednici drustva knjizevnika, ne reagiraju, nego se jednostavno hermafroditski drze po strani i niko ne ustaje u odbranu ni jedne, ni druge strane. Tu je trebalo intervenirati. Ono Laticevo izjasnjavanje bi svagdje u Evropi bilo kaznjeno.
DANI: Ima li u takvim istupima elemenata krivicnog djela?
CAUSEVIC: Bilo je prije, ali sad nema vise krivicno-pravnog supstrata za takvo gonjenje. I s obzirom na tu cinjenicu, oni su pustili da ovaj moze pisati sta god hoce. Procitao sam ono Bas onako vlaski, pa to nisu radili nasi publicisti ni za vrijeme Austro-Ugarske, u vrijeme kada su verbalno ratovali sa Srbima. To nisu uvrede, to nisu klevete, to je de facto jedan napad na narod, ne samo na Vesovica.
DANI: Recite mi, sta mislite o Mladim muslimanima, odnosno njihovom djelovanju?
CAUSEVIC: Mladi muslimani, to je, de facto, jedna zaraza koja je dosla sa istoka. Dosla je otprilike iz Irana gdje su htjeli da stvore jednu novu generaciju mladih ljudi koji ce biti propagatori islama. To je naislo na odredeni odziv i ovdje u BiH, sto i danas ima svoje posljedice. Pa, vidite one utvare koje hodaju gradom! U 21. stoljecu posred Sarajeva sa onim dugim haljinama i bez lica. To je tipicni iranizam. Mi koji bismo kao pripadnici muslimanske narodne zajednice morali da idemo sa Evropom, mi idemo protiv Evrope. Kad su mene 1993. pitali zasto stranci ne interveniraju, bili su prisutni Alija i Silajdzic, ja sam rekao: sacekajte dok se prolije odgovarajuca kolicina krvi muslimanske, onda ce intervenirati. I to je stampano kao moje posebno predavanje: “Antiislamski sindrom Zapada protiv muslimana”. Tako je i bilo. Kasnije su mi dosli i cestitali, kazu, ti si vidio godinu i po dana ranije.
Ajvatovica je bogumilska
DANI: Pomozite mi da rijesim jednu dilemu: iako je islam univerzalan, moze li se ipak govoriti o specificnom bosanskom islamu?
CAUSEVIC: Bosanski islam, ako bi uopceno govorili, ne postoji. Islam je svugdje isti, kao sto je i krscanstvo. U bosanskom islamu ima dosta infiltrata drugih religija. Ovdje je islam u sebe jednostavno uvukao odredene komponente iz krscanstva, ili jos bolje, iz bogumilstva, iz koga smo prihvatili i Ajvatovicu i sve drugo.
DANI: Kazete da smo od bogumila prihvatili Ajvatovicu?
CAUSEVIC: Ma, normalno. To je bogumilsko molitviste.
DANI: Ali, ta se cinjenica potpuno zanemaruje u danasnjoj i politickoj i tradicijskoj i teoloskoj interpretaciji?
CAUSEVIC: Upamtite, svaka religija je totalitarna. Ona ne zeli nista tude. U tome je stvar, sve religije su totalitarne, nije samo islam. A to sto on upija stvari u sebe, pa nije ni mogao drugacije.
DANI: Da li je, po Vama, vjernik moralno superiorniji od nevjernika?
CAUSEVIC: Po mom misljenu, moral je nesto izvan religije. Moral postoji u covjeku, u odgoju, moglo bi se reci otkad se rodi. Ako sam ja odgojen pod moralnom egidom “voli svoga bliznjega bez obzira ko to bio”, meni ne treba religija u tom pogledu. Prema tome, moral i religija, uslovno receno, mogu ici potpuno paralelno. Nije religija jedini nosilac morala. I filozofija je nosilac morala. I politika, ako je prava politika, iako je malo politike koja nosi moral. Mi to znamo, jer moral i politika cesto puta idu sasvim razlicito.
DANI: Negdje sam procitao da samo bosanski muslimani imaju instituciju reisul-uleme. Da li je to tacno?
CAUSEVIC: Reisul-ulema je institucija Austro-Ugarske. Mi smo za vrijeme Turaka imali muftiju koji je bio podreden halifu u Carigradu. Medutim, Austrija je bila mnogo pametnija, ona je isla svojim putem. Trebalo je muslimane vjerski odvojiti od halife. Onda su uspostavili posebnu vjersku zajednicu na cijem je celu bio jos 1881. godine reisul-ulema. Reisul-ulema znaci glava uleme, glava ucenjaka. On je tu bio i tako je ta institucija nastavila da postoji sve do danas. To je austrougarski proizvod.
DANI: Koliko znam, Vi reis-efendiju Cerica smatrate nelegitimnim, zasto?
CAUSEVIC: Reis Ceric ima, bez sumnje, vrlo solidne kvalifikacije, on je i zapadnjacki i istocnjacki obrazovan. Ali je on, po mome misljenju, ne znam kako mu se to moglo dogoditi, dopustio da ga Alija postavi za naibu-reisa, to jest namjesnika reisovog. I to se desilo na taj nacin sto je Alija prethodno imenovao deset ljudi u Sabor Islamske zajednice. A kod muslimana postoji velika osjetljivost prema Saboru, on mora biti izabran. Alija je imenovao 10 svojih ljudi i oni su izabrali Cerica za naibu-reisa. Nije proslo ni nekoliko mjeseci, naibu-reis sazove svojih pet muftija i kaze: dobro bi bilo da vi mene sad proglasite reisul-ulemom. I na taj nacin proglasi se reis.
DANI: Ne uvazavate cinjenicu da je sami kontekst tog burnog vremena trazio neke izvanredne pravorijeke?
CAUSEVIC: Nikakve. Evo, recimo, za vrijeme prosloga rata, mi nismo imali reisa. Bio je samo naibu-reis, i to vrlo ucen covjek Salih Safvet efendija Basic, profesor Teoloskog fakulteta. On je bio naibu-reis sve do dolaska partizana, pa i jednu ili dvije godine poslije. Onda su partizani na svoj nacin obrazovali Sabor Islamske zajednice koji je, hocete ili necete, legitimno izabrao novog reisa, Fejica. I tako se nastavila citava stvar sve do danasnjega vremena, dok nije Ceric izabran. Ja se cudim Aliji da je mogao napraviti takvu pogresku. A kazem da je Ceric jedan obrazovan covjek.
DANI: Ja mislim da bi Vi kao liberalan musliman morali kritikovati inflaciju ovih, da tako kazem, antihanefijskih mesheba kojih je diljem Bosne sve vise…
CAUSEVIC: Da vam kazem jednu stvar, to je jedna izmisljotina. Antihanefijski meshebi i sve drugo, to je Ceric napravio, i ja da ga vidim, pitao bih ga kako je mogao upasti u takvu igru. Ja to ne mogu shvatiti.
DANI: Ja sam razgovarao sa starim muslimanima iz srednje Bosne koji kazu da (nije bitno koje je mjesto u pitanju) hodza u dzamiji trazi novi nacin klanjanja, potpunu zbijenost safova, kako navodno sejtan ne bi mogao proci izmedu njih…
CAUSEVIC: To je propagandna besmislica. Na koncu konca, covjek u islamu moze biti pripadnik svakog mesheba. On tom cinjenicom ne izlazi iz islama.
DANI: Sta je, po Vama, uzrok sukoba Rijaseta i Ilmije?
CAUSEVIC: Uzrok sukoba su, vjerovatno, licni odnosi. To je ono sto je najgadnije kod nas. I u strukturama Islamske zajednice pa i u politici. Ovi ljudi su pokazali da ne mogu prihvatiti ishitrene politicke poglede Cerica, te da se zele distancirati kao muslimani i nastaviti samo da rade kao vjernici. A Ceric hoce da sjedi i u prvim redovima SDA kad je Kongres. To je nevolja. On ne zna da u novinama izlaze njegove slike. U tom pogledu ja imam jedno pet takvih izrezaka. Molim vas, najbolji je primjer Ajvatovica: Alija drzi politicki govor, Ceric drzi dovu. Pitao sam Aliju: gdje ti je, bolan, pamet? – ja sam stariji od njega pa mogu i to da ga pitam – gdje ti je pamet, zar takvu glupost pravis? Ajvatovica ja molitviste i tu nije tvoje mjesto, ti mozes doci samo kao vjernik, a ne da drzis govor. A Ceric je mogao.
Drzava srpskih vojnika
DANI: Volio bih da mi odgovorite i na nekoliko pitanja pravno-politicke prirode. Ima li Bosne i Hercegovine kao drzave?
CAUSEVIC: Otvoreno govoreci protiv svih postojecih trendova u politici, Bosna i Hercegovina vise pravno ne postoji kao drzava. Ona postoji kao konfederacija Federacije BiH i Republike Srpske. Treba imati samo malo pravnickog osjecaja i to iz podrucja ustavnoga prava, pa vidjeti da je Dejtonski sporazum BiH rasjekao na dva dijela. Medutim, to nije nista strasno. Kada sam pitao pojedine Alijine pravnike, dobro, kakva smo mi drzava, rekli su: e, to cemo tek vidjeti tokom evolucije. Ne moze tako. Sta smo sada? Jesmo li carevina, kraljevina, federacija, ili nesto trece? Ako kazete konfederacija, onda nismo drzava. Konfederaciju cine dvije drzave koje imaju samo neke zajednicke poslove. Uzmite Dejtonski sporazum, ako se ne varam, Clan 2 ili Clan 3, on navodi: zajednicki poslovi BiH su, ne znam, carine. Uglavnom, sest ili sedam poslova. Sve ostalo, sto nije navedeno u tom clanu, pripada Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Znaci, to su dvije drzave. Tako je bilo i u Austro-Ugarskoj. Bilo je cetiri ili pet zajednickih poslova: car i kralj, ministarstvo vanjskih poslova, ministarstvo finansija i ne znam koje jos, a ostalo su bili austrijski poslovi i ugarski poslovi. I zajednicki poslovi nad Bosnom i Hercegovinom. Znate, Austro-Ugarska je bila klasicna konfederacija. Mi smo isto tako klasicna konfederacija, i to mogu braniti pred citavim forumom.
DANI: Plasite li se da bi i BiH mogla, poput austrougarske konfederacije, propasti kao historijska tvorevina?
CAUSEVIC: Nema te drzave koja ne moze propasti kao historijska tvorevina. Pa, prema tome, mozemo i mi propasti, a mozemo i ostati. Dayton nas je podijelio na dva dijela. To je, po mom misljenju, jedna superiorna podvala koja je na jedan elegantan nacin raspolovila BiH i za buducnost odredila njezinu propast.
DANI: Zasto ste toliki pesimista?
CAUSEVIC: Ja nisam pesimista, ja samo realno gledam situaciju kakva jeste. Nek mene neko uvjeri da ce BiH, Federacija i Republika Srpska, opstati zajedno, ja cu reci: povlacim sve sto sam govorio. Sta je RS u odnosu na Federaciju? Federacija koja ima, strasno je kazati, 10 kantona, pa to je nezamislivo, na 23.000 kvadratnih kilometara. Jedan strahoviti birokratski aparat i Republika Srpska na drugoj strani. Nisam ja ni najmanje pesimista, nek’ mene neko uvjeri da ce se sutra sve ovo spojiti, ja cu mu pruziti ruku i kazati: ja se izvinjavam.
DANI: A ako bi se uveo stvarni protektorat nad BiH?
CAUSEVIC: U tom slucaju vrlo je tesko predvidjeti koliko bi on trajao i sta bi on htio. Stvarni protektorat de facto postoji, a pravni protektorat, ako bi se uveo, to bi za sva tri naroda bilo najsretnije rjesenje, iako bi se Srbi strahovito ljutili. Hrvati bi se malo manje ljutili, mi muslimani se ne bi ljutili sigurno. Po mom misljenju, ako BiH hoce da opstane, ona moze opstati samo pod nekakvim bilo fakticnim, bilo pravnim protektoratom. Kad je BiH bila sama citava? Nikada. Turska je drzala u svojim sakama, Austro-Ugarska je drzala u svojim sakama, cim je dosla Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca, BiH se polako pocela raspadati na oblasti, da bi se 1939. raspala na dva dijela. Jedan dio je otisao prema Srbiji, drugi dio, Banovina Hrvatska, prema Hrvatskoj. Znaci, BiH se pod vlascu svoga naroda mora raspasti. To je njen imperativ. Socijalizam je Bosnu energicno drzao u rukama.
DANI: Zar Vas ne demantira politicka egzistencija srednjovjekovne bosanske drzave?
CAUSEVIC: Srednjovjekovna Bosna je bila jedinstvena Bosna. Nije bilo ni Srba ni Hrvata, ni katolika ni pravoslavaca. Bila je zemlja dobrih Bosnjana.
DANI: Mislite li, kao pravnik, da BiH moze dobiti spor protiv Srbije na Sudu pravde u Haagu?
CAUSEVIC: Ako bi dobili takav spor, tada bi Evropa i svijet skocili sami sebi u stomak. U prvom redu treba dokazati gdje je ta agresija i sta je agresija. Agresija je napad jedne drzave na drugu. Gdje je ta druga drzava?
DANI: E, sad me stvarno nervirate. Pa, Srbija nas je napala!
CAUSEVIC: Srbija je napala koga?
DANI: Bosnu i Hercegovinu.
CAUSEVIC: Bosne i Hercegovine u ono doba nije ni bilo.
DANI: Kako, kada smo sestog aprila priznati na East Riveru?
CAUSEVIC: Priznanje jos nije postojanje drzave. Drzava mora i fakticno postojati. Bosna nije fakticno postojala. Postojala je samo drzava srpskih vojnika.
DANI: Ne slazem se s Vama. U pravnome smislu BiH je 1992. bila drzava, to je objektivno dovoljno za postojanje agresije.
CAUSEVIC: U pravnom smislu BiH je mogla biti priznata od ne znam koliko drzava. I NDH je bila priznata od preko 30 drzava. Drzava, da bi bila drzava, mora imati tri osnovna elementa: teritorij, narod i vlast. BiH nije imala ni jedno, ni drugo, ni trece. Imala je Sarajevo i jos par gradova.
DANI: Vi tvrdite da nije bilo agresije na BiH?
CAUSEVIC: Ni govora. Ovo je bio gradansko-konfesionalni rat kojeg je Alija svojim nemudrim postupkom isprovocirao. Mi smo imali mogucnosti da se sporazumimo sa Srbima i Hrvatima i da Bosnu podijelimo na tri dijela. A da opet ostane nekako cijela. Kao konfederacija. Evo, sta je sad? Platili smo 200.000 mladih zivota, unistili 70 posto bastine, i na koncu, sta imamo? Rusevinu od Bosne koja je podijeljena na dva dijela.
Islam je visio u zraku
DANI: Recite mi sta znaci Vasa recenica da je konfesionalni nacionalizam osnovni faktor obrusavanja BiH?
CAUSEVIC: Mi nemamo pravog nacionalizma. Konfesionalni nacionalizam, to je vjerski nacionalizam. De facto to nije ni nacionalizam, nego jednostavno konfesionalni osjecaji, a to su najstrasniji osjecaji u sudarima. Vjerski ratovi su najstrasniji ratovi u povijesti covjecanstva. Takvi su se ratovi odrzavali u Bosni. Molim vas lijepo, zar bi smo mogli zamisliti da nam neko rusi dzamiju i da mi nekome rusimo crkvu? Dovoljno je to da vidimo i da znamo kakav je karakter tog rata. Islo se za tim da se rusi ono sto je simbol druge religije.
DANI: Bogami, kao da ste pravi frend sa Huntingtonom. Da li Vi mislite da je on u pravu sa svojom tezom o sukobu civilizacija?
CAUSEVIC: Pa, gotovo da jeste, mada nikada ne zelim neku opcu tezu prebacivati na Bosnu. Bosna je specificna u svom istorijskom razvoju. To je drzava koja ima tri religije, pa ako hocete, i tri naroda, koji su se odrzavali samo pod tajnim ili otvorenim protektoratom treceg. Socijalizam je bio protektorat nad Bosnom.
DANI: Mislite, socijalisticki protektorat?
CAUSEVIC: Nek bude socijalisticki. Ali haj’te vi pokusajte u ono doba srusiti crkvu ili dzamiju. To je predstavljalo raspirivanje vjerske i nacionalne mrznje, zakonski predvideno 10 godina robije.
DANI: Da li je islam bio bolji u komunizmu ili sada kada je SDA na vlasti?
CAUSEVIC: Jako je tesko govoriti o tome koji bi kriterij primijenio: da li je bio bolji ili gori. Stoji cinjenica da je nakon 45 godina socijalizma islam isplivao kao i krscanstvo i pravoslavlje. Ne moze se religija lako unistiti. To je nesto nadnaravno, natcovjecije. Sto je najvaznije, danas mi imamo novi slucaj islamizacije kao i 1463. godine. Onda su bogumili, kad su Turci dosli, masovno presli na islam. Danas opet imamo isti slucaj. Masovni prelaz komunista u islam.
DANI: Da li je iskorak islama iz mahala u jedan stvarni drustveni zivot donio vise stete nego koristi?
CAUSEVIC: Islam nije ni postojao samo u mahalama i u sokacima. Islam je visio u zraku. Medu intelektualcima, medu pojedincima i tako dalje. On je postojao kao tradicija i u onome najortodoksnijem komunisti. Ja znam takvih ministara, s njima sam razgovarao. Pa kad razgovarate, vidis da iz njega govori njegova tradicija, bio katolik, bio pravoslavac, bio musliman. Vjerska tradicija se ne moze unistiti. I sada, kada su popucale sve te religiozne stege, odjedanput je to sve isplivalo na povrsinu. Nije on izasao iz mahala. Kada bi mahale davale islam, on bi sutra propao. Izasao je on opet iz onih intelektualaca koji su bili nosioci neke druge ideologije, a tu su se pridruzili i obrazovani muslimanski svecenici.
DANI: Imam osjecaj da medunarodna zajednica u posljednje vrijeme, kako bi na neki nacin pomirila narode u BiH, sve vise potencira besmislenu i nepravednu teoriju o jednakoj krivici. Sta Vi mislite o tome?
CAUSEVIC: Ta ce teorija, cini mi se, izazvati jedan tripleks odbojnosti i kod Srba i kod Hrvata i kod svih drugih. Po mome misljenju, treba traziti neku drugu ideju koja bi nas, ako hocemo da se vezemo, povezala.
DANI: Mislite li da takva ideja uopce postoji?
CAUSEVIC: Ne kazem da postoji. Nju je vrlo tesko sada naci. Nakon sto je krv prosuta po Bosni, jako je tesko reci, sad opet hocemo zajedno. Treba ici sukcesivno i cini mi se da Zapad u tom pogledu, pored ove pogreske koju pravi, ide sasvim pravilno, a to znaci: drzi Bosnu pod egidom nase vlasti, moze biti i pod formalnim protektoratom, dok na koncu konca ne stasa jedna nova generacija koja ce sve zaboraviti. To je jedini put. Inace, ovakva se tragedija ne zaboravlja.
Znam, ali bi, kao što sam gore i napisao, u nekom ratu komunisti imali najlošiji položaj kada je u pitanju međunarodna zajednica.
Zapad ne voli komuniste i ne bi im ni u snu palo na pamet da ih u bilo kojem smislu podržavaju.
Je li to hoćeš da kažeš da birači 1990-e u BiH nisu dali većinsku podršku SDP-u, nego su je dali većinski naci-šovinističkim strankama, zbog toga što su se uplašili reakcije međunarodne zajednice?
Nisu.
Govorimo o tome ko je mogao postići nešto bolje ili više 1995.
Alija je napravio katastrofalne poteze i greške, ali bi sa SDP-om došli do toga da bi i samo priznanje nezavisnosti bilo upitno.
Kako god okreneš, imati komuniste na vlasti poslije pada Berlinskog zida je kobno.
