odjevanje

[ragib]

Prva spletka kojom se poslužio šejtan sa Ademom i Havom jest njihovo razgoličenje i otkrivanje njihovog awreta (stidnih mjesta).
Razgoličenost i otkrivanje je željeni Iblisov cilj od samog početka čovjećijeg života. I još uvijek to je željeni cilj njega, njegova potomstva i njegovih pomoćnika između džina i ljudi sve do naših dana, i to će biti njihov cilj sve dok Uzvišeni Allah ne naslijedi Zemlju i one koji su na njoj.




Njihov metod na tom putu je put prevare i zavođenja, te put obmane i primamljivanja bučnim parolama.
Od kad je Uzvišeni Allah protjerao Iblisa, zbog njegove oholosti i nepokornosti, iz dženneta, taj pokvarenjak je zamrzio naše roditelje Adema i Havu , alejhimas-selam, i radio na njihovom izgonu iz dženneta. Oslanjajući se, pri tome, na tačke slabosti koje predstavljaju njegove otvore k čovjekovoj duši, kao što je ljubav prema vlasti i vječnosti i zaborav… Na tom putu on se pouzdao na laž, lažne kletve, glumljenje savjetnika i onog koji želi hajr. A on je bio okorjeli neprijatelj i mrzitelj.
I prva spletka kojom se zlobnik poslužio protiv naših roditelja bila je radi svlačenja njihove odjeće i otkrivanja njihovih stidnih mjesta jer to je njegov željeni cilj. Tome je pristupio i radi težine toga i njegove žestine za njih dvoje i za sve one, iz njihova potomstva, koji su zdrave prirode.
Kaže Uzvišeni:
„I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova...“ (Al-A’raf: 20).
Razgoličenost sinova Ademovih i njihovo otkrivanje stidnih mjesta je i dalje njegov željeni cilj, cilj njegova potomstva i njegovih pomagaća od šejtana u vidu džina i ljudi, i to iz istih razloga a i zbog same činjenice da su otkrivanje i razgoličenost jedna od najprostranijih vrata fitneta.
To je ono na što nas je upozorio i na što nam je skrenuo pažnju naš Uzvišeni Gospodar riječima:
“O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.” (Al-A’raf: 27).

Pod hiljadu imena i parola

I odatle mi danas, a i ranije, nalazimo ovaj grčeviti trud od šejtana u vidu ljudi i džina i njihovih raskalašenih brbljivaca kao ono u što ih predvodi njihova glava i njihov najveći tagut Iblis, kako bi naveli ljude, pogotovo žene, na razgoličenost i otkrivanje i to pod hiljadu imena i imena te pod hiljadu parola i parola; koristeći na tom putu sve što im padne u njihove ruke i sve do čeg se dokopaju od vidljivih i čujnih sredstava informisanja i propagande. To čak i u stvarima koje nemaju veze sa otkrivanjem i razgolićenošću, pa čak i u dječjim igračkama…
Takođe i odjeća, pogotovo ženska, i njene pojedinosti kod kojih su se usavršile kuće koje se zovu “modne kuće” a koje su specijalizirane za pokazivanje ženskih zavodljivih ukrasa. I to putem skraćivanja njene odjeće; nekada do iznad koljena nazivajući to “mini džob i mikro džob” ili, nekada, njenim otkrivanjem laktova i ramena te pokazivanjem leđa i grudi.
A nekada oblačenjem tanke i prozirne odjeće koja oslikava ono što je ispod ili je prilijepljena uz tijelo, tako da oblikuje ono što je ispod odjeće ili ga oslikava onakvim kakvo jeste te izgleda kao da odjeće i nema. I drugi modeli koje su izmislile mašte šejtana modnih kuća kroz razne načine pokazivanja ženskih zavodljivih ukrasa i onog što od tih detalja puštaju u opticaj razvratnici tako da što je odjeća manje stidna i više pokazuje ženske ukrase i zavodljivija je to nailazi na veću propagandu i više je u opticaju.

Odatle mi i primjećujemo da su najrazgolićeniji i najotkriveniji oni predjeli i naselja koja su daleko od šeriata Uzvišenog Allaha i njegove prevlasti, i to od onih nad kojima su zavladali šejtani u vidu ljudi i džina te zagospodarili njihovim sredstvima informisanja i raznim usmjerenjima, koja, u njima, imaju glavnu riječ i čija su uputstva i savjeti autoritativni.
Tako je i sa onim predjelima i naseljima koja su više primitivna i zaostala - od onih - koja niti znaju za civilizaciju niti za odjeću…
Kao i što su najpokrivenija i najstidnija društva ona nad kojima vlada Allahov šeriat, islamske vrijednosti, njegov moral i njegov najuzvišeniji primjer. Društva u kojima je oslabljena oštrica šejtana u vidu džina i ljudi, u kojima su prigušeni njihovi glasovi i u kojima su sprijećeni da čine i šire fesad. Društva u kojima su udaljeni (šejtani) od sredstava informisanja i usmjerenja.

A što se tice njihove metode koju koriste pri pozivanju u razgoličenost, to je metod kog je, još prije njih, protiv naših roditelja Adema i Have, alejhimas-selam, slijedio njihov učitelj Iblis. A to je laž, obmana, zavođenje i navraćanje na razgoličenost.

Sejtanovi prilazi

Iblis nije protiv naših roditelja, alejhimas-selam, da bi ih razgoličio od njihove odjeće, koristio direktnu metodu u razgoličavanju, a to je skidanje silom. Jer da se priklonio toj metodi ne bi uspio. On se priklanja laži, glumljenjem savjetnika i onog koji želi hajr koristeći tačke slabosti u prirodi naših roditelja, alejhimas-selam, i (prirodi) njihova potomstva nakon njih a to je ljubav prema vječnoj vlasti, vječnosti u blagodatima, a takođe i zaborav. A to su šejtanovi prilazi putem kojih on prilazi čovjekovoj duši, kao što je prethodno na to ukazano.
Taj zlobnik je putem tih stvari prišao našem ocu Ademu, a.s., dolazeći mu u liku savjetnika koji mu želi hajr, pa kaže:
“… O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati.” (Ta ha: 120).

Pa mu je naš otac Adem, a.s., pokazao saglasnost shodno njegovoj naklonjenosti (fitri) k ljubavi za vječnom vlašću i vječnosti u užitku. Međutim, taj ga je zlobnik uputio na drvo čije je jelo Uzvišeni Allah zabranio našim roditeljima Ademu i Havi, alejhimas-selam.
Kaže Uzvišeni: “I Mi rekosmo: ’O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!” (Al-Baqara: 35).

Nijh dvoje odbiše da se saglase sa Iblisom i ne pokoriše mu se u tome da jedu od tog drveta pa zlobnik uloži veliki napor kako bi ih naveo da pojedu sa njeg i upotrijebi sve načine obmane, laži i uzbuđivanja pa im reče:
“Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili”. (Al-A’raf: 20).
Međutim, ne uspije da ih privoli i navede da pojedu s tog drveta.
Neka ulema kaže: Nakon što je prokleti i zlobni Iblis vidio da se naši roditelji Adem i Hava, a.s., odupiru njegovom navođenju na jelo s tog drveta on se prikloni drugoj metodi zavođenja i prevare pa reče: O Ademe, odista ti je Uzvišeni Allah zabranio da jedeš samo s tog jednog određenog drveta, a nije ti zabranio svu njegovu vrstu. Zato nema zapreke da jedeš s nekog drugog drveta ove iste vrste koju ti je zabranio tvoj Gospodar ali da se ne primakneš ovom drvetu kog ti je zabranio tvoj Gospodar. Time ti ćeš postići vlast i vječnost u džennetu, a nisi zgriješio svome Gospodaru.
Tako je Iblis, alejhi la’netullah, počeo da im se kune Uzvišenim Allahom. Kletve Uzvišenim Allahom su postale česte, a to je da im je on iskreni savjetnik. Da njima i za njih želi hajr. I da on… i da on…
Kaže Uzvišeni:
“i zaklinjaše im se: “Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!”
(Al-A’raf: 21).
A on je veliki lažac i prevarant koji želi da ih, njihovim navraćanjem da jedu s tog drveta ili s nekog drugog iste vrste, navede na nepokornost Uzvišenom Allahu, da ih razgolići od odjeće i da ih izvede iz dženneta.

Ademov zaborav

Međutim Adem, a.s.w.s., nije očekivao da se iko od stvorenja može osmjeliti na lažnu kletvu Uzvišenim Allahom, kao što je rečeno:
’Moje mišljenje o drugima je kao moje mišljenje o meni’.
A u hadisu se navodi:
“Mu’min je plemenit i lakomislen (neoprezan), a razvratnik je pokvaren i lukavi prevarant”.
Tako mu’min misli da su i drugi iskreni i plemeniti i da ne varaju ljude, što je suprotno razvratniku koji na ljude gleda kroz sebe i ono što je svojstveno njemu od laži i prevare te misli da su i drugi, takođe, prevaranti.
Kaže pjesnik:
’Odista plemenitog, kad hoćeš prevarićeš ga
a vidiš razvratnika iskusnim, ne vara se.’
Naši roditelji, Adem i Hava, a.s.w.s., su zaboravili, shodno onom na što su po prirodi stvoreni od zaborava, na gorko neprijateljstvo Iblisa spram njih, a na što ih je prethodno upozorio Uzvišeni Allah.
Kaže Uzvišeni:
“O Ademe, - rekli smo – “ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz dženneta, pa da se onda mučiš,” (Ta ha: 117).
Kao i što su smetnuli s uma Allahov zavjet njima da ne jedu s tog drveta koje im je zabranio.
Kaže Uzvišeni:
“A Ademu smo odmah u početku naredili;” tj. prije nego je jeo s tog drveta “ali on je zaboravio, i nije odlučan bio.” (Ta ha: 115).
tj. suzdžanosti od jela s tog istog drveta ili s nekog drugog drveta iste vrste; to pod uticajem onog k čemu je po prirodi naklonjen kroz želju za vječnom vlašću i vječnosti u užitku. Pod uticajem onog čemu je naklonjen kroz zaborav i smetenost te kroz uticaj kletvi i opojnim zaklinjanjem Uzvišenim Allahom oni povjerovaše prokletom Iblisu
“I na prevaru ih zavede.” (Al-A’raf: 22).
tj. naveo ih je u ono što je želio da ih navede, obmanjujući ih i spletkareći im. Oni su okusili (jeli) sa istog tog drveta ili s drveta iz njegove vrste pa se nad njima dogodila odredba Uzvišenog Allaha. Tako, odredba Uzvišenog Allaha je marljiva a Njegovo obećanje je istina.
Kaže Uzvišeni:
“Allahova prijetnja je, zaista, istina…” (Fatir: 5).
I samim tim što su okusili drvo sa njih je otišla njihova odjeća koja ih je pokrivala i za koju je rečeno da je bila od nura (svjetlosti), a ima i drugih mišljenja. Pa su im se pokazala njihova stidna mjesta.
Kaže Uzvišeni:
“A kad oni drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše…”
(Al-A’raf: 22).

Žestoko se zastidiše – jer su prirodno naklonjeni stidu od otkrivanja awreta – pa pohitaše da ih (stidna mjesta) pokriju džennetskim lišćem.
Kaže Uzvišeni:
“… i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše.” (Al-A’raf: 22)

Pa ih je njihov Uzvišeni Gospodar dozvao potsjećajući ih na Njegov zavjet i šejtanovo gorko neprijateljstvo spram njih.
Kaže Uzvišeni:
“Zar vam to drvo nisam zabranio?!” – zovnu ih Gospodar njihov – “i rekao vam: Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.’” (Al-A’raf: 22).
Njih dvoje shvatiše svoju grešku pa se pokajaše i vratiše se Njemu. Ponizno ga zamoliše da im primi njihovu tewbu Njemu.
Kaže Uzvišeni:
“Gospodaru naš”, - rekoše oni – “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” (Al-A’raf: 23).
Pa im je Uzvišeni prihvatio pokajanje (tewbu) njihovo i oprostio im. A On je onaj koji pokajanje prima i samilostan je, uzvišen neka je.
Neka ulema kaže: Jelo našeg oca Adema, a.s.w.s., s tog drveta je bilo prije njegovog poslanstva. Dokaz za to su riječi Uzvišenog :
“Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na pravi put ga uputio.” (Ta ha: 122).
I riječi Uzvišenog:
“I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv.” (Al-Baqara:37).

Međutim, kao što je prethodno rečeno, Allahova odredba (zapovijest) je marljiva a Njegovo obećanje/prijetnja je istina. On im je, prethodno, već bio otkrio i obznanio šejtanovo gorko neprijateljstvo prema njima i ono što im on želi kroz zlo i izlazak iz dženneta. I da će oni, ako mu povjeruju i pokore mu se, biti izbaćeni iz dženneta. Pa kada im se to dogodilo, iako je to bilo zbog njihovog zaborava i smetenosti, nad njima se dogodila odredba (obećanje) Uzvišenog Allaha koja ne izostaje.
Uzvišeni im naređuje izlazak iz dženneta na Zemlju, sa njihovim neprijateljem Iblisom prokletim, s tim da njegovo neprijateljstvo prema njima dvoma i njihovom potomstvu nakon njih ostaje i biva konstantno tokom ovog dunjalučkog života.
Kaže Uzvišeni:
“Izlazite” – reče on – “jedni drugima bićete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati.
Na njoj ćete živjeti, na njoj umirati i iz nje oživljeni biti” – reče On.” (Al-A’raf: 24,25).
Uzvišeni Allah je primio pokajanje naših roditelja Adema i Have, a.s.w.s., i obećao im da će ih vratiti u džennet a sa njima i sve one iz njihova potomstva koji budu slijedili uputu Uzvišenog Allaha.
Kaže Uzvišeni:
“Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesrećan biti.
A onaj ko okrene glavu od Knjige moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti.
“Gospodaru moj,” – reči će – “zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao?”
“Evo zašto” – reči će On: “Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.”
I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna.” (Ta ha: 123-127).

A što se tiče Iblisa, neka je na njeg prokletstvo Uzvišenog Allaha, on se nije pokajao niti se povratio Allahu Uzvišenom i Slavnom. Već je nastavio u svojoj zabludi i pobuni protiv Allaha i čemernom neprijateljstvu spram našeg oca Adema, a.s.w.s., i njegova potomstva nakon njega. Zamolio je Uzvišenog Allaha da ga ostavi do Qijametskog dana. Zamolio ga je da ga ne usmrti sve dok ne bude mogao da zavede Ademovo potomstvo i da ih povede sa sobom u džehennem, to kao rezultat poticaja njegova neprijateljstva spram njih.
Kaže Uzvišeni:
“Gospodaru moj!” – reče on -, “daj mi vremena do dana kada će oni oživljeni biti!” (Sad: 79)

Uzvišeni Allah mu je to dao, međutim samo do kraja ovog dunjalučkog života a ne do Qijametskog dana. A zatim će umrijeti kao što umiru i druga stvorenja.
Uzvišeni je rekao:
“Dajem ti” – reče On – “do dana već određenog.” (Sad: 80,81).


Konstantnost sejtanskog cilja

Ovaj zlobnik je uzeo na sebe obavezu da neće ostaviti ni jednog puta fitneta a da ga nece primjeniti i niti i jednog njegovog sredstva a da ga neće upotrijebiti radi zavođenja Ademovog potomstva.
Kaže Uzvišeni:
„E tako mi dostojanstva Tvoga,“ – reče -, „sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih među njima robova iskrenih!” (Sad: 82,83).
I ovaj zlobnik, neka je na njega prokletstvo Uzvišenog Allaha, reče:
”pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!” (Al-A’raf: 17).
A Uzvišeni mu reče:
“Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!” – reče On. “Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ću džehennem napuniti!” (Al-A’raf: 18).
Međutim, Uzvišeni Allah, Njegovom blagodati i Njegovom plemenitošću, nije sinove Ademove prepustio njihovom okorjelom neprijatelju koji nas vidi, on i vojske njegove, odakle mi njih ne vidimo. I razotkrio nam je šerr (zlo) koje on, i njegove vojske od šejtana u vidu džina i njihovi pomagaći od šejtana u vidu ljudi, žele s nama i nama. I da je širenje razgolićenosti medju ljude njihov željeni cilj zato što je u širenju razgolićenosti i otkrivanja veliki i prostrani uticaj na širenju razvrata i nereda, te zbog njihove težine i žestine za pripadnike zdrave prirode. Otuda nas je Uzvišeni Gospodar upozorio na to i na to nam ukazao.
Pa kaže Uzvišeni:
“O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.” (Al-A’raf: 27).

Zastanimo malo kod ovog qur’anskog izraza u Njegovim riječima: “Jenzi’u anhuma libasehuma” tj. skinuvši s njih odjeću njihovu; izražavajući njima ono što se dogodilo od prokletog Iblisa kroz prevaru, zavođenje i primamljivanje naših roditelja Adema i Have, a.s.w.s., kako bi sa njih skinuo njihovu odjeću; tako što je prevara žrtve koja se želi razgolišiti, njeno zavođenje i primamljivanje time kao nasilno skidanje odjeće sa nje.

Čak šta više to je opasnije, dugotrajnijeg je uticaja i s manje je truda. To zbog toga što se žrtva kojoj se želi odjeća skinuti silom čvrsto drži za svoju odjeću, odbija da je skine i upušta se u borbu protiv napasnika sve dok se njena odjeća ne podere i ne prestane trzanje i trvenje koje je među njima. I pored toga, ukoliko je nadvlada i uspije da sa nje, u potpunosti ili djelimično, skine njenu odjeću ona će, čim ga se oslobodi, odmah pristupiti njenom oblačenju i pokrivanju svoga tijela.
Međutim, operacija zabluđivanja iste, njeno zavođenje i primamljivanje na razgolićenost pod hiljadu imena i imena i haljadu lažnih parola i parola navešće je da se dobrovoljno i s željom otkrije.

I ne samo to već, čak šta više, ostaće razgoličena i ponosiće se svojom otkrivenošću i svojom razgoličenošću kao što je to primjetno kroz stvarnost ovih naivnih žena koje prevariše lažne parole te skinuše svoju odjeću koja ih je pokrivala, razgolićiše se i, ponoseći se time, dotjeraše misleći da je to napredak, slododa i progres. To i pored toga što su se one, njihovom razgolićenošću, vratile nazad na stepen primitivnih plemena koja su jela meso ljudi i koja nisu znala niti za civilizaciju, niti za odjeću i čiji se život odlikovao po razotkrivenosti i razgolićenosti.