Otisla je LEGENDA - Josip Katalinski Škija

Sve o FK Željezničar...

Moderators: Tomahawk11, Charuga

Post Reply
User avatar
smoki_choko
Posts: 4962
Joined: 13/07/2010 22:43
Location: 1,618

#51 Re: R.I.P Josip Katalinski Škija

Post by smoki_choko »

:(
User avatar
atko
Posts: 6054
Joined: 06/07/2006 14:51

#52 Re: R.I.P Josip Katalinski Škija

Post by atko »

RIP legendo :( :( :(

User avatar
nosara
Posts: 22695
Joined: 30/03/2005 12:10
Location: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

#53 Re: Otisla je LEGENDA - Josip Katalinski Škija

Post by nosara »

Odbrambeni igrac koji je u 350 utakmica za Zeljeznicar postigao 100 golova...!

Nista vise ne treba rec... 8-)
User avatar
O'zone
Globalni moderator
Posts: 22352
Joined: 17/02/2008 20:29
Location: Kad god popizdite na vlast, sjetite se da i u opoziciji sjede ista takva govna...."

#55 Re: Otisla je LEGENDA - Josip Katalinski Škija

Post by O'zone »

RIP Legendo.

Saućešće porodici.
User avatar
ramiral
Posts: 175
Joined: 03/06/2011 10:21

#56 Re: R.I.P Josip Katalinski Škija

Post by ramiral »

Neka ti Uzvišeni Bog podari smiraj duše legendo.
Škija majstore :(
User avatar
JoseMujica
Posts: 27567
Joined: 11/01/2011 14:33
Location: škripe oko Lištice
Grijem se na: Legitimnost
Vozim: Političko Sarajevo
Horoskop: Poskok

#57 Re: R.I.P Josip Katalinski Škija

Post by JoseMujica »

:cry: Škija legendo.... ljudino
rip
User avatar
zeleni xy
Posts: 457
Joined: 22/03/2010 15:09
Location: Moja mahala tvojU jahala

#58 Re: R.I.P Josip Katalinski Škija

Post by zeleni xy »

Bio je veliki čovjek i igrač

R.I.P legendo :(
User avatar
Bosanski_kralj
Posts: 9205
Joined: 31/03/2007 00:07

#59 Re: R.I.P Josip Katalinski Škija

Post by Bosanski_kralj »

R.I.P.
User avatar
lord blackadder
Posts: 514
Joined: 03/04/2011 13:45

#60 Re: R.I.P Josip Katalinski Škija

Post by lord blackadder »

...a do neki dan je bio na TV-u.

R.I.P. legendo :sad:
User avatar
branimir stulic
Posts: 904
Joined: 07/03/2007 16:37
Location: sarajevo

#61 Re: R.I.P Josip Katalinski Škija

Post by branimir stulic »

Slava ti ljudino.. nek ti je lahka bosanska zemlja....
BARESI
Posts: 38
Joined: 29/12/2009 18:39

#62 Re: R.I.P Josip Katalinski Škija

Post by BARESI »

Neka ti je laka Bosanska zemlja..počivaj u miru :(
User avatar
LSD
Posts: 27199
Joined: 24/07/2007 08:26

#63 Re: R.I.P Josip Katalinski Škija

Post by LSD »

:( :( ode jedan velikan i ljudina :( Škija legendo pocivaj u miru
Rookie
Posts: 1924
Joined: 09/08/2006 13:38
Location: Država ŽELJO

#64 Re: Otisla je LEGENDA - Josip Katalinski Škija

Post by Rookie »

Baš prava legenda, za koju mislim da nije bila dovoljno cijenjena. Jedan od najvećih koje smo imali.

Neka počiva u miru.
User avatar
USAblues
Posts: 1461
Joined: 15/06/2008 23:07

#65 Re: R.I.P Josip Katalinski Škija

Post by USAblues »

Gospodine Katalinski hvala Ti za onaj gol u Frankfurtu....Pocivaj u miru :sad: ....Duboko saucesce porodici i prijateljima. :sad: :sad:
User avatar
South Blue Mama
Posts: 13962
Joined: 17/07/2008 15:18
Location: Juzna strana srcem odabrana

#66 Re: R.I.P Josip Katalinski Škija

Post by South Blue Mama »

Saucesce porodici i prijateljima.
Pocivaj u miru legendo, lahka ti zemlja bosanska. :-? :(
User avatar
amrica
Posts: 7110
Joined: 26/01/2007 17:58

#68 Re: R.I.P Josip Katalinski Škija

Post by amrica »

:(
User avatar
USAblues
Posts: 1461
Joined: 15/06/2008 23:07

#69 Re: R.I.P Josip Katalinski Škija

Post by USAblues »

Dan kada je Katalinski šutirao...



13.02.2009
Goran Vežić

Na dan 13. veljače je 35. obljetnica kultne nogometne utakmice u Frankfurtu, kad je jugoslavenska reprezentacija pobijedila Španjolsku u majstorici za Svjetsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj, godine 1974. Na centar-šut Ivana Buljana, gol je postigao Josip Katalinski, nekad centarhalf sarajevskog Željezničara i reprezentacije, a danas u Nogometnom savezu Bosne i Hercegovine koordinator - instruktor za omladinski nogomet.

Od pojave televizije u bivšoj Jugoslaviji, njene ulice nisu nikad bile praznije do večeri tog 13. veljače 1974. godine, niti je slavlje bilo urnebesnije:
"Slobodan udarac za reprezentaciju Jugoslavije u 13 minuta igre. Gol, gol i 1:0! Reprezentacija Jugoslavije vodi."

Gol na Waldstadionu je postigao centarhalf reprezentacije, Josip Katalinski, zvani Škija:

"I danas ga nosim u duši. Svaki sportaš nosi svoje rekorde, zacrtane i realizovane ciljeve. Tako i ja. Mi smo kolektivni sport i to je bio uspjeh kompletne generacije. Nekada mladi ljudi znaju odletjeti u oblake, pa onda naglo padnu jer se padobran probuši."
Bila je ta mitska utakmica davno:

"Ima tome trideset i pet godina."

I što je od svega, rekli bismo od tih dana i ponosa i slave, ostalo danas - pitamo Katalinskog:

"Ništa, na žalost. S obzirom na sve stvari koje su se desile u tih 35 godina, ne možemo reći ništa značajno. Samim tim, sve ono što smo mi nekada činili i radili za ex Jugoslaviju, koje više nema, ljudi to omalovažavaju kao da je nikada nije ni bilo, kao da nije ni postojala. To vidimo, kako u politici, tako i u sportu."

Tadašnja Jugoslavija je prije 35 godina živjela u nogometnom transu. Njena reprezentacija je igrala, na otvorenju Svjetskog prvenstva, sa Brazilom 0:0. Prošli su i u drugi krug natjecanja. Sve je mirisalo na veliki rezultat, ali onda su došli porazi. Izgubili su od Njemačke 2:0. Tadašnji half reprezentacije, Dražen Mužinić, nalazi u tome porazu vanjske razloge:

"Bili smo krenuli dobro. Ali smo onda imali peh da smo naletjeli na Nijemce, koji su bili favorizirani i od sudaca i od FIFE i UEFE. Preko Nijemaca nismo mogli proći."

Ivan Buljan koji je centrirao loptu Katalinskom za famozni gol, razloge zašto ta reprezentacija nije napravila više, nalazi u unutarnjim odnosima:

"Imali smo izvanrednu reprezentaciju u to vrijeme. Da nije bilo skandala sa obećanim premijama, daleko bi smo dogurali. Na žalost, na kraju smo bili osmi. I to je u određenom smislu uspjeh, ali s obzirom na kvalitetu, mogli smo dogurati dalje."

Josip Katalinski je oko premija pregovarao s tada, poslije Tita, najmoćnijim čovjekom u državi, Stanom Dolancem:

"Poslije razgovora Oblaka, Džajića i mene sa Stanetom Dolancom, gdje smo pričali o primanjima i nagrađivanjima u Predsjedništvu u Beogradu odlučeno je – prođite prvi krug, pa ćemo pričati. Što smo i uradili. Odlazimo u drugi krug, ali niko ne dolazi. Treneri, a među njima Miljanić, Ribar, Ivić, Ćirić, pokušavaju kontrolisati grupu, ali ne mogu."

Jugoslavija je na koncu na Svjetskom prvenstvu prije 35 godina bila osma - i to je zaboravljeno. Oni koji pamte, pamte i danas gdje su gledali nezaboravnu utakmicu prije 35 godina.
User avatar
nosara
Posts: 22695
Joined: 30/03/2005 12:10
Location: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

#70 Re: R.I.P Josip Katalinski Škija

Post by nosara »

Kronika u gostima: Josip Katalinski Škija

Piše: Razgovarao Milko Peko Snimio Ivo Ravlić || Srijeda, 02 Kolovoz 2006

Željin ponosni ratnik, reprezentativac bivše države i strijelac povijesnog gola na majstorici u Frankfurtu koji je Jugoslaviju odveo na Svjetsko prvenstvo u Njemačku 1974. godine, u Gradcu je našao drugi dom. Ovo je dio priče iz života jednog velikog i ponosnog čovjeka i uspješnog sportaša. Čovjeka koji i dalje nastoji stvarati časne ljude i sportske idole za neke nove zanesene dječake koji će im se diviti iz sigurnosti svojih domova, sanjajući svoje snove i vizije

Svi mi odrastamo imajući idole iz svijeta sporta, filma ili glazbe i često zamišljamo sebe u ulozi tih naših idola. Jedne davne zime gledao sam majstoricu između nogometnih reprezentacija Jugoslavije i Španjolske. Na toj utakmici, pored dvojice već postojećih nogometnih junaka, Ivice Šurjaka i Dražena Mužinića, dobio sam i trećeg. To je postao Josip Katalinski onim nevjerojatnim golom s kojim je reprezentaciju Jugoslavije odveo na svjetsko prvenstvo u Njemačkoj.

Josipa sam 32. godine nakon tog događaja sreo u mom Gradcu, koji je i njemu postao drugim domom.

Obitelj Katalinski primila nas je u ugodnom miru svog doma. Sjeli smo u ukusno uređeni maleni park iza kuće. Jasna, Josipova supruga, počastila nas je pićem. Potekao je i ležerni razgovor o svakodnevnim temama. Polako sam taj razgovor usmjerio na priču o Josipovu životu i priča je potekla:

- Dijete sam radničke obitelji što s ponosom ističem. Rođen sam na Ilidži. U vrijeme mog djetinjstva, osim odlazaka u kino, jedina zanimacija i animacija za nas dječake iz ulice bila je svakodnevno natjerivanje lopte. Kod mene se to polako pretvaralo u pravu ljubav i prerastalo u ozbiljno treniranje. Lijepa je to priča. U svakom djetetu tinja želja za uspjehom, da postane poput svojih idola. Moji su idoli u to vrijeme bili Vukas i Mitić. Od mlađih igraća bio je to Ivica Osim, s kojim sam kasnije postao i suigrač u Željezničaru.

- Ti si član one legendarne generacije Željezničara koja je 1972. godine osvojila jedino prvenstvo Jugoslavije za svoj klub. Kakav je osjećaj biti djelom šampionske ekipe?

- Mada je od tad proteklo jako puno godina to je i danas za mene veličanstveno iskustvo. Mali Željo osvaja po prvi put nogometno prvenstvo pored velike četvorke jugoslavenskog nogometa. Samim tim što sam ja, kao zadnji igrač obrane, bio i najbolji strijelac svoje momčadi u tom prvenstvu moja radost i ponos bili su ogromni.

- Kad si zaigrao za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije?

- U reprezentaciju sam ušao jako kasno. Na mojoj poziciji centarhalfa u to su vrijeme igrali Pavlović iz Zvezde, Paunović iz Partizana i legendarni Dragan Holcer, iz Hajduka. U selekciju ulazim tek 1972. godine. Znači, one godine kad je Željo postao prvak države. Tamo su od ranije iz mog kluba bili Bukal i Osim, a došli smo ja i Sprećo pa smo sad imali pravu koloniju unutar nacionalnog tima. Sjećam se dobro i svog debija za reprezentaciju. Bilo je to na Kupu nezavisnosti u Brazilu 1972. godine, a pobijedili smo Venezuelu rezultatom 3:0. Na tom svom debiju postigao sam dva gola. U to vrijeme taj Kup nezavisnosti je bio poput mini svjetskog prvenstva i tamo sam doživio jedno od najljepših iskustava u svojoj sportskoj karijeri. Igrali smo na čuvenoj Marakani pred 160.000. gledatelja utakmicu za treće mjesto protiv Argentine i pobijedili ih rezultatom 4:1. Duško Bajević zabio je tri gola, a ja sam dao jednog.

Što je bilo nakon tog svjetskog prvenstva?

- Željo polako počinje slabiti. Otišli su Bukal i Hadžiabdić. Vlatko Marković, tadašnji trener Nice, pozvao je i mene da dođem igrati za njegov klub. Prema važećim propisima u to vrijeme, igrač je mogao u pečalbu tek kad navrši 28. godina života. Ja sam uz pomoć ljudi iz saveza nekako premostio taj zakon i postao prvi nogometaš koji je otišao van s 27. godina.

- Kako je bilo igrati u Nici?

- Tamo sam igrao relativno kratko, ali mislim da sam uspio ostaviti snažan dojam. Kad sam došao u Nicu klub se borio za opstanak u lizi, a već smo se iduće godine sa St. Entiennom borili za titulu. Godine 1978. doživio sam ozbiljnu ozljedu koljena i to je značilo kraj moje nogometne karijere u 30. godini mog života. Ostao sam živjeti na Azurnoj obali. Kupio sam lijepi, mali hotel koji se zvao „Mali dvorac“ i postao hotelijer. Išlo mi je dobro. Samo, moraš znati da Azurna obala i svi ti mondenski gradići nisu ni do koljena našoj obali i našem moru. To je samo dobro razvikano i plasirano na tržište i komercijalno se jako iskorištava. Bože, da je Francuzima imati Dalmaciju, kakvo bi to čudo postalo!? A možda je bolje što je sve ovako kako jest jer se u Dalmaciji još uvijek može uživati i jesti dobra riba.

I tako, nastavio sam živjeti van nogometa. Prodao sam moj hotel i sagradio novi i niz godina sam odlično radio. Pogođen obiteljskim problemima napuštam Francusku i 1990. godine vraćam se u Sarajevo. S današnje točke gledanja baš sam donio „genijalnu“ životnu odluku. Mi Bosanci smo ti vječiti naivci. Gore Vukovar i Dubrovnik, a mi vičemo kako taj belaj neće doći do nas. Na žalost, zlo je jako brzo došlo. Po mom mišljenju dogodio nam se bratoubilački rat. To mislim iz razloga što su se narodi u Bosni i Hercegovini skoro istrijebili i uništili međusobno, a onda su nastavili živjeti na istim prostorima. Gdje je tu smisao? U čijem su to interesu ratovali? Što onaj vražji Dayton nije sazvan 1991. umjesto 1995. godine? Sve to zlo sam jako teško proživio. Imao sam gubitaka u obitelji. Ubijen mi je brat.

Ipak, danas sam ponovo sretan čovjek. Opet sam u jednoj teškoj misiji, ali se bavim poslom mog života. Radim ono što najviše volim - živim nogomet. Mišljenja sam da su sport i muzika stvarni ambasadori mira u svijetu i da preko njih možemo mlade generacije usmjeriti na pravi put. Trenutno radim kao koordinator mladih selekcija u nogometnom savezu BiH.

- Ima li talenata?

- U nas uvijek ima talenata, ali imamo i nerješivih problema koji priječe da te talente brusimo na uobičajen način. Naši najbolji treneri su vani. Siromašni smo pa nam djeca odlaze privučena sitnim novcem. Jednostavno smo postali neposredni proizvođači za bogate nacije. Ne valja nam ni natjecanje. Ne može mala zemlja poput naše imati prvu ligu od 16. klubova. Bez dobrog takmičenja nema ni velikih igrača.

- Kako si dobio nadimak Škija?

- Nastupao sam u školskoj dramskoj sekciji u jednom komadu gdje sam glumio švercera duhanom. Postao sam i do danas ostao-Škija.

- Zašto si Gradac izabrao za drugi dom?

- Supruga Jasna i ja smo obilazili obalu Jadrana tražeći mjesto koje će nam biti dom uz onaj sarajevski. S Gracom se sve nekako poklopilo samo od sebe. Zvali su me u Ploče da treniram tamošnjeg Jadrana. Bilo je to 1995. godine. U Pločama, slučajno doznam da u Gradcu moj poznanik Filipović s Ilidže prodaje kuću. Otišli smo vidjeti kako ta kuća izgleda baš na Dan žena i banuli na vrata naše drage susjede tete Tamare Zekulić. Teta Tamara nas je osvojila na prvi pogled i izbor je bio lak. Dobri susjedi su uvijek najvažnije dobro.

- Jeli vam lijepo u Gradcu?

- Naravno. Ovdje imamo mir i ležerni način života. Upoznali smo i puno ljudi u cijelom Primorju. Ja često odem igrati na buće u Makarsku ili Ploče jer obožavam taj sport.

- Što bi kao čovjek koji je cijeli život u nogometu poručio mladim sportašima?

- Neka uporno nastoje ostvariti svoj cilj i vizije, a nek im je pri tome edukacija uvijek na prvom mjestu. Bez edukacije igrači uglavnom profućkaju ono što teškom mukom zarade. Nogomet je zabava i sreća mladosti, ali život se nastavlja i nakon igranja. Treba se pripremati za taj život ne dozvoliti da perspektiva za budućnost postane kavana. Mladi se sportaš treba neprestano dokazivati, u sportu kao i u životu.

- Jasna mi kaže da si ti nepopravljivi stripoljubac?

- Čuj, to je dječačka ljubav. Počeo sam s Flash Gordonom i Mirkom i Slavkom. Stripove rado i danas čitam. Najdraži su mi Zagor, Teks i Mark. To me baš opušta i stvarno uživam čitajući stripove. Sjećam se jedne anegdote iz Želje. Počeli mi bit fini, glumit intelektualce pa nas svi počeli pobjeđivati. Iskusni Ribar je brzo prepoznao problem i naredio:

- Čitat ćete vi mangupi opet kaubojske romane, a ne filozofiju! Mi u Želji smo ratnici, a ne svileni akademci i to nek vam je jasno dok ovdje igrate! – Eto, ja poslušao svog starog trenera pa i dan danas uživam u kaubojcima.
Jasnu, Josipovu suprugu, koja je magistrica umjetnosti, zapitali smo kako je to živjeti s Josipom?

- Josip je dobar i ponosan čovjek. On je porijeklom Čeh, u duši čisti Bosanac, a svoje životne i profesionalne stavove je do kraja izgradio u Francuskoj. Moram priznati da sam svoju profesiju malo zapostavila da bi on mogao ostvariti svoj san, ali u svemu što radimo u životu mi smo obitelj. To Josip nastoji ostvariti i u nogometu i prenijeti na svoje učenike.

Majstorica u Frankfurtu

Pričaj nam o onoj famoznoj majstorici u Frankfurtu?

- Nama se dešavalo da i pored svog bogomdanog talenta i svih onih nogometnih velikana koje smo imali u svojim redovima, na svjetska nogometna prvenstva odlazimo u prosjeku svakih 12. godina. I nama je tako prijetila opasnost da prokockamo šansu generacije. U grupi smo se takmičili s Španjolskom, Grčkom i Welsom. Na svjetsko prvenstvo koje se 1974. godine održavalo u Njemačkoj išao je samo pobjednik grupe. Mi smo sebe doveli u jako nezgodnu situaciju. Ostala nam je još utakmica protiv Grka u Ateni i moramo ih dobiti s tri gola razlike da se direktno plasiramo na prvenstvo. Dobijemo li Grke s dva gola, izjednačujemo se sa Španjolcima i morat ćemo s njima igrati majstoricu. Gotovo pa nemoguća misija!

Dobro smo otvorili tu utakmicu u Ateni. Golovima Duška Bajevića poveli smo s 2:0, a onda sudac isključuje Bajevića i protivnik poravnava rezultat. Najgore od svega je to što sam ja Enveru Mariću zabio autogol. Šurjak nas vraća pogodivši za 3:2, a u sudačkoj nadoknadi Karasi daje gol za pobjedu od 4:2 i majstoricu protiv Španjolaca. A mene grize! Kako izići pred narod? Da nije bilo mog autogola direktno bi se plasirali. Zarekao sam se da se moram iskupiti zbog toga.

Španjolci, stare mutikaše, isposlovali su da se majstorica igra 13. 02.1974. godine. To je vrijeme zimske stanke u našem nogometnom prvenstvu pa su oni podlo računali kako ćemo mi biti nespremni. Bila je to žestoka, borbena utakmica i velika bitka. U 13. minuti utakmice zabio sam gol! Taj je gol, kad sam volejem, u padu, matirao čuvenog Iribara, zapravo kruna moje nogometne karijere. Mogli smo na tom prvenstvu napraviti puno više jer smo imali strašnu momčad, ali falilo je nešto, neka kemija između nas i uprave, a bez toga nikad ne možeš postati dovoljno velik. To se i danas jako dobro vidi. Lako je uočiti koje to reprezentacije uglavnom ulaze u borbu za naslov. Ozbiljne momčadi vode računa o svakom detalju. Kod nas to nije bio slučaj, a nije ni danas u reprezentacijama zemalja koje su nastale raspadom Jugoslavije.

Početak karijere: Odlučile su dvije sretne okolnosti

OSOBNI KARTON
* rođen: 12.05.1948.godine
* 500. nastupa za juniorsku i seniorsku momčad Željezničara iz Sarajeva
* 20. nastupa za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije
* 63. puta za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije i za nju * 20. golova postigao za reprezentaciju Jugoslavije
* Igrao za Igman, Željezničar i Nicu
*13. sezona profesionalno se bavio nogometom
* Danas adi kao koordinator juniorskih reprezentacija BiH.

Moj prvi klub bio je Igman iz Ilidže. Moja obitelj baš i nije bila za to da se puno vezujem za nogomet. Tad nije bilo profesionalizma i roditelji nisu vidjeli neke koristi od tog mojeg nabijanja lopte. Ali, nisu me ni ometali u izboru. Odluka je bila na meni. Nije tad bilo bolesne ambicije i želje roditelja, kakva je danas često prisutna, da na silu od djeteta žele stvoriti nogometaša jer su oni tako zacrtali.

Među mojim vršnjacima na Ilidži bilo je i boljih nogometaša od mene, ali sam ja izgleda bio najuporniji. Mom razvoju kao osobe i kao nogometaša pomogle su dvije sretne okolnosti. Prva je da sam u Sarajevu upisao srednju fiskulturnu školu, a druga je što me u juniorski pogon Željezničara doveo veliki trener i stručnjak, Milan Ribar. Legendarni Ribar je u meni, u to vrijeme nezgrapnom i žgoljavom, vidio potencijal, doveo me u Želju i uzeo pod svoje. Bilo je to 1963. godine. Od tada se kod mene sve odvija meteorskom brzinom. Već 1965. godine ulazim u prvi tim Željezničara. Nedugo nakon toga pozvan sam u juniorsku reprezentaciju Jugoslavije. Godine 1967. završavam srednju fiskulturnu školu. To je vrijeme kad u naše klubove stidljivo ulazi profesionalizam. Godinu kasnije, poslušavši savjete trenera, upisujem fakultet za fizičku kulturu u Sarajevu. Pazi, da sam izabrao pravo, ekonomiju ili nešto treće, sigurno bih ubrzo odustao od studiranja. Ovako su me spoznaja i sportska edukacija silno privukle pa sam igrajući i učeći širio vidike. Najposlije, kad čovjek gleda u širinu dosta toga i nauči pa je logično da u onome s čim se bavi postane i lider. Jer liderom može postati samo kompletna ličnost.
KENJAC
Posts: 4603
Joined: 26/12/2006 13:10

#71 Re: R.I.P Josip Katalinski Škija

Post by KENJAC »

Skija, legendo. Hvala ti !
User avatar
LSD
Posts: 27199
Joined: 24/07/2007 08:26

#72 Re: Otisla je LEGENDA - Josip Katalinski Škija

Post by LSD »

Tužan dan za sve navijace Želje :( :( :( Legende se nikad ne zaboravljaju, a Škija je bio jedna od najvecih.
Pocivaj u miru veliki Josipe.
luna09
Posts: 365
Joined: 16/10/2010 21:39

#73 Re: R.I.P Josip Katalinski Škija

Post by luna09 »

Smrt je jača od bolesti i života ali djela su jača od smrti. R.I.P. legendo
User avatar
Djokej
Posts: 770
Joined: 25/09/2008 16:18
Location: Honduras

#74 Re: Otisla je LEGENDA - Josip Katalinski Škija

Post by Djokej »

Tuzan dan za cijelu zemlju, otisla je gromada od covjeka :( :(
User avatar
JThomas
Posts: 69048
Joined: 24/05/2008 15:01
Location: Sic semper tyrannis

#75 Re: Otisla je LEGENDA - Josip Katalinski Škija

Post by JThomas »

počivaj u miru.
Post Reply