karanana wrote:A sto je mirko-mirka a salko-salke?
Nesto na vjerskoj osnovi?
Prva stvar, ti si u pravu. Druga stvar, nisi u pravu.
Vidi sad ovo, svi ti pokušavaju primjerima objasniti kako nisi u pravu, i tebi ništa nije jasno. Da probam ja dodatno da zakomplikujem.
Konkretno, uzeo si imena Mirko Slavko i Salko.
Postoje i ženske inačice ovih imena, Mirka i Slavka, ali ne i Salka. Pa kad kažeš da si bio kod Mirke, bio si kod žene. A kod Mirka - kod muškarca. Salka koliko znam ne postoji. Mirko, Slavko, i Salko su dvosložna muška imena koja završavaju na o i pripadaju suglasničkoj skupini koja završava i glasom k, i po pravilu (o njima ću na kraju), uvijek se završavaju na a. Bio sam kod Mirka. I to je ok.
Dino Merlin. Dino može u genitivu završavati na a i e. E je uobičajeno, i tako većina nas govori. Moja drugarica iz Foče pak kaže Dina Merlina. I ja joj ne kažem da je nepismena jer to spada u regionalizme, nije uobičajeno ali nije ni nepismeno iako meni para uši. No, za razliku od imenica, vlastita se imena ne mogu jezično propisati. To nikad niko nije uspio. Ne postoji norma koja će ti narediti kako ćeš ti neko ime izgovarati.
Imaš primjer Merlina i Dvornika. Dino obojica. Kod nas je uobičajeno reći: bio sam na konceru Dine Merlina, ali u mnogim mjestima u Hrvatskoj kažu Dina Dvornika. Ime govoriš onako kako je to u tvojoj sredini uobičajeno i jer je lično, i nije samo jezička nego i izvanjezička komponenta koja određuje mjesnu, narodnu i drugu pripadnost) imaš pravo. Akcenat je na normama kojih ovdje nema i uobičajenosti, a ne o nepismenosti. Dakle, samo naprijed. Razumijemo se.
Ono da nisi u pravu - odnosilo se na vjersku pripadnost.